verzija 9_2023

S, s

SABAR/SZABAR, Ivan

DJ: Goszpodarenya nauk…, Budapest 1873

SABAR/SZABAR, Jakab/Jakob, svećenik

(*Židan, 15.07.1802. – †Črenšovci/Cserensócz, 15. 12. 1863.)

Škole pohadjao u Kisegu i Sambotelu, posvećen 1826. u Sambotelu kaplan u Cankovi, Turnišču., od 1833. je u Kančevci, od 1835. farnik Grada/Gornja Lendava, od 1859. u Črenšovcu. Djelovao je u Medjumurju, pisao vendski i ugarski.

DJ: Szvéta krizna pot, ali Bridko terplejnye … (1869).

L: wiki

Sabara – Zuberbach – Szabar,

U bortanskom kotaru sjevernoistočno od Borte, gospošćina Solunak/Schlaining, najprije naseljeno s Nimci ali tokom 16. st. nastane hrv. U 20. st. Nimci dobili većinu u selu.

L: J, GHA, 149-150; Breu, 84, WSt, 103

SABLIĆ/SZABLICS, Markus, svećenik, OF

(*Celindof, – †Svetica za jezerom, 12.01.1699.)

Bio gvardijan u Željeznu (1685.-1986,1687.-1988., 1694.-1699.), Novom Gradu (1690.-1693.) Svetici (1680.-1684., 1689.-1690., 1698.-1699.), 1683. su ga Turki zarobili, bio 64 dan u ropstvu, iskupljen od Turkov.

L: Magyar, 273

sadarstvo/voćarstvo,

grana poljodjelstva i agrobiološka znanstvena disciplina.

Sadašnjost,

farski list Frakanave 1971.,

SAFIĆ/SAFFICH, Anita, ud. Malli

(*Gerištof, A)

Politički angažirana kod Zelenih. ORF: Mutter Erde.

DJ: Der „Krowodnrock“ der Rockgruppe „Bruji“ als Artikulationsinstrument eine Volksgruppenproblematik, Wien, 2005, dipl dj.

Saint Germain

Mirovni sporazum izmedju pobjedničkih zemalj i Austrije po PSB, potpisan 10.09.1919. Njim se potvrdio raspad Habsburgške Monarhije i uredjuju nove države (Država SHS, Ugarska, Čehoslovačka, Poljska). Austrija se je odrekla nekadašnjih područjev Monarhije: Galicije, Trentina, Dalmacije, Istre, Trsta, dijelov Koruške i Kranjske. Ugovorom se je zabranio priključak Nimškoj.

L: HL II, 395

sajmi ili vašari,

inštitucije organiziranoga periodičnoga (tajedno, misečno, godišnje) izravnoga trgovanja na otvorenom prostoru različnimi dugovanji: poljodjelskimi produkti, blagom, domaćom rukotvorinom, … Održavani su od sridnjega vijeka. Na početku razmjenom dugovanj, kašnje plaćanjem pinez. Kod većega dugovanja se kupnja zaključila skupnim -> likovom ili aldomašem. To je bila i dobra mogućnost na sastanke s rodbinom, poznanci i … Moderna životna forma je zničila i sajme, mjesto njih imamo velike sajmene izložbe.

L: HL II, 395

SAKOVIĆ, Elizabeta, pjesnikinja

(* – †Nova Gora, 29.07.1994., A)

Pjesme u novina i kalendaru.

DJ: Pjesme u kroniki Nove Gore 1994.

L: KG 1996, 200-201

SAKOVIČ, Jožef, svećenik

(*Vadarci, 18.12.1894. – †Dolnji Senik, 22.09.1930., SLO)

Kaplan u Rohuncu (1900.), bio farnik u Bandolu (1905.-1906.), odakle je došao u Sveti Martin/Tótszentmárton (1901.-1902).

L: Alojz Jembrih, Jožef Sakovič – pridigar na južnem Gradiščanskem, 47-54

SALLABERGER, Johann, svećenik

(*Gaspeltshofen, 13.12.1894. – †St, Martin i. Innkreis, 15.05.1971., D, A

Administrator Cikleša 1923/24., špota se Hrvatom i hrvatslkoj kulturi, Miloradićeva pjesma „Priežanja”.

Salezijanci = DBS,

Don Bosco zajednica svećenikov, diakonov i fratrov u znaku i svidočanstvu Božje ljubavi. Djeluju u 130 zemalj u dušobrižničtvu za mladinu.

L: wiki

SALGOVICS, Ádám, svećenik,

(*Modor – †1672.)

ostrogonski kanonik (1649.), desetnik komaromskoganadekanata, 1667. financirao crikvu u Modoru.

DJ: Annus Morientium …, 1650

L: SzJ, XII, 86

SALM, Niklas, grof

(1459. – 1530.)

Salmhof kraj Marchegga u DA. Imao velike zasluge kod obrane Beča od Turkov 1529., organizira naseljene u Gornju Ugarsku (Slovačku) i DA, tako – > Bratisej/Breitensee. …

L: KU 111

SALOPEK, Hrvoje,

(*Zagreb, 1960.)

Živio je od 1970. u Austriji, Mödling kraj Beča, gdje je pohadjao i gimnaziju. Ljeta 1979. se je vratio u Zagreb, od 1993. je zaposlen u Hrvatskoj –> Matici Iseljenika, urednik časopisa Matica. U knjigi „Stari rodovi …“ mnogih uputov na gh. sela.

D: Stari rodovi Ogulinsko-modruške udoline, Zagreb 1999.Ogulinsko– modruški rodovi, Zagreb 2007.

L: HN 2008/11, 10

Salzburška/solnogradska nadbiškupija,

nastala oko 700. lj., za vrime Ruperta, franačkog biškupa, potvrdjena 716., metropolijom nastala 798. za vrime Karla Velikoga. Poslije pobjede Avarov se biškupija proširi i na –> Panoniju, to je i na naše današnje Gr. Granica je odredbom Karla Veliko nastala rijeka Drava i Riebac. 1328. je kneževska nadbiškupija, 1803. se sekularizira.

L: HL II, 400; wiki

SAMARDŽIJA/SMOKI, Živorad,

(*Bačko Selo/Vojvodina, 17.06.1960., YU)

Umjetničkih peljač različnih društav u Novom Sadu, Temerinu. Sastavljač koreografijov. U Gradišću se poveže (1993.) Brankom i Angelikom –> Kornfeind.

DJ: Prodrštofski tanci (1988); Trajštofski tanci (1994); Stinjački tanci (1994; Ražanac (1994), Čunovski mesopust (1994); Čunovsko veselje (1994); Antuntun (1995); Derite se čizme moje (1995); Divojčica j’ rože brala (1995); O, Helena (1995); Brijuni (1996); Kadegod su svatski I (1996), II (1997), III (1999), Tancaj, tancaj črni kos (1996); Gradišćanski festival; Jur dugo nismo skupa bili (1997); Marica, rožica (1997); Oj Jelena, Jelena (1997); Va red dičaki ( 1997); Celindofi sam se rodio (1998); Regruti gredu (1998); Prodrštofski pir (1998); Protulićni tanac (1998); Veselo je društvo naše (1998); Varijacije na temu Die Mülltonnensitzung (1999); Zaguslajte nam – Komm Cigan (1999); Medvidji tanac (1999); Vino na Poljanci (????)

L: HN 1993/48, 5

Sambotel – Szombathely – Steinamanger,

lat. Savaria, sjedišće županije Vas (Željezno), biškupsko sjedišće od 1777. lj., veliki broj Hrv. od sredine 19. st. u varošu. 1977. prva velika manifestacija Hrvatov u gradu, hrv. bal, društvo Hrvatov, 1995. pjevačka grupa Djurdjice/Sv. Cecilija (2004.). Hrvatska samouprava u varošu.

SAMOS, Stefan Valentin, umjetnik

(*Požon 1893.-1931., SK)

Izložba u Zem. Galeriji Željezno „Kroatischer Bauer“ 1927, akvarel u okviru „Mnogovrsnost Gradišća“.

L: HN 2016/5, 11

samoupravljanje,

oblik organizacije političkoga ili gospodarstvenoga upravljanja, po kom sve ključne odluke donosu oni na ke se te odluke odnoašaju. U Ug. po 1990., tako i hrvatska sela i organizirane samouprave po gradi: Bizonja, Bike, Budimpešta, Čatar, Čepreg, Hrvatske Šice, Horpač, Kemlja, Kiseg, Koljnof, Narda, Petrovo Selo, Plajgor, Prisika, Sambotel, Sepetnek, Ugarski Stari Grad, Stolni Biograd, Šopron, Umok, Unda, Vedešin, Židan,

Sandžak,

vojna i upravna pokrajina u Turskom carstvu. Krajina izmedju Crne Gore i Srbije ??? Opisao Petar –> Jandrišević u svoji crtica.

Sankt Gotthard – Szentgotthárd – Monoštor,

gradić na tromedji Ug. Slovenije i Au., danas centar ug. Slovenov –> Vendov. Kralj Béla III. je 1183. naselio –> cistercite. Bitka kod Sanktgotharda, kod Mogersdorfa 1664., kade je kršć. vojska pod peljanjem Montecuccolia potukla Turke ali sklopila u Vasváru nepovoljan mir. Krajem 19. st. povezana željeznicom na Graz i Peštu. Željeznim zastorom od 1948. do 1989. stagnira. Ponovno procvatom nastane industrijskim centrom krajine.

L: wiki

Santalek – Stegersbach – Szentelek,

trgovišće u južnom Gradišću, u blizini potoka Strem, prvi put spomenut 1289. lj. Hrvati se uselili tokom 16. st., izgubili većinu krajem 19. st., do konca 20. potpuno asimilirano, se je nadovezao kot hrv. novonaseljeno u 16. st. na Nimški Santalek, pod imenom Hrvatski Santalek, sjeverno od potoka Strem. Crikva Sv. Egidijus, gospošćina Novi Grad, –> Batthyány. Ali Santalek je osnovao Štefan Podgajčić 1534., ki je tek 1581. prepustio posjed familiji Batthyány, ar je on bio vrhovni upravitelj gospošćine Santalek a posjed bio njegova plaća u naturaliji. U 17. i 18. imali veliki broj furmanov. Naselja sin je Jožef –> Vuković, crikveni uredjaj oblikovan od Tome −> Rešetarića, germanizirano.

L: Breu, 66; KG ’90, 62-74: Marktgemeinde Stegersbach, 1989.; WSt, 111

Sankt Kathrein im Burgenland –> Katalena

Sankt Martin in der Wart –> Sveti Martin

Sankt Michael im Burgenland –> Sveti Mihalj

Sankt Nikolaus im Burgenland –> Sveti Mikula

Sanja Blažene Divice Marije,

apokrifna molitva, širila se je i rukopisno i tiskano 1780. pod naslovom Preblassene Divicze Marie Szanya. Molila se je u velikom tajednu, na Veliki Petak i po stani. Bila proširena med sridnjoeuropskimi narodi.

L: Sapunar Knežević, Književni prsten, Zagreb 2012, 11-20.

SAPUNAR, Andrea,

(*Zagreb, 1968., HR)

Diplomira na sveuč. u Zagrebu (1994.), doktorantski študij u Beču ((1997.), od 1997. zaposlena u HAZU i sveučilišću, pelja kolegij Hrvatska književnost u dijaspori. Lektorica u Gracu (2003.).

DJ: Pregled književnosti gradišćanskih Hrvata, Zagreb 1993, dipl. dj.; Apokrifni tekstovi grad. Hrvata u XVIII. st. – Preblažene Djevice sanja, in Forum, Zagreb 1998/9-10, 1239-1250; Bibliografija gh. djela osamnaestoga st. (1732-1812), in Kronika zavoda za povijest hrv. knj. kazališta i glazbe HAZU, Zagreb 1998/8-10, 279-284: Gh književna baština, Riječ, 1999/I, 82-85; San Blažene Divice Marije, Riječ 1999/III, 64-71; Das burgenländkroatische literarische Volksbarock und seine stilistischen und inhaltlichen Besonderheiten, Wien 1999, dis.; Barokni pisac Eberhard M. Kragel, MI, Zagreb 2001/9, 42-43; Apokrifni tekstovi u gradišćanskih Hrvata, MI; Zagreb 2001/10, 41-43; Putopisi o Hrvatima Moravske, Donje Austrije i zapadne Ugarske, MI, Zagreb 2001, 12, 45-46; Književni prsten Gradišćanskohrvatske i druge kroatističke teme, Zagreb 2012.

SARLAY, Márton, novinar i pjesnik

(1936,-1986., H, D)

Porijeklom iz –> Čatara, 1956. napustio Madj., zaposli se kod radija „Slobodna Europa“ u Münchenu, pisao pjesmice, u prvom redu haiku na madj. jeziku.

Sárvár,

Tikászkápolna, slika nekadašnje kapele, ku je dao izgraditi po predaji Cogrštofski pobirač peradi (tikász), kopunar po jednoj nesrići na tom mjestu. Madj. tekst predaje.

SASSO, Katarina, rodj. Smudić

(*Beč, 18. 03. 1926. – A)

Majka Maloborištofka. Svidok otpora protiv nacionalsocijalizma. U zatvoru u Beču (1944-1945.) i KZ Ravensbrück. Odlikovana titulom „profesorica“ (2016.). Bila u „grupi 40“. Spomentabla u Beču, nekadašnja policajtanica „Liesl“, Rossauer Lände 9. Dokumentarac: Erschlag mich, ich verrate nichts! (2013.)

L: HN 2013/46, 9; HN 2016/16, 9

Saštin – Schlossberg – Straže nad Myjavou – Sasvár,

hodočasno mjesto Sedmerobolnoj BDM u županiji Nitra kamo su rado hodočastili Hrvati iz –> Frielištofa i okolice (i Novoga Sela).

L: KU 202

SAUER/SZAUER, Mate/Matthias, arhitekt

(*Filež, 1935. – †Velika Holovajna, 03.06.2022., A)

OŠ u rodnom selu, Višu tehničku školu u Beču i Kremsu (1959.), študij arhitekture u Beču, prof. Holzmeister, završi 1963., študijska putovanje po skandivanski zemlja, SAD-u, Kanadi, Meksiku i Italiji. Praksa u Beču. Od 1968. vlastita kancelarija u Željeznu. Poznat i kao slikar.

Arhitekt suvrimeneih škol u Cindrofu, Golsu, Jennersdorfu, Livki, Porpuhu, Štumi, Velikom Borištofu, Zurndorfu, bolnica Borta, kulturni centri u Matrštofu i Željeznu, muzičku školu Josef Haydn u Željeznu, staralački dom Sv. Martin u Željeznu i nmogo drugih projektov.

L: K50; HN 2015/5, 21

Savjet za gradišćanske Hrvate,

postavljen 1986. na osnovi Volksgruppengesetz od 07.07.1976. Zastupani: SPÖ, ÖVP, Crikva, HKD, Prezidij, HGKD u Beču. HAK, …

L: HN 1986/21, 1-2

Savez Hrvatov u Češkoj

postoji od 1989.

Savez Hrvata u Madžarskoj,

nasljedno društvo –> Demokratskoga saveza Južnih Slavena u Madžarskoj, osnovano 1990., ???

Savez hrvatskih jačkarnih i junačkih društav

Osnovan 1. oktobra 1925. u Malom Borištofu pod peljanjem učitelja Galusa Baloga, člani: hrv. društva Veliki Borištof, Mali Borištof, Šuševo, Dolnja Pulja, Pajgrt, Vulkaprodrštof, Uzlop, Nova Gora s 330 kotrigi.

L: Balog Galus, Jačkarnim društvam, HN 1926/12, 3

SC Gradišće,

nogometni klub GHKD-a u Beču.

Schachendorf –> Čajta

Schallendorf – Šaledrovo – Csalafalva/Salafa,

Gospodar fam. Darabos i –> Batthyány, krajem 17. st. još hrv. Vizitacija 1698. govori još o čisto hrv. selu. Tokom 19. st. izgubili hrvatstvo (germanizirano). U selu je bilo do DSB i ciganskih hiž.

L: Zi 28, 311-314; Matisovits M., Chronik der Marktgemeinde St, Michael, St Michael 1995, 417-432; Breu, 64; WSt, 111

SCHÁPY, József, svećenik

(*Murska Subota, 19.09.1850. – †Velika Narda, 04.09.1918., H)

Farnik u Velikoj Nardi (1887.-1918.).

DJ: A közönség köréből, Szombathelyi újság 1003; Észrevételek, Vas megyei lap

Schandorf –> Čemba

Scharfeneck,

u DA, na zapadnoj strani Lajtanske gore kamo su se selili Hrvati u 16. st., danas ruševina kod Malištrofa.

SCHARFEGGER, Stefely, pjesnikinja

(*Čajta,13.09.1942., A)

OŠ je poiskala u rodnom selu, dva razrede GŠ u Rohuncu, potom šest ljet gimn. u Gornji Šica, nastavlja s 3 ljeti izobrazbom za bolničarke u Mödlingu i Speisingu s diplomom 1962. Djela kot bolničarka do 1998. Živi u Borti. Uz pisanje pjesam i proze, meditacijov u nim. i hrv. jeziku rado slika, osebito tematiku BDM.

DJ: Gedichtgeschichten, dvojezično; Spurensuche; dvojezična proza

L: osobno pismo u nov. 2009.

Scharndorf − Šarica/Šundrof

u DA, filijalka Petronella, selu su Ug. opustošili, a po tom čisto novo naselili s Hrvati, 1750. još hrvatsko, germanizirano.

L: Breu, 126; WSt, 17

Schattendorf,

30. januara 1927. sukob izmedju Heimwehrov i Republikanischer Schutzbunda u kojem pogine i klimpuški djelač Mathias Csmarits i bečke novine porinule krivicu Hrvatom. Po procesu u Beču pobuna.

