verzija 9_2023
Š, š
ŠAFARIK, Paul Josef, povjesničar književnosti
(*Kobeliarovo /SK, 13.05.1795. – †Prag, 26 06.1861., CZ)
Sridnjoškolski prof. u Požonu, Novom Sadu, cesarski cenzor, bibliotekar u Pragu, od 1848. sveuč. prof. slav. filologije u Pragu. Jedan od najznačajnijih slav. filologov i povj. literature. U svojoj literaturi je obdjelao i gh. književnike.
DJ: Geschichte der slawischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten, Ofen 1826; Geschichte der südslawischen Literatur/Geschichte der ilirischen und kroatischen Literatur, Prag 1865., ur. Josef Jireček; Opis gh. jezika u Slowansky Narodopis, Prag 1842, 47-73, 164-167
L: HL II, 508
ŠALAMUNOVA, Mila, kulturna djelačica
(*Frielištof, 1928.)
Prva predsjednica Saveza Hrvatov u Češkoj (1989.).
L: HN 1998/20, 18
Šampovar – Hannersdorf – Sámfalva,
Sridnjovjekovno nimško selo, gospošćina Schlaining, po Batthányiovoj kolonizaciji, od 1540. jaka hrv. manjina. Imali većinu u selu. Tokom 18. st. germanizirano.
L: Breu. 90, WSt, 95
ŠAMŠALOVIĆ, Gustav, filolog
(*Valpovo, 15.08.1878. – †Zagreb, 29.06.1961., HR)
Poznati hrv. filolog i leksikograf, sveučilišni prof. Rječnik upotribljen i u Gr. Mnoga različna filološka djela.
DJ: Njemačko-hrvatski i Hrvatsko njemački rječnik, Zagreb 1916, više izdanja.
L: HL II, 509
ŠANTEK, J
DJ: Mokry Haj (1569.-1969.), Skalica 1969. (skupa s Viestova, Z.)
Šari Grad –> Ort an der Donau
L: WSt, 29
ŠAROŠAC, Djuro
(*Semelj, 01.12.1929. – †Mohač, 14.07.2011., H)
DJ: Narodna nošnja i narodna umjetnost Hrvata, Srba i Slovenaca u Mađarskoj, Mohač 1992., katalog
ŠAŠIĆ, Miroslav, povjesničar
(*Zagreb, 1962., HR)
Zaposlen u sridnji škola u Zagrebu.
DJ: Moj Zagreb (2004, više knjiga o Zagrebu), sudjelač kod Povijest Gradišćanskih Hrvatov, Željezno, 2018. (Skupa s N. Benčić I Št. Zvonarić)
ŠATOVIĆ, Agnjica,
Piše pjesme u tradicionalnom narodnom tonu u HN.
ŠATOVIĆ, Jakob Anton, svećenik, dominikanac
(*Pervani, 12.05.1933. – Villach/Beljak, 2111.2020., A)
Sridnju školu u Matrštofu, sjemenišće u Beču, u dominikanski red stupi 1956., posvećen 1961., študije u Augsburgu (1962.-1963.), u Retzu (1963.-1964.), u Beču (19654.-1965.), u Frisachu (1965.-1968.), Kanadi (1968.-1969.), provizor u Lučmanu (1969.-1978.), Bijelom Selu (1978.-1982.), Mikištrofu, Pandrofu (od 1982.-1984.) i u Novom Selu, ponovno u kloštru u Retzu. Izdavao časopise: Selo, Svidoki, Svitlinha, Kolomije, Kipi, Preporod,
DJ: Lockenhaus-Livka; Turska vrimena; Božja država; Naša stara pobožnost, urednik časopisa Selo (1986); Povijest Karnerovoga rukopisa (1812-1982), KG 1983, 72- 75; Šara ljubav, in Selo 1985.; Sudbina uskoka, in Selo 1986.;
L: CGG 1983/21-22; CGG 1986/4; KG 1986, 107
ŠATOVIĆ, Marija, keramičarka
(*Mjenovo, A)
OŠ u rodnom selu, keramičnu školu u Štumi. Zaposli se u Bad Schallerbachu/DA, tvornica keramike, pa gradnje peći u Beču, Mozartplatz, (1979.),
L: HN 1986 821.02), 5
ŠČUKANEC, Aleksandra, germanistkinja
(*Zagreb, 27. 03. 1984., HR)
Študirala germanistiku i anglistiku u Zagrebu. Diplomsko djelo 2007. Disertacija o odnosu gradišćanskohrvatskoga jezika prema nimškom 2011. Zaposlena na odsjeku za germanistiku u Zagrebu.
DJ: Njemačko-hrvatski jezični dodiri u Gradišću: sistemskolingvistički, sociolingvistički i jezičnobiografski aspekti, Zagreb 2011, doktosrdki rad, kao monografija u izdanju MH 2011; Reflexionen über die Heimat: Burgenlandkroaten und Kroaten in Deutschland, u Slovenske germanističke študije 2012, 67-73; Jezične biografije gradišćanskih Hrvata, u Hrv. Iseljenički zbornik, 1(2012), 71-89; Njemačko-hrvatski dodiri i jazyku a identitete Chorvátov na Slovensku // Po stopách Chorvátov na Slovensku, Bratislava 2016, rp.?
