verzija 9_2023

V, v

VÁCLAVÍK, Anton

 (*Pozlovice, 12.07.1891. – †Brno, 04.12.1959., SK)

DJ: Ako se posmievajú v Horvatskom Grobe a okoli, in Slovensk˘ dennik, 1924 (08.06.), 4-5; Podunajska dedina v československu, Horvatské spevy, Bratislava 1925; Jugoslavenske naseobine u Čâehoslovačkoj, Slovačka Jugoslavenima, Bratislava 1932, 50-54; Otázka juhoslovanské kolonizace v Čehoslovenském narodopise, Slovenské pohlády, 1931/67,490-498; Podunajská dedina v československu, Monografija o Chorvátskom Grobe, Bratislava 1925

VAJKOVIĆ/VELKOVIĆ, Jure, pseudonim Legitimus, crikveni muzičar

(*Trajštof, 22.04.1799. – †Trajštof, 29.09., 1875., H)

Preceptor u Trajštofu, Bizonji, Pandrofu i Gijeci. Školnik i kantor u Bizonji (1815.-1818.), Pandrofu (1819.-1822.), Ciklešu (1828.-1833.), Santaleku (1833.-1837.), Pinkovcu (1863.-1867.). Umro je u mirovini u Trajštofu.

Pobirao jačke i zapisao i melodije. Njegove rukopisne pjesmarice je –> Miloradić darovao Janki –> Barléu u Zagrebu, ki je 1917. u časopisu –> Svetoj Ceciliji otiskao nekoliko njegovih jačak, kot i sedan u Hrvatska crkvena pjesmarica, Zagreb 191? pod imenom Djuro Veljković. Pjesme su mu još u Virgini matri, 1921 i Hrvatski crkveni kantual, 1934. i u Nova crkvena pjesmarica, Zagreb 1974; U Hrvatskoj su prepjevali Vajkovićev original u hrvatski jezik matičnoga naroda Vladimir Rožman i Fredo Rožić svećeniki, harmonizirao Franjo Dugan. U Trajštofu mu se je postavila spomenploča (25.03.2001.).

DJ: Hvaljen budi gospodin v presvetom oltaru; Jime tvoje Marija; Kada zvijezda divna; Kraljica; Marija, slatko ime; K Tebi oči podižemo; Marija, bud pozdravna; Marija, Marija, vsih grišnikov mati, Na zlamenje jedine zvjezdice; Nut poglej Marija, lip šereg ljudstva; O pastiri, vjerni čuvari; Rodilo se je ditešce; Ta zvijezda, ta je van zašla; Zdrava budi prezmožna, nebeska Marija, crikvene jačke

L: CGG 1979/28; HN 2001/13, 10; KG 2002, 40-44

VALENTIĆ/VALENTICH, Ladislav, (Ivan), svećenik, OF

(*Celindof, 07.07.1687. – †Beč, 21.04.1742., H)

Zagovor 1712. u Beču, posvećen za duhovnika 1713., u kloštru minoritov u Wimpassingu (1720.-1723.). Cenzori njegove knjige su bili Ludovicus Debiel SJ i Franciscus Antonius de Spaun, rektor u Beču.

DJ: Epiztole i Vangyelya …, Beč 1741

L: KG, ’92, 52-56

VALENTIĆ, Mirko, povjesničar

(*Ivanjska/BH, 19.09.1932., HR)

Študij povijesti na sveučilišću u Zagrebu, diplomirao 1961., 1961.-1964. prof. povijesti na Školi za odgajateljice u Zagrebu, doktorirao u Zagrebu 1978., od 1964. do 1971. kustos Povijesnoga muzeja Hrvatske, od 1971. u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu (nekada Institut za historiju radničkoga pokreta), od 1991. do 2002. ravnatelj Instituta za suvremenu povijest i predavač na Odsjeku za povijest pri Hrvatskim studijama. Bavio se je Vojnom Krajinom, Vlahi i gr.H. 1970. Priredio veliku izložbu o Gr.H. u Povijesnom muzeju Hrvatske, Zagreb, ponovljeno 1972. u Zemaljskom muzeju u Željeznu.

Odlikovanje Pokrajine Gradišće: Časni znak Zemlje Gradišće (16.10.2013.)

DJ: Vojna krajina i pitanje njenog sjedinjenja s Hrvatskom 1861.-1881., dis.; Gradišćanski Hrvati od XVI st. do danas, Zagreb 1970; kao i u Dubrovnik, 1971/1, 18-34; katalog Die burgenländischen Kroaten vom 16. Jh. bis heute, Eisenstadt 1972, katalog; Predavanja 20.; K. Semmelweis, Der Buchdruck auf dem Gebietedes Bgldes bis zum Beginn des 17. Jhdts (1582-1823), in Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 1972/XVIII/3-4, 181-186; Novija povijest GH, in GH, zbornik, Zagreb 1973, 15-40; 500 ljet hrvatske dijaspore u austrijsko-slovaãkom pograniãnom prostoru, Symposion Croaticon, Beč 1974,25-38;  Gradišćanski Hrvati u borbi za narodni opstanak, in Problemi manjina u jugoslansko-austrijskim odnosima, Beograd b. lj. (1977), 47-53; Turski ratovi i velike seobe Hrvata u XV. i XVI. st., in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 5-16; Gradišćanski Hrvati, in Enciklopedija Jugoslavije II, Zagreb 1986. LZ, 483-488;

Gradišćanski Hrvati, Čakavski sabor 1972, skupa sa Zvanom Črnjom i Nikolom Benčićem; Kako su Vlasi u Hrvatskoj postali Srbi ili pretvoreni u Srbe, in Hrvatski tjednik, 2020. (30. Srpnja), 46-49.

VALES, Othmar, slikar

(Novo Selo, 24.10.1943. – †Novo Selo, 15.03.1969., A))

Študirao u Beču kod prof. R. Andersena, tuš-crteži., serija iz Dalmacije. Umro u prometnoj nesrići.

L: HN 2003/36. 5

VALIDŽIĆ, Mirko, svećenik, književnik

(*Promina,31.05.1920. – † -HR)

Zaredjen 15.08.1943. Književnim djelom se bavi od 1935. Veze s gr.H. od 1959., njim posveti i nekoliko pjesam.

DJ: U spomeniku od 450 lita u povodu otkrića spomenika Majci Hrvatici u Velikom Botrištofu u Gradišću, Austrtija; 450 u spomeniku; Augustinu Blazoviću.

L: KG 1987, 72-73

VanČiĆ/VANŠIĆ/WANSCHITZ, Feliks/Felix, učitelj

(*Celindof, 12.11.1928. – †Gornja Pulja, 03.03.2015., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Neufeldu (1944.), protivavionska služba do januara 1945., Reichsarbeitsdienst kod Steyera, amerikansko zarobljeničtvo, učiteljska škola u Bečkom Novom Mjestu (1946.-1950.), učitelj u Gornjoj Pulji, od 1965. do 1990. dir. GŠ u Velikom Borištofu, aktivan sudjelač u različni društvi osebito u –> HKD, mnogobrojni doprinosi u novina i kalendari o kulturni i školski pitanji gr.H. Sudj. kod Čenarove knjige „750 ljet DP“.

DJ: Tome Bedenik (1889-1940), ND 1941, 90-93, KG 1956, 90-93; Die kroatischen Lehrerpersönlichkeiten und ihr Wirken in der Literatur des Burgenlandes, Oberpullendorf1954, dipl. dj.; Ivan Dobrović, KG 1955, 63-67; Reformacija, HN u nastvaki 1984.; Hiža zlata s marlivim trudom s velikum skrbljum uzidana pri sv. Brigu Kalvarije …, Željezno 1989, 30-39.

L: HN 1984/26-27; HN 1998/44, 8

VANEK, Rudolf,

DJ: Jarovce 1208-1998, Bratislava 1998;

VANYÓ, Aladár Tihomer,

(*Szomolnok, 08.03.1905. – †Pannonhalma, 27.05.2005., H)

Stupio u red benediktincev 24.08.1923., prof. povijesti, brojne knjige o povijesti vjere, katolicizmu, zapadnoug. prostoru.

DJ: Vulka völgyének településföldrajza, in Föld és ember, Szeged 1927/VII,129-132; A katolikus restauráció nyugatmagyarországon, Pannonhalma 1928

L: wiki

Vardeš − Harmisch − Hovárdos

Novoosnovano 1680. na gospošćini Erdődy, danas općina Kohfidisch, čisto hrv., 1934. još 2/3 Hrvati, po tom jaka asimilacija, germanizacija.

L: WSt, 95

VARGA, Hilda,

(*Gornja Pulja, 03.05.1949., A)

Odrasla u Filežu, OŠ Bajngrob, Rasporak, GŠ Željezno, MuPed. Željezno (1968.), sveuč. Beč 1968.-1974., prof u Beču.

DJ: Die burgenländischen Kroaten zwischen beiden Weltkriegen, Wien 1974, fil. dis.

L: HN 1977/14-15.10; dis.