SCHEDL, Christina,

DJ: Razvitak tamburice, …???, dipl. djelo, Beč 2013.; KG 2013, 250-255

SCHERR, Dieter, pjesnik

(*Cindrof, 1960., A)

Odrastao u Cindrofu, kripto Hrvat, Studirao filozofiju u Beču, promovirao.

Artmannova vagantska nagrada. Ima i hrv. dvojezičnih pjesam.

DJ: Alexander Gottlieb Baumgarten, diss; kuzö luzö, 1989; Kleines zoologisches Kompendium für Unterstufe; Ajnkafat do jutra; Codac, 1990., pj.

L: HN 1996. (28.06.)

SCHETT, Georg

Litografija iz kalendara, april 1840. Crikva u pozadini u Šopronu sv. Mihael.

DJ: Das pittoreske Österreich, 1840, Trachtentafel „Oedenburger Comitat“ – Croaten

L: Prickler, Clara, Historische Trachtendarstellungen burgenländischer Kroaten, hkdc 1998

SCHILCHER, Josef Polykarpus, svećenik

Farnik u Lasingu, njegovo djelo prodikov „Prodechtva” su izdali/preveli u Zagebu 1803. na kajkavskom.

SCHINDLER, Stefan,

(*Uzlop,− †Česno, A)

Porijeklom iz Uzlopa.

DJ: Hrvat mi je otac – manjinska kulturna politika za Gradišćanske Hrvate, nim. 2006.

L: HN 2006/47, 3

SCHIMATOVICH, Georg, svećenik,

(*Cundrava, 25.03.1724. – †)

Posvećen 1747. u Krojspuhu. Djelovao u Štikapronu, Trajštofu, Celindofu, Poturnu, Šarom Gradu, Katseu, Rosenau i Schickenhofu.

DJ: četire molitve za Hrvate Maračkoga polja 1766.: Od troje kriposti vere, uffania, Liubavi l Svelichernu Potribne + Pokajanye Sversheno

L: Szivatz, HH 73

SCHINKOVITS, Stefan,

(*Beč, 18.05.1964., A)

Porijeklom iz Rohunca. Gimn. u Željeznu, študij geografije i povijesti na sveuč. u Beču. Suradnik ORF-a Gradišće, sudjelač Austr. pov. komisije.

DJ: Formen „ethnischer Säuberung“ im Burgenland in der Zeit von 1938-45 unter spezieller Beücksichtigung der Burgenländischen Kroaten, Wien 1995, dipl. dj.; Von Umsiedlungsplänen über Briefbomben zu Brandanschlägen, 1996; Das Brot schmeckt mir wie noch nie im Leben … Die politische Situation der bgld. Kroaten von 1934-1945 … skupa s Antonom Fennesom, 2008; Vermögensentzug bei burgenländischen Kroaten, rp. 2020.

L: HN 1993/45, 17; HN 2008/12, 8

SCHLAG, Gerald, povjesničar

(*Vorištan, 08.06.1941., A)

Študij povijesti završio na sveuč. u Beču (1966.), od 1967. u službi ZV. Vrsni specijalist za grad. povijest. Dir. Gr. Zemaljskoga muzeja. U mirovinu prošao 2002.

DJ: Die Anfänge der Sozialdemokratischen Partei im Bgld., Wien 1966, phil dis.; Die Kämpfe um das Burgenland, Wien 1970; Die politischen Parteien des

Bglds 1921-1934, BF, Sonderheft III, Eisenstadt1971, 93-124; ; Ein frühes Gebet- und Andachtsbuch für die Kroaten des Burgenlandes, BHBl 1980/4, 195-197; Povijest gradišćanskoga djelačkoga pokreta; Der 12. März 1938 im Burgenland und seine Vorgeschichte, BF 73, Eisenstadt 1989, 96-111; Das Husaren–Regiment Paul Anton Esterházy im Österr. Erbfolgekrieg 1714-1748, BF, Sonderband XIII, Eisenstadt 1994, 364-393; “ … Die Anstalt des Fürsten Esterházy jedoch übertraf alle die übrigen“. Fürst Nikolsau I. Esterházy als Kuhrböhmischer Wahlbotschafter bei der Wahl und Krönung Joseph II. zum Römischen König 1764, BF. Sonderband XXII, Eisenstadt, 437-455;

Sudjelač u Die Kroaten im Wandel der Zeiten; Aus Trümmern geboren …Burgenland 1918-1921, Eisenstadt 2001; Die Arbeiterbewegung im burgenländisch-westungarischen Raum bis zum Ende des Ersten Weltkrieges, in Symposion Mogersdorf 1974, Zagreb 1976, 63-77;

L: HN 1991/24, 4; HN 1998/46, 8

SCHLAG, Hermina, likovna umjetnica

Ciklus akvarelov o hrv. nošnja.

L: HN 1999/30, 4

Schlosshof

Po neki podatki u 19, st. bila hrv. većina, germanizirano

L: WSt, 29

SCHLÖGL, Matija, učitelj

(*Cindrof, 02.02.1913. – † Željezno, 10.07.1989., A

Dir. GŠ u Cindrofu, dopelajo 1952. učitelje u Opatiju na jezični tečaj, od mladosti aktivist socijaldemokratske stranke u Austriji.

L: MI 1972/6, 31

SCHMALL, Sabine,

Dj: Theatergeschichte des Burgenlandes von 1921 bis zur Gegenwart, Wien 1995, Vd.ÖadW, skupa s –> Awecker.

SCHMATOVICH, Ivan, svećenik

(*Bizonja, 27.11.1942, H)

Posvećen 19.06.1966.u Juri, prof. teologije u Juri (1976.-2015.)

Schmetterlinge,

legendarni sastav Willija –> Resetaritsa

SCHMIDT, Leopold,

DJ: P. Remigius Sztachovics O.S.B., in Volk u. Heimat, Eisenstadt 1950/17, 103-105

SCHMIDT, Manuela

(Nova Gora)

DJ: dvojezično nim/hrv. Das SammelSummel Weihnachtsbuch, 2017

L: HN 2017/45, 22

SCHMID, Wilhelm, svećenik, salezijanac

(*Vorištan, 26.04.1910. – †Željezno, 22. 02.2000., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. kod salezijancev u Beču, novicijat počinje 1927., po profesu odgojitelj, učitelj študij teologije, posvećen 1937., službovao u Tirolu, kot misionar u Kini, 1966. dojde najzad u Unterwaltersdorf, brine se za duhovnu i svitsku (tamburaši) muziku u Vorištanu.

DJ: 1500 partiturov za Vorištance

L: HN 2000/10, 19; Szivatz Christian, Prof. Mag. P. Wilhelm Schmidt, Ordenspriester, Missionar, Komponist und Lehrer, HH 1995.

SCHMIT, Ernst Fritz,

DJ: Joseph Haydn ein Buch von Vorfahren und Heimat des Meisters, Der Heideboden, 1934, 283-312

SCHMIRL, Carla

DJ: Sonnentherme Lutzmannsburg – Frankenau: regionale und kommunalwirschaftliche Effekte …, Wien 1997, dipl. dj.

SCHNEIDER, Mate, ekonom

(*Uzlop, 07.12.1937. – †Uzlop, 25.08 2008., A)

OŠ u Uzlopu, gimn. u Željeznu, sveuč. u Beču, agronomiju, Iowa (1963/64.). sveučilišni prof. (1979.), ekonomski stručnjak i savjetni gr. ZV kod priključenja EZ (1993), zagovornik –> cilj 1-regije, proponent ZIGH-a (1994.), dopisnik Krone Ztg. u stručni agrarni pitanji.

L: HN 1993/46; HN 1994/5,3; HN 1994/6, 5; HN 2008/13, 16

SCHNEIDER, Štefan, zastupnik,

(*Uzlop, 29.08.1878. – †Uzlop, 02.12.1952. A)

Pridruži se socijaldemokratom, zastupnik u ZS (1922.-1923.)

L: Uzlop, 240

SCHNEIDER, Tome, urednik, pseud.: Krojač

(*Uzlop, 05.03.1932. – †Željezno, 24.03.2010., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu (1942.-1951.), poštanski činovnik.

Urednik –> Naša domovina (1952.-1956.), –> HN (1970.-1978., 1981.-1983.), urednik –> kalendara Gradišće (1989.-1997.). Prijevod: Šenoa, Prosjak Luka, HN 1980

L: HN 1982/9-10, 3; HN 1997 (07.03.), 20

SCHNELLER, János, svećenik

(*Hrvatske Šice, 09.06.1935. – †Sambotel, 12.01.2022., H)

Farnik (1978.-2007.) i desetnik (1999.-2007.) u Petrovom Selu.

DJ: Spominjanje na ešpereša Józsefa Strassera, in Trianon és a „hűségfalvak” Budapest 2004, 113-116

SCHOSULAN, J

DJ: Delo iliti razlog zverhu skodlivoszti senzkih moderczev na pervo dano po Ivanu Mihalyu Schosulan … Iz nemskoga na harvaczko preobrznulje Emanuel −> Risto, Wu Posonu 1784.

SCHORETITS Mihael/Miho/Mihály, vračitelj

(*Cindrof, 02.09.1741. – †Pešta, 03.03.1786, H)

Medicinu u Beču (1765.), asistent u vojnoj bolnici u Beču, 1767. županijski nadvračitelj Vesprima, 1770. sveučilišni prof. u Trnavi, potom u Pešti, dekan i rektor.

L: Sz. XII, 564

Schönabrunn – Šenipron

Nekadašnje hrv. stanovništvo iz 16. St. su zničili pohidi Bocskaya (1605.) i kurucov (1707.).

L: WSt, 17

Schönau an der Triesting – Šenava

U 16. st. ima hrv. većinu, za vrime protestantizma protestantsko, germanizirano.

L: WSt, 22

SCHREIBER, Franc

(Mali Borištof, 30.03.1911. – †, A)

Sudjelivao u gradjanskom boju u Španjolskoj –> Španjolac (1937.-1939.), logori u Francuskoj i Dahavi (1939.-1945.). Urednik komunističkih novin –> Naša domovina. Odlikovanje: časni znak za oslobodjenje Austrije.

L: ND 1953/2, 3-4; HN 1985/33, 5; HN 1986/33, 5

SCHREIBER, Michael, povjesničar

(*Filež, A)

OŠ u rodnom selu, sveuč. u Beču. Oblikovao emisiju „100 ljet Gradišće“ u ORF-u. Sudjelač u Bgčd. Forschungsgesellschaft“

DJ: Filež u novom vijeku (1537. do danas)

L: HN 2015/47, 16; HN 2018/46, 10

SCHREINER, Bela/Adalbert, prof., pisac

(*Dolnja Pulja, 19.04.1915. – †Kisela Voda, 10.05.2005., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Štamperku, gimn. u Hollabrunnu (1935.), počne študirati bogoslovlju u Beču (1937.), tumač u Drugom svitskom boju (1939.-1945.), študij slavistike, zemljopisa i povijesti na sveučilišću u Beču, sridnjoškolski profesor Željezno (1945.-1960.), predsjednik HKD-a (1956.-1961.), dir. realne gimn. na vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu (1961.-1978.), dir. Pedagoške akademije u Željeznu (1978.-1980.), mirovinu proživio u Kiseloj Vodi. Umro u prometnoj nesrići.

Počeo mlad pisati književne i popularnoznanstvene doprinose. Brojni doprinosi u novina, časopisi i kalendari. Brojna odlikovanja.

DJ: Novi dom, HN 1934/26, crtica; S kolcem i šatorom kroz Ugarsku, HN 1938, putopis u nastavki; Ždral, KG 1950, 91; Die Kroaten im Burgenland, in Heimatbuch 1950, 69-72; Franz Kurelac. Sein Werk und seine Bedeutung für die bgld. Volkskunde, VuH III, 1950/3; Für eine friedliche Lösung der Kroatenfrage im Bgld, Bgld. Volksblatt, 1958 (29. Marz); Kako ste? Ste zdravi? KG, 1959, 38-44;Kroatische Mundarten, Monographie Bgld. II/1, 268-277; Pendlerbewegung aus dem Burgenland, 1960: Probijanje u vječni led, 1968, 1971., dičji roman; Das Schicksal der Burgenländischen Kroaten durch 450 Jahre – Sudbina Gradišćanskih Hrvatov kroz 450 ljet, Eisenstadt-Željezno 1983; Skok konjića, Željezno, 1997, roman;

L: HN 1971/22, 1; HN 1985/17, 4;

SCHRUIFF, Franjo, pravnik

(*Uzlop, A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu, sveučilišće u Beču, mag, prava (2001.), specializira se na europsko pravo (2002.), zaposlen u odvjetničkoj kancelariji „New-servis“, dopisnik časopisa –> Stimme o manjinski pitanji, referent na različni simpoziji, urednik –> novoga glasa (), član uredničtva –> Puta, član –> Tamburice Uzlop, –> Kolo-Slavuja, –> Hatskoga trija.

DJ: Warum der Kollarits den Kolarić nicht mag, Stimme 1993/6, 4-5; Die Grenzen der Toleranz, Stimme 1995/2,4-5; Traditionelle Minderheiten in einer beschleunigten Zeit, Stimme 2001/3-4,8-10; Die burgenländisch-kroatische Mosaiksteinchen, Stimme 1998/28, 10-11; Fallen für Minderheiten Medien, Stimme, 1999/33, 4–5

L: HN 1986/25, 5; HN 2002/29, 11

SCHUCH, Raimund,

(*Pinkovac, 23.10.1963., A)

Piše pjesme dvojezično.

DJ: Gedanken sind frei, 1991, pjesme; Suze na koži/Tränen auf der Haut, 1989, pjesme;

L: HN 1991/37, 1; PLjK 1994, 198: HN 1989ß22, 5

SCHULITS, Paul –> Žulić

SCHULTES, Anton

DJ: Die Nachbarschaft der Deutschen und Slawen an der March, Veröffl. d. Ö. Museums für Volkskunde, IV, Wien 1954.

SCHULLER, Josef/Pepi,

(*Cindrof, A)

Završio študij gospodarstva u Beču, direktor –> Instituta za vino u Rušti. (Akademija vina ???), predsjednik društva Master of Vine (London).

Tamburaš u Cindrofu, glumac u filmu –> Pir na selu, kotrig –> Kolo-Slavuja.

L: HN 1984/48-49, 13; HN 2006/1-2, 14

Schulverein Südmark,

osnovano 1889. za čuvanje nimške kulture u zemlja A-U Monarhije. Po 1921. organiziraju tzv. Heinzernspende knjig, ke su podilili u škola. Proširili su svoju djelatnost uz knjige i na organizacije tančenih i igrajućih grupov. 1929. je jedan od centrov bila škola u –> Gornji Šica/Oberschützen.

SCHUMICH, Angela

(Uzlop,)

DJ: Terminologie der Heilpflanzen in der Homöopatie Deutsch-Kroatisch-Lateinisch, Wien 1998, dipl. dj. za tumača

SCHUSTER, Agnjica –> Čenar

SCHUSTER, Gabriele,

DJ: 50 Jahre Burgenland – Beitrag der bgld. Kroaten zum Aufbau des Heimatlandes, Eisenstadt 1972, dipl. dj. PA;

Schutzbund –> Republikanischer Schutzbund

Schützen am Gebirge/Gschieß – Česno/Čiesno – Sérc

Sjeverno od Željezna, tokom 16. i 17. st. imalo znatnu hrv. manjinu, germanizirano.

L: Breu, 105; WSt, 73

SCWAB, Erasmus,

DJ: Land und Leute in Ungarn, Leipzig 1865

SCHWARTZ, Elmar,

DJ: Remigius Sztachovics O.S.B., in Neue Post, Budapest 1920 (27. April)

SCHWARTZ, Romana,

(*Beč/Veliki Borištof, 24.04.1975., A)

Završila u Beču slavistiku i anglistiku.

DJ: Literatur in Kroatischunterricht, Sekundarstufe, Wien 2000, mag. djelo.

L: HN 2000/37, 20

SCHWEIGER, Petar, učitelj

(*Filež, 24.01.1971., A

Direktor OŠ u Filežu nod 2000. Aktivan u prikazi narodnih kusićev.

DJ: Fizičari, Eisenstadt 1998, pr.; Kad iz gnjide vuš nastane, Eisenstadt 1998, hkdc; Turizam na seoski način, Eisenstadt 1998, hkdc;

SCHWEIGER, Romana, ud. Domnanović

(*Gerištof, 1985, A)

gimn. u Gornjoj Pulji, načinjila je Koleg za umjetnost i design/tesilije u Beču, 2007. studij tkalca u Engleskoj, prvo književno objelodanjenje u novom glasu, diozimateljica LINAK-a, sudjelačica na dvojezičnom čitanju u Celovcu 2006, na „mitSprache06“

DJ: Soleni poljubac, in Der See 2007/13. 9; Rječnik, 2008, pj.; Budi tiho, pj.; Boli me prst, pj.: Covid 2020;

SCHWOY, F. J.

Prvi opis Moravskih Hrvatov 1786.

DJ: Topographische Schilderung des Markgraftum Mährens, Prag und Leipzig 1786/II, 57-68.

L: MH 83

SCOTT, MARION M.

DJ: Haydns and Folk-Songs: Musik and Letters, A Quarterly Publications 31, London 1950, 119-124

Seefeld

U 17. st. nekoliko hrv. familijov, imali i hrv. rihtara.