ŠEBELA, Franjo, kartograf, pseud. Čermak Franc
(*Frielištof/Č, 1901., CZ)
Rano dojde u Beč, kade provede svoje ditinjstvo. Rano se vrati svojimi koreni u Frelištof. Za svoje hrvatstvo se počne zanimati 1921., kada dojde u Sv. Petar Duge Rese kraj Karlovca k svojemu bratu, po struki je bio kartograf.
DJ: Kulturna historija Rusije, rp.
L: HN (10.10.1986.)
Šelpice
Danas dio od Bohdanovce. Za vrime Fuggerov 1539. naseljeno (pretpostavljeno) s Hrvati.
L: WSt, 136
ŠEMBERA, Alois Wojtéch, prevoditelj, jezikoslovac
(*Hohenmaut/Vysoké Mýto, 21/23. 03. 1807. – †Beč, 23. 03. 1882.)
Profesor češkoga jezika u Beču. Obdanjivač mnogih člankov o slavskom življu, tako i o Hrvati.
DJ: O Slovaceh v Dolnich Rakousich, in Časopis českeho museum 1843/III, 46-49; Osady chorvátské na Moravû, Pozor, 1876/5, 26-28 isto T˘edník, Brno 1848, 2-3; O Slovanech v Dolních Rakousich, Časopis českého musea, 1844/18.19, 1845, 163-189, 346-357, 536-549; O Hrvatima u Dolnjoj Austriji, Danica Ilirska, Zagreb 1845, 32,33, 34
Šenava – Schönau a. d. Triesting,
nedaleko od Bečkoga Novoga Mjesta/DA, kotar Baden, naseljeno djelomično s Hrvati u 16. st. Po predaji se je Stipan –> Konzul po 1568. povukao simo najzad u svojoj starosti.
L: Breu, 122, WSt, 22, wiki
Šenkvice –> Male i Velike Šenkvice
ŠERŠIĆ, Josip, vračitelj, kulturolog
(*Baška, 18.03.1948. – †Beč. 26.12.2020., HR, A)
Medicinu u Zagrebu. Od 1988. živi u Beču. Redoviti doprinosi u HN.
DJ: izložba 400 ljet Hrvati u Beču, 2009; Kroatisches Wien/Hrvatski Beč, 2013
L:HN 2013/43, 14
ŠEŠELJ, Stjepan, književnik
(*Podgradina-Opuzen, 16. 06. 1947., HR)
Gimn. u Ploča, pravo u Zagrebu. urednik „Hrv. Slova” (ukinuto 2022.)
DJ: Približene daljine duhovne Hrvatske, 2010;
L: HN 2010/13, 18
Šeškut – Sulz – Sóskut,
novonaseljeno oko 1565. s Hrvati, ke je dopeljao simo maloplemić Sanko de Ragusio, crikveno pripada Gerersdorfu. Od 1873. selo ima školu u koj se je podučavalo hrv., učitelj je bio otac Petra –> Jandriševića. Poslije njega, od 1908. se u školi podučavalo samo nim. i općina je u svojem životu minjala sve na nimški jezik. U selu četiri zviranjki mineralne vode, najpoznatiji Vita, poznat danas kot „Güssinger“.
L: Zi 20; KG 1960, 58-60; Breu, 64; WSt, 112
ŠIBRIK/SIBRIK, familija
Plemićka familija porijeklom iz Szarvaskenda. Posjedovali i selo Božok ki je imao trojezično stanovničtvo. Kaštel familije u selu, madjarizirano.
ŠILIĆ, Stipe, svećenik
(*Vojnir, 13.03.1950., HR)
Završio teologiju, kao kapelan služio u Tarči, Santaleku, Velikom Medvešu, Pandrofu (1986.-1992.), napustio duhovničtvo i išao med civile.
DJ: Panorama duše – Stipina grafika, izložba u Novom Gradu, 1997.
L: HN 1997/16, 11
ŠIMETIĆ, Franjo, naivac
(*Trajštof, 1926., A)
OŠ u rodnom selu, odakle se odselu u Beč. Po zanimanju slastičar.
Peljač „Galerije staroga varoša“ u Beču (1975.). Počeo slikati 1969. Izložbe u Hamburgu i na drugi mjesti.
L: HN 1975/41, 2
ŠINKOVIĆ, Mate, pjesnik, nadimak Capa
(*Koljnof, 27.04.1927. – †Koljnof, 24.12.1972., H)
OŠ u rodnom selu, sridnju u Šopronu, višu pedagošku u Budimpešti. Zbog bolovanja se nije mogao zaposliti kot učitelj. Bio knjigovodja u seoskoj zadrugi u Koljnofu. Pjesme objelodanio u ug. –> Narodnih novina, u antologiji –> Kolo. Pjesme u narodnom tonu.