VARGA, Hubert, učitelj

(*Čajta, 01.08.1951., A)

DJ: Die Lehplanforderung unter besonderer Berücksichtigung der kroat. Terminologie, Eisenstadt 1972, dipl. dj. PA;

VARGA, Lajos,

DJ: Kroaten, Heugraben, kroat. Gemeinde. Kroat. Hochzeit in Heugraben, ???; Kroaten, Kroatengemeinde Kittsee, ???, VIII; Kroat. Hochzeit aus Hornstein, ???; Kroat. Hochzeit aus Kleinmutschen, ???; Kroat. Hochzeitbräuche aus Kaisersdorf, ???; Kroat. Gemeinde Draßburb, ???; Kroat. Hochzeit in Frankenau, ???;

VARGA, Inocent/Vince, svećenik, dominikanac (Puškarićev)

(*Čajta, 01.07.1913. – †Beč, 08.09.2013., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Rohuncu, pak u Gracu, matura 1935., stupi u red dominikancev, bogosloviju u Walberbergu/D, 1939. šest ljet vojska, amerikansko zarobljeničtvo, bogosloviju završio u Beču (1947.). Teološke študije u Beču i Gracu, profesor mladoga narašćaja u Gracu (1948.-1959.), prior u Beču (1959.-1966., 1983.-1986.), provincijal (1986.-1990.), superior u Friesachu 1982.-1983.), provincijal (1986.-1990.), rektor crikve Sv, Ursule u Beču (1988.-1997.), provincvikar (1990.-1996.), prior samostana u Beču (1998.-1999.), hrvatski narodni misionar u Gradišću, SAD-u.

L: CGG 1997/7, 5; KG’04,116-118: Ivan karall, P. Inocent Varga – 100 ljetni jubilar, KG 2013, 222-224

VARGA, Marlen, rodj. Dorner, učiteljica, spisateljica

(*Borta/Vincjet, 23.11.1972., A)

PA u Željeznu, uč. Vincjet, član folklornoga ansabla „Štokavci“.

DJ: Ravnopravnost ili Doma se sve sviti, hkdc 1996, komedija; Šime Simlantić, Eisenstadt 1998, hkdc;

L: HN 1996/13, 23

VARGA, Mathilde,

Završila slavistiku. Profesorica u gimn. u Beču.

DJ: Die Hochzeitsbräuche der Kroaten des österr. Burgenlandes, Wien 1951, dis.

L: HN 1977/14-15, 10

VARGA Mate,

(Filež, A)

DJ: Ulovjen u Stalingradu, KG, 1986, 114-116.

VARGA, Werner, gospodarstvenik

(Čajta, A)

potpredsjednik Katoličanske akcije = KA, angažiran u gh. gibanju, predsjednik Austrijsko-hrvatskoga društva.

DJ: Die Burgenländischen Kroaten in Wien, in Ethnische Gruppen in der Bundeshaupstadt Wien, Wien 1983, 45-49;

L: HN 1991/40, 1

varmedja/županija,

upravno-teritorijalna jedinica. Spominja je već cesar Konstantin Porfirogenet u 10. st. i održale su se sve do danas npr. u Ug, Hrvatskoj, … U Hrv. su na početku bile teritorijalne jedinice kot npr. Lika, Gacka, Cetina itd. Od XII.- st. Arpadovići organiziraju kraljevske županije oko kraljevskoga posjeda ili utvrdjenih gradov. Na čelu županije je stajao župan, a zakonodavni organ je bila staleška tabla plemićev. One su se ukinule za vrime Bachovog apsolutizma u XIX. st. kada su nastala posredovna upravna tijela izmedju vladara i naroda. Poslije nagodbe su upravna organizacija.

L: HL II, 736

Varoš –> Eberava

Varošćanska gospošćina,

Eberava, gospodari fam. – > Erdődy

Varteks = Varaždinska tekstilna industrija,

osnovana je 1918. ljeta. Bavi se proizvodnjom tkanina, konfekcije i jeans oprave, kot i trženjem svimi proizvodnji tekstilijov. Izgradili med prvimi prijateljstvo s Gr.H.

L: HL II, 624

VAS, Gereben, (Radakovits József), pisatelj,

(*Fürgedpuszta, Tolna žup., 07. 04. 1823. – † Beč, 26. 01. 1868., H)

Priznati ugarski pisatelj romanov i novinar hrvatskoga porijekla. Uz Jókaia najčitaniji ug. pisac u svojem vrimenu.

L: SzJ, XIV, 958-959

VASILEV, Christo,

DJ: Die heitige čakavische Schriftsspreacxhe der Burgenland– Kroaten, Ost und West Aufsätze zur slav. Philologie, Wiesbaden, 1966, 189-237

VASOLIĆ, Sidonius (Mihovil), franjevac

(*Plajgor, 15.08.1734.  – †Új-Arad/RO, 14.11,1789.)

Stupio u franjevački red 1753., posvećen 1758. po nekoliko ljeti dušobrižničtva u domovini su ga poslali u Palestinu na pet ljet (1770.-1774.), odakle se je 1774. vratio u Novogradski kloštar u kom su ga imenovali „hrvatskim prodikačem“. Po tom je nastao gvardijan u Mesztegnyő (Somogy žup.). Kada se je u jozefinistički reformi raspustio kloštar, nastao je vojni kaplan i pomoćni duhovnik u koj službi i umre.

DJ: Gemina descriptio Terrae Sanctae…, anno 1770, rukopis u samostanu u Požonu.

L: SzJ, XIV, 998; SF 90

VASS, Josef,

DJ: Sprache und Volkstum der Mittelburgenländer Kroaten, Graz 1965, dis:

Vasvármegye = Željezanska županija,

VAŠAK, Milo, pjesnik

(*Frielištof, 26.01.11926. – †Burlington/CAN, 16.03.2007.)

OŠ u Breclavu, gim. u Nikišporku, 1948 dojde u Austriju, odakle projde u Canadu, Burlington. Zaposlen kod firme Ford. Pjesme je pisao u tudjini kot spominak na svoje selo i u HN, n.g. i Put-u Umro i pokopan u Burlingtonu.

DJ: Va Frielištofi, Burlington/Can 1989., pjesme i crtice.

L: HN 1996/50, 12

Vaterländische Front = VF

Osnovan 20. 05. 1933. od Engelberta Dollfußa kot natpartijska organizacija svih vladi vjernih slojev, jedinstvena stranka, postojala do 11. 03. 1938. Po Dollfußovom umorstvu preuzme partiju knez Ernst Rüdiger Starhemberg, a u zadnje vrime Kurt Schuschnigg. Simbol partije je bio krukasti križ.

L: wikip

Vatikan,

nezavisna crikvena papinska država od 1929. Crikvena država od 756. do 1870. Leži na rijeki Tiber u sredini grada Rima. Ima 0,44 km2, glavne zgrade: Petrova crikva, Sixtinska kapela, Petrov trg i palače. Državna forma je apsolutna monarhija s papom na čelu, ima oko 550 stanovnikov. Pod tim nazivom se razumi još: Sveta stolica, biškupija Rim i rimska biškupska kurija.

L: wiki

Vazam, vazmi,

katoličanski svetak po –> korizmi, Vazmena nedilja i ponediljak, po punom misecu u protuliću, kada se svečuje goristanje Kristuševo. U knj. jeziku –> Uskrs, uskrsnuće Kristovo. Med gr.H. počinje Vazam s velikom prošecijom u koj se u središću većinom nosi kip goristaloga Kristuša, a u noći važgali krijesi/krisi. Dici su se darovale –> pisanice, pisana, krocana, pofarbana jaja, u sjevernom Gr. –> halinge, a med dicom u neki seli tucala jaja. U ug. dijelu od Ugrov preuzeli i špricanje divojak (locsolás).

vazmeni oganj − kris/krijes,

narodni običaj, važge se po goristajanju na Veliku subotu u noći.

L: HN 2004/17, 17

Vazmeno pismo hrvatskih djakov,

periodični list hrvatskih djakov (1937.), rukom otpisano, urednik: –> Kolo hrv. djakov.

L: NČ 100

VAŽANOVÁ – HORAKOVÁ J.

DJ: L’udové piesne Chorvátov na Slovensku, in Dejiny, jazyk, kultúra, súvislosti, Bratislava 1996, 97-192

VÁŽNY, Vaclav, slavist

(1892.-1966.),

študirao germanistiku i slavistiku u Pragu, najprije prof. na gimnaziji, po tom sveučilišni profesor u Pragu i Bratislavi. Bavio se je i gradišćanskohrvatskom dijalektologijom sela Hrvatski Grob i Podunajskimi Hrvati.