L: WSt, 37

SEDELMAYR, Hans, agrobiolog

(Vorištan,18.01.1896. – † Solnograd, 09.07.1984., A)

SEDENIK/SZEDENIK, File/Fülöp, učitelj, pjesnik, povjesničar književnosti

(*Mali Borištof, 19.08.1862. – †Pereszteg/H, 16.06.1920.)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Kisegu, učiteljsku školu u Šopronu (1878.-1881.), učitelj u Cindrofu (1881.-1882.), Gijeci (1882.-1883.), Filežu (1883.-1884.), u Lakindrofu kantoručitelj (1884-1888.-), od 1889. Do smrti šk. dir. i kantor u ug. selu Pereszteg. Gh. pjesnik s prvom tiskanom zbirkom pjesam, obdjelodanio prvu povijest gh. književnosti, doprinosi na ug, jeziku u Soproni ujság, –> NN i –> KsvF., uz pjesme i skladatelj nekoliko crikvenih jačak. Po njemu imenovali OŠ u Peresytegu 2022.

DJ: Hogyan kell a gyermekeket szoktatni, hogy örömmel járjanak a templomba, Sopron 1896; Egy iskolamester naplója, 1896; Fejtsétek ki, mily elméleti és gyakorlati eljárással lehet a gyermekeket rászoktatni, hogy a szentegyházba nagy készségel és örömmle járjanak, s ott magukat ájtatossan es kifogástalanul viseljék, Sopron 1896; A népiskolások egyesitet tankönyve, az egy tanitó vezetése alatt álló III-VI. o. számára, Sopron 1897, 1905., 1915.; šk. knj dnevnik; K presvetomu srcu Jezuševu, Šopron 1902; Ritualni peljač – Svete ceremonije, Sopron 1902; Jačke, Šopron 1912, 2003; Naši pisci i književnost, Šopron 1912; Ča je uzvišeno i plemenito, ljubit željim, 1912; Od crikvenoga jačenja ovdje kod nas na Ugri, va šopronskoj županiji, Sv. Cecilija 1918, 75.) objelodanjeno u PLP. 2011, 423.

L: SzJ, XIII, 535; NN 1920/25, 3; KG 1951, 47-53; MI 1985/7, 26

SEDENIK, Mihovil, učitelj

(*Mali Borištof, 30.09.1868. – †Filež, 01.11.1933., H, A)

OŠ u rodnom selu, preparandiju u Šopronu (1888.), uč. u Velikom Borištofu, Šuševu (1891.-1904.), dir. i kantor u Filežu (1904.-1926.)

DJ: Početnica i perva štanka …, Šopron 1921. Skupa s Ivanom –> Dobrovićem, Jandre –> Kuzmić, Jožef–> Pajrić

L: KG 1953, 77-82

SEDENIK/SZEDENIK, Nandor, vračitelj i duhovnik

(*Šuševo, 26.05.1899. – †Oradea/RO, 09.03.1983.)

Gimn. u Šopronu (1919.), medicinu u Budimpešti (1927.), praktikant u Ostrogonu. Lj. 1929, stupi u red –> lazaristov i študira teologiju, zaredjen 1934. u Budimpešti, provincijal, 1940. ga red pošalje u Rumunjsku.

SEDENIK, Rudi/Rudolf, arhitekt

(*Beč, 1950., A)

Obitelj iz Maloga Borištofa, TU u Beču (1969.-1974.), dip. inž., 1974.-1975. ETH Zürich, sudjelač arhitektnih uredov u Münchenu, Baselu i Beču. 1976.-1982., sveuč. asistent na Instituitu za gradnju stanov, TU Beč. Od 1981. ima svoj ured u Beču i Malom Borištofu. 2002. Architekturpreis Burgenland.

L: wiki; HN 1992/15, 1

SEEDOCH, Ivan/Johann, povjesničar

(*Bečko Novo Mjesto, 13.10.1938., A)

OŠ u Vorištanu, gimn. u Matrštofu, sveučlišće, povijest u Beču (1962.). Zaposlen u Institut für Österr. Geschichtforschung (1962.-1965.), u Zemaljskom arhivu (1963.), ravnatelj arhiva do umirovljenja. (1988.). Predsjednik Katoličanskoga akademskoga udruženja (1984.-1991.). Odlikovanje Sv. Martina u zlatu, (1991.), Zlatnim časnim znakom Dolnje Austrije (1994.), Viteški križ papinog reda sv. Silvestra (1995.), Zlati prstan općine Mogersdorf (2000.).

DJ: Die Herrschaft Hornstein unter den Esterházy, Wien 1962, fil. dis., Das Internationale Kulturhistorische Symposion Mogersdorf 1971, in Symposion Mogersdorf 1971, Eisenstadt 1973, 5-8; 700 Jahre Steinbrunn-Zillingtal, Eisenstadt 1971; 50 Jahr Burgenländische Heimatblätter, BF, Sonderheft VI, Eisenstadt 1981, 298-312; doprinosi za Allgemeine Landestophographie des Burgenlandes, Band III, Eisenstadt 1981, 1993; Die Ausbildung des modernen Staatswesens (1848-1918), Eisenstadt 1981; Sechzig Jahre Burgenland (1921-1981), Öterr. In Geschichte und Literatur, Wien 1982/6, 321-332; Staat und Geselschaft im Zeitalter des Dualismus im burgenländisch-westungarischen Raum, In Symposion Mogersdorf 1984, Eisenstadt 1987, 238-251; Die Kroaten im bgld-westungarischen Raum 1848 bis 1918. In Die bgld. Kroaten im Wandel der Zeiten, Wien 1986, 125-143; Das Schulwesen de bgld. Kroaten von 1848-1921, in wie oben, 153-159; Zur wirtschaftlichen Lage des Burgenlandes während der I. Republik, BF 73, Eisenstadt 1989, 5-13; Die Urbarialregulierung (Grundentlastung) im burgenländisch-westungarischen Raum nach 1848, Tagungsbericht, 17. Österr. Historikertag 1987, 1989, , 124-126; Urbérrendezés Vas megye nyugati részén, Vas megyei levéltári füzetek, 1993/6, 199-205; Curialhäuser der Hochfürstlich Esterházyschen Herrschaft Hornstein, BF, Sonderband XIII, Eisenstadt 1994, 403-413; Gradišćanski Hrvati u razdoblju 1850-1950, in Anketa o Martinu Meršiću st. i Ignacu Horvatu, Željezno 1994, 2-7; Školstvo od 16. st. do 1921. godine, in Povijest i kultura grad. Hrvata, Zagreb 1995, 233-247, skupa s Feliksem –> Toblerom; Szentelek (Stegersbach) 1848-1900, Vasi honismereti közlemények, Szombathely 1999/3, 45-51: Der Erwerb der Herrschaft Hornstein durch Fürst Paul Esterházy, in Forscher-Gestalter-Vermittler, Festschrift Gerald Schlag, Eisenstadt 2001, 375-388;

Verzeichnis der burgenländischen Ortsnamen, Eisenstadt 2002;

Bibliografija u BF, Sonderband XXII, Eisenstadt 1999, 10-21

L: HN 1998/41,8; HN 1995/3, 10; Archivar und Bibliothekar, BF, SHeft XXII, Eisenstadt1999

SEEDOCH, Karlo Vincenc, svećenik djelačev

(*Celindof, 22.01.1874. – †Tatabánya, 25.03.1935., A, H)

Posvećen 1897., kapelan u Čorni (1903.), u Tatabányi organizira med ug. rudari katoličansku općinu, vrimenom zbog velikog broja rudarov i šest kapelanov. Imenovan papinskim prelatom (1928.).

L: HN 1936/31, 2

Sekcija za hrvatske posle pri Dijecezi Željezno – Referat für die pastoralen Belange des kroatischen Volksteiles,

peljač Egidius –> Živković.

SEKULIĆ, Ante, književnik, kult. povjesničar

(*Tavankut, 16.11.1920. – †Zagreb, 18 03.2016., HR)

Diplomirao i doktorira filologiju u Zagrebu (1945., 1947.), službovao kot gimn. prof. pak visokoškolski prof. u Rijeki (1967.-1972.). Objavio sam lirske zbirke ali i i znanstvene knjige iz Bačkoga kulturnoga kruga. Uspostavio i veze gr.H.

DJ: Uvjeti i značajke preporodnih gibanja medju bačkim i grad. Hrvatima izmedju 1850-1918, in Hrvatska revija, 1993/43, 484-494;

L: HL II, 413

Selce –> Deutsch Altenburg

Selce/Maštrof – Mannsdorf a. d. Donau

Jedan dio bio naselje s Hrvati u 16. st. U 19. st. imali Hrvati većinu u selu. Germanizirali se tokom 20. st.

L: Breu, 130; WSt, 28

Selski muzej Čajta,

seljačke bune,

Filež, Mjenovo 1919.

seljačtvo,

društveni sloj/stalež vezan za obdjelivanje zemlje i život u seoskoj zajednici, u samostalnosti u opskrbi vlastitih potrebov. Kroz povijesna vrimena su živili u različni položaji. Nakon doseljena u 16. st. su oni većinom odvisni –> kmeti i mali broj slobodnih, ki su morali plaćati porcije kralju, Crikvi, gospodaru i živili u podložnosti. Zakonsku podlogu je dao Werböczy u –> Tripartitumu, kasnije Marija Terezija u –> urbaru. Kmetsvo je ukinuto zakonom u revolucionarnom ljetu 1848., a kmeti su mogli otkupiti po zakonski odredba zemlju. Po oslobodjenju je počelo odselenje u industrijske centre i prikmorja.

SEMELIKER Angelika –> KORNFEIND, Angelika

SEMELIKER, Anton, svećenik

(*Vulkaprodrštof, 25.05.1882. – †Šopron, 10.04.1919., H)

Bogosloviju u Juri, svećenik od 1905., kapelan u Svetici, Cokuli (1907.), administrator na Filežu (1911.), pak farnik (1912.). 10. 04. 1919. odsudjen od Sovjetske ugarske vlade na smrt i ubijen u Šopronu. Piše pod imenom Virostnik, pod pseudonimom Marianović je uredio KsvF 1919. Postumno nekoliko doprinosov u kalendaru.

DJ: Crtice iz selskoga žitka, Kalendar sv. Familije, 1919.; NN 1919/22, (25.10)

L: NN 1919/18, 3-4; CGG 1982/22-23.7; Čuković Ivan, Anton Semeliker, fileški farnik, mučenik komunizma, Sopron 1919.

SEMELIKER, Mate, svećenik

(*Vulkaprodrštof, 25.02.1910. – †Željezno, 02.11.1986., A)

Gimn. u Željeznu, teologiju u Beču (1937.), kapelan u Vincjetu, provizor u Dolnjo Pulji, pak Štikapronu, zbog zalaganje za hrv. rič pod nadzorom –> Gestapoa, pak Kalištrof, Nova Gora, Perchtolsdorf odakle djeluje u hrv. fari u Beču, 1943. uhapšen, po kratkom tamnovanju u –> KZ Dachau. Po Drugom svitskom boju po različni fara, na kraju farnik u Uzlopu (1964.-1980.). U HN objelodanio svoje spominke.

DJ: Bog u Dahavi, 1988, kanica; Moj posjet Ameriki, HN 1965/40-41, 7: Semeliker memoari, HN 1980. br. 5-, ff

L: HN 1984. (21.11.); CGG 1986/44, 2;

SEMMELWEIS, Karl, arhivar

(*Neutal, 20.12.1906. – †Željezno, 08 04.1989., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Kisegu, Željeznu, maturirao 1927. sveučilišće u Beču, povijest i geografiju ali študij nije zgotovio. Zaposlio se je kot učitelj (1934.-1940.), vojak kod Wehrdiensta ali po kratkom vrimenu zbog bolesti namješćen kod arhiva u Željeznu, od 1946. definitivno namješćen kod Zemaljskoga arhiva, kade ostane sve do umirovljenja (1972.). Znatne zasluge kod izgradnje strukturov i autor mnogobrojnih stručnih doprinosov o Gradišću, med njimi i o gr.H.

DJ: Podler. Ansiedlung von Kroaten durch Adam Batthyány im Jahre 1650, BHBl, Eisenstadt 1949; Führer durch die Landeshauptstadt, Eisenstadt 1954, Verzeichnis der burgld. Ortsnamen, nebst ihren Bezeichnungen in magyarischer und kroatischer Sprache, Eisenstadt 1954; Der Buchdruck, auf dem Gebiete des Burgenlandes bis zu Beginn des 19. Jhs (1582-1823), BF, Sonderheft IV, Eisenstadt 1972;

L: Festschrift für Karl Semmelweis, Eisenstadt 1981, 7-1; In memoriam Karl Semmelweis, BHBl, Eisenstadt 1989/4, 145-147;

SENKVICZAY, Pave/Paulus, svećenik, OFH

(*Šenkvice, 1619.? – †Požon, 18.08.1679.)

Stupio u red franjevcev 1641., hrvatski prodikač u različni hrv. seli, 1648. je gvardijan u Varaždinu, prof. filozofije u Tirnavi, gvardijan u Požonu (1661.) i Šopronu, od 1674.-1677. provincijal reda, 1678. nadzornik austrijskih fr. kloštrov.

DJ: Szent Bonaventura Albani Püspök Kardinal és seraficus doctor, Posonii 1677, prijevod iz lat. L: SzJ XII, 918; BF 1982. (18.08.), 34

SENNYEY,

velikaška ug. Familija, gospodar Fileža

SERÉDY, obitelj

Vlasnik u Gornjoj Ugarskoj (Slovačkoj), naseljava Hrvate u 16. st. u Záhorje (Bystrica, Pajštun, Sv. Jur, Pezinok, …)

L: KU 182

SERŠIĆ, Josip, liječnik

(*Baška, 18.03.1948. – †Beč, 26.12.2020.)

Gorljiv oblikovač hrv. kulturne scene u Beču, dopisnik HN.

DJ: Kroatisches Wien/Hrvatski Beč, 2013; Izložba: 400 ljet Hrvati u Beču, 2009.

L: HN 20134/43, 14

sesija,

posjed, gospodarstvo celovnjaka, npr. u –> Klimpuhu 18 ug. jutar i 6 dnevnih poslov sinokoše., adekvatno = 1/2, 1/4, 1/8.

shodišće,

poiskanje svetišća BDM, piše, vlakom, autom, traktorom, …, nekada koli u znaku pokore. Gh. stara rič je „šetovati“ (izgleda po lat. pelegrinus), poznato „hodočastiti“. Takova svetišća su bila u Celju = Maria Zell u Štajerskoj, u stari teksti Cilje, od 1692., prvo pod peljanjem Pavla Esterházyja, u Austriji od 1923. Početak je u domaćoj crikvi ili pri jednom pilju u selu, peljač je ’putni otac’, putem se jači i moli. U blizini Gradišća: Fratrovo Selo = Ollersdorf; Jura/Győr; Kerteš = Gaas (1475.); Koljnof (1659.); Kalvarija na Brigu, Željezno; Livka; Lovreta; Malo Celje = Kiscell, Marianka blizu Požona; Marija kod Trih hrastov/Frielištof; Marija u Zelenom = Maria Grün kraj Beča; Ratištof = Rattersdorf; Raušer; Svetica za jezerom = Frauenkirchen: nekada i Selce = Deutsch Altenburg u Dolnjoj Austrtiji; Svetica na pušćari = Klein-/Unterfrauenheid (1713.), Vincjet (1838.); Vasvár = Željezno (1674.) … Velika vjerska literatura, pjesme i molitve.

Imamo pojedinačne primjere i hodočašćenja u Jeruzalem: Jandre −> Linzer iz VB, Anton Babonić iz Otave (1912.). Po DSB hodočašćenja u velika Marijanska svetišća u Europi: Čenstohava, Fatima, Lourd, Marija Bistrica, Maria Einsiedeln, Marija Božja Trsatska, …

SibilaU gr. sibilske proročne apokrifne knjige. Sibila je bila prorokinja u pilji Cumae, grčke kolonije u južnoj Italiji. Nje prorokovanja su došle u sibilske knjige, škuroga, dvosmislenoga karaktera, ke su preuzeli i Rimljani a širile su se i u sridnjem vijeku.Med gr.H. se širile te knjige u rukopisnoj formi. Primjere od Thomasa Mariel, Wulkapordány, Ungarn 1914. …

SIČ, Fric/Bedrich,(*Frielištof, 13.03.1919. – †Kuržim, 01 07.2005., CZ)1948. iselili s familijom. Živi u Kuinu pri Brnu. Izvojevao 1991. priznanje od češke vlade priznanje Moravskih Hrvatov kot manjina.

DJ: Spominjanje na rodni kraj, Almanach Jihomoravsky˘ch Chorvatu, Brnû 1991, 1992, rp.

L: HN 1996/9, 13; HN 1999/9, 15; HN 2005/28, 19

SIČAN, Joza,

moravski Hrvat. 1934., predsjednik Narodne jednote.

DJ: Naše stare a današnje zvike, Almanach Moravských Charvatu (1584-1934), Brno 1934

L: MH, 289

Siegendorf –> Cindrof

Sierndorf an der March – Zirndorf – Cindrof na Moravi

selo na Moravi, iz njega potječe biškup Adam −> Dwertitsch, hrv. porijekla. U 17. st. su se tužili kod biškupije, ar su im poslali nek nimškoga farnika a tribali bi ili češko ili hrvatsko zanjućega. Poslovačili i germanizirali se tokom 19. st.

L: KG ’94; 32; Breu, 137; WSt, 35

SIGL, Andrea,

(Bandol) pjesma o boravku u Zagrebu 1997.

Sigless –> Cikleš

SIGRIST, Georg

DJ: Das Burgenland und die Kroaten, Bgld. Leben, 1961/10

Silvesterorden,

odlikovanje za zasluge rim-kat. crikve od pape, 1841. od Gregora XVII. 1905. Obnovljen od Piusa X. Zove se po papi Silvetster I. (314.-325.).