DJ: Na našoj gori, Budimpešta 1981, 1998; zastupan u antologiji U kolo, antologija južnoslovenskih pesnika u Madžarskoj, Budimpešta (1972) i Na drugoj obali, Valjevo-Beograd 1984;
L: HN 1973/2; HN 1992/13-14, 12; HG 2018/(18. siječnja), 8-9
ŠINKOVI Ć –> Schinkovits Stefan
ŠIPIĆ, Igor
(*Sinj, 30.06.1950., HR)
Gimn. u Splitu, Ekonomski fakultet u Zagrebu. Postdiplomski študij povijesti u Zadru, doktorat u Zadru. Pjesnik, prozaist i esejist.
DJ: Koljnofski susreti, Pinkovac 2011. PAIN
Širokani – Allersgraben – Sirokány/Füsthegysirokány
Od solunske gospošćine izdvojeno iz hatara Allersdorf i naseljeno s Vlahi, uživali su –> vlaške slobode. Danas pripada veleopćini Bandol. Udio Hrv. u 20 st. spao ispod polovice stanovničtva.
L: Breu, 78; NWSt, 92
ŠIROLA, Božidar, muzikolog, etnograf
(*Čakanje, 20.12.1889. – †Zagreb, 10.04.1956., HR)
Veliki skladatelj različnih muzik. Kustos i direktor Etnografskoga muzeja u Zagrebu. Zastupan i u gh. dramskoj književnosti.
DJ: Haydns und Bethovens … und ihre Stellung zur kroat. Volksmusik, Internationales Musihist. Kongreß 1927, 111-115;
ŠIROLA, Mladen, dičji pisac
(*Karlovac, 18.011894. – †Zagreb, 22011967., HR)
Osnivač zagrebačkoga kazališća lutkov (1920.-1945.).
Igrali u Gradišću: Osveta, Filež; Ljubav nadvlada, Filež; Igra o Adamu i Evi, Marija išće stan; Sveta Badnja noć, Čajta.
L: HL II, 522
ŠIROLA, Stjepan, književnik
(*Zagreb, 27.09.1867. – †Zagreb, 09.09.1926., HR)
Pisao igrokaze za lutkarska i amaterska kazališća, libreta za opere i oratorije. Od njega gh.: Srićan Božić, Vorištan; Sveta Badnja noć, Čajta
L: HL II, 522
škapular,
iz tal. scapola, dva platneni, vrpcom/trakom spojeni svetački kipici, kat. amulet, navličen prik glave, jedan dio prik prsi, drugi prik hrpta. More biti i medalija, npr. na jednoj strani Srce Jezuševo, na drugoj BDM. Aprobacija od pape Piuša X.
ŠKAFAR, Ivan
DJ: Grgur Mekinić Pythiraeus, hrvatski protestantski spisatelj in začetnik slavstva pri GH, in Časopis za zgodovino in narodopisje, Maribor 1959, 273
ŠKILIĆ, Vilijem/Vili, muzičar, pjevač tenor
(*Filež, 06.03.1943. – †Beč, 03.2019., A)
OŠ u rodnom selu, GŠ na Gornjoj Pulji, direktor Mahler konzervatorija u Beču.
DJ: Nek spavaj, 2000, CD, božićne jačke, hkdc; Naše najlipše/Unsere schönsten, jačio u KUGI 1999.; Mila moja, CD;
L: HN 1985/47, 4; HN 2000/49, 14;
ŠKOLANIĆ/SKOLLANICH/SKOLLANICS/SGOLLANICH, Jožef Franc, liječnik, u ug. literaturi poznat i pod Zgolanich de Hódos
(*Uzlop, 26.01.1720. – †,22.11.1785.)
Školovao se je u Željeznu, Šopronu, študij filozofinje u Beču, doktorirao u Bologni, kade počne prakticirati kot vračitelj, kašnje u Beču od 1746. u Požonu. Član ug. kraljevskoga vračiteljskoga vijeća. Nadvračitelj požonske županije. Pisao pod imenom Skollanus u bečanske novine Wienerische Anzeigen.
DJ: Generalenormativumin re sanitatis, 1770; Perdemissa reflexio…, Posonii 1767; Benignum Normativum…, Posonii 1770
L: SzJ, XX, 1187: Uzlop, 237-238
ŠKOVIEROVA, Z
DJ: Vyročne obyčaje, in Devinska Nova Ves, Bratrislava 1995, 147-154
ŠKULTÉTY, J.
DJ: Slováci a Chorváti, in Sveslavenski zbornik, Zagreb 1930, 4-12
školska biblioteka,
pokrenuta od nadzornika Konrada –> Meršića 1960. i postojala do 1971. Zbog ograničeni financijski sredstav samo knjige maloga opsega. Pojavile se: Vl. Nazor, Trinajstić-Bijeli jelen-Črljenkapica; Vuk-Minji-Pepeljuga; Slavko Kolar, Petrica Kerempuh, Jurnjava na mortoru; Petar Grgec, Od Hrvatske do Indije, Vilma Rezner, Naša mlada dica; Kornej Čukovski, Doktor Jojboli; Petar Mardešić, Marko Polo; Eduard i Branko Špoljar, Mi putujemo; Zlatko Špolar, Pustolovine Petrice Kerempuha, Tri zlatne naranče; Fran Mažuranić. Mladost-radost; Narodne pripovijetke slav. naroda I. II.