DJ: O chorvátskem kajkavskem náreči Horvatského Gróbu, in Podunajská dedina v Československu, Bratislava 1925, 25-32; Nárečie (Chorvátskeho Grobu) in Václavík, Podunajská dedeina … Bratislava 1925, 109-176; O dnešním jazykovém stavu v charvátsk˘ch koloniích v republice âehoslovenské, Zbornik Matice slovenskej, 1926/4, 182-188; O niekotirých chorvátskych variantoch alebo slovenských piesni l’udoý˘ch v Chorátskom Grobe, Sbornik Matice sdlovenskej, 1926/4, 23-32; Ikavismy, a ekavismy v kajkavskem naréči Horvatského Gróbu na Slobvensku, Sbornik Matice slovenskej 1926/4; Čakavská náfieči v slovenském Podunaji, Bratislava 1927, Mluva charvátsk˘ch osad v republice Československé, in Československá vlastivûda, Praha 1934/3, 518; Mluva chorvatskych osad v Republice Československe, in Československa vlasiveda 3, Praha 1934, 518-523;

Večer – Abend,

časopis za penzioniste 1998.-2001., gl. urednik Leo –> Stubić

VEČERKOVÁ, Eva,

DJ: Obfiady životního cyklu u Moravskýh Charvátú, 1989/90/LXXIV, Folia ethnoigraphica 23-24; Etnokulturni vedomi moravskych Chorvatu, in Dobrovsky, Chorvati jeüte … Brno 1997, 27-34;

Vedešin/Hedešin – Hidegség – Kleinandrä

Nekada ug. selo, istočno od –> Koljnofa u Ugarskoj, Jursko-šopronsko-mošonska županija. Prvi put se spominje 1274. kot ug. selo. Gospodar −> Nádasdy je iz slavonskih sel Velike i Mežirić/Medjurić preselio kajkavce u selo, od konca 17. st. –> Széchenyi. Danas skoro potpuno ug. selo. Iz sela je rodom jedini kajkavski pjesnik gr.H. Pavao –> Horvat.

Crikva posvećena sv. Andriji iz 13. st., zaštićeni spomenik. O jeziku Peter –> Houtzagers objavio studiju.

L: Kajkavci Vedešina i Umoka, Zbornik, Budimpešta 2004; JH, GHM i HSK, 148-151; Fodor Pál, Hidegség gazdasági, családi és egyházi története, 1943., rp. monografija; Breu, 94; WSt, 56

VEGH, Harald,

DJ: Burgenlands Kroaten zw. Koexistenz und Assimilation, Wien 1991, dipl. dj.

VEITER, Theodor, pravnik

(*München, 22.09.1907. – †Feldkirch/Vbg, 23.10.1994.)

OŠ u Celovcu, gimn. Feldkirch, pravo u Münchenu i Beču, (1931.), kasnije u Grenoble. Vrsni austrijski pravnik za manjinsku tematiku

DJ: Völker im Volke Österreichs, Volksgruppen und Sprachminderheiten in der Rep. Östrrreich, Die Furche 1965/31,3; Das Recht der Volksgruppen und Sprachminderheiten in Österreich, Wien 1970; Pravni status hrvatske narodne grupe u Austriji – de jure i de facto, Symposion Croaticon; Beč 1974, 91-110, nim. 219-240; Das neue österr. Volksgruppenrecht seit dem Volksgruppengesetz von 1976., Wien 1980; Verfassungrechtslage und Rechtswirklichkeit dert Volksgruppen und Sprachminderheiten in Österreich 1918-1938; Wien 1980; Nacrt za Europsku chartu regionalnih jezikov za Eur. Savjet (1984), Verfassungsrechtslage und Rechtswirklichkeit der Volksgruppen und Sprachminderheiten in Östrerreich 1918-1938, Ethnos 231, Wien-Braumüller

L: HN 1984/34, 1

VELAGIĆ, Zoran,

DJ: Gradišćanskohrvatski autor – va Ugerszkoj Marianszkoj Provincii nedosztojan Massnik, Gazophylacium, Zagreb 2001/71-2, 43-54

Velebit,

najduglja planina u Hrvatskoj, 145 km, od Senja do rijeke Zrmanje, najviši vrh: Vaganski vrh i Sveto brdo 1757m visoki, široka 10 do 30 km, krš, mnobrojne špilje, endemski biljni i životinjski svit.

L: HL II, 629-630

Velika Gospa,

svetak, vanebostupljenje BDM, 15. augusta. Nima povijesne podloge. U kršćanstvu je nastao tradicijom da je Marija kot Bogorodica uznesena u nebo kot i sin Kristuš.

L: HL II, 631

Velika Holovajna – Grosshöflein – Nagyhöflány,

nimška općina s velikom manjina Hrvatov od 16. st. U njoj je stanovao Georg

–> Ozolić, koga su gledali za –> flacianera. Još 1615. se fara opisuje kot dvojezična, u njoj je djelovao Hrvat iz Melindofa Marcus Ivancsics.

L: Breu, 104; WSt, 71

Velika Morava/Moravska,

postojala u IX. st., osnivač knez Mojmir (oko 830.), saveznik mu je bio knez –> Pribina. Kristijaniziranje se je provelo iz Pasave ali se Mojmir kanio izvući ispod bavarskoga uticaja, zato je od pape i bizantskoga cesara prosio za pomoć. Rim se nije odazvao ali Bizant je poslao Konstantina, ki se kasnije prozvao –> Ćirilom i njegovog brata –> Metoda, rodom iz Thesalonikija i ki su znali slavenski u misije u Moravsku. Vrhunac države je bilo za vrime Svatopluka (870.-894.) Poslije Metodove smrti (885.) je Svatopluk istirao Metodove učenike iz Moravske, čime počinje i propadanje Velike Moravske, a Ugri su joj sredinom X. st. zadali smrtni udarac.

Velika Narda –> Narda

Velike/Malé Šenkvice – Groß/Kleinschenkwitz – Senkőc

naseljeno od Kašpara Serédyja s Hrvati oko 1550, iz okolice Kostajnice., ke je dopeljao tamo Nikola Benić, na mjesto ospustošenoga sela Csanok. Sastoji se od Malé Šenkvice i Vel’ke Šenkvice. Maler Šenkvicer se u narodu zvale Mali Sisek ili Cerovo Brdo. Danas MaléČanikovce. Naseljeno je na mjesto Csanok.

Hrv. se je držalo do sredine 19. st. Monogradija od Heinricha  –> Lančarića u rukopisu.

L: Botik, 35-36; Breu, 113; WSt, 136

Veliki Borištof – Grosswarasdorf – Nagybarom/Szabadbáránd

Gornjopuljanski kotar, istočno od GP, staro ime Baran (1195.), Hrvati su naseljeni 1530.-1560., gospodari su im bili familija −> Nádasdy, Séchy, jezuiti ???, crikva posvećena Sv. Demeteru, –> Rittsteuer ju spelja najzad na –> Ćirila i –> Metoda. Iz sela potiče veliki broj zaslužnih ljudi. U njemu djeluje –> KUGA. Društvo mladih se zove Barani.

L: 800 ljet Veliki Borištof – 800 Jahre Grosswarasdorf 1195-1995, Eisenstadt 1995, monografija; J, GHA; 110-111; WSt, 83

Veliki Kuked – Grosskulken – Nagykölked,

Kermendska gospošćina, vizitacija 1697 veli uz Ugre je većina hrv., asimilirano u drugoj polovici 19. st. −> Fényes Elek kaže za Kiskölked = Mali Kuked, danas Rádockölked, da je hrvatsko. U 20. st. izgubili hrv. većinu, madjarizirani.

L: Breu, 68; WSt. 63; wiki

Veliki Medveš – Grossmürbisch – Nagymedves

U novogradskom kotaru, blizu ug. granice, Veliki i Mali Medveš. Hrvati su se uselili u 16. st., germanizirano u 20. st.

L: J, GHA, 161-162; Breu, 63; WSt, 106

Veliki Petarštof − Großpetersdorf

Veliki tajedan,

zadnji tajedan pred –>Vazmi. Počinje s –> Macicnom nediljom i završi Velikom subotom. Oblikovan crikvenimi obredi, kot je to požganjem vijenac, posvećenjem vode, narodnimi običaji, kot je to –> škrebetanje, iskanje Boga, …

Veliko Selo/Lasej – Lassee, DA

Gyurikovits u svojem opisu 1847. broji selo med većinsko hrv.

L: KG ’94, 32; Breu, 132; WSt, 28

VELIN, Stjepan, učitelj

(*Santovo, 1920. – †Santovo, 1984., H)

učitelj i na kraju dir. šk. med Bunjevci i Šokci. Znanstvenimi istraživanji počinje 1958. Bavio se je i gh. literanimi i kultrurnimi temami.

DJ: o Fili Sedeniku,

L: HN 1984/19, 8

VELKOVIĆ, Jure –> Vajković

Vendi,

ug. naziv za Slovence na Ugarskoj. Rič potiče iz nim. Wint, Winde, Winid, ka je povezana sa starolat. Venedi, Veneti. Primilo se ime na au-ug granici kade imamo cijeli red nazivov s wendisch, windisch. Posebno se je upotribljavalo za Slovence na rijeka Rabi i Muri. Teorija da Vendi nisu Sloveni je nastala u borbi za granice u drugoj polovici XIX. st., posebno u revoluciji 1848/49. Kada su evang. Vendi bili na Kossuthovoj strani. Osebito su bili izloženi madjarizaciji, po tom pak germanizaciji.

L: Etnološki slovar Slovencev na Madžarskem, Monošter-Szombathely 1996, 169-171.