L: wiki

Simonsfeld

Hrv. manjina.

L: WSt, 23

SIMKOVIĆ/Szimkovich, Mathe(Koljnof)

DJ: Mate, Tri lipe molitve …1877L: KL br. 131

SIMONIĆ/SHIMONITSCH, Jakov, seljak

(*Cimof, 20.07.1754. – †Cimof, 24.08.1834., A)

Rukopisni molitvenik “Nebeszki: Lipi: Vaross: Jeruzalem, va leti 1812., 367. str. Rijetka rukopisna knjiga iz Dolnje Austrije.

SINKOVIĆ, Ferdinand, svećenik, pjesnik

(*Koljnof, 04.07.1911. – †Gornja Pulja, 04.01.1993., A)

OŠ u rodnom selu, preparandiju u Šopronu, učitelj u Balfu. Na svitovanje Ivana –> Blaževića stupi u red franjevcev u Nógrádu. Projde na teologiju u Sambotelu, zaredjen 1944., kapelan po različni ug. seli, med ostali i u vendskom Dolnjem Seniku (1947.-1949.), veliki neprijatelj komunizma, zatvor u Vácu [1949.). Pobigne u Beč, dušobrižnik u Lainzu, od 1955. u službi Biškupije Željezno, Bandol, Kerteš, Andau, farnik u Pinkovcu (1957.-1989.), dopisnik novin i kalendara. Dobitnik –> Književnoga naticanja Ignac Horvat (1981.), komponira od vrimena u Lainzu. Pokretač tamburaškoga društva u Pinkovcu (1960.).

DJ: Farska crikva Pinkovac 1930-1980, 50 Jahre Pfarrkirche Güttenbach, Pinkovac 1980, monografija; Maria ein apokalyaptischer Name ; Otajni ribolov, Murska Sobota, 1982, pjesme; Šesti pečat, misterij drama, rp; Žrtva bijele vile, Pinkovac 1972, igrokaz, rp, Majka Božja Fatimska, Pinkovac 1978; Još nij pala peta glava, igrokaz o životu Nikole Tavelića, 1984, rp; Iz moje torbice I., 1984, rp.; Očekivanje Mešijaša, dičji igrokaz, rp; Očaran od vjekovječnih gor, roman, rp; Mir na svoju ruku, novela, rp; Russische Hufe im Vatikan, novela, rp, zabranjen; Nebeska reportaža, HN 1986; Ave Regina coelorum, maša (1986); Zač se je Majka Božja plakala; Iz moje torbice, Pinkovac 1985, crtice;

Prijev.: Čizmar kot duh, po Józsefu Szigetiju, igrokaz, rp;

L: HN 1984/30, 5; MI 1983/4, 38; HN 1986/25, 9; HN 1993/1-3, 15

Sinoda u Sambotelu

Juraj −> Drašković, jurski biškup je za 02. 08. 1579. sazvao svoje katoličanske farnike na spravišće, da se dogovoru o mjera protiv –> protestantizma. Pojavilo se je oko 40 svećenikov. Protestanti su bili protiv i nisu se pojavili, bilo im je prepovidano od gospodarov. Peljao M. Patačić.

Po DSB sinode u Željeznu (1961, 1971, 1980).

SINKOVITS, Ambruš

(Koljnof, 1889.-1983.)

DJ: Spominak od boja (PSB), na čisto otpisano 1920.

L: Regionalne Studije IV. PannonlQm 2012, 89-100.

Sinovac. Bogomir, učitelj

(*Vorištan, 13.11.1911. – †Vorištan, 06.07.1965., A)

Učitelj u Vorištanu (1935.-1965.), prevoditelj igrokazov.

SINOVAC/SINOWATZ, Fred, političar

(*Najfeljt, 05.02.1929. – †Beč, 11 08.2008., A)

Porijeklom je iz Vorištana. Študij povijesti u Beču. Zaposlen kod Zem. arhiva u Željeznu. Različne političke funkcije u SPÖ. Savezni kancelar Austrije (1983.-1986.), Nije se priznavao za Hrvata.

DJ: Reformation und kath. Restauration in der Grafschaft Forchtenstein und Herrschaft Eisenstadt, Eisenstadt 1957, BF 35;

L: HN 1999/6,2

SINOVAC, Ljuba

Kotarsko poglavarstvo Niuzalj.

DJ: Božićna povidajka, HN 1986. (19.12.)

L: HN 2001/37, 9

SINOVAC/SZINOVACZ, Mate/Mathias, učitelj

(*Vorištan, 18.01.1781. – †Vorištan, 03.05.1855., H)

Učitelj u Vulkaprodrštofu (1800.), školnik u Vorištanu (1801.-1850.).

DJ: Litanie Laureatnae für Canto und Organo, 1807, jačka s notami, rp.

L: Szivatz Christian

SINOVAC/SZINOVATS, Mirko, činovnik

(*Uzlop, 23.07.1939., A)

Činovnik ZV. Organizatror i peljač „Tamburice Uzlop“, pisac igrokazov, kulturni djelač.

DJ: U ruka tambura, HN 1974/1,4; igrokazi: Mandićeva ganjka (1967); Da b’ svi bili andjeli, 1974, igrokaz, rp; Tri ure u polnoći (1990); Stari malin (1992); Inka zlato (1994); Pismo (1996); Pohod (1998), hkdc; Uzlopska gmajnska knjiga (2000); Slap u budućnost, HN 1993 ff, science-fiction roman

L: HN 1992/48, 5

SINOVAC/SZINOVACZ, Paul, učitelj

(*Vorištan, 04.01. 1826. – †Vorištan, 19 06.1895., H)

Učitelj u Vorištanu (1850.-1895.), kod oca.

DJ: Kniga melodicsna zbirni jacsak pri crikvenoj szluzsbi za katolicsanszku mladinu, 1882, rp.

L: Szivatz Christian

SINOVAC, Paula/Paulina, učiteljica,

(*Vorištan, 17.03.1851. – †Vorištan, 12.12.1922., A)

jedna od prvih učiteljic, diplomirala 1882.

DJ: diplomsko djelo na ug. i nimškom jeziku iz metodike, 1881./1882., madjarski jezik Magyar dolgozatok (10 stranica) i Deutsche Aufsätze, (prez paganacije 26 stranic, kurent).

Sinti –> Roma

Sirmium/Syrmium –> Srijem

sirotinjske knjige,

po starom pravopisu Szirot knige, nim. Waisenbücher, u Esterházy arhivu, 442. kusićev, pisane od sredine 16. st. do sredine 19. U nji i mnogi zapisi na hrv. jeziku. Zapisi ostavšćin, raspravov pod peljanjem zemaljske gospošćine po smrti svojih podanikov. U slučaju teštamenta doslovno otpisan teštamenat i popis svega onoga što je pokojni posjedovao. Razlikuje se aktivno i pasivno imanje, na kraju postupki. Najstarije su knjige iz okolice Željezna: Cogrštof (1560.), Trajštof, Uzlop, Vulkaprodrštof (1562.). Hrv. teksti: Cindrof, Cogrštof, Frakanava, Gerištof, Uzlop, Veliki Borištof, …

L: Tobler F., Hrv. teksti knjig – testamenti – u Esterházyjevom arhivu u Fortnavi, HN 1997. (25.04);

sirotišća,

ustanove, hiže, fundacije, kade su pokupili dicu sirote. −> Kelcz-Adelffy u Kisegu. Sirotinjski stan u Kemlji, dao izgraditi i −> Miloradić.

SIROVÁTKA, O

DJ: K problematice folklóru chorvatské menšiny v Československu, in Treći kongres folklorista Jugoslavije, Cetinje 1958, 21-27;

SITTER, Ludvig, pedagog

(*Uzlop, 15.08.1919. – †Lima, 03.12.2007.)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu i Strebersdorfu kraj Beča. Sveučilišće u Löwenu/B, Venezueli i Peruu, Sveučilišni prof. za pedagogiju, socijalni djelač u Limi/Peru. Inicijator mnogobrojnih akcijov za dicu i obitelj. Velika odlikovanja Argentine, Željezna, Austr. muškoga gibanja.

L: HN 1982/13, 3; HN 1984 (21.09); Uzlop, 233-236

SIVAC/SZIVATZ, Christian, vjeroučitelj, kantor

(*Vorištan, 13.03.1964., A)

DJ: izdavač serije Hornsteiner Hefte od 1984: Hornstein I. – 300 Jahre Matrikeln; Dekanat Eisenstadt – Pfarrer, Kapläne, Lehrer; Trausdorf/Wulka I. – 500 jahre Pfarre; Serviten im Burgenland – Loretto und Forchtenstein; Au/Leithaberge I. – Sprachenkämpfe der Kroaten; Leithaprodersdorf – Matrikenauszüge; 200 Jahre Pfarrchronik Au/Cundrava, Hft. 5; Weigelsdorf/Fischa I. – 650 Jahre Pfarre; Seibersdorf/Leitha I. – Pfarre, Matriken; Hof/leithaberge I. – 450 Jahre Pfarre, 350 Jahre Mastriken; Seibersdorf/Leithaberge II. – Schulchronik; Deutsch Brodersdorf – Pfarre, Schule, Matriken; Wampersdorf – 300 Jahre Pfarrkirche; Wanderchor Hornstein – 10 Jahre aktiv (1981-91); Au/Leithaberge II., – Pfarre, Schule, Matriken; Pottendorf, Landegg – Pfarre, Matriken; Zillingdorf/Leitha – 450 Jahre Pfarre; Eggendorf I. – Pfarre, Matriken; Hornstein II. – 450 Jahre Pfarre; Prof. Wilhelm Schmidt SDB – Missionar, Lehrer, Komponist; Sprachenprobleme – Au, Hof, Landegg, Pischelsdorf; Eggendorf II. – Schulchronik; Grosshöflein I. – Matrikenauszüge; Wimpassing/Leitha – Minoriten; Müllendorf – 300 Jahre Matriken; Neufeld/Leitha – GR Hermann – 30 Jahre Pfarrer; Ebenfurth (im Heimatbuch) – Matrikenausszüge; Zillingtal – GR Kuzmich verstorben; Grosshöflein II. – Orgel und Kantoren (1998); Lebendige Bausteine der Pfarre Loretto – Serviten, Weltpriester, Eremiten, Schulbrüder, Oblaten Mariens; Loretto und die Kroaten – 200 Jahre Kroat. Sonntag; Trausdorf/Wulka II. –300 Jahre Matriken; Steinbrunn – Matrikenauszüge; Oslip – Matrikenauszüge; Hof/Leithaberge – Matrikenauszüge; Weigelsdorf/Fischa II. Schulchronik; St. Georgen – Matrikenauszüge; 200 Jahre Hornsteiner Pendler 1802-2001 – Die Pottendorfer Fabrik als Wiege der Spinnerei in Österreich; Brot vom Himmel – deutsche Texte zu kroat. Melodien; Dreisprachiges Gebetbuch für die Kroaten in Mähren; Zweit-ältestes ungar.-kroat Schulbuch aus der VS Hornstein 1837; Die kroatische Sprache als pastorales Problem – Beispiele aus Pfarren an der Leitha und Leithagebierge; Hundert Jahre katholischer Liederkranz von Franz Berghofer – Liedbeispiele im kroat. Gesangbuch „Kruh Nebeski“; Hundert Jahre kroat. Orgelbuch Crikveni Jačkar – Ausgewählte Liedbeispiele zu Marienfesten; Wilhelm Schmidt, …, 1995; Matrikelauszüge der Pafrre Zillingtal, Hornstein 1996, Hhf.; Menschen in Au/Cundrava, Hft 55; …

L: HN 1998/47, 25; KG 2007, 65-70; HN 2015/1-2, 29

sjemenišće,

lat. seminarium, ustanova i konvikt/internat sa školom za svećeničke pripravnike. Dijeli se na malo (gimn.) i veliko (bogoslovija) sjemenišće. Kot ustanova je upeljana od –> Tridenstkoga koncila. Gr.H. su od početka išli na sjemenišća u njevoj okolici, Beč, Graz, Jura, Ostrogon, Pešta, Sambotel, Tirnava …

Najveć školarov i študentov je imalo Jursko sjemenišće, ko su bivši djaki kot farniki i financijski podupirali. Tako: biškup Anton Juranić, potomak sigetskog junaka (1837.), kanonik Miho Matković (1663.), pajngrtski Martin Maurović (1876.), jandrofski Jandre Zančić, … Sjemenišće je imalo i Gr.H. kot svoje ravnatelje: npr.: Jandre Zgodić /1718.-1720.), Mate Barilić (1738.-1741.), Jandre Verdenić (1920.-1933.). Štipendije za gh. študente su osnovali: Mate Barilić, Ivan Roženić, …

U Pešti, centralnom sjemenišću isto veliki broj, kot npr. biškup Karol Nogall, Mate Pavičić, vorištanski farnik, Ivan Meršić, profesor, Karlo Horvat, …

L: HL II, 427

skijanje,

zimski šport u kom se pomoći skijaških daskov trči, spušta niz bintu, padinu doli ili skače, ke su pokrivene snigom, ali more biti i po vodi.

L: HL II, 428

SKOLLANICH/SKOLANICS, Jožef Ferencz, liječnik

(*Uzlop, 26.01.1720. – †22.11.1785, H)

Kraljevski savjetnik, požonski glavni liječnik. Piše u novina Wienerische Anzeige.

DJ: Perdemissa reflexio, …, Posonii 1767; Benignum Normativum …, Posonii 1770

L: SzJ XII, 1187

Skupčina,

folklorna grupa u Vincjetu, osnovana 1971.

Slavi,

grana indoeuropskoga naroda. Ime do danas nije objašnjeno, ono se javlja tek tokom 5. st. p. Kr. Pradomovina im je bila sjeverno od Karpatov i južno od Baltika. Po velikoj seobi narodov u 4. st. su se počeli širtiti na istok, sjever i jug.

SLAVIĆ/SZLAVICS, Anton/Antal, svećenik, pjesnik

(*Plajgor, 10.06.1934. – Marienheide b. Köln, 26.06.2019., H, A, D)

Pohadjao je OŠ u rodnom selu, gimnaziju u Juri (1948.), Budimpešti (1951.-1955.). Počne studirati na Pedagoškoj visokoj školi u Pečuhu, 1956. pobigne u Austriju, pak projde u Nimšku kade studira najprije slavistiku ali završi teologiju u Bonnu, zaredjen za svećenika 1965. Djeluje kot dušobrižnik hrvatskih gastarbeiterov u dijecezi Köln. 1989. se preseli u Gradišće i nastane farnik u Filežu pak Mjenovu, odakle 2001. projde u mirovinu i odseli se najzad u Nimšku. Željezanska biškupija ga je imenovana duhovnim savjetnikom.

DJ: Kako se sprovodi jedna sjednica savjeta u Olmodu? Naše novine, 1954/5, 6; Pomoć nastradalima od poplave u Plajgoru, in Hrvatske novine 1954/31, 1; Iz života radnih seljaka u Plajgoru, Naše novine 1954/33. 3; Gradimo novi dom kulture, Naše novine 1956/34, 3; I plajgorski Hrvati pridonese što bržem renoviranju Jurišićeve tvdjave u Kisegu, Naše novine 1956/35, 3; Protuliće, Filež, b. lj.; Plajgorski zvoni, Budimpešta 2007., pjesme;

SLAVIĆ, Martin, pjesnik

Pjesme po različni novina med boji. (‚1928., 1933.), čini mi se, da je Slavko Marhold.

“Slavić” nagrada,

dobio –> Franc Rotter za svoju prvu knjigu Croatia liberata.

slavistika,

ukupnost znanstveni disciplinov, ke proučavaju jezike, književnost, kulturu i povijest slav. narodov. U užem smislu samo u značenju filologije/jezikoslovlja, discipline ka se bavi jeziki. Počela se je razvijati pokraj 18. st, ali pojedini djele ima od 16. st. početo. U Beču osebito su zaslužni J. Dobrovsky (1753.-1829.); A. H. Vostokov (1781.-1861.), P. Šafařyk (1795.-1861.), F. Miklošić (1831.-1891.), V. Jagić (1838.-1923.). J. Hamm, R. Katičić. Od 20. st. dojde do proučavanje pojedinih slav, jezikov i književnosti, tako nastanu grane kroatistika, bohemistika, rusistika, polonistika itd. Predavači o gr. hrv. tematiki: Joško Vlašić, Nikola Benčić, Ludvig Kuzmić, Zorka Kinda-Berlaković.

L: HL II, 433

slavoluk,

od granov i kića se med gr.H. postavio biškupu, kad je došao na bermanje ili kojom posebnom svetačnom prilikom na ulazu u selo.

Slavonija,

geografska i povijesna regija u istočnom dijelu Hrvatske, izmedju Save na jugu i Drave na sjeveru, rijeke Ilove na zapadu, Bosute i Vuke na jugoistoku. Jedan dio gh. se je doselio iz ove krajine, tako kajkavci Vedešina i Umoka i štokavci južnoga Gradišća. Veliki dio Slavonije je dugo pripadao –> Vojnoj krajini. Ugri su pokrajinu zvali Tótság, Tótország.

SLEZAK, Artur,

na sveučilišću u Šleziji Sosnowiec, disertira na temu gh. jezika.

DJ: Sociolingvistički aspekti jezika GH, Sosnowec, 2004, disertacija.

L: HN 2004/24, 16

SLIJEPČEVIĆ, Djure, činovnik

(*Morović/HR)

Studira ekonomiju u Sarajevu, 1969. emigrira i naseli se u Bandolu, zaposlen u Velikom Petarštofu. Pjesme mu se objelodanile u HN i kalendaru.