Školske knjige (udžbeniki),
su temeljne i obavezne školske knjige, pisane po propisanom nastavnom planu i programu, od stručnjakov, po metodično-didaktični kriterija, napisane za učenje i sticanje znanja. Prve šk. knj. za gr.H. su bili katekizmuši, pak šlabikari (–> Karner), da bi u drugoj polovici 19. st. Gašpar –> Glavanić, Miho –> Naković sa svojom učiteljskom zajednicom ostvario široki program svih potribnih školskih knjig, do koje razine naše školstvo već nije došlo. U Austriji su nadzorniki Ivan –> Dobrović, Štefan –> Zvonarić, Konrad –> Meršić, Jožef –> Ibešić, Anton –> Mesner, Edita –> Mühlgassner sa svojimi djelatnimi zajednicami pokušavali zadovoljiti školske potriboće. Gimn.: Povijest gradišćanskih Hrvatov, 2018.
L: HL II. 601; HN 2019/42
školske novine,
Zagreb, nekoliko doprinosov i o gr.H.
školsko nadzorničtvo
Nadzorniki pod Ugarskom: Fabijan Hauszer, Štefan Beery, Ivan Domnanović, …
U Prvoj Republiki se od početka gr.H. boru za hrv. školsko nadzorničtvo. Razine nadzorničtva su a)zemaljska i b) kotarska, c) stručna. Nadzornik privatnih (crikvenih) škol je Ivan –> Dobrović. Za državne škole je 1923. imenovan Koloman –> Tomšić, kot pomoćni inšpektor ali je u velikom vršio samo tumačku funkciju uz nimš. nadozrnika, a i to nek do 1925. Gr.H. su tek 1936. dobili Rudolfom −> Klaudusom nadzornika za hrv. školstvo na zemaljskoj razini. Nacionalsoc. je ukinuo hrv. nadzorničtvo, uspostavilo se je stopr 1950. Rudolf –> Klaudus je 1945. postavljen samo u rangu Gornjopuljanskoga kotarskoga nadzornika.
Po DSB je 1950. do 1960. lj. Rudolf Klaudus ponovno preuzeo nadzorničtvo dvojezičnih škol, za njim dojdu: Konrad –> Meršić (1960.-1972.); Jožef –> Ibešić (1973.-1983.), Anton –> Mesner (1984.-1989.,) Editha –> Mühlgassner (1990.-2011., Karin Vukman-Artner (2012.-).
L: Z. Kinda-Berlaković
školstvo,
manjinsko elementarno ili manjinsko školstvo se zakonski regulira od Tridentinuma u 16. st., npr. odredba grofa Harracha iz 1761. Dalnji zakoni su Ratio educationis 1777. od Marije Terezije, noveliran 1804., Decembarski ustav 1867. i Lex Apponyi 1902.
U Austriji je stoprv 1937. zaključen školski zakon za manjine, ki se je 1962. prominjio. Rasprave o školstvu: Andrea –> Kinda Berlaković, Johann –> Egresits, –> disertacija Karall???
škop/župić,
snopić hržene slame na kapku slamom pokrivene hiže.
škornje
gornji, tvrdi dio čižam.
ŠKRAPIĆ, Lajoš, fizičar, pjesnik
(*Petrovo Selo, 20.07.1938. – †Budimpešta, 01.02.2016., H)
Predavač fizike na Eötvös Loránt sveučilišću u Budimpešti (do 2012.). Hrv. pjesme počeo pisati u zreliji ljeti, oko 1980. Publicirao u –> Narodni novina i –> Narodnom kalendaru
DJ: Droptine, Budimpešta, 1988., pjesme; Obračun, Budimpešta 1997., pjesme; Po dugoj cesti, Petrovo Selo 2012.
L: HN 1993/24, 6; HN 1997/7, 24; HG 2016/5, 8
ŠKRAPIĆ-TIMAR, Ana, učiteljica
(*Petrovo Selo, 14.07.1966., H)
Prepisateljica, režizerka PS kazališne grupe, urednica “Petroviskoga glasnika/Szentpéterfai Hírmondó”, list samouprave od 1994.
DJ: Folklorna gradja Petrovoga Sela, dipl. djelo; HG2020. (16. siječnja), 11
škrebetanje,
narodni običaj od Velikoga četvrtka do Velike subote, kada zvoni “odletu” u Rim, ada zamuču i namješćuju je na Zdrave Marije škrebetaljke. Sprava, ka mehaničko prouzrokuje jak glas. Škrebari, dica idu u ti dani po selu i si škrebertanje jaču: Mi škrebari, mi škrebari, jesmo došli va lipom šeregu, da b’ nam dali, da b’ nam dali, deset ali dvajset jaj. Ako dostanu nagradu velu: Ova žena je dobra, da bi sto ljet živila.
L: HN 2004/17, 17
škrinja,
drivena ladica, dio tradicionalnoga pokućstva, unutarnjega uredjenja. Naminjena za spremanje rublja, nakita, obiteljski dragocenosti ali i žita i muke. Izgledale su kot veliki driveni koferi, ki su mogli biti na prednjem dijelu bogato nakinčeni, Poklopac je bio većinom ravan ali mogao je biti i sedlast. Divojke su škrinju dostale za hižni dar napunutu posteljinom i pratežom. Načinjali su je škrinjari, dokle je pak nisu izrivali ormari. Rič “škrinja” se med GH upotribljava i za lijes.