VENDRINSZKY, Rudolf,

DJ: Der ung.-kroat. Konflikt 1848, 1983/84, rp;

Venecijanski protokol,

je potpisan od Austrije i Ugarske u Veneciji 13.10.1921. U njemu se te dvi države pogodu o provedbi odredab St. Geramina (1919.) i Trianona (1920.) se je borila za –> koridor na zapadnougarskom teritoriju i Talijanska, ka je kanila svakako to prepričiti. I Italija i Čehoslovaka su ponudile nakanu posredovanja, a dobila je prednost Talijanska. Tako su 11. i 12. oktobra u Veneciji održani razgovori. Ugarsku delegaciju je peljao ministarpredsjednik Bethlen István, austrijsku kancelar Johann Schober. Posredovao je talijanski ministar vanjskih poslov Della Torettas. 13.10. je dogovornom potpisan dokumenat, ki je poznat pod naslovom Venecijanski protokol. Ugarska se je obavezala, da će pacificirati zapadnu Ugarsku i povući slobodnovoljne ug. ustanike i predati predvidjeni pojas Odboru generalov u Šopronu. Austrija je privoljila u narodno glasovanje u Šopronu i okolici i akceptirala prijedloge Pogranične komisije.

L: Zsiga Tibor, Communitas fidelissima Szentpéterfa, Szombathely 1993, 18-23

VENHUDA, Franjo, svećenik

(*Chvalkovice, 22.04.1862. – †Chvalkovice, 13.08.1935., CS)

Farnik Sarajevskoga Polja, suurednik molitvene knjige s –> Malecom.

VERASTO/VERASZTO, Apolonija, učiteljica

(*Čemba, 15. 04. 1932., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Rohuncu, učiteljsku školu u Therezianumu/Željezno. Učiteljica na OŠ u Čembi, Mariasdorfu, Neustiftu, na GŠ u Borti, Velikom Borištofu, Rohuncu, studij slavistike u Gracu (1982. -1986.). Piše pjesme u hrv. knj. jeziku po novina, časopisi i kalendaru, predsjednica –> Katoličanskoj akciji, hobi vrtljarica, uzgaja botanički vrt sa poučnim natpisima na lat., hrv., nimš. i ug. jeziku., bori se za emancipaciju.

DJ: Čembansko narječje, Grac 1986, dipl. djelo; Moja dvojezična knjiga, / Mein zewisprachiges Buch, šk, knj.

L: HN 2002715, 9; HN 1982/17, 5; PL 2000/1-2

VERDENIĆ/WERDENICH, Andrija/András, svećenik

(*Bijelo Selo, 25.11.1871. – †Jura, 16.02.1933., A)

Gim. u Starom Gradu i Juri, bogosloviju u Beču, zaredjen za duhovnika 1894., kapelan u Starom Gradu, Šopronu (1898.-1900.), prefekt u sjemenišću u Juri (1901.-1907.), istovrimeno administrator u Bösárkányu i Mosonszentpéteru, doktorirao u Augustineumu u Beču, filozof, sveučilišni prof., rektor Ausgustineuma. 1911. docent na teologiji u Beču a od 1912. vanredni prof. dogmatike, 1921. se odlući za Ugarsku i vrati u Juru, za prof. teologije. Časni doktor Beč (1911.), Budimpešta (1912.), regens sjemenišća u Juri (1920.-1933.). član ug. Akademije Sv. Štefana. 1924. kanonik jurskoga kaptola. Prvi prepoznao i opisao –> Klimpušku knjigu. Zagovornik hrv. knj. jezika.

Spomenik u Bijelom Selu.

DJ: A társadalom és az igazságos munkabér, Bölcseleti Folyóirat=BF, 1895. i 1996; Az ár és az adás vevési szerződés, BF 1899; A scholastikus értékelmélet, BF 1900; A földbirtokjog több tételei Aristotelesnél és a keresztény bölcselet, BF 1902; A lét teljessége. A létnek külömböző fokairól vett bizonyíték Isten mellett, BT 1904.; A természetes istentan, 1908; A lét teljessége, 1909; A házasság felbonthatatlansága, 1912; A kelénpataki régi misekönyv horvátnyelvű feljegyzései, Győri Szemle 1932?  A természetbölcslet kézikönyve; Győr 1910; Egyházi beszéd melyet Szt. István kir. ünnepén mondott, Bécs 1911; A boldog ember útja, Győr 1903.

L: HN  1933/8, 1

Verešvar −> Rotenturm an der Pinka

VERTESICH, Johann, duhovnik

(*Beč, 20.04.1953. – †Željezno, 29.06.1990.)

Odrasao u Gerištofu i na Pervana.

DJ: Die bgld. Kroaten und die Reformation, Wien 1989, teol. dipl dj.

veterinarstvo,

djelatnost, ko se bavi normalnim i pataloškimi procesi u organizmu domaćih životinj, načinom uzgoja, držanja, njegovanja, othrane i hasnovanja životinj, kot i unapredjivanajem stočarske proizvodje.

L: HL II, 637

Verschönerungsvereine,

Verschönerungsverein Wulkaprodersdorf 1971.

Veseli graničari,

pjevačko i tančeno društvo u Undi, od 1974.

VESZKÉNYI, obitelj,

imala u posjedu Cindrof.

VEZDIN, Filip, svećenik, karmelićan

Redovno ime: Paulinus a Sancto Bartholomaeo

(*Cimof, 25,04.1748. – †Rim, 07.01.1806., A, I)

U red stupio za karmelićana 1768., študij u Juri, Šopronu, Linzu, Pragu i Rimu (1773.). Ljeta 1776. otišao kot misionar u Indiju, Malobarska misija (1776.-1789.). Istraživao sanskrit, dravidski jezik. Po povratku živio u Rimu i Beču. Pionirska djela o sanskrit jeziku. Jazminka –> Domaš za HRT napravila dokumentarac (2007.).

DJ: Sidharubam seu gramatica samscrdamica, … Rim 1790; Centum adagia Malabarica … Rim 1791; Systema brahmanicum, liturgicum, mythologicum civile, …, Rim 1791; Alphabeta Indica, …, Rim 1791; Examen historico-criticum codicum indicorum …, Rim 1792; Musei Borgiani Velitris Codices…, Rim 1793; Scitisimo sviluppato in risposta alla Lettera …, Rim 1793; India orientalis christiana, …, Rim 1794; De veteribus Indis. … Rim 1795; Viaggio alle Indie Orientali, … Rim 1796; Amarasinha, sectio prima … Rim 1798; De Antiquitate et Affinitate liturgiae zendicae, canscrdamicae et germanicae dissertatio, Rim 1799; Musei caesar. Illustr., Vindobona 1799; De codicibus Indicis Manuscriptis …, Beč 1799; Monumenti Indici, … Padua 1799; Mumiographia Musei Obiciani, Padova 1799; Jornandis Vindiciae de Var Hunnorum, Rim 1800; De latini Sermonis Origine et … Rim 1802; De Basilica S. Pancratii Martyris Christi …, Rim 1803; Vyacarama, s. locupletissima Samscredamicae ling. Institutio …, Rom 1804; Vitae Synopsis Stephani Borgiae …, Rim 1805; veliki broj neobljavljeno.

L: HN 1998/20, 6; HN 1999/10, 8; Wurzbach, Biograph. Lexicon, Wien 1856, I, 169-179; Sekulić Ante, Karmelićanski prinosi hrv. kulturi, Zagreb 2001, 141- 144

veža,

nije jednoznačo, da li je soba/hiža u koj se je kuhalo ili nešto drugo.

video,

umjetničko djelo ostvareno elektronskim napravami za snimanje slike i zvuka pohranjeno/fiksirano na videovrpci: video art. Razvijeno u 60. ljeti u SAD-u.

L: HL II, 640

VIDMAROVIĆ, Djuro, političar i diplomat, književnik

(*Piljenica, HR, 01.04.1947., HR)

Gim. u Kutini, študij povijesti i filozofije u Zagrebu. Magisterij u Ljubljani. Sridnjoškolski profesor. Zastupnik u parlamentu od 1990., veleposlanik u Kijevu (1995.), organizirao simpozij o Miloradiću u Zagrebu (1998.), predsjednik DHK (2018.).

DJ: Hrvati iz Koljnofa, in Iseljenički kalendar, Zagreb 1979, 218; U Vedešinu, KG 1979, 107-114; Detalj iz književnog rada I. Horvata, Pokus 1980/1-2, 22-28; Hrvatska narodna manjina u Mađarskoj, Zavod za migracije i narodnosti, 1982.; Sadašnji trenutak u kulturnom stvaralaštvu gr. Hrvata u NR Mađarskoj, in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 265-276; Gradšćanski Hrvati u književnosti matičnoga naroda, KG 1987, 72; Mate Meršić Miloradić, Hrvat u Gradišću, Zagreb 1991, izbor; Suvremeni tokovi u pjesništvu madžarskih Hrvata, Zagreb 1991; Gradišćanskohrvatske teme I, Rijeka 1996, II. Rijeka 1998; Hrvatska narodna manjina u Mađarskoj u svjetlu prožimanja kultura i jezika većinskoga i matičnoga naroda, in Hrvati i Mađari u svjetlu prožimanja kultura i jezika, Pečuh 1997/2,140-146; Pjesništvo grad. Hrvata, in Hrvatski esperantski savez/Kroata Esperantosta…, Zagreb 2006, 4-5; Paprat i lišaji, Zagreb 2007.; Literarische Kooperation der Burgenländischen Kroaten und der Kroaten in Montenegro, PL, 2008./1-2, 50; Jurica Čenar hrvatski pjesnik iz Gradišća, Split2015.