DJ: Sjećanje je sve što ostaje, Slavonski Brod 1985, pjesme; Moji zapisi, Sambotel 1990; Zora – protiv zaborava,

L: HN 2000/1-2, 34

slikarstvo ili moljanje,

grana likovne umjetnosti, sveukupnost slikarskih djel. One se moru djeliti na slikarska (moljarska) djela, namazana bojom/farbom ili na crtež, grafiku, tapiseriju, vitraj, mozaik, fotografiju, vazno slikarstvo. Drugačije more biti slika na staklu, vezana za tekst tj. ilustracija, minijatura, lončarstvo, arkitektura kot mozaik, freska.

Med gr.H. sve do najnovijega vrimena narodno, naivno slikarstvo, tek od 20. st. poznajemo gh. slikare.

Slike,

rok grupa, osnovana od Hansa Palatina, 1982, vlašće kompozicije.

DJ: U jeseni, 1982, kaz., Smišni Antuntun, dičja jačka

slinavka,

infektna bolest kopitarov. Prouzrokuje mjehure na jeziku, usti i vimenu. Suzbija se ubijanjem, zničenjem životinja.

L: HL II, 436

Sloboda, novine

Prve novine po Drugom svitskom boju za ug. Hrvate, Srbe i Slovake od 1945., pisane na početku u slovačkom, kasnije u tzv. srpskohrvatskom jeziku. Nje zaminu od 1946. –> Naše novine, izlazu u Budimpešti, ke se prominu u –> Narodne novine, –> Hrvatski glasnik.

L: HN 2006/4, 7

SLOBODA, Rudolf, pisatelj(*Devinsko Novo Selo, 16.04.1938. – †Devinska Nova Ves, 0610.1995., SK)Poznati slovački pisatelj hrvatskoga porijekla. Veliki broj knjig pripovitkov, esejev, za mladinu.L: HN 1995/46, 14

slova,

pismeni znaki, u knj. jeziku slovo

Slovenski Grob – Slovenský Grob – Tótgurab – Slavischesgrub/Slowakisch Weissgrub/Slawisch-EisgrubMalo slovačko selo s hrv. manjinom iz sredine16. st. i nimškim stanovničtvom. Poslovačili se krajem 17. st.

L: Botik, 32-33; WSt, 136

SLUNSKY/SLUNSKI, Ivan,

frielištofski načelnik, ki je dao u selu postaviti obelisk kot spominak na doseljenje Hrvatov.

službeni jezik –> gradišćanskohrvatski kot službeni jezik

SMOLIK, Marijan,

DJ: Gregur Mekinić in njegovi pesmarici 1609 in 1611, in Časopis za zgodovino in narodopisje, Maribor 1969/5

SMOLJAN, Ivo, književnik

(*Šarić, Struga kraj Ploča 15.10.1926. – †Zagreb, 30.08.2003., HR)

Izdao antologiji u koj su zastupani i gr.H.: Mate −> Meršić Miloradić, Augustin −> Blazović.

DJ: Hrvatski Odisej. Antologija hrvatske poezije u iseljeništvu, Zagreb 1980, MH

L: HN 1984/47, 12

smotra folklora,

održava se u ljeti u Zagrebu na kojoj su po DSB sudjelivali većkrat i gr.H.

Socijaldemokratska stranka Austrije = SPÖ − socijalisti,

osnovana je iz djelačkoga pokreta 1889. u dolnjoaustr. Hainfeldu po uzoru nim. soc. stranke, Prvi peljač joj je bio Viktor Adler. !918. se zove Socijaldemokratska djelačka partija Nimške Austrije = SDPDÖ, od 1918. do 1922. je sama na vladi. 1920.-1934. je na koliziji s desničari, pelja 1934. u gradjanski boj. Po tom je od 1934. do 1945. u ilegalnosti. Od 1945. se zove Socijalistička partija Austrije = SPÖ, a od 1991. ponovno Socijaldemokratska partija Austrije = SDPÖ. Poznati peljači su joj jo/ bili: Karl Renner, Otto Bauer, Bruno Kreisky, …

L: wiki

socijalizam,

naziv za one grane pol. prakse, ke gledaju društvo kot solidarnu zajednicu ravnopravnih članov, osnovano na djelu i pravičnoj podjeli društvenog dobra. Kot izraz se javlja u Fr, 1831., razlikujemo revolucionarni soc. (bolševistički), komunističčki soc. i demokratski soc., ki karakterizira većinu današnjih držav u Europi.

L: HL II., 446

socijalna skrb/biga,

dio soc. prava s kim se uredjuju odnosi opskrblajvanja za osobe u nepovoljnom stanju. (siromašni, stari, prognani, uškodjeni, …)

L: HL II, 447

socijalno osiguranje,

dio socijalnoga prava, ko obuhvaća pravila za uredjenje odnosov izmedju osiguranika i osiguravatelja za odredjene soc. rizike. Najvažnije je mirovinsko, invalidsko, zdrastveno, nezaposlenost. One su danas obavezatne.

L: HL II, 447

socijalno pravo,

pravna grana, ka obuhvaća pravila po koji se uredjuju odnosi za ostale socijalne pothvate.

L: HL II, 447

Solnogradska nadbiškupija –> Salzburška nadbiškupija

Solunak/Stari Solunak – Altschlaining – Szalonak/Ószalonak

U 16. st. opuštošeno selo dobilo –> Vlahe, ki su isto uživali –> vlaške slobode. Asimilirani krajem 18. st., germanizirano. Ime sela iz staroslav. Slava, Slavnik, Slaunik.

L: Breu, 76; WSt, 93; wikip

SOMALOVICS/SZOMALOVICS/SZAMALOVICH, Pavao/Pál, svećenik, SJ

(*Runac, 25.01.1664. – †Pečuh, 16.10.1718.)

Stupio je 1681. u red jezuitov, profesor je u Tirnavi, prodikač, 1715. je predstojnik reda u Peticrikva.

DJ: Quies Metaphysica …, Tyrnaviae 1704

L: SzJ, XII, 1231-1232

Sommerein – Sumaraj

Na istočni padina Lajtanske gor, naseljeno s Hrvati 1529. Za vrime turske opsade Beča 1683. skoro zničeno., asimilirano, germanizirano.

L: WSt, 17

SOMMERVOGEL, Carlos, svećenik, S.J.

Djelo mu sadrži brojne jezuite gr.H. u popisu.

DJ: Bibliothèque de la compagnie de Jésus, … Bruxelles-Paris MDCCCXCV

SOMOGYVÁRY/TREISSBERGER, Gyula, Gyula diák, pjesnik i pisac

(*Filež, 06.05.1895. – †Rákoskeresztur, 12.02.1953., H)

Oficir u PSB. Ug. pisac, žrtva Rákosi vrimena.

DJ: Összes versei és mőforditásai, Budapest 2001

Sopronkövesd – Kevesd – Gissing

Hrvati se uselili tokom 16. st. Dokaz za staroslavesku liturgiju., asimilirani, madjarizirani.

L: WSt, 57

Sopronszécseny – Sečemba – Sitschen

Useljivanje u 16. st. sve do kraja 18. st. Asimilirani do 19. st., madjarizirani.

L: WSt, 57

SORGER, Leo, policajac

(*Cindrof, 1954., A)

Policijski kriminalist, čarobnjak.

DJ: Moj dnevnik – Dijagnoza rak, 2003., knjiga o svojem obolenju na raku, nim.-hrv.

L: HN 2003/49, 7

SORITSCH, Alois, antropolog

DJ: Sozialanthropologische Untersuchungen bei bgld. Kroaten, Wien 1983; Heirat und Migration bei den bgld. Kroaten, Wien 1987;

Sovjetska republika u Ugarskoj,

od 21.03.1919. do 02.08. 1919. pod peljanjem Béle Kuna. Pobuna protiv nje u Filežu, Mjenovu, Koljnofu i južnom Gr. Usmrćem Anton –> Semeliker (09.04.1919); Ivan Bucolić, Filež (06.04.1919); Marija Drimmel, Filež (06.04.1919); otpor i u drugi seli: usmrćeni Matija Gludovac, Koljnof (05.06.1919); Franjo Gmaz, Koljnof (05.06.1919); Agnes Lovranić, Koljnof (05.06.1919); Ivan Ludovan, Čajta (jun. 1919), Nandor Naković, Novo Selo (07.06.1919); Ferenc Veselić, Hrvatske Šice (07.07.1919), …

L: HN 1939/24,1; Váry Albert, A vörös uralom áldozatai Magyarországon, 1993.

SPAICS/SPAITS, obitelj,

madjarizirana hrvatska obitelj iz Hrvatske Nadalje, dala Ugarskoj znamenite svećenike, kot je to znameniti mineralog István, SJ (1743.-1804.); László, franjevac, (1724.-1799.), sveučilišni prof. geometrije i arhitekture (1773.) Petar, SJ, (1735.-1797.), kot i možda kasniji kavalerijski oficir Sándor.

L: SzJ XII, 1328-1330

Spillern

Pojedine hrv. familije.

L: WSt, 23

Spitzzicken –> Hrvatski Cikljin/Cikljin

SPOMENICA – DENKSCHRIFT HKD-a, 1955.

Pisana aust. vladi o ostvarenju § 7 iz Državnoga ugovora istoga ljeta. U njemu predlaže HKD uspostavljenje Referata za manjine kod Saveznoga kancelarstva i kod dotične Zemaljske vladae, ki bi imali zadatak ostvariti odredbe §7 na saveznoj i na zemaljskoj razini. Nadalje razlaže Spomenica točka po točki odredbe §7.

Spomenik u Frielištofu.

Uspostavljenje spomenika kamenog obeliska lj. 1928. palim vojakom u PSB. Na njega su uklesali pjesničke rede Franca Vašaka, 1. kitica: Hrvatsko selo / hrvatski ljudi / hrvatski jezik / Hrvat ljubi. 2. kitica: Hrvat si kodno more reć / da je nigdo ništo već / nek si ti, nek brat je tvuoj, / od lieta selienja ljeta bruoj. Općinski tanač ali je odlučio da se na drugu zbočnu stranu ukleše češki a na tretu zbočnu nimški. Kada su 1938. Nimci zauzeli Češku, dali su isklesati češki, a kad su 1945. Čehi su dali isklesati nimški. Tako je jedno vrime na tlu ČS spomenik imao samo hrvatski natpis, kot si je to F. Vašak i Hrvati u selu, na početku imali nakanjeno. Spomenik se je 1991. ponovno obnovio.

L: Pavličević, MH, 123-124

spričanje,

jačka zbogomdavanja mrtvaca. 1999. Izašla u Corpus musicae popularis Austriacae, 11. sv. na tu temu Spričanje – Das Toten-Abschiedslied der Kroaten im Burgenland, Böhlau Wien. O tom običaju je jur 1939. Stanislaus Hafner objavio u Beogradu članak Spričanje kod gradišćanskih Hrvata.

Spričanja su dokumentirana kod gr.H. od druge polovice 18. st. Osebito poznati jačkari spričanja su Grgo –> Gusić, kot i Jakob –> Dobrović. Ali svaki kantoručitelj je morao sve do DSB znati sastaviti i zjačiti spričanje. Zadnja poznata spričanja su bila od Ane Stifter 1989. u Bijelom Selu, spričala je Mikulu Kniefaca. Uzrokom prestanku spričanju je liturgijska reforma po II. Vatikanskom koncilu, ali i oštra protivljenja farnikov ili učiteljev po DSB. I prof. Georg –> Holzer se bavio tom tematikom. U lit. nekoliko stotina rukopisno zabilježeno spričanj.

L: HN 1999.(03.12.), II.; KG ’93, 72-81

SPRINGSCHITZ, Stefan, političar

(*Cindrof, 03.08.1895. – †Cindrof, 09.08.1987, A)

OŠ u rodnom selu, gradjevinski djelač u Cindrofu, polir od 1911., u ruskom zarobljeničtvu (1918.-1919., 1945.), u SDP peljačtvu (1921.-1934.), načelnik u Cindrofu (1927.-1934., 1945.-1958.), mandatar SPÖ u ZS (1930.-1934.), u saveznom parlamentu (1946.-1949.).

L: LHdB 124; PHbB II 283

SPRINGSITZ, Waltraud, ud. Sabara, učiteljica

(*Cindrof, 19.05.1945., A)

DJ: Beitrag zur heimatkundlichen Stoffsammlung von Siegendorf, Eisenstadt 1973, dipl. dj. PA;

SREZNJEVSKIJ, Izmail Ivanovič, ruski slavist

(*Jaroslav, 01.07.1812. – †Petrograd, 20. 02.1880., RU)

Ruski slavist je od 1832. proputovao slavenske zemlje, med njimi je 1842. poiskao i gr.H., točnije šopronske Hrvate i dao opis o nji i njevom jeziku.

L: HN 1999/17, 6-7

Srpanjske žrtve,

ubijeni 29. 07. 1845. na Markovom trgu u Zagrebu u izbornoj borbi med madjaroni i ilirci. Poginulo 27 osobov.

L: HL II, 464

STALNOST – Folklorna grupa Čajta,

osnovana 1974. pomoću Jurice −> Čenara i Mirka −> Berlakovića. Ime po tradiciji jačkarnoga društva iz 1930.

L: Martin Omischl, 40 ljet Folklorna grupa Stalnost u Čajti, KG 2013, 269-274.

STANKOVIĆ, Petar

DJ: Iz života Hrvata ur., Kal. Hrvatski Glas 1959, Winnipeg, 88-95

STIEBEROVÁ, M

DJ: Pripojrné opce Čunovo, Jarovce, Rusovce, in Dejiny Bratislavy, Bratislava 1978; Lamač, in Dejiny Bratislavy, Bratislava 1978

STOJANŠEVIĆ, Vidosava,

DJ: Jedna starija hrvatska migraciona struja u Moravskoj, Glasnik Etnografskog instituta SAZU, Beograd 1973, XXII.

St. Martinsverlag,

naklada i knjigoprodaja Željezanske biškupije u Željeznu, biškupski dvor.

STAMAĆ, Ante, književnik

(*Molat, 09.10.1939. – †Zagreb, 30.11.2016., HR)

Teoretičar književnosti. Dipl. u Zagrebu komparativnu knj. i anglistiku. Prof. u Zagrebu i peljač Katedre za teoriju knj. Izdavač hrv. knj. i antologijov. Prevoditelj iz eng. i nim. knj.

DJ: Pjesnik u dijaspori, Forum, 1989/5-6, 727-732; HL II., 466

STAMAĆ, Truda, prevoditeljica,

(*Petrovaradin, 25.05.1942. – †Zagreb, 22.01.2021., HR)

Diplomirala komparatistiku i germanistiku u Zagrebu. Predsjednica Hrv.-austr. društva (1991.). Prepjevala P. Celana, H. Brocha, H. Künga, roman od Hessea, za kazališće Schillera, Hölderlina, Brechta.

DJ: Od utorka do utorka, 2006. spomenpis Austrijskoga kulturnoga foruma,

L: HN 2002/40, 8; HN 2006/33-34, 5; HL II. 467

STANGL, Alexandra,

DJ: Branko Kornfeind, Priester, Musiker, Komponist und bgld. Kroate, Wien 1999, dipl dj.;

staleži,

društveni sloji sridnjovjekovnoga društva: bellatores − vojniki, oratores − molitelji/duhovniki, laboratores − djelači. Iz toga se je razvilo podiljenje društva na tri statuse: prvi je plemstvo, drugi svećenstvo, treti gradjanstvo i seljačtvo. Staleško podilenje je zlišeno revolucijami XVIII. i XIX. st. U novijem značenju su to skupi ljudi istoga zvanja, na čemu se je osnovala –> cehovsko podilenje.

L: HL: II, 468

standarizacija hrv. jezika,

je proces ujednačavanja/normiranja jezičnih propisov i normov s ciljem da se medjusobno more bez problema usmeno i pismeno komunicirati. Standarizacije pokušava premostiti individualne, seoske i regionalne razlike u jeziku i tako ostvaruje kompetentnu normu za razumivanje u odredjenom jezičnom prostoru. Potribna je standarizacija za javnu i službenu upotribu jezika. To ne znači, da standarizacija isključuje individualne, seoske i regionalne forme u jeziku ali nastoji da se bez prigovora ostvaruje očekivani neutralni oblik jezične upotribe. Standard je neophodno potriban za funkcioniranja modernoga društva, on povezuje različne govore iz kih je izrasao standard kot cjelina. Standardni jezik se ne more pribrojiti nijednoj regionalnoj formi, akoprem je izrasao iz nje. Standard mora biti autonoma od svih dijalektov, nek tako ima mogućnost prihvatljivosti. U standardu je zgusnuta jezična povijest i kultura odredjene narodne skupine, kojoj služi kot komunikaciono sredstvo. On je nadregionalan. Hrv. standard se je formirao od 16. st. i dobio krajem 19. st. svoj prihvatljiv oblik. Standard je stalno u toku razvitka.

Gh. standard je pismeno kodificiran pojavljenjem rječnikov (1982., 1991.) i gramatike (2003.), što ne znači da pred tim nije bilo standarda. To nam dokazuje djelo L. –> Hadrovicsa i Istvána -> Nyomárkay. Naš standard se je razvijao od 18. st. crikvenim jezikom, ki se je jako oslanjao na narodni jezik i književnim jezikom od 19. st. naš standard ima čakavsku osnovu i razlikuje se od hrv. standarda, ki se je oslonio na novoštokavsku osnovu.

STANKOVICS, János, svećenik, SJ

(*Szakolca, 1591. – †Šopron, 1673.)