L: HL II, 527
šlabikar,
početna knjižica za učenje abecede. Prva se je pojavila za Hrv. u Zapadnoj Ugarskoj 1754. ljeta od Lovre –> Bogovića i Godofrida –> Palkovića, pak nastavlja Žigmund –> Karner. Od –> Jožefa Ficka se pak zove A.B.C knjižica, kašnje Početnica. Rič dojde od šlabekovati, nabadati slova: silabarijum = početnica, bukvar.
Šl´zak, A.,
DJ: Gradišćanie i ich tradycje j´zykowe, in S∏owiaƒszczyžba w kontekÊcie przemiam Europy koƒca XX wieku. J´zyk – tradycja – kultura, Katowice, 2001, 137-142
šmugljanje,
nezakonito, od države prebranjeno prenašanje svakovrsnoga dugovanja prik granic.
Šojat, Antun, filolog
(*Zagreb, 13.06.1928., – †Zagreb, 09.06.2012., HR)
Doktorirao 1965. u Zagrebu. djela u Zavodu za hrvatski jezik. Cijeli red doprinosov o hrvatskom jeziku, sudjelač na općeslavenskom lingvističkom atlasu i gr.hrv. rječniku.
DJ: Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch, Eisenstadt-Zagreb 1982; O jeziku i rječniku GH, Rasprave zavoda za jezik 6-7, Zagreb 1982, 305-316; Baština i suvremene potrebe gr.-hrv. književnog jezika, in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 49-58; Poetry of the croatian national minority in Austria, Most, Zagreb 1984/1-2, 3-5; Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, Zagreb-Eisenstadt 1991; O koljnofskom govoru, Rasprave zavoda Zagreb 1993/19, 339-351; Čakavski govor u Koljnofu, Nemzetközi szlavisztikai napok, Szombathely1995, 151-156
ŠOJAT, Olga, filologinja i povjesničarka književnosti
(*Zagreb, 16. 08. 1908. – †25. 11. 1997., HR)
Študij hrv. jezika i književnosti u Zagrebu. Bavila se je hrv. kajkavskom književnošću. Za gr.H važno djelo o Jurju –> Mulihu.
DJ: Juraj Mulih kao kajkavski pisac i kao kulturno-prosvjetni radnik, Zagreb 1984.
L: HL II, 529
ŠOKČEVIĆ/Sokcsevits, Dinko/Dénes, povjesničar, kroatist
(*Baja, 16.01.1960., H)
DJ: Kratka povijest Hrvata u Mađarskoj, Budapest 2021
L: HN 2014/8, 3
Šopron – Sopron – Ödenburg
Županijski centar Győr-Sopron-Moson (Jurske-šopronske-mošonke) županije, nastala po 1921. iz ostatkov triju većih županijov.
U gradu su živili jedno vrime Pejačević grofi, ulica “Pejáchevich köz”, na hiži spomenploča. Muzičar Župančić ??? Veliko useljavanja od početka iz okolišnih hrv. sel.
Hrvatski kulturni dani od… pod peljanjem Ferija –> Pajrića, gh. radioemisije na valu Corvinus.
L: Benčić-Feletar-Krisch-Pajrić-Sarkady-Tóth, Šopron grad kulture i suradnje, Šopron 2008
ŠORETIĆ/SCHORETITS, Ana/Anna, rod. Pajrić, pjesnikinja, pisateljica
(*Cogrštof, 11. 04. 1952., A), pseudonim Varga
OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu/Theresianum, slobodna suradnica hrv. ORF redakcije, od 1993. slobodna književnica, piše kazališne kusiće za amatersku grupu Cogrštof, lirika, proza, eseji, prijevodi, prinosi za radio i različne časopise. Zaposlena kod Dijeceze Željezno od 1997.-2010., medije, članica Austrijskog P.E.N-kluba (1995.). Zastupana u različni nim. antologija. Kulturna nagrada gr.H. (1992.), Landeskulturpreis 1987, Karall zaklada 1989, Keryjeva nagrada (1995.). Od 2010. u mirovini.