Vidovinka,

epska narodna pjesma gr.H., temelj za pjesmu ug.  Bankó leánya, zabilježena u slovačkom gradu Sempte 1570. Pod tim naslovom je Aleksander −> Issačenko izdao zbirku prijevoda na nimškom gh. narodnih jačak.

Vienac,

književni časopis, 1869. do 1903. u Zagrebu, pokrenula Matica Hrvatska. U njemu je doprinosov o zapdnougarski Hrvati od –> Kuhača, –> Milčinskoga.

L: HL II, 642

vila,

iz narodnoga vjerovanja, žensko biće, potpomaže ljude ali se ne smu zbantovati. Vile živu po loza uz zvriranjke, one su lipe u bijeli haljina do tla, raspušćeni vlasi. Etnolog Milovan –> Gavazzi je prilikom svojega pobiranja narodnih običajev 1933. u Trajštofu od Ane Coklić, kašnje biškupske stare majke, zapisao štoričarsku jačku Junak Novak i vila za ku pak dokazuje, da su ju naši preci morali donijeti sa sobom iz stare donmovune. I književnik Ferdo –> Sinković je u jednoj drami obdjelao tematiku. Ali i naša prva kazališna igra od Tome –> Bedenika ima vile kod glavne junakinje u svojem kusiću.

VILA, Vjekoslav, muzičar, dirigent,

(*1930.)

djelovao s tamburaški orkestri u Pandrofu, Pinkovcu, Štikapronu (1988.), zavježbao s grupami uz narodne i klasične kusiće Bach, Chopin, Kabiljo, Mascani, Toselli, CD-ke sa štikapronskimi tamburaši.

L: HN 2005/43, 5

Vincjet– Dürnbach – Incéd

Gornjobortanski kotar, istočno od Borte. Još počerkom 16. st. su Ug. i Nim. jednako naseljeni, kada od druge polovice dojdu Hrvati u selo. U 17. i 18. st. se dili još ug. i hrv. dio sela. Crikva po prvi put se spominej 1244. Inches, … Sv. Petru i Pavlu, ka je morebit iz 865. Hodočasna crikva iz 1781.-1783., ku je dao zgraditi kardinal Jožef Batthyány, ostrogonski nadbiškup, prošćenje na dan Velike maše. Oltarni kip je od Štefana Dorfmeistera: Unebozeće B.D.M. (1794.), od 1971. skupa s Čajtom. Mislim da su danas razdvojeni!

L: J, GHA, 135-136; KG 1951, 135-141; Breu, 87-88; WSt, 94

Vincječke Novine – Dürnbacher Ortsblatt,

izdaje mjesna organizacija HKD-a 1994???, dvojezično.

vinogradarstvo,

uzgajanje vinove loze/trsa.

virilist,

člani zakonodavnoga tijela/sabora/tanača. Većinom po porijeklu (plemstvo, svećenstvo, časti, …)

viške,

u narodnom vjerovanju žene, ke su znale –> čarati i imale natprirodnu moć. Vjerovalo se je, da su u vezi s vragom i tako nanosu ljudem puno zla. Po vjerovanju se sposobnost pojerba, ili se upelja u čaroliju. Izuči se na redoviti sastanki, tzv. sabati, kada su bili sastanki na čistini mjesta loze ili na vrhi odredjeni brigov. Od XV. do XVII. St. su proganjane od crkve I civilne vlasti, načinjene im brojni procesi. Najpoznatiji proces med zapadnougarski Hrvati je protiv uzlopskog trgovca –> Tergovčića.

L: HL II., 654; Buczolich

viškinji procesi,

proganjanje viškov i višac od 15. st., započelo u Španjolskoj. Osnova je tzv. „viškinji batac“ malleus maleficarum (1489.) knjiga inkvizitorov Heinricha Institorisa i Jacoba Sprengera. Protiv ovih procesov je knjiga jezuita Cautio Criminalis Friedricha von Langenfelda (1631.). Prestali su procesi tokom 18. st. U našem prostoru u Uzlopu u 17. st. Pod teškim mučenjem su skoro svi priznali viškarenje. Najpoznatiji proces je protiv Hansa –> Tergoschitza (1636.), čiji spomenkamen je uzidan u južni zid crikve u –> Uzlopu. Slični protokoli su poznati od Petra Wubnitscha, Nicklas Jakobschütza, Maruschge Wwellawitsch, Dorothea Mataschütz, i dr.

L: Uzlop 300-305; Buczolich, Silvia, Feeen und Hexen bei den Burgenländischen Kroaten, … / Vile i viške kod Gradišćanskih Hrvatov, … Trajštof / Trausdorf 2018.

Vištuk/Vistokov – Kárpáthalas – Wisstuk

Mala općina u SK s hrv. manjinom iz sredine 16. st, naseljenja od Fuggerov, slovakizirali su se tokom 17. st.

L: Botik, 36-37; Breu, 115; WST, 137

viteški redi,

zajednice nastale za vrime križarskih bojev. Spojili redovnički način života s viteškim, vojničkim pozivom. Glavna zadaća im je bila čuvati sveta mjesta, hodočasnike ki su došli u Svetu Zemlju i betežne na putu. Zvali su se johanniti/ivanovci, templar i dr. Od 19. st. i ženski redi.

L: HL II, 651

vitez/vitéz,

titula za Horthyjevo vrime, ki je kanio uz zanemarenje ug. plemstva stvoriti novo plemstvo. Dodiljeno zaslužnim u PSB, ki su peljali titulu pred obiteljskim imenom; npr. vitéz Cserei (pomadjareno od Csercsits). Naša hrv. prezimena su si morali madjarizirati.

Vitez sv. Silvestra –> Silvester odlikovanje

VITEZIĆ, Ivan, svećenik

(*Vrbnik, 12.10.1914. – †Grotteferrata, 08.03.1985., HR, A)

Teologiju je završio u Ljubljani, zaredjen 1937. Kapelan, študira slavistiku u Zagrebu i Pragu, doktorirao iz crikvene povijeti na –> Gregorijani, lektor na sveučilišću u Münchenu, od 1957. lektor na slavistiki u Beču. Bio u stalni kontakti s gr.H., mnogobrojni znanstveni članki i o Ignacu Horvatu.

DJ: o IH,

L: CGG 1985/12

Viverica,

dvojezična dičja grupa u Centru u Beču (HGKD, 1994.)

Vizitacija,

periodično održane kontrole crikvenih organov po fara. 1697.

vjerske diskusije,

bile proširene na početku protestantskoga pokreta med rimokatoličani i protestanti ali i luteri i kalvini. Znale biti jako oštre, osebito po „Kalauz“ knjigi Petra –> Pázmánya, na ku odgovaraju Klaseković i Emerik Zvonarić. Najpoznatija je ona u –> Čepregu.

L: Payr, Adeet, 691

Vjesnik,

časopis GHD u Beču, Beč 1961.-1963., urednik Robert –> Sučić, izašao samo nekolikokrat.

L: NČ 139

VLAČIĆ, Matija Ilirik, protestantski teolog

(*Labin, 03.03.1520. – †Frankfurt na Majni, 11.03.1575.)

Školovao se je u Veneciji (1536.), 1539. projde u Nimšku, 1544. je prof. u Wittenbergu, sudjelač Lutherov i Melanchtonov. Od 1549. nastupa javno protiv pape. Zbog kritike na nimški protestantizam ima mnoge neugodnosti. Napisao oko 200 djel. Njegove nasljednike zovu –> flacianeri. Znatan uticaj ima med Hrvati i Slovenci. I u zapadnoj Ug., danas Gradišću imao nasljednikov.

HL, II, 654

Vlahi,

hrvatska narodna grupa, ka se je skupa s Hrvati doselila u 16. st. u zapadnu Ugarsku i naselila na padine Runačke gore. Po redu su to sela: Bandol, Bošnjakov Brig, Hrv. Cikljin, Humpak, Ključarevci, Marof, Milištrof, Parapatićbrig, Podgorje, Poljanci, Rorigljin, Rupišće, Stari Hodas, Stefanihof, Širokani, Od gospodara –> Erdődy, −> Batthány su im potvrdjene tzv. –> vlaške slobode. Josef –> Breu i Harald –> Prikler tvrdu, da su uz ta sela bili brojni Vlahi i u: Stari Solunak/Altschlaining, Nimški Cikljin/Eisenzicken, Novi Hodas/Markt Neuhodis, Ketelj/Neumarkt im Tauchental.

Njevo ime do danas nije čisto rasvitljeno. Neki im tumaču ime od valachus, Roman, oláh, ar su bili putujući pastiri romanskoga porijekla, što se je kašnje preneslo i na putujuće slav(en)ske pastire, npr. Srbe, Makedonce. U Gr. je je istraživao Siegfried –> Tornow.