DJ: Rövid és Somma szerent-való bizonyitás a Lutherista és Calvinista Purgatoriumnak …, Lautrentum 1670

L: SzJ, XII 1399

STAPAR, Branko, AGRAMER, kolekcionar, povjesničar

(*Jošavica, 20.07.1939. – †Sväty Jur, 18.09.2009., SK)

Študirao u Požonu arheologiju, naselio se je u Sv. Jurju. Sabirao sve o Hrvati sjeverno od Dunaja u Slovačkoj. Osnovao mali muzej u Sv. Jurju, kolekcionar. O njemu načinjila Jasminka –> Domaš CD dokumentarac Portabl muzej 2009.

Pronašao 1976. razdrobljeni križ –> Krajputaš kod Horné Vestenice (Trenčin) u Slovačkoj. Djelao na tema o doseljenju gr.H. u Slovačkoj.

L: HN 2004/12, 19; HN 2009/1-2, 19

Stara škola,

hrv. pop i rok grupa, krovodenrok

Stari Hodas – Althodis – Óhodász,

leži na obronki Kisečkoga brigovlja, pod Pisanim kamenom. Naseljena od Vlahov, krajem 16. st., naseljeno od Rayssa Zwytanowytt (1567.) u Puszta Hodasz, uživali –> vlaške slobode, filijalka -> Vincjeta, crikva posv. Sv. Križu. Tokom 20. st. izgubili hrv. većinu.

L: Balogh Ivan, Stari Hodas, KG 1971, 132-136; Breu, 85; Althodis–Stari Hodas-Ó Hodász, 1993; Beiträge zur Geschichte von Althodis, 1993; L: KG `96, 55-59; WSt, 92

Staroslav(en)ski jezik,

najstariji slav(en)ski književni jezik, na kojega su u drugoj polovici IX. st. solunska braća –> Ćiril i Metod preveli s grčkoga liturgijske tekste. Nisu sačuvani. Najstariji su iz X., i XI. st. i daju kanon staroslav(en)skoga spisa. Pisani su glagoljicom i ćirilicom. Temelj tomu jeziku je bio jedan makedonski govor, zato ga neki zovu i staromakedonski, a drugi starobugarski. Najveći dio su crikveni teksti, obredi zato izgleda je najprikladnije nazvati ga starocrikvenoslav(en)ski (crikvenoslav(en)ski). Tako je ta jezik bio temelj za sve slav(en)ske jezike.

U kanonu su glag.: 1. Kijevski listići, (XI.) i sadrži Pavlove poslanice, 2. Zografsko evandjelje, (X.), po kloštru Zograf na brigu Atos, najstarije evandjelje, 3. Marijansko evandjelje, najdeno na brigu Atos, 4. Assermanovo evandjelje, nediljno evandjelje, XI.) pronajdeno u Jeruzalemu, 5. Sinajski psaltir, (XI.), Makedonija, 6. Sinajski molitvenik, na brigu Sinai, najstariji molitvenik, 7. Kločev glagoljaš, XI.), Trident, Innsbruck, 8. Bojanski palimpsest, (XI 9., Makedonski listići, (XI.) molitve i pouke.), bug. kloštar Rila,

Ćirilicom su pisani: 1. Savina knjiga, (XI.), Bugarska, Moskva, 2. Suprasaljski zbornik, ((XI.). 3. Eninski apostol, (XI.), Bugarska, i neki fragmenti.

Gr.H. imaju u -> „Klimpuškoj knjigi” 1568. isto mali spominak na ta liturgični jezik.

L: HL II, 473-474

STARŠIĆ, Elizabeta, tumačica

(*Pandrof, 12. 07.1952. – †Pandrof, 19. 08. 2011., A)

Odrasla u Pandrofu, dopisnica HN, študij na Tumačkom institutu u Beču (hrvatski, srpski, ruski), magisterij. Odgojiteljica u privatnoj školi u Beču. Crtice po hrv. novina u 70 lj. Hobi slikarica i crtačica, aktivan član Tamburice Pandrof i amaterske kazališne grupe.

DJ: stručni rječnik o tekstilu i njegovoj produkciji, kod Katičića, ???; izložba 2003. u Pandrofu.

L: HN 1992 (06.26.),13; KG’04,106; (jč), Prerano nas je ostavila Elizabeta Staršić, HN 2003/+48, 7; HN 2011/34, 16.

Statuti/štatuti,

pravila/regule, ka/ke si postavi autonomna vlas za svoje pravno područje, za svoje člane. Poznata su nam –> Pravila Prisičke gore iz 1769.

STAVARIĆ, Hanzi,

DJ: Turam naše preravske crikve, HN 1989. (29.09.), 10

STEFANITS, Günther, germanist

(*Vorištan, 10. 08.1942. -A)

OŠ u rodnom selu (1948.-1952.), gimn. u Matrštofu (1952.-1960.), sveučilišće u Beču germanistiku i anglistiku (1960.-1966.). Prof. u Saveznoj gimn. u Željeznu, zemaljski školski nadzornik. Čuvene diskusije pod naslovom „Kamingespräche“ o seoski tema u Vorištanu.

DJ: Die deutschen und die magyarischen Lenhwörter in der burgenländer kroatishen Mundart von Hornstein, Wien 1966, fil. dis., germanistika; Hornsteiner Bilderbogen 1880-1980, Hornstein 1984, skupa s Ferdinandom Wolf;

STEFELY, Denise,

DJ: Die kroat. Mundrat von Schachendorf/Čajta im Burgenland, Wien 2003, dipl. dj.

Stegersbach –> Santalek

STEIER, Gerhard, nar. zastupnik

(*Cindrof, 19.09.1956., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu, načelnik Cindrofa (1996.-2011.), SPÖ kandidat za Narodni parlament Austrije, 2006. predsjednik ZSabora (2010.). Istupi zbog protesta koalicije s FPÖ 2015. iz socijalističke stranke, nezavisni zastupnik.

L: HN 2006/10, 11; HN 2016/41, 7

Steinbrunn –> Štikapron

Steinfurt – Lipovac– Lipóc

Naseljeno s Hrvati u 16. st. U 17. st. čisto hrv. selo, 19. St. još većinu, ku su u 20. St. izgubili, germanizirano.

L: WSt, 112

Steingraben – Bojane – Bánya

U 16. st. novo naseljeno, 17. st. čisto hrv. selo, asimilirano u 19. st., germanizirano.

L: WSt, 112

STERN-PAUER, Gerlinda, socijalna djelačica

(*Veliki Borištof, 09.09.1960., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. na Gornjoj Pulji (1978.), završila študij psihologije na sveučilišću u Beču. Zaposlenje kod grada Beča kot psihologinja. Koordinatorica kod gr. ZV protiv odvisnosti od drogov (2000.), predsjednica KUG-e (2009.). Doprinosi u KG, Put-u

L: HN 2000/41, 5; HN 2010/ (19.11.)

STIEBEROVÁ, M

DJ: Z dejin Jaroviec, Jarovce 1208-1998, Jarovce 1998, 10-24; Z dejin Rusoviec v stredoveku a novoveku, Rusovce, 1998, 30-48;

STIFTER, Ana, učiteljica

(*Bijelo Selo, 31.03.1916, – †Gijeca, 29.08.1994. A)

OŠ u rodnom selu, GŠ i učiteljsku šk. u Beču (1937.), učiteljica u Pamhagen, Maria Ellendu, ponovno u Pamhagenu (1946.-1948.), Apetlonu (1948.-1954.), Pandrofu (1953.-1956.), Gijeca (1956.-1969.), dir. u Bijelom Selu (1969.-1979.), mirovina, peljala bijeloselski ženski zbor. Kantorica, spričala još do 1989. (oko 150 –> spričanj.)

L: Volksmusik im Burgenland, 11, Spričanje, 47-49; Franta F., Velika u malom, KG 1991, 150-154

Stinjačke novinice,

glasnik stinjačke fare od 1980.

Stinjački vrh – Hackerberg – Vághegy

U novogradskom kotaru na zapadu, na Štajerskoj granici. U 16. st. naseljen s Hrvati. U 20. st. izgubili svoju hrv. većinu, germanizirani.

L: J, GHA, 164-165; WSt, 107

Stinjaki/Stinac – Stinatz – Pásztorháza

U Novogradskom kotaru na zapadu uz Štajersku granicu. Novoosnovana općina od Hrvatov sredinom 16. st., po predaji porijeklom iz Stenjičnjaka/Sjeničnjaka, jugoistočno od Karlovca, crikvena filijalka od –> Santaleka, 1790. samostalna fara. Do 20. st. većinska hrv. općina. 1995. atentat bombom u civi. Sačuvali se običaji, navade, nošnje i narodna nošnja. U selu postoji seoski –> muzej.

L: Monografije: Marktgemeinde Stinatz, b.lj. (1977.), J.GHA, 171-172; Zi 21, 333-336; KG 1950, 55-58; WSt, 112

STIPETIĆ, Wilhelm

(*1879. – †1930.)

guverner u Srbiji za vrtime PSB, zbog čega je imao u Kraljevini SHS mnogo protivnikov. Martin −> Meršić st. ga je postavio na listu −> Hrvatske stranke.

Stimme,

časopis za austrijske manjine. Suradnik i –> Schruiff.

STOEGER, Joannes Nep., SJ

Obdjelao u svojem djelu i jezuite gr. hrv. porijekla.

DJ: Scriptores provinciae Austriacae Societatis Jesu, …Viennae 1856.

STOIŠIĆ, Marijana,

DJ: Dokumentarni film u etnografiji, Beč 1992, fil. dis.; Stinjačke čižme/Und damit tanzen sie noch immer, dokumentarni film 1996.

L: HN 1992/4, 12

STOIŠIĆ, Terezija, političarka

(*Stinjaki, 14.11.1958., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Santaleku, gimn. u Novom Gradu (1977.), sveučilišće u Beču, pravo (1985.), kot pravnik u Saveznom ministarstvu, od 1992. u centralnom odboru –> Zelenih – Die Grünen. Zastupnica od 1990. u Saveznom parlamentu, položila prisegu i na hrv. jeziku, narodna odvjetnica = Volksanwältin (2008.). Knjiga o njoj od Andreasa J. Obermaiera, Das unermüdliche Bohren harter Bretter, Die parlamentarischen Spuren von Terezija Stoisits 1990-2007, Wien 2010

L: HN 1996/3, 1; HN 1996/1-2. 2; PHbB II, 287

STOJEVIĆ, Milorad, književnik, pjesnik

(*Bribir, 15.03.1948., HR)

OŠ u rodnom gradu, gimn. u Crikvenici, študij na sveučilišću u Zagrebu, prof. hrv. književnosti na sveučilišću u Rijeki (1991.). Pisac proze, poezije, književne kritike, esejov i znanstvenih raspravov. Predavač gradišćanskohrvatskih temov u Hrvatskoj i Gradišću. Dobitnik nagradov Goranov vijenac (2004.), Dobriša Cesarić (2005.).

DJ: Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća, Rijeka 1987, obnovljeno izdanje antologije, Pula 2007. Povijest književnosti u GH, Fluminensia, Rijeka 1992/4, 25-25; Ignac Horvat, Crikvenica 1994; Juraj Damšić i njegov „Nauk keršćanski (1744), Fluminensia, Rijeka 1995/2, 144-45; Kiša u Željeznom, crtica, A pripetilo se u Gradišću & Prodika, crtica, in Došljak iz knjige, 9, 56; Lesezeichen (2005); Tri stvari gradišćansko-hrvatskoga knjiženstva: sedam insajderskih fragmenat, Rijeka 2006;

L: HN 1999/9, 6

STORNO, Ferenc, loromet, restaurator

(*Željezno, 20.02.1821. – †Šopron, 29.01.1907., H),

Izučeni loromet (dimnjačar), samouk, umjetnik, sakupljač umjetninov, restaurator. Zbirka (muzej) Storno u Šopronu.

Odrastao u nim. Landshutu u Bavarskoj, sveuč. započeo u Münchenu ali je morao prekinuti. 1875. je došao ponovno u Željezno. Ovjekovječio historicizam. Zbirka u Šopronu u nekadašnjem prebivališću. Slika malina Storchenmühle u Uzlopu. Restaurirao i skicirao u Našicama Pejačevićev kaštel.

L: Grászli Berdadett, Hrvatske veze Ferenca Stornoa st. slikara, arhitekta i restauratora, b.lj., Croatica

Stradivari-violina

Majstorski načinjena violina svitskoga glasa od Antonina Stradivariusa u Italiji.

stranke – političke,

dobrovoljno organizirane skupine ljudi, ki kontroliraju pol. procese odlučivanja u državi i kanu zadobiti takovu kontrolu. Odluke se donašaju na slobodni izbori. Prve stranke su se organizirale u Engleskoj u 17. st.

L: HL II, 483-485

STRASSER, Christina,

(*Eisenstadt, 10.09.1982., A)

Rodjena u Željeznu, OŠ u Sv. Margareti, gimn. u Željeznu, sociologiju na sveučilišću u Beču.

DJ: Identitätsentwicklung kroatischsprachiger Kindern, Wien 2006, dipl. djelo, (na primjeru fileške dice)

STRASSNER, Jožef, svećenik

(*Vulkaprodrštof, 14 09.1868. – †Petrovo Selo, 05.02.1933., A, H)

Teologiju je završio u Sambotelu (1892.). Kapelan u Vincjetu (1892.), Santaleku (1892.-1897.) i Novoj Gori (1897.-1905.), farnik u istom selo dokle ne dojde 1905. za farnika u Petrovom Selu, desetnik Pinka doline. Pod njegovim uticajem veći broj Petrovišćanov stupi na duhovbničk zvanje, kot i 32 milosrdne opatice, 2 dominikanke i 1 med franciskanke.

L: Géfin Gyula, A szombathelyi egyházmegye története, Szombathely 1935, III., 379-380.

Straudorf − Šarica,

u DA, Maračko polje, u 16. st. još ne ali u 19. većinsko hrv. selo, germanizirano.

L: Breu, 131; WSt, 30

straža,

do drugog svitskog boja u svakom selu organizirana noćna straža/bohta po upravi sela.

STRECK, Rudolf

(*Hrvatski Jandrof, SK)

Streženica –> Drösing

Streitdorf

Pusto selo 1543. naseljeno s Hrvati od braće Volkra. Sve do 20. st. od susjednih sel kot Krowoten zvani.

L: WSt, 24

strip,

red povezanih crtežov, ki prikazuju neku povidajku, obično popraćen malim tekstom. Počeo se širiti od XIX. st. Med gr.H. Bettina –> Kliković, Piloradić, …

L: HL II, 485

STROBL, Otto,

DJ: Bgld. und kroat. Volkslieder, Wien-München 1965

STROHAL, Rudolf, filolog i književnik

(*Lokve/HR, 05.04.1856. – †Zagreb, 21.03.1936., H)

Sridnjoškolski prof. u Osijeku, Rijeki, Karlovcu, Bjelovaru.

Zalagao se za –> Društvo prijatelja gradišćanskih Hrvata, suradnik kod znameniti Hrvati.

DJ: Hrvatska knjiga u jugozapadnoj Ugarskoj, u tzv. Burgenlandu, Hrv. prosvjeta, Zagreb 1922, 371-377; U Gradišću zvon se plače … (O Miloradiću), Hrvat, Zagreb 1928. ???; Odakle se doselili GH, Obzor, 1932/73, 278. O I.H u Omladini 1928.

L: HL II, 486

STROMMER, Martin Gal, OSB

(*Frakanava, 27.10.1813. – †Kiseg, 20.04.1867., H)

direktor bened. gimn. u Kisegu, prodikač na glasu, časni gradjan Kisega.

STROMMER/SARUDY, Viktorin Ignac, svećenik OSB, u ug. novina SARÓDI

(*Frakanava, 01.02.1875. – †Zalaapáti, 16.07.1948., H)

Janušev, OŠ u rodnom selu, zaredjen 1899., doktorat u bogosloviji, prodikač i profesor. Opat u Tihanyu. Dopisnik Értesítő (1902), Dunántuli Hirlap (1903), Egyházi közlöny (1906), Szent Gellért (1906-07), Alkotmány (1907), urednik časopisa Szent Gellért (1905.-1913.). Urednik Pannonhalmi Szemle (1926.-1938.).

DJ: Egyháztörténelem, Győr 1903; skupa s Ambrozijom Némethom, za sridnje škole

L: ORF emisija 24. 01. 2000; HL I, 488

STROSSMAYER, Josip, Juraj, biškup, političar, mecen

(*Osijek, 05.02.1815. – †Djakovo, 08.05.1905., HR)

Rodom je iz trgovačke obitelji. OŠ i gimn. u Osijeku, sjemenišće u Djakovu i Pešti, zaredjen 1938. Študij u Augustineumu u Beču, 1850. je imenovan za srijemsko-bosanskoga biškupa. Oduševljen Ilirac i Jugoslaven, veliki mecen (fundacije, ustanove, društva, … JAZU, svučilišće, galerija), opširna kulturna i politička djelatnost. –> Miloradić mu je posvetio zagonetnu pjesmu Prst Božji.

L: HL II, 488

STUBIĆ, Franciska, čuvarničarka,

((*Pinkovac, 1926. – †Pinkovac 22.08.1990., A))

pisala pjesme, povidala, pjevala. Dica ju poštivala kot „Šeherezadu“.

L: PL 2001/1-2, 8

StubiĆ/STUBITS, Leo, svećenik

(*Pinkovac, 26. 09.1932. – †Lainz, 13.02.2002., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Beču i Matrštofu, Unterwaltersdorfu, asistentska služba u Linzu, teologiju u Beču, posvećen (1964.), kapelan u Borti (1964.-1967.), farnik na Stinjaki (1967.-1977.), Vulkaprodrštofu (1977.-1984.). Magisterij i teološki doktorat u Grazu i Beču. Peljač Hrvatske sekcije –> Pastoralnoga ureda biškupije Željezno, glavni urednik –> CGG (1981.-2001.) i –> Naša Budućnost (1991.-1996.), Die Hoffnung (1995.-1996.), –> Večer (1998-2002..) izdavač brošurov i knjig na hrv. jeziku, član različnih društav i komisijov. 1971. Predsjednik –> HKD. Hobislikar, izložba 1981., titule monsignore (1988.), kanonik (1991.). Djelo o životopisu i djelovanju napisala Renata –> Jušić.