DJ: Sanje i ufanja – Träume und Hoffnungen, 1987, pjesme; Ravno – Geradeaus, 1089. pjesme; Eva na pragu, 1993, novelica, HŠtD; Elfriede Ettl – Spätlese, Innsbruck 1993, monografija; Handgemenge – Texte zu Sterben und Tod, 1995, pjesme; Rudolf Klaudus – die Farben des Lebens, 1995, monografija; Obrazi pozornice, Željezno 1996, Hkdc; … i slama oblikla je zlatnu košulju …; Zamotana duša, Željezno 1998; Heikle Happen heimischer Häupter, 1999; prijev. Wilhelm Meissel, Nezadovoljna ptica – Großer Geist und kleiner Kreuzschnabel, , (1986); WILHELM MEISSEL, Gazlepski pozoj – Das Ungeheuer von Koslep, Beč 1992; Wenn ich zaubern könnte, 1993; Handgemenge, Texte zu Sterben und Tod, Innsbruck-Wien 1995; Kemal Mahmutefendić, Zaključana šuma, Borta 1995, pjesme; Im Pfirsich wohnt der Pfirsichkern; Prvo speci, pa reci, Željezno 2005, poslovice i izreke; Nicht wissen, woher man kommt-Ne znati, odakale smo, 2016: Aushalten, 2019., xxx
dramska djela: Ako ti je Marko žao,1970, rp.; Kupio sam si ženu, 1972., rp.; Tužno sedmo ljeto, 1978, rp.; Danijel u lavskoj jami (1983); Rebecca (1984); Elijaš, po zvanju prorok (1985); Raskinuti ured (1986); O Bog (1987, hkdc 1996); Vitezi (1988, hkdc 1996); Tri oci (1989, hkdc 1996); Gladni (1990, hkdc 1996); Lutke (1991); Bosanac (1992, hkdc 1996, hkdc 1996); Tutorica (1993, hkdc 1996); Dvojšćina (1994, hkdc 1996), Orao i mačkica (1995, hkdc 1996); Stari vuk (1996, hkdc 1996); Kanibali su med nami (1997, hkdc 1998); Dan (1998); Paradižom na holjinstvo (1999); Mali državni ugovor (2000); Sudbina je pemsko platno (2001); Bog mu daj pokoj (2001); Kandidati (2002), O bože (2003); Romana i Julijus (2005); Umorniki i drugi špecijalisti (2006)
Adam i njegovi brati, skupa s M. Sinovcem
Skeči: Čišćenje spomenika, Friška jaja, Moderni umjetnik, Monolog srdite žene, 60. rodjendan, hkdc 1998
L: Silke Billisics, Ana Schoretits’ literarischer Beitrag zur burgenländischen Kultur, Wien 2006, dipl. dj.; Đuro Vidmarović, Poezija Ane Šoretić, MH, 2014/4, 55
ŠORETIĆ/SCHORETITS/SHORETICS, Mihael, liječnik
(*Cindrof, 02.09.1741. – †Pešta, 03.03.1786., H)
OŠ doma, više škole u Beču, najprije filozofiju pak medicinu, završio 1765., asistent u vojnoj bolnici, 1767. liječnik Vesprimske županije, od 1770. sveučilišni prof. u Tirnavi, podučava patalogiju, na preporuku Van Svietena upravitelj filozofije, dekan 1782.-1783., 1783-1784 rektor. Preseljenje sveučilišća u Budim (1777.), pa u Peštu (1784.).
DJ: Dissertatio inauguralis medica de sensibus externis, eorumque inter se commercio, … Vindobonae 1765
L: SzJ, XII 564; KG ’91, 35-39
ŠOSTARIĆ/SOŠTARIĆ/SOSTARICH/SOSTERICS/SOSTERITS, Jeremijaš/Jeremiás, svećenik, OF
(*Mali Borištof, 02.11.1714. – †Svetica, 28.04.1770., H)
od 1773. je u franjevačkom redu, posvećen 1738., prodikač i učitelj novicov,
DJ: Duhovni vertlyacz, …, Jura 1746, Šopron 1746.; Marianszko czveche, 1757, 1766, 1781., 1803.
špan, župan
ug. ispán, u ug. kraljevskoj županiji zamjenik kralja, ki je izabran iz županijskog staleža i morao dati prisegu pred županijskom spravišću.
španjolci,
No pasaran! parola španjolcev, borcev u španjolskom gradjanskom boju (1936.-1939.), med njimi u internacionalni brigada i gr.H.: Arlits Ludwig – Gijeca; Hedl Karl – Gerištof; Horvath Franz – Peresteg, Ivanschitz Josef – Krojspuh; Jakits Stefan – Pandrof; Kuzmits Otto, ? ; Nogal Koloman – Mali Borištof; Ranich Johann – Raušer; –> Schreiber Franz – Mali Borištof; Schuschitz Alois, ? ; Soldatits Karl – Cindorf; Zvonarich Josef – Beč.
L: KG ’05, 165-170; HN 1986/33, 7: Hans Landauer, Erich Hackl, Lexicon der österreichischen Spanierkämpfer 1936-1939., Wien, Th. Kramer Vlg.
šparaonice, štedionice
Reiffeísenkasse Wulkaproderersdorf 1923, Petrovo Selo, xxx.
Štatuti i na hrv. jeziku: Teméljne urédbe (Statuten) druzstva sparanja i szamovlasztnoga pomaganja v…, Stamparija Karla Litfassa Sopronu (b. lj.).
špiritual,
nadzorni svećenik u katoličanskom novicijatu/sjemenišću, duhovni peljač, spovidač.
L: KRSR, 1257
športaška društva:
ASKÖ – Klingenbach 1946.
ASKÖ – Stinatz 1959.
ASV Neudorf, 1925. pod imenom NSC – Neudorfer Sport-Club
ASV Wulkaprodersdortf
SC – Gradišće HKD-a u Beču
HRVATI, 2006. (Veliki Borištof, Mali Borištof, Šuševo, Longitolj)
xxx
ŠPRAJCAR, Z.
DJ: Iz života GH, Napredak, Sarajevo 1931.