Kučerova u svojoj monografiji govori i o „Vlahi-Vlasi“ u Slovačkoj (114-118), koji se tokom 17. st. doselili u te kraje.

L: GK 1969/60-64; KG ’93, 82-92

VLAHOVIĆ/WLACHOVICH, Ivan/Johann, svećenik

(*Trajštof, 1584. – †Vulkaprodrštof, 1659.)

Teologiju študirao u Juri (1610.), od 1611. Farnik u Vulkaprodrštofu,

zaslužan organizator i graditelj, vizitator znamenite viziracije 1641. po zapadnougarski seli, desetnik Šoprona (1659.).

L: Wulkaprodersdof, 165

vlastelinstvo,

zemljino dobro na temelju kojega uživa ki odredjena prava nad tom dobru i neke funkcije vlasti, ke mu je odstupio kralj ili cesar. Počelo se je razvijati od IX. st. i sastojalo od dominikalnoga (gospodskoga) i kmetskoga zemljišća. U središću je stajao utvrdjen grad, ki je bio obrambeni i gospodarstveni centar. U zapadnom dijelu Ugarske su poznatitija vlastelinstva: Novi Grad − Batthyány, Livka – Nádasdy, Fortnava, Željezno, Vorištan – Esterházy, Filež – Zichy-Mesko, Šuševo – Niczky, itd, … Ukinuta su 1848. oslobodjenjem podložnosti.

L: HL II, 656

VLASSICS/VLASSICH, Juraj Josip/Georg Josef, svećenik

(*1675. – †Vulkaprodrštof, 18.11.1717.)

Bio plemenitoga roda, Študij u Juri, bio farnik u Frakanavi (1702.-1708.) pak u

Vulkaprodrštofu 1708.-1717.

DJ: Oden tragica seu Doloris pegma, (1713.); Optima prognosticatio

L: Vulkaprodrštof, 168

VLAŠIĆ, Bela/Adalbert, misionar, dominikanac

(*Židan, 10.02.1897. – †Budimpešta, 15.12.1944., H)

Stupio u ug. red dominikancev 1915., bio misionar i po hrv. seli uz P. –> Dunarića, prof. na teološkoj školi u Gracu. Poginuo od granate.

L: HN 1997(14.02), 13

VLAŠIĆ, Franjo, vojnik,

(*Željezno,1827. – †16.06.1864.???)

Sin hrv. bana i Feldmarschalleutnanta.1840. škola vojnog inž., služba u Gracu, Milanu, Mantua, Piemontu, Veneciji, Veroni, Beču, generalštabšef (1864.), generalmajor (1870.), mnogobrojna odlikovanja.

L: KG 1963, 84-85

VLAŠIĆ/VLASICH, Joško/Joc, prof., političar

(*Veliki Borištof, 09.11.1950., A)

glavni pokretač izgradnje –> KUGE u Velikom Borištofu, pjevač, organizator pop-grupe –> BRUJI, suosnivač, glavni urednik i poslovodja radija –> Antenne4, glumac (1988.). Zastupnik Zelenih u ZS (od 1999.).

DJ: KUGA – Kulturna zadruga Kulturvereinigung 1982-1992, dokumentacija, lex 12, b. lj (1992); Ne zabi mi more, o Bruju (1994), TV dokumentacija; Die Pop- und Rockmusik der burgenländischen Kroatern, in … und sie singen noch immer…, 177-198; Mahlzeit – Dobar tek, Veliki Borištofu ???, mjuzikl; Kemal Mahmutefendić, Suze moga naroda, Borta, b.lj., List

L: HN 2001/45, 3

VLAŠIĆ/VLASITS, MALTOV, Joško, prof.

(*Trajštof, 17.03.1932. – † Željeyno, 01.01.2010., A)

Odrasao u Cindrofu, OŠ i GŠ u Cindrofu, gim. u Željeznu (1951.), činovnik poreznog ureda u Željeznu (1952.-1954.), študij slavistike i anglistike (1954.-1958.), prof. hrv. i engleskog jezika u Željeznu, peljač jezičnih tečajev u Hrvatsku i Englesku, lektor gh. jezika (1982.–1992.), suradnik različnih gh. rječnikov, tumač gr. ZV. i saveznih predsjednikov, član –> nomenklaturkomisije, delegat Eurospkoga saveza u Strasbourgu (Sandžak), prvi predsjednik –> ZIGH-a (1993.-1997.) i urednik knjig u njemu, peljač –> Jezične komisije u ZIGH-u, prvi govorač redovitih emisijov ORF Gradišće (1979.).

DJ: Likovna umjetnost Gradišćanskih Hrvatov, in Gradišćanski Hrvati, Zagreb 1973, 117-122; i Dometi 1972/1-2, 102-106; Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch, Eisenstadt-Zagreb 1982; Kroatische Amtssprache im Bgld/Hrvatski službeni jezik u Gr., glosar, 1985, skupa s Herbertom –> Gassnerom; Godina – kiša, Željezno 1989 skupa s M. –> Klikovićem, Varoši, Zagreb 1989., skupa s M. –> Jahns; Šport, Zagreb 1989, skupa s M. –> Klikovićem; Nomen est omen (Vornamen in Siegendorf),  in Croatica, Slavica, Indoeuropaea, Wien 1990, 275-288; Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, Zagreb–Eisenstadt 1992; suautor Most, Željezno 1996, šk. knj.; Pravni rječnik, Željezno 1999; Die Sprache der burgenländischen Kroaten, Burgenländische Kroaten im Wandel der Zeiten, Obiteljska imena, in Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata, Zagreb 1995; Uzlopska gmajnska knjiga – das Osliper Gemeinde- und Denkbuch 1641-1732, Željezno 2002. skupa s Harald Pricklerom, sudjelač Gradišćanskohrvatske gramatike, Željezno 2003

L: HN 1982/11-12, 3; HN 1992/13, 6; HN 2002/11, 19

VLAŠIĆ, Ljudevit, nastavnik, novinar

(*Devinska Nova Ves, 08.10.1924. – †Bratislava, 09.11.1982., SK)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Bratislavi, medicinu započeo u Zagrebu, poslije Višu pedagošku školu u Bratislavi, biologiju i kemiju. Nastavnik u provinciji i Bratislavi. Kao novinar piše u Hlas ljudi, Novo slovo, Prace. Od 1973.-1975. tajnik čehoslovačke ambasade u Berlinu, sindikalac, poteškoće zbog rezolucije 48.

L: Krpan, Portreti …, 237–242

VLAŠIĆ/VLASICH, Mihaela, slavistkinja

(*Klimpuh,1989.)

Promovirala na slavistiki 1992. Podučava jezik na sveučilišću za gospodarstvo u Beču. Spikerica Radio-Zagreb (1987.).

DJ: Kroatische Volkslyrik aus Klingenbach und Wulkaprodersdorf, Wien 1989, dipl dj.; Ideologische Wende und ihr Einfluß auf die polnische Literatur mit besonderer Berücksichtigung auf Jerzy Andrzejewski, Kazimierz Brandys, Adam Wazyk, Wiktor Woroszylski, Wien 1991, dis.

L: HN 1992/5,

VLAŠIĆ/VLASITS, Tome/Thomas, novinar

(*Cindrof, 1953. – †Kreta/GR, 22. 10. 1999., A)

OŠ i GŠ u Cindrofu, gim. u Željeznu, jedan od urednikov –> bvz i suradnik brojnih novinarskih i književnih izdanj. Urednik rubrike šport, djelao i kod –> BF-a i ORF Gradišće, jedan od utemeljitelja SPORT-BLICK-a.

L: HN 1999/43, 17

vlaške slobode,

privilegia et libertas, dostali Vlahi od 1541. od Dorotheje Puchheim, ke potvrdi Petar Erdődy 1549., kašnje i njegov sin Tome Erdődy (1614.), još i 1749. potvrdjene slobode. Pismeno potvrdjene 23.03.1675. od Krištofa Batthyány braći Radić.

Vojna krajina – Vojna granica = Militärgrenze,

naziv za pogranično područje Hrv. kraljevstva, ko je bilo organizirano kot obrambeni prostor protiv Osmanlijev. To je bila militarizirana krajina od Jadranskoga morja do Karpatov. Početak Vojne krajine ide do Matijaša Korvina, ka na početku ali nije mogla obraniti Europu od turskih napadov. Tako je od Habsburgovskog zapovidnika Ivana Lenkovića 1553. uredjena Hrvatska krajina (Krabatische Graenitz) i Gornjoslavonska (Windische o. Oberslawonische Graenitz). Stvori se neprekinuti lanac obrane: Senj, Otočac, Slunj, Glina, Hrastovica, Sisak, Ivanić, Križevci, Djudjevac. Ujedinjenje Vojne krajine s matičnom zemljom se provelo stoprv 1881. ljeta.

L: HL II, 659-660

VOJNOVICS, György, konj. general,

rodjen u –> Hrv. Nadalji, 1849. zauzeo i držao papinske državice za Austriju.

L: Vasvármegye, repr. Budapest 1989, 43

VOJTKO, S

DJ: Sviatok sv. Kozmu a Damiana, in Dubravske noviny roč 1994/IV,1

VOJTECHA-SPOLOK, Sv.