DJ: Martin Mersich sen., der große Seelsorger, Organisator, Kulturförderert und Politilker der einst westungarischen und heute burgenländischen Kroaten, Wien 1975, teol. dis.; Martin Meršić st., Stinjaki 1975; Stinjačko veselje–Sinatzer Hochzeit, 1977; Kroaten im Bgld., (1981) skupa s dir. Čenarom; 15 molitav sv. Birgiti (1981), Petnaest molitav sv. Brigite k trpećemu Otkupitelju, 1982, prv.; Kirche und Kroaten im Burgenland, Wulkaprodersdorf 1983); izd. Sv. Otac papa Ivan Pavao II. u Austriji. Govori i prodike, 1983. I 1988. Drugi pohod.; izd. Vi nas nadarivate, od Ivana Pavla II., 1985; Skupna briga, prvi hrv. teološki dan u Vulkaprodrštofu, 1986; U službi gospodinovoj, 1986; Gradišćanskohrvatske žene u službi crikve, škole i narodnosti, 1987, skupa s Egidijom Živkovićem; Im Dienste der Einheit (1988); Anton Semeliker (1882-1919), kanim biti pravi duhvnik. 1989, 1995; Narod Božji skupno na putu, 1989; S narodom na putu, 1990; Odgojite nas pošteno, 1991; Pomozi mi, Gospodine, u mojem betegu 1992; Kirche und Kroaten im Burgenland, Eisenstadt 1993, ur.; Molimo rado i skupno, 1996; Živimo svisno (1998), Bewusst leben 2000;

L: HN 1977/51-52, 6; HN 1997/39, 25; HN 2002/8, 13

STUHLPHARRER, Karl,

DJ: Justiz und nat. Minderheiten in Österr., in 25 Jahre Staatsvertrag 1945-1955

STUPARIĆ, Jožef, učitelj

(*Vincjet, 24.05.1899. – †Borta, 18.07.1978., A)

DJ: Popis biljaka u Vincjetu, rp.; Zbirka riči gh. sela Vincieta, A do R, 1937. rp. (Zvonarićeva knj.)

Stupava

Hrv. manjina u selu.

L: WSt. 121

STURM, Hanna, djelačica

(*Klimpuh, 28.02.1891. – †Zagreb, 09.03.1984.)

Djelačica od rane mladosti u Cindrofu, Neufeldu, Beču, Pöchlarnu, aktivistkinja u djelačkom komunističkom gibanju. 1924. organizatorka velikoga štrajka u Neufeldu. KPÖ ju pošalje u Moskvu, kad se vratila 1932. dojde na 8 misec u zatvor. Za vrime –> NS od 1938. u KZ u Ravensbrücku. Po boju živi u Neufeldu i u Zagrebu. Urednica Jasminka –> Domaš napravila dokumentarac o njoj.

DJ: Hana Sturm, Die Lebensgeschichte einer Arbeiterin. Vom Burgenland nach Ravensbrück Wien 1982., reprint 2011.

L: HN 1979/25-26, 8-9; HN 1984/11, MI 2003/12, 26-27

STURM, Rudi, umjetnik slikar

Porijeklom iz Velikoga Borištofa, živi u Beču.

L: Put, 1993/2, 24-25

SUČIĆ, Ana, učiteljica,

(*Veliki Bortištof, 12.10.1917. – †Veliki borištof, 17.06.2004., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Šopronu, uč. školu u Beču-Döbling (1938.), 1954. je položila ispit za podučavanje u hrv. jeziku. Učiteljica: Gerištof, Šuševo, Pervane, Mučindrof, Dolnja Pulja (1945.-1954.), Novo Selo, Veliki Borištof. Od 1962. direktorica OŠ. U mirovinu je prošla 1981. Od nje imamo opis putovanja delegacije gr.H.. do maršala Tita 1945.

L: HN1987/40, 5

SUČIĆ, Demeter, kantoručitelj

(Veliki Borištof, 21.10.1839. †Cindrof, 29.04.1894., H)

Štrenćini. Kantoručitelj u Cindrofu (1877.-1894.), ispjevao i komponirao cijeli red svitskih i crikvenih jačak, ostale u rp.

DJ: Od sedmere žalosti B.D.M, Crikveni jačkar, Jura 1901, 38

L: KG 1954, 45-49; BF 1983

SUČIĆ, Dometar, seljak

(*Trajštof, 20.11.1901. – †Trajštof, 21.12.1989., A)

Odbornik u –> HKD i –> HŠtD, gorljiv zalagač za hrvatsku rič i hrvatstvo, odgovorni urednik –>HN.

L: HN 1990/2, 14

SUČIĆ, /Franjo/Feri, činovnik, pjesnik

(*Veliki Borištof, 30.09.1918. –†Željezno, 28.02.2012., A)

Pseudonimi: F.S., Šime Šipak, Jure Octak, Jive Kopriva, V.B. = Veljko Borić

OŠ u rodnom selu, po smrti oca se s majkom preseli u Beč, kade se uključi u kulturno djelo –> GHKD u Beču. Po DSB stupi u službu GZV (1947.) u odilenju za tisak i novinarstvo. Prva pjesma mu se je pojavila u HN 1938., od onoga vrimena veliki broj pjesam u narodnom duhu u u novina i kalendaru. Po smrti Frica –> Bintingera nastane urednik –> NT i –> HN (1952.-1967.), urednik GK. Oduševljenjem je tamburaš i autor mnogobrojnih pjesam/jačak i zbirkov za tamburaške zbore. Peljač tamburice u Klimpuhu (od 1958.).

Odlikovanja: Kulturpreis 1983., Gold. Verdienstkreuz der Gemeinde Klingenbach, titula profesor (1993.), Zlatni mikrofon (1995.).

DJ: izdavač časopisa Naša Zora, priredio božićnicu Dar našoj dici, 1951, dičje knjige Robinson, Za naš rastanak, 1937; Wenn Kroatenmädchen singen, Fähre 1948/1; 40 ljet HKD 1929-1969, Željezno 1969; Javoran, Črna žena, Željezno 1970, novela, pr. ; Narodna pjesma i glazba u Gradišću, in GH, Zagreb 1973, 123-128; Povidajke za hrvatsku dicu Gradišća, Željezno 1975; Živine u družini, 1994, pr.; Tri kralji idu u Betlehem od Emila Majera, 1995; Jezuš nam daje jisti, Željezno 1995; Lipa Gradišćanka – Die schöne Burgenländerin (1945), Zbirka narodnih (gh.) i dalmatinskih pjesama; Narodne, dalmatinske i Sučićeve pjesme, 1958, do 1998. 7. sv.; 12. Juni u Velikom Borištofu, HN 1966 (11. juni) 1;25 Jahre Tamburizza Klingenbach, Festschrift, Wien 1982; Panonsko u naši stari pjesma, Željezno 2004; Pjevajte nove pjesme, izdavač Martin Zirković, prijev. igrokazov: Črni križ u lozi, Ki drugomu jamu kopa, Mrtav muž, šala u jednom činu, Prosidba, Pomirenje, jednočinka, Srdjan Tucić, Povratak, Ponudja se soba, jednočinka po Svetozaru Coroviću, Sramežljivi mladoženja, Udovica i medvid, jednočinka, (A.P. Čehov), Pravi recept, Izbirčica, Nepoznata zaručnja, Proba, Čudotvorna voda, Za naš rastanak, Ženska gizdost (oholost) ili ne zbantuj nikad svoje žene, dvočinka iz narodne pripovitke. U HN. u podlistku je dao iz hrv. književnosti narodu u ruke: H. Dragošić, Črna kraljica, Kroz morje jada; J. Jurčić, Susjedov sin; E. Kumičić, Začudjeni svatovi, Jelkin bosiljak, Urota Zrinjsko-Frankopanska; Matasović, Bartol i Bare; J. Matko, Tajna;

L: HN 1978/38; HN 1993/40, 3; HN 1995/16, 1

SUČIĆ, Ivo Lav, filolog, profesor

(*Trajštof, 10.04.1938., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Željeznu, gimn. u Matrštofu (1957.), sveučilišće slavistiku i istočnoeuropsku povijest u Beču (1957.-1962.). Študij izmjene študentov u Sarajevu i Zagrebu (1959.-1960.), znanstveni asistent u Forschungsinstitut für den Donauraum u Beču (1962.-1964.), odgojitelj na biškupskoj gimn. u Željeznu (1964.-1967.), gimn. profesor za hrvatski i ruski jezik na saveznoj gimn. u Matrštof (1965.-1998.). Suradnik časopisa „Glasa“ i glavni urednik, članki u novina i kalendaru. Cijeli red različnih drugih dužnosti u nastavi kod ministarstva, komisija za ruski jezik.

Odlikovanje. Hans-Christian Andersen nagrada.

DJ: prijv. Umišljeni betežnik od Moliera, 1958; Dijalekti i književnost GH, in GH, Dometi 1972, 97-101, i Zagreb 1973; 91-96; Kroatisch im Burgenland/Hrvatski jezik u Gradišću, Željezno 1980, NVŠGH; Razvitak književnog jezika gr. Hrvata, in GH 1533-1983, Zagreb 1984; 89-94; Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, Zagreb-Eisenstadt 1991; Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, 2003; Povijest, rječnik, Kroatisch im Burgenland I – Hrvatski jezik u Gradišću I, NV·GH 1988; Dijalekt i književnost GH, in Gradišćanski Hrvati, Čakavski sabor, Zagreb 1973; Djelovanja Ignaca Horvata kao književnika, in Gradišćanski Hrvati, Zagreb 1973; Razvitak književnog jezika kod gr. Hrvata, in Gradišćanski Hrvati 1953-1983, Zagreb 1984; Obiteljska imena, skupa s Joškom Vlašićem, in Povijest i kultura gr. Hrvata, Zagreb 1995, kao i predavanje u ZA Die Familiennamen der burgenländischen Kroaten, 1994; Die Modernisierung des Wortschatzes und die burgenländischen Kroaten, Cottbus 1996, rp; prijevod: Analfabeta, Bračna ponuda, Muha (oko 1960), Prez krivice krivi, po Ostrovskom (1997); Za HAK), Lara se šujca u san, po Mira Lobe, Valerie und die gute-Nacht-Schasukel; Skaline se kušuju nosi, po Juta Treiber, Imena kot putokazi u starinu, Znanstveni zbornik, Željezno 2002, 77-82; Fragen der Annäherung des Bgld.-kroatischen an die kroat. Standardsprache, in Ethnoslavica, Wiener slaw. Almanach, Sb 65, Wien 2006, 327-341; peljač i glavni autor: Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, Željezno 2003; Pravopis gradišćanskohrvatskoga jezika, Željezno 2009. s drugi autori); Hižna imena u gradišćanskoghrvatski seli Gradišća, Slovačke i Ugarske, Trajštof 2014-2017. 4 sv. (s drugi autori), Po našu ozvučena čitanka, hkdc, 2020. (s drugi autori), Po našu, ozvučena čitanka, Željezno 2022; Po našu, rječnik i glosar, Željezno 2023.

L: HN 1993/36, 8; HN 1994/6, 9; HN 1998.(10.04.); HN

SUČIĆ/SZUCSICH, Károly, muzičar

(*Vorištan, 10.10.1896. –†Budimpešta, 22.08.1945. H)

od 1922. u Budimpešti u vojnom ministarstvu, kompozitor zabavne muzike.

DJ: pjesme: Irek dala; Miki egér; Diákszobában; A vén Budán; Serenade hongroise, (1932.); Búcsúzom magától, (1941.), valcer; Hogy a Sári szép, (1943.), slowfox; Még egyszer (1944.); Kár, hogy pont maga, (1942.), foxtrot; Ki tudja holnap, hogy mi jön, 1945.), slow-fox;

L: HN 1970/21; 1981/18, 4

SUČIĆ/SZUCSICH, Luka, jezikoslovac

Završio slavistiku i germanistiku u Beču (1996.). Urednik časopisa „Šlavina“ (1993-04), prof . na slavistiki u Berlinu.

DJ: Die syntaktische Struktur der russischen Adverbialpartizipkonstruktionen, Wien 1995, dipl. dj.; Das Burgenlandkroatische: Sprachwandel, Sprachverfall, Sprachverschiebung und Sprachassimilation, in Sprachwandel in der Slavia, Frankfurt am Main 2000, 853-876

L: HN 2996/14, 24

SUČIĆ, Robert, etnolog, diplomat

(*Beč, 26. 09. 1940. –†Gornja Pulja, 23. 04. 2015., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Gornjoj Pulji, gimn. u Beču, študij etnologije i sociologije najprije u Beču, pa Zagrebu, kade i diplomira. Peljač tamburaške grupe HKD-a i HAK-a u Beču, urednik HN (1967.-1970.), tajnik HKD-a u Gradišću. Diplomatska služba u Zagrebu, Beogradu, Moskvi (1979.-1986., 1994.-2000.). Pripravljač konferencije –> KESS, direktor Austrijskog Kulturforuma u Zagrebu (2001.-2006.), od 2006. Do 2009. predsjednik –> HKD-a, izdavač knjige Grabimo za zvijezdami od –> Mühlgassnera i Nemoj brate… od –> Vukovića.

DJ: Izložba Tamburica u Gradišću, Klimpuh; Narodni običaji, in Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata, Zagreb 1995, 315-334

L: HN 1990/38, 3; HN 2000/39, 10; HN 1999/11, 5; HN glasilo 2006/11

SUČIĆ, Tome, svećenik

(*Veliki Borištof, 18.09.1902. – †Gornja Pulja, 24.07.1973., A)

Pseud. Rodoljub

Posvećen za svećenika 1926., kapelan u Filežu, Pandrofu, farnik u Štikapronu, Koljnofu, Novom Selu (1933.-1962.). Dospisnik novin i kalendara.

DJ: Hrv. pir u Novom Selu, ND 1938, 73-78; Stare navade u Novom Selu, ND 1940, 46; Stare navade u Novom Selu, ND 1940, 46; HK 1941, 74-78; Tijelova u Novom Selu, KG 1948, 55; Spomen na desetnika Antona Grubića. KG 1965, 58-62;

L: HN 1972/35, 1-2; HN 1973/31, 3

Suha – Suchá nad Parnou/Zuga – Szuha/Szárazpatak – Dürnbach

Malo sl. selo s hrv. manjinom iz sredine 16. st. Poslovačilo se je već tokom 17. st. Červenokamesko vlastelinstvo.

L: Botik, 33; KU, 253; WSt, 137

Sulz im Burgenland – Šeškut – Sóskútfalu

Sredinom 16. st. u popisu kot hrv selo. Po predaji naseljeno s Hrvati već 1539. Od plemića Sanko de Ragusio. U 19. st. mišano hrv.-nim. selo. Početkom 20. st. su Hrvati izgubili većinu. 1934. već asimilirano, germanizirano.

L: WSt, 112

SUMIĆ, Ivica,

DJ: Hrvati u Slovačkoj, in Zadarska smotra 1992/4-5, 193-197

Sumaraj – Sommerein – Lajtasomorja,

u DA, malao selo na sjeveroistočni padina Lajtanske gore. U 17. st. pola nim. pola hrv. do 1662. Pripadalo ug. dijelu zemlje, gospošćini Sárfenék/Scharfeneg – Scharfenek. U općini su stanovali kraljevski i cesarski kamenoklesi. 1683. su Turki razrušili selo.

L: Breu, 123; WSt, 17

SUPPAN, Arnold, povjesničar

(*Sankt Veit an der Glan, 18.081945., A)

Prof. na sveučilišću u Beču, istočnoeuropska povijest.

DJ: Die österr, Volksgruppen, Tendenzen ihrer geselschaftlt. Entwicklung im 20. Jh., Wien 1983

SUŠIL, František,

DJ: Moravské národní písnê …, V Brné 1860, 799-800 i pjesme Moravskih Hrvatov

Südmark,

školsko udruženje, ko je germaniziralo u Gr., osebito u Pandrofu.

Bilo je udruženje Nimac u Austr. krunski zemlja, ne u svetoštefanskoj. Slično udruženje u svetoštefanskoj zemlji je -> Julian-Iskola Egyesület. U Nim. je imalo podružno Berlinsko udruženje. Osnovalo se je 1880. U Austriji je osebito Peter Rosegger podupirao društvo ko se je proširilo u Štajerskoj. Nimško nacionalno gibanje u Gracu od 1889., ljeta 1938. je raspušćano a 1945. je ušlo u Österreichische Landsmanschaft. Posebno djelovanje u Pandrofu: „Diese grünen Flecken müssen aus dem Burgenland verschwinden“

L: HN 1929/18, 2 i 1931/11-14

Sütör –> Šutora

Svatopluk,

velikomoravski knez (870.-894.). Oslanja se na franjačku vlast, proganja Ćirilove I Metodove učenike.

L: HL II, 501

svećenstvo,

lat. clerus, diozimatelji u Božjoj službi, nositelji crikvene vlasti i peljači crikvene zajednice. Imaju prvenstvo pred laičkim staležom. Sve do najnovijeg vrimena uživali su posebne privilege.

L: HL II, 502

Sveta braća Ćiril i Metod –> Ćiril i Metod

Sveta Katalena/Katalena – Sankt Kathrein – Pósaszentkatalin,

Novonaseljeneo s Hrvati u 16. st., pripada gospošćini Eberavi, filijalka –> Petrovoga Sela. Još u 19. st. hrv. većina, po DSB, sredinom stoljeća asimilirani, germanizirani.