štampa –> tisak, tiskara
ŠTEFANČIĆ/STEFANCSICH, Jandre/Ondrej
(*Čunovo, 03.02.1887. – †Čunovo, 03.01.1969., H, SK)
Bio u PSB i dao opis u monografiji Čunovo, sudbina Jandre Štefanića, Bratislava 2017., ur. Jive Maasz
Štefanska koruna,
koruna sv. Štefana, prvoga ug. kralja (1000.-1038.) ku je dostao od pape Silvestera II. u ljetu 1000., kom su se korunili ug. kralji. Čuvali su korunu u Székesfehérváru, Visegradu, Požonu, Bečkom Novom Mjestu, Beču, i u Budimpešti. Koruna je simbolizirala suverenost ug. države, i nek ki je imao korunu i bio njom korunjen je bio gospodar zemlje.
Koruna se sastavlja od dva dijela, od papinske korune corona latina. To je gornji dio od kopče/obruča s latinskimi natpisi pretinačko-pocakljenimi kipi apoštolov, načinjena na prijelazu iz prvoga u drugo tisućljeće, možda u Rimu. Dolnji, drugi dio korune, corona graeca je od bizantskoga cesara Mihajla Dukasa (1074.-1077.) dar ug. kralju Gézi I. (1074.-1077.) s grčkimi natpisi pretinačko pocakljenimi kipi, načinjena u bizantskoj djelaonici. Na koruni visu zlatni lanci s dragimi kameni. Koruni slišu sceptar, kraljevski plašć, državna jabuka,
L: István király emlékezete, Budapest 1973
Štikapron – Steinbrunn, nekada Stinkenbrunn – Büdöskút
Zapadno od Željezna, nekada se je zvalo Stinkenbrunn, ki naziv je ostao u hrv. i ug. Prvi put se spominje 1271. kot Byzuskut, nimško ime iz 1344. kot Stinchenprun. Nim. ime se je 1959. prominilo u Steinbrunn. U 16. St. pusto selo naseljeno s Hrvati. Gospošćina Matrštof, Vorištan i Fortnava. Hrvati su naselili selo u 16. st., familije Kanizsai, Nádasdy, Esterházy, Crikva Sv. Križa. 1976. je kod posebne brojidbe preporučeno stanovničtvu da se prizna samo nimškomu jeziku (letki: Ein Kreuzl von dem unser Schicksal abhängt i Es geht um unsere Zukunft).
L: J, GHA, 80-81; 700 Jahre Steinbrunn – Zillingtal, Eisenstadt, b. lj. (1971), Festschrift zur feierlichen Eröffnung der neuen VS Steinbrunn-Zillingtal, 1976;
L: Breu, 102; WSt, 73-74
Štipendija u Zagrebu,
postojala pred PSB za gimnazijalce u gimnaziji na Kaptolu iz Zapadne Ugarske postavljena od kanonika −> Riberski: Peter Lichtenberger (1891.-1941.) svećenik zagr, nadbiškupije, porijeklom iz Pajngrta, Mate Feržin, Tome Hombauer, Ivan Jagšić. Kasnije študiraju u Zagrebu: Rudolf Klaudus, Horvath, Lakić, Ivo Sučić, Joško Vlašić, Wild, Vlašić, Jelka Biricz, …
štipendije/zaklade/fundacije
u prvom redu stvorene za teologe. Poznate su nam: od Štefana Roženća, koljnofskog farnika (1702.) za sjemeništarce iz rodbine ili Koljnofce, od jurskoga kanonika Mate Barilića (1749.) za familiju Barilić i Palković iz Trajštofa, od Filipa Paleža, požonskoga kanonika (1805. NN 1914/25, 8). Od Jandre Zančića/Zončića (1807.-1893.), jandrofskoga farnika za teologe iz Bizonja, Čunova, Plajgora, Rasporak, Štikaprona, Trajštofa, Frakanave, Gerištofa itd., Mihe Matkovića za teologe u Trnavi, Mihovila Pichlera (1795.-1879.) iz Vulkaprodrštofa za svoje rodjake, … Za vrime PSB su u inflaciji propale.
L: Bedy, A györegyházmegyei …; KG 1954, 34-40; KG 1988, 60
štoji
grupa gr.H. na liniji Borta–Sambotel, ki govoru štokavskim dijalektom.
L: HL II, 532
Štokavci,
folklorni ansambl u Čajti. Izdali pjesmaricu Iz štokavskoga vrtljaca… gradišćanskohrvatske narodne jačke iz štokavske krajine okolo Čajte, 2013.
L: HN 2013/47, 10
Štokerava – Stokerau
Gradić u Dolnjoj Austriji, Weinviertel, leži na Dunaju, Jedna ulica u 16. st. naseljena s Hrvati, dio Leidersdorf. Prilično rano asimilirani, germanizirani. Danas zaštićena krajina prirode.
L: wiki
štorica,
štorična jačka/pjesma, jačka povijesnim sadržajem. U sridnjem vijeku su to jačke crikvenog karaktera, legende svetac, kot npr. o sv. Jurju, sv. Lovrencu, Petru i Pavlu i sl. Med najpoznatiji u staroj domovini je Judita od Marka Marulića ili Ribanje i ribarsko prigovaranje od Petra Hektorovića. Iz ovog zadnjeg djela su gr.H. do danas sačuvali neke motive (Kurelac). Za vrime baroka su u ovom stilu nastale narodne jačke o turskom boju, francuskom boju, o velikom bankovskom krahu u Beču 1867.