DJ: Pamatka trnavskej univerzit 1635-1777, Trnava 1935

Volksgruppenbeirat –> Narodni savjet

Volksgruppengesetz 1976.,

BGBl. 1976/396

Austrijski savezni zakon o manjina u Austriji: I. Allgemeine Bestimmungen, II. Volksgruppenbeiräte, III. Volksgruppenförderung, IV. Topographische Bezeichnungen, V. Amtssprache, VI. Schluss-bestimmungen.

Volksgruppeninstitut in Rust,

Volkstumsstelle,

gradišćanski zemaljski ured za manjine (1938.-1943). Prevoditelj Franjo Čizmazija.

Voprosnik,

upotrebljavali i upitnik za srpskohrvatski/hrvatskosrpski dijalektološki atlas, SANU.  (126 str,)

Vorištan – Hornstein − Szarvkő

U željezanskom kotaru, sjevero zapadno od Željezna, sridnjovjekovno sramotišće u selu, zvon iz 1535., 70 kg. Sve do kraja 20. st. čuvala svoju hrv. većinu, germanizirano. 1743. imaju knjigu „Pantättungs – Ordnung“ (Bantaiding). Od 1651. Pravo na održanje tajednog sajma.

L: J, GHA, 75-76; Stefanits Günther, Wolf Ferdinand, Hornsteiner Bilderbogen, Hornstein 1984, slikovnica; WSt, 71; Ortschronik HORNSTEIN, 2021.-2022.

votivi,

zagovorni dari kultnoga značenja. More biti crikva, križ, spomenik, dugovanje, napisi, dragocjenosti i td.

L: HL II, 664

VÖLGYI, Géza, kulturni djelač

(*Vedešin, H)

Nagrada „Pro Urbe“ 2011. Bio tajnik Društva Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj i kojnofskih društav.

L: HN 2011/24, 3

VÖLGYI, Klaudija, fotografkinja

(*Šopron, 1974., H)

OŠ u Koljnofu, stručnu školu za hrv. čuvarničarke i fotografiju u Peticrikva. Djela u Bp.

DJ: izložba fotografijov u Beču, Budimpešti, Koljnofu (1998), Pečuhu, Petrovom Selu, Sambotelu.

L: 1998/19,8; Palković, Kominac, 61

VÖRÖS, Károly

DJ: Az 1765/66-i dunanántúli parasztmozgalom és az urbérrendezés, Budapest 1953; Das südliche Bgld. um die Mitte des 18. Jhs, BF 42, Eisenstadt 1960/42;

VRANJEŠ-ŠOLJAN, Božena, povjesničarka

(*Makarska, 01.08.1945., HR)

Doktorirala 1988. u Zagrebu. Redovita profesorica na sveuč. u Zagrebu, predaje predmet: Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u 20. st., uz povijest tematika demografija, manjine. Bavila se gh. novinarstvom i 2005. Izdala preglednu knjižicu o povijesti Gr.H.

DJ: Osvrt na školstvo gradišćanskih Hrvata, in Pedagoški rad 1973, 479-483; 1974. Prilozi povijestigradišćanskih Hrvata, inHistorijski zborniki XVII/XVIII., 388-389; Novinstvo GH do Drugog svjetskog rata, Zagreb 1976, Institut za Hrv. povijest, knj. 8, 365-414; Gradišćanski Hrvati – Problemi masovnih medija, in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 223-232; 75 ljet novinstva gradišćanskih Hrvata, in NČ 9-20; Pitanje tzv. grad. koridora – hrv. gledište, in Radovi. Zavod za hrv. p., Zagreb 1992, 73-84; Formen der kulturellen Beziehungen zwischen den bgld. Kroaten und Kroatien von der Mitte des 19. Jhdts bis zu den 30er Jahren des 20 Jhdts., BF, Sonderband XXII.; Eisenstadt 1999, 510-527; Ignac Horvath – portret gradišćanskog intelektualac, in Hereditas verum …, 2003, 362-369; Gradišćanski Hrvati i Hrvati: kako smo se upoznali, in Spomenica Filipa Potrebice, 2004, 347-358; Gradišćanski Hrvati između tradicije i suvremenosti, Zagreb 2005

L: HL II, 666; HN 2006ß12, 22

VRAZ, Stanko, pjesnik,

(*Cerovec, 30.06.1810. – †Zagreb, 24.05.1851., HR)

Porijeklom Štajerac, rodio se je pod imenom Jakov Frass. Pisao je svojim slovenskim dijalektom. Priključio se je hrvatskom ilirskom pokretu i 1838. se je preselio u Zagreb. Poznat kot hrv. književnik.

DJ: Kolo. članci za literaturu, umjetnosti i narodni život, Zagreb 1843, 46-49; Narodne pjesme gr.H, rp. u Sveučilišnoj i NB u Zagrebu br. R. 4.031/II/1, 37 jačak.

L: HL II, 667

VRHOVAC, Maksimilija, nadbiškup

(*Karlovac, 08.11.1752. – †Zagreb, 16.12.1827., HR)

Kot biškup se bori protiv upeljanja madžarskoga jezika mjesto latinskoga. Bio je veliki mecen. Stajao je i u vezi sa zapadnougarskimi hrvatskimi farniki.

L: HL II, 670

VRKIĆ, Jozo, književnik

(*Naklice, 10.10.1941., HR)

Psiholog i književnik, piše prozu, putopise, radiodrame.

DJ: Ljuti puti (od Neretve do Gradišća), Zagreb 1982.,

vrtljarstvo,

VUJKOV, Balint, etnolog, pisac, sakupljač narodne predaje

(*Subotica, 27.05.1912. – †Subotiva,23.04.1987., HR/SR)

Študirao pravo, sudac, od mladosti se je bavio književnošću. Rajko Ljubić je načinjio dokumentarac o njemu (1994.). Sakupljajući narodne predaje proputovao i gradišćanski prostor i svih zemalj. U Subotici se održavaju redovito “Dani Vujkova”.

DJ: Cvjetovi mećave, Zagreb 1971, narodne pripovitke

VUK, Miroslav, Croata, etnomuzikolog,

(*Mačkovec, 18.05.1930. – †Zagreb, 28.10.2005., HR)

Porijeklom iz skromne seljačke obitelji, OŠ u rodnom selu, gim. u Čakovcu, študij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, posebno istraživač i gh. crikvene glazbe. Med „romarski“ (hodočasničkimi pjesmami oko 30% gh.)

DJ: Jačke Gradišćanskih Hrvata u Madjarskoj, Budimpešta 1991; Hrvatske romarske popjevke, Zagreb; Naša braća izvan rodne grude, Regionalne Studije, IV. PannonlQm 2012,47-62; O hrvatskogradišćanskim narodsnim pjesmama i književnosti, Regionalne Studije, IV. PannonlQm 2012, 63-88

L: HN 2005/32, 9; HN 2005/49, 7

VUKAS, Budislav, pravnik

(*Sušak/Rijeka, 01.01.1938.)

Pohadjao gim. u Rijeki, maturirao 1956., študij prava na sveučilišću u Zagrebu. diplomirao 1961., doktorirao 1973. Stručnjak za medjunarodno pravo, za obranu manjin, ljudska prava, okoline itd.

DJ: Međunarodno pravna osnova položaja hrvatske manjine u susjednim zemljama i Čehoslovačkoj, Zagreb 1971; Die Rechte der slowenischen und der kroat. Minderheit in Österr auf Grund des Völkerrechts, Aktuelle Fragen.  Ljubljana 1976, 19-24; Međunarodni položaj gr. Hrvata u Austriji, in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 277-284

L: HL/II, 676

VUKETIĆ/WUKETICH, Andrea,

govoračica/spikerica i suradnica gh. redakcije –> ORF Gradišće. U knjigi obdjelala I Kulturno društvo u Čembi i Selski muzej u Čajti.

DJ: izd., Kultur, Bildung, Wissenschaft im Burgenland, Eisenstadt 1994

L: HN 1994/11, 5

VUKETIĆ/VUKETICH/WUKETITS, Franz Manfred, biolog, filozof

(*Pandrof, 05.02.1955. − †Beč, juni 2018., A)

docent na sveuč. u Beču, urednik znanstvernoga priloga u Wiener Zeitung, promovirao 1978., 1980. habilitacija, prirodne znanosti, podučava na različni sveučilišći, autor 41 znanstvenih knjig.

DJ: Wissenschaftstheoretische Probleme der modernen Biologie, 1978; Kausalitätsbegriff und Evolutionstheorie, 1980; Biologie und Kausalität, 1981; Grundriß der Evolutionstheorie, 1982; Biologische Erkenntnis: Grundlagen und Probleme, 1983; Evolution, Erekenntnis, Ethik, 1984; Zustand und Bewußtsein, 1985; Schlüssel zur Biologie, 1986; Jenseits von Zufall und Notwendigkeit, 1986;

L: HN 1986. (16.05), 5; HN 1999. (17.09.), 25

VUKETIĆ, Marko, diplomat

(*Pandrof, A)

Študij prava u Beču (1984.), član “Hatski trio”, doprinosi u HN.

ambasador u Beogradu, Budimpešti, Požunu, Zagrebu, …

DJ: pijev. Gegci od Mire Lobe,

L: HN 1993/49, 5

VUKIĆ/WUKITS, Štefan, prof.