L: Breu, 72, WSt, 101

Sveta Cecilija,

zagrebački časopis za crikvenu glazbu (1907.-1944., pak od 1969.). Cilj je bio oživiti stare hrvatske crikvene napjeve. Za vrime urednika Janka –> Barléa (1914.-1940.) i doprinosi o gr.H.

DJ: Blagoslov zastave pjevačkoga društva u Velikom Borištofu, Pljp 2011, 429-430.; Pjevačka društva u Gradišću, Pljp 2011,427-428; File Sedenić, književnik ugarskih Hrvata, Pljp, 2011, 3425.426,

L: HL I, 184

Sveti Jeronim, Sophronius Eusebius Hierionymus

(*Stridon, oko 340. – †Betlehem, 30. 09. 420.)

ne zna se točno kade je bio Stridon, samo toliko izmedju Panonije i Dalmacije. Študirao je u Rimu, Trieru i Akvileji. Boravio u Siriji, Carigradu i 40 ljet dugo kot pustinjak u Betlehemu. Preveo je iz grčkoga jezika u latinski Bibliju, ta prijevod se zove Vulgata i daje osnovu današnjoj Bibliji. U Hrv. se je od 13. st. smatrao za Slav(en)a ili Ilira i tvrdilo da je –> glagoljica od njega.

L: HL, I., 543

Sveti List,

jedina knjižica apokrifnoga karaktera tiskana u St. Pittsburgu, USA.

Sveti Martin – Sankt Martin in der Wart – Őriszentmárton

U selo se naseli u 16. st. zu znatnu nim. i hrv. manjina. Po vizitaciji 1697. je većina hrv. Filijalka je Tarča i obadva Cikljina, ki su isto bili pretežno hrv. Već su u 18. St. izgubili hrv. karakter, germanizirano.

L: WSt, 101

Sveti Martin – Sankt Martin – Sopronszentmárton,

gornjopuljanski kotar, gospošćina Landžer, hrvatska manjina u 16. st., gospodar Derschfy. Urbar 1621. sadržava polovicu imen hrv. Hrv. se asimilirali, germaniziralo do 18. st.

L: Breu, 92; WSt, 87

Sveti Martin Tourski

Sveti Metod, slav(en)ski apoštol

(*Tesaloniki, oko 820. – † 06.04.885.)

Stariji brat Sv. Ćirila, obadvi nazivaju slav(en)skim apoštolom. Metod je išao u javnu službu Istočnorimskoga cesarstva, upravitelj neke provincije. To mu ali nije odgovaralo i otišao je med laične brate u Maloj Aziji. kada je Rastislav, moravski knez prosio cara Mihajla za misijonsku pomoć pošalje on Sv. Ćirila u Moravsku, ki si izabere svojega brata Metoda za sprohoditelja. Skupa su oni došli 864. misionirati u Moravsku, kade ostanu puna tri ljeta, Njevo misijsko djelo se nije vidilo franačko-nimškomu svećenstvu i zato su morali u Rim opravdati svoje djelovanje i prijevod svetoga pisma na slav(en)ski jezik. Tom prilikom su išli oni tzv. Jantarskom cestom, djelovali kod kneza Kocela na Blatnom jezeru a možda (po Rittsteueru) i patrocinijumi u Velikom Borištofu i Heiligenkrezu su vezana zu njeva imena. Papa Hadrijan II. je odobrio prijevod sv. evandjelja i na grobu sv. Petra s Konstatinom, tj sv. Ćirilom držao mašu u staroslavskom jeziku. Konstantin je u Rimu obetežao i umro, pokopan u crikvi sv. Kliment u Rimu. Papa je Metoda u Rimu imenovao za nadbiškupa Srijema (oko 870), ki je tako nastao crikveni upravljač Panonije. To se ali nije vidilo Solnogradskom biškupu i zato ga je dao zarobiti i hititi u tamnicu. Oslobodio se je zatvora 873. na papinu intervenciju. Medtim se u Moravskoj pod Svatoplukom promini situacija i oteža djelo zbog čega ponovno mora u Rim 879., 882. putuje u Carigrad. 884. je na polju kod Tullna sa Svatoplukom skupa da se poklonu nimškomu cesaru Karlu Debelom. Kratko po tom umre Metod, njegovi učeniki moraju napustiti Moravsku.

L: KG, 1985, 102-104

Sveti Mihalj – Sankt Michael – Pusztaszentmihály

Selo u južnom Gradišću, Novogradski kotar. Po prvi put se spominje 1274. (?) Scent Mihal. Pripada novogradskoj gospošćini, gospodari: Güsingovci, Újlaky, Batthyány. Hrvati su popunili nim. i ug. stanovničtvo u 16. St. maloplemići: Frančić, Barazović. Filijalke su: Nova Gora, Pinkovac, Gamischdorf, Schallendorf i Rauchwart. U 20. st. su bile u selu dvi škole, privatna crikvena (od 16. st.) i ug. državna (1897.), u selu od 1965. GŠ i PL (1962.), od 1978. Muzička škola. Dičji vrtić postoji od 1895. Do sredine 2ö. St. asimilirano, germanizirano

L: Matisovits Margarete, Chronik der Marktgemeinde St. Michael, St. Michael 1995; WSt, 110

Sveti Mikula – Sant Nikolaus im Burgenland – Várszentmiklós

Osnovan od Hrvatov u sredini 16. st., kod Novoga Grada, −> Batthyányjev posjed. Naseljeno 1545., lj. 20 obitelji. 1558. dostanu od Franca Batthyánya oslobodjenje od poreza na 12. ljet. Crikva Sv. Mikula/Nikola, filijale: Mali i Veliki Medveš, Žablje Selo, Zajčje Selo, Hrv. Čenča i Punic. Patronirali franjevci iz Novoga Grada. Germanizirano tokom 18. st. Dio Novoga Grada.

L: Breu, 63; KG 1972, 72-73; WSt, 111

Svetica – Unterfrauenhaid – Lók

U sridnjem Gr., južno od Šoprona, u 16. st. jaka hrv. manjina. Jaka asimilacija u 18. st., germanizirano.

L: Breu, 93; WSt, 88

Svetica na ledini/pusti – Kleinfrauenhaid

Hodočasno mjesto u sjevernom Gradišću, sjeverno od Matrštofa. U crikvi su imali jedan oltar za hrvatske hodočasnike (ne on ki je posvećen sv. Franji Ksaveru, to je bio nimški).

Svetica za jezerom – Frauenkirchen – Fertőboldogasszony

U nežiderskom kotaru, hodočasna crikva i kloštar u kom je bilo i Hrvatov. Jedna od sedam Esterházyjevih židovskih općin.

svetišća,

posebna središća za poštovanje BDM., majke Božje u kat, crikvi. U nji se čuva ili kip ili kipic (slika) kot simbol poštovanja. Veliko očito poštovanje se je razvilo dugim vrimenskim procesom na osnovi čudnovatih ozdravljenj, na mjestu se daju zagovori. Poštovanja se koncentriraju na odredjene dane. Velika Gospa, Mala Gospa, Sedmere žalosti itd. U Hrv. su poznati Trsat, Marija Bistrica, u poslidnje vrime Medjugorje u Bosni.

I gr.H. su u svakoj regiji imali svoja svetišća, kot je to Kerteš, Vincjet, Ratištof, Malo Celje, Vašvar, Lovreta, Željezno, Svetica za jezerom, Jura, Marijanka, Sasin, Koljnof, a nadregionalno je Celje na Štajerskom.

Sveti Martin Tourski,

(*oko 316 u Savarii/Sambotel – †Tours, 08.11.397.)

Najprije po volji svojegan oca vojnik s 14 ljeti. Čudo dilenja plašća u Amiensu (FR). Istupi iz vojske i da se pokrstiti, djeluje kot mkisionar u Fr., osnuje kloštar u Liqugenu. Umro na misionarskomn putu. Pokopan u Candes- Saint Martin, danas velika bazilika nad njegovom grobu. Zaštitnik mnogobrohnih farov i dijecezov po svitu. Vezan uz mnogovrsne običaje.

Sveto pismo –> Biblija

Sveto Pismo iliti Svéti list,

apokrifa, izašla u Grant St. Pittsburgu kod A. Göczela u SAD-u (tiskano prva polovica 20. st.). Ima dva dijele List koga je nas Gospodin Jezus Kristus iz neba doli spustil i List ili pismo Blazene Divice Marie, ukupno 16 stranic. Nahadja se kod Šandora –> Horvata u Nardi.

sveučilišće/univerzitet,

zajednica fakultetov, ki daju visoku znanstvenu školovanost. Gr.H. su se školovali/školuju na sveučilišći: Beč = Alma Mater Rudolphina Vindobonensis (1365.); Grac = Carolo-Franciscea (1585., 1827.); Trnava = Trnavská univerzita (1635.-1777.), novo: Budim(pešta); Peticrikva (Pečuh, Universitas Quinqueeclesiensis 1367., 1921. 1982.) i Zagreb (Universitas studiorum Zagrabiensis, 1874.), …

L: HL II, 505-506

Svićnica,

kat. svetak 2. februara, prikazanje Jezuša u crikvi. Posvećenje svić kot simbol Kristuša, svitlo svita. Uz dan se veže mnogobrojnih narodnih vjerovanj.

Svidoki,

vjerski časopis, književna svidočanstva iz starih vrimen, (1976.-1980.), urednik: Anton –> Šatović.

L: NČ 162

Svih Sveti,

dan posvećen spominku: 1.11.

Svjetski Festival Književnosti,

u Zagrebu, 2019. Diozimatelji iz Madjarske, Italije, Bosne i Hercegovine, Austrije (Benčić, Šoretić, Tyran), Boke Kotorske i drugih zemalj.

L: HN 2019/47, 27

SZABÓ, Ágnes, ud. Lovasné,

(*Koljnof, H)

Obdjelala i prevela na madj. jezik spominke na PSB iz Koljnofa: Egresits Lőrinc, Lovranits Pál, Sinkovits Ambnrus i pjesme Beatrixe –> Tauber, ud. Pinezić, ke je izdala –> Egresits.

DJ: Emlékeim 1956-ról, Soproni Szemle 2006., LX/3; Az Első világháború emlékei a kopházi parasztkulturában, Sopron 2017, samizdat; Temetkezési szokások Kópházán, Sopron kulturális élete, 1986/3, 63-82

SZARKA, László, geofizičar

(*Derecske, 1954., H)

Djelovanje u UAZU, institut u Šopronu. Od njega je članak: Hol van Gradistye? – 18. kolovoza 2004. u Kisalföld.

L: wiki

SZÁSZ, János, pjesnik, novinar

(*Beograd, 14.07.1927.)

Sveučilišće u Koložvaru, ug. novinar, prevodilac iz engl. i fr. jezika.

DJ: A nyugati horvátok. Egy müvelődésszociologiai kutatás néhány tapasztalata, Műhely, 1980/4, 62-63;

SZAUER, Mate –> Sauer

SZÉCHENYI, grofovska obitelj,

ugledna ug. plemićka familija, ka je došla u našu krajinu iz sjevne Ug, (morebit porijeklom iz Omiša, Kačić). U Veliku Cenku su došli 1741. István Széchenyi je u ug. povijest ušao kot najveći/najslavniji Ugar.

SZEGEDI, J

DJ: Rubricae sive Synopses titulorum capitum et articularum universi iuris Ungarici, Trnava 1734.

SZEGEDY, Rezső,

(*Szid, 13.04.1873. – †Budapest, 09.05.1922.)

Pohadjao je hrv. OŠ u rodnom selu, gimn. u Novom Sadu kade se je naučio ug., od 1893. je sridnjoškolski prof., pak na sveučilušću u Bp.

DJ: A nyugatmagyarországi horvátok, in Szt. István Akad, Értesitője, Pest 1921/1, 96;

L: UMIL 2077

Szentpéterfa –> Petrovo Selo

Szentiván – Ivanci – Sveti Ivan kod Jure – Győrszentiván

Osnovan ili preseljeno s Hrvati iz Kemlje, madjarizirano, danas dio Jure.

L: A 750 éves Győrszentiván története, 1994; WSt, 50

SZENTGYÖRGYI, familija

Naseljavala u 16. st. Hrvate u Derfelj.

SZERELMEY, Nicolaus/Miklós, tiskar

(*Jura, 1803. – †Pest, 1875., H)

Študirao u Beču za inženira, činovnik, slobodni stvaralac kot litograf, pronazalitelj, inženir. Po europskom putovanju se nastani u Pešti, kade osnuje litografski zavod.

DJ: Magyar hajdan és jelen, Pesth 1847., litografija Ugri, Nimci, Slovaki i Hrvati u Požonu, 1847., list XII., teks načinio Johann Vincen Hözfler

L: Prickler, Clara, Historische Trachtendarstellungen burgenländischer Kroaten, hkdc 1998; SzJ, XIII, 820

SZGODIC/ZGODIĆ, András, svećenik

(*Rasporak, 1665. – †Jura,15.05.1743., H)

Farnik u Prisiki, Vedešinu (1698.-1707.), jurski kanonik (1713.), lučmanski naddesetnik (1716.-1918.). Zaslužan za izgradnju „Deficientie“ = Dom umirovljenih farnikov.

DJ: mecen hrv. knjig (Hrv. Ev.)

L: Bedy III, 457

SZIKLAY, János, izdavač

(*Veszprém, 02.04.1857. – †Budapest, 25.11.1945.), novinar.

Školovao se je Vesprimu, Stolnom Biogradu i Požonu, sveučilišće u Budimpešti (1884.), od 1879. novinar. Izdavatelj skupa s −> BOROVSZKY Samuom znamenite serije o ugarski županija. Izdavač potpunoga –> Vas Gerebena.

L: wiki

SZIMKOVICH, Mathe,

DJ: Tri lipe molitve od jednoga rimszkoga pape szpisana, Koljnof 1877.

SZINNYEI, József, povjesničar književnosti

(*Komárom,18.03.1830 – †Budapest, 09.08.1913., H)

OŠ u Komarnu, sveuč. u Budimpešti, od 1872. počeo sakupljati bio- i bibliografiju Ug. Od 1888. u Ug. Nac. Muzeju.

DJ: Magyar írók élete és munkái, Budapest1891- 1914, XIV sv.

Szirot knyige –Waisenbücher,

u Esterházyjevom arhivu u Fortnavi, 442 sv., zastupane i naše općine: od 16. st. do 1848.: Cindrof 173. sv.; Veliki Borištof 36. sv. i ostavšćine hrvatskim jezikom.

L: Tobler Feliks, Jedan hrv. teštamenat iz ljeta 1675. MULTI 1966/3, 14f.

SZMUDITS, Friedrich,

(*Haračun, 17.09.1910. – †Željeyno, 12.06.1985., A)

DJ: Geschichte der Angliederung des Bglds an Österr, Wien 1957, phil. dis.

SZTACHOVICS, Remigius Alajos, svećenik, OSB

(*Sv. Juraj pri Požonu, 13.04.1812. – †Pannonhalma, 26.10.1884., H)

U red benedektincev je stupio 1830. u Pannonhalmi, študije završio 1838., prof. Šopronske gimnazije, 1842.-1844., prodikač opatije Dömölk, prof. u Trnavi 1844.-1852., 1852.-1856. u Kisegu, 1856.-1867. u Šopronu, 1867.-1870. u Juri. Knjižnjičar u Pannonhalmi, 1870.-1872. administrator u Lazu, pak upravitelj arhiva.

DJ: Braut-Sprüche und Braut-Liedert auf dem Heideboden in Ungern, Wien 1867, Kath. Gebet und Gesangbuch … Wien 1868, Registrum annis …, Jaurini 1876, Szent Márton toursi püspök …, Jaurini 1876, rukopisi u Pannonhalmi

L: SzJ XIII, 1114-1115

SZTÁRAY, Mihály, protestanstki svećenik,

(*Drávasztára, ? – †Pápa, 1575.)

Najprije stupio u red franjevcev u Sárospataku. Završio svoje študije u Padovi. 1526. bio u bitki kod Mohácsa. 1528. je napustio red i priključio se je reformaciji. Od 1544. djeluje u Lasko-Vojvodini. U Baranji i Slavoniji osnuje 120 protestantskih općin. Od 1553. je superintendent. 1574. u −> Šopronu.

Znao hrv. jezik, ki je bio i u Šopronu i patronirao i Hrvate u gradu, Klimpuhu i Koljnofu. Njegovi nasljedniki su izabrani od šopronskog tanača isto po kriteriju znanja hrv. jezika, Luka Blaženić (1571.) i –> Dragonusa i bili i hrv. dušobrižniki.

SZVETICS, György, protestantski svećenik

(*Pazin, – †Ravno, 1585.)

Na poticaj -> Vlačića teologiju u Wittenbergu.

Djelovao u okolici Rohunca, porijeklom iz Istre, učio u Padovi, prevadjao u –> Konzulovoj tiskari, pristaša –> flacijanerov, 1581. Prediger bei Herrn Butjani in Pölland.

DJ: Drugi dio NT; Postila – Augsburške konfesije

L: Payr, 216; Pov.hrv. knj. 3, 168

Symposion Croaticon I. (1973.) + II (1983.)

Znanstveni sklupi generalnom temom GH u Beču. I. 26.-27. 10. 1973., org. Franjo –> Palković ml., prireditelj HAK. Predavanja tiskana 1974. Symposion Croaticon, Gradišćanski Hrvati / Die Burgenländischen Kroaten, Beč-Wien 1974., dvojezično: hrv.-nim. O II. se nije pojavila knjiga!