štuk ili kanona,
kanona, u knj. top, oružje za striljanje, mužar.
ŠUFFLAY, Milan, povjesničar
(Lepoglava, 09.11.1879. – †Zagreb, 19.02.1931., HR)
Sveučilišni profesor u Zagrebu, srednjovjekovna povijest. Djela i u Institutu za istraživanje austrijske povijesti u Beču i u Državnom muzeju u Budimpešti. Žrtva policijskoga atentata za vrime diktature kralja Aleksandra.
L: HL II., 542
ŠULEK, Bogoslav, polihistor, leksikograf
(*Sobotište/SK, 20.08.1816. – †Zagreb, 30.11.1895., HR)
Študij filozofije i prava znanosti u Požonu. Zanimanje za prirodu, rastline. 1938. se preseli u Hrv.-u., priključi se –> ilircem., urednik Danice., kasnije Gospodarskoga lista i sudjelač Pozora. 1866. postaje član JAZU. Glavno mu je djelo Njemačko-hrv. rječnik, 2 sv. (1860.)., 1879. Jugoslavenski imenik bilja. Po njegovom rječniku se je redio i Fabijan –> Hauser.
DJ: Izdao u „Imenik-u bilja“ Zagreb1879, JAZU, Dodatak, gh. nazive rastlin, 481-490;
L: HL II, 542-543
ŠULEK, Stjepan, novinar, pjesnik
(*Dubrovčan kraj Velikog Trgovišta/HR, 13.10.1933.)
Študirao teologiju u Linzu, sveučilišće u Beču, sudjelač novin die Furche (1962.-1965.), radiostanice Deutschland Funk (1964.-1977.), Deutsche Welle (1977.-1992.) u Kölnu. Savjetnik hrv. veleposlanstva u Bonnu. Pisao za Kroatische Berichte. Urednik časopisa Glas –> HAK, dopisnik HN, pjesnik, pisac esejov i kritikov. Dopisnik i urednik Hrv. Slova.
DJ: Nešto o igrokazu „Koliko smo, to smo“, Glas 1961/1,16-20; Literatura preloma, Glas 1962/4,12-15; Put koji sam tražio, Opuyen-Zagreb2022.
L: HL II, 543
ŠUMIĆ/SCHUMICH, Angela
DJ: Terminologie der Heilpflanzen in der Homöopathie Deutsch–Kroatisch–Lateinisch, Wien 1998, dipl. dj.
ŠUMIĆ, Anton, naivni slikar, stenograf
(*Uzlop, 1925. – †Beč, 29.06,1993., A)
Stenograf u parlamentu (1948.-1985.), autodidakt, samostalni stil „stenografika“. Slika u prvom redu portrete i akte bečkih glumcev. Izložena djela u Theatermuseumu u Beču.
L: HN 1994\34-35, 13; Uzlop, 239-240
ŠUMIĆ/SCHUMICH, Karlo/Károly, svećenik
(*Uzlop, 18.08.1811. – †Koljnof, 11.10.1866., A, H)
OŠ u rodnom selu, zaredjen za duhovnika 1835. U Juri, kapelan u Horpaču kamo je slišila i filijala Unda, farnik u Koljnofu (1837.-1866.). Piše jedno vrime matične knjige gajicom.
DJ: Szveti krisni put Jezussa Krisztussa, Sopron 1854; Dika presvetomu križu Kristuševom, izdao Ivan Blažević, Šopron1942.
L: KG, ’04, 42-44
ŠUMIĆ, Monika
DJ: Jedna mati, 1999, rp. igrokaz Uzlop
ŠUNERIĆ, Martin, slikar
DJ: 2001. izlagao u KUGI
L: HN 2001/42, 9
Šuševo – Nebersdorf – Ligvánd
Istočno od GP, prvi put spomenjeno 1225. pod Nygvan, gospodar obitelj Niczky do 1848. U 18. st. još pretežno čisto hrv. selo. Kaštel je dao izgraditi Krištof Niczky 1770.
L: J, GHA, 118-119; 775 ljet Šuševo, 2000, monografija; KG 1981, 66-72; WSt, 87
ŠUSTERŠIĆ/SCHUSTERSCHITZ, Jakab, redovnik,
Požonska županija
DJ: Lumen de lumine. … Pressburg, p. lj.
L: SzJ, XII, 718-719
ŠUTRIĆ, Liza, rodj. Vuketić
(*Pandrof, 01.111902. – †Pandrof, 19. 061993., A)
Glasovita pjevačica i sakupljačica narodnih jačak, zviranjak za koreografiju Tanci i jačke Hrvatov na Hati., rp. pjesmarice, tekst. Povidačica za etnologe i sabirače. Njene jačke je preuzeo –> Hatski trio“.
DJ: Zviranjak hrvatskih jačak (Stare pandrofske jačke – zapisane od Lize tete), HNVŠ; 1997.
L: HN 1992/45, 9; HN 1993/26, 5; HN 1997/44, 16; Krpan, 301