(*Vincjet, A)

Podučavao u Saveznoj gimn. Željezno povijest i ruski jezik. Sudjelač kod gh. rječnika.

VUKIĆ, Štefan, svećenik, OMV

(*Borta/Poljanci, 20.08.1975., A)

Zaredjen 2003., red Oblatov Divice Marije, urednik crikv. Glasnika (2010.-2018.), dušobrižnik u hodočasnom mjestu Lovreta.

VUKMAN-ARTNER, Karin, učiteljica, nadzornica

(*Cogrštof, 30.04.1966., A)

PA u Željeznu, (1986.), specijalni študij = Sonderpäd. u Beču (1996.), osposebljenje za vjeronau, dir. Vorištan (2000.2012.), nadzornica za hrv. dvojezične škole od 2012.

L: HN 2012/7, 2

VUKOVIĆ,

jedan od upisanih imen u Klimpuškoj knjigi.

VUKOVIĆ, Heidi, reklamerka

(*Rasporak,07.09.1966., A)

3. mjesto u naticanju „Adebar“, pravi foldere, plakate. Logo za GH (1998.) 3. mjesto.

L: HN 2000/42, 11

VUKOVIĆ/VUKOVICH, Ivan, učitelj, muzičar

(*Klimpuh, 28.02.1876. – †Pandrof, 12.07.1957., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Šoproni kod benediktincev, u 6. r. projde na učiteljsku školu u Juru (1895.), učitelj u Vorištanu (1897.-1900.), Pandrofu (1900.-1936.) kantor i dir., muziku je učio kod prof. Župančića, čelist u Juri, osnivač –> Pjevačkog zbora Gradišćanskih Hrvatov u Pandrofu, gostovanje u Zagrebu (1936.). Skladatelj gr.h. himne po –> Miloradićevom tekstu.

DJ: skladatelj gh. himne Hrvat mi je otac; Jačkar za hrvatske škole Gradšća, Wien 1924; Kričanje noćnoga čuvara u Pandrofu, Koledanje u Novom Selu, ND 1936, 146; Napevka ili Venac crikvenih melodija, Sauerbrunn 1941; Grad. nar. jačke, GK 1948, 47-49; Grad. narodne jačke, KG 1948; 47-49; Drei Lieder in 4stimmigen Satzt, KG 1949, 104-106; Pjesmarica za hrvatske škole Gradišća, Beč 1954; 1952; Ku ćemo si, Beč 1955, HND; Glazbeni misečnik, 1948-50, časopis  

L: NT 1950/13; KG 1968, 86-87; KG 1981, 77-81; NT 1957/29,1; HN 1976/9-10, 3-4; Johann Martinkovich, Eine kroatische Lehrerpersönlichkeit, Eisenstadt 1971, PA Dipl. A.

VUKOVICH/VUKOVIĆ Jožef,

(*Santalek, 09.09.1864. – †Beč, 24.03.1960., A)

Bio u Ameriki ali se zbog bolesti doselio najzad u Beč, kade djeluje u „Verein der christlichen Burgenländer in Wien“. Već se je 1919. priključio grupi „Deutsche Landsleute aus Ungarn“. Ljeta 1921. je u delegaciji u Beogradu kot tumač. Zagovorač priključenja k Austriji, o čemu napiše i svoj „spomenspis“ i bavi se i položajem Hrvatov. Bio uz Matu –> Jurasovića i Franju –> Čizmazije u hrvatskoj grupi „Ödenburger Heimatdiensta“, ki su izdavali novinice –> Novi Glasi, kontrolirali glasovanje kot aust. komisari u Koljnofu. Poslije mu se izgubi slijed.

DJ: Denkschrift über die Neueinrichtung des Burgenlandes; 1921

L: NT 1954/40, 2, Burgenld. Leben 1982/3-4, 27-29

VUKOVIĆ, Katja Tereza, umjetnica

(*Pinkovac, A)

Dvojezična gimn. u Borti, pak Viša savezna škola za modu (HBLA für Mode und Bekleidungstechnik) u Borti, študij u Velikoj Britaniji Derby, dipl. 2013. Naticanje „CRODENTITY 1+2+3“. Na Nottingham Trent University. Tekstilni dizajn.

DJ: CRO-DENTITY capturing and reinterpreting the cultural heritage-identity of the Burgenland Croatian individuality, dipl. dj.

L: HN 2013/50, 17

VUKOVIĆ/VUKOVITS, Karl, učitelj

(*Rasporak, 05.05.1927. – †Rasporak, 05.04.2017., A)

L: Die Besiedlung meines Schulortes und das Schicksal der Siedler im Rahmen des allgemeinen historischen Geschehens, Baumgarten, dipl. dj. 1950.

VUKOVIĆ/VUKOVICH, Maria, rodj. Gabriel, učiteljica

(*Sisak, 29.03.1916. – †Beč. 02.03.1989., A)

DJ: Die Besiedlung meines Schulortes und das Schicksal der Lieder im Rahmen dres allgeminen hiszorischen Geschecchens, Parndorf 1951, dipl. dj.

VUKOVIĆ, Milan, Benedikt, designist, poduzetnik

(*Mali Borištof, 1960., A)

Študij arhitekture i povijesti umjetnosti, ljetne akademije za slikanje u Solnogradu. Uticaj konceptualne umjetnosti Guggenheim muzeja u NewYorku. Nagrada za „Pohištvo Gradišće novo“ 2004. Mnogobrojne samostalne izložbe, 1996. u –> Centru pod naslovom „Otac naš“.

L: HN 1994/38, 12; HN 2004/17, 13

VUKOVIĆ, Mirko, muzičar

(*Pandrof, 01.07. 914. – †Pandrof, 25.04.2007., A)

OŠ u rodnom selu, gim. u Matrštofu, učiteljsku školu u Bečkom Novom Mjestu (1937.), na početku ostao bez učitelj. zaposlenja zato svira u orkestru flautu i klarinetu. Zaposlenje u Mučindrofu, Langecku, Kirchschlagu, od 1941. u boju, rusko zarobljeničtvo, vrati se 1946. Podučava u Bijeloj Crikvi, od 1948.-1975. u Pandrofu. 1949. pristupi Richter kvartetu, 1960. basist kod Haydn orkestra u Željeznu, a u Niuzlju pristupi Ehrenreich-kvartetu. 1974. Dir. pandrofske škole, 1975. ide u mirovinu.

L: HN 1984/28-29

VUKOVIĆ/VUKOVICH, Pave/Pál, učitelj, muzičar

(*Pajngrt, 01.01.1891. – †Budimpešta, 20.01.1972., H)

Preparandiju u Juri (1911.), učitelj u Petrovom Selu, Hrvatskom Jandrof (1915.-1947.).  Osnovao Muški jačkarni zbor, sam komponira nekoliko jačak. Od 1947. projde u Madjarsku i podučava u Ugarskom Starom Gradu (1947.-1948.) i Budimpešti (1948.-1951.).

L: I. Karall

VUKOVIĆ/WUKOVITS, Robert, učitelj

(*Stinjaki, 02.08.1960., A)

Direktir OŠ.

DJ: Naše stare jačke u Pinkovcu, Großpetersdorf 1996, Benua

VUKOVIĆ, Vladimir, slavist, pjesnik

(*Filež, 29.12.1938., A)

OŠ u rodnom selu, gim. u Wieselburgu. Poslije ide na slavistiku i povijest u Beču, prvi urednik –> novoga glasa (1969.-1970.). Podučavao u Gornji Šica, poslije na Gornjoj Pulji u Trgovačkoj akademiji, kade je bio i direktor. Prve pjesme je publicirao u –> Glasu. Po mladi ljeti pauzira pisanjem, kasnije piše –> haiku pjesme i kratku pregnantnu prozu.

DJ: Naši problemi …, in Glas 1962 (02.07.); Zur Poetik von Mate Miloradić, Beč 1974, dipl djelo; Nemoj brate, pusti ruku, b. lj, (1966) Željezno, Prugg, pjesme; Mladenački dani, (1987) proza; Vlastita imena kot stilsko sredstvo u Miloradićevi pjesma, in novi glas, 2000/3, 53-60

L: HN 1998/52-53, 11

VUKOVITS, Karl

DJ: Die bgld. Kroaten, Die Krone 1961/23

VULIĆ VRANKOVIĆ, Sanja, jezikoslovka

Študij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kroatistika, do 2007. Na Zavodu za lingvistiku HAZU u Zagrebu, docentica u Splitu, od 2007. u Zagrebu voditeljica Hrv. povijesnog instituta u Beču, kroatologija Hrv. studija.

Mnogobrojni doprinosi o jeziku i kulturi gr.H.  Redoviti doprinbosi u MHI.

DJ: Tvorba imenica u gradišćanskohrvatskim, čakavskim govorima, Rijeka, dis.; Štokavski elementi u govoru čakavskoga sela Pinkovca, Čakavska rič, Split 1994/22, 143-148; Gerhard Neweklowsky, …, Suvremena lingvistika, Zagreb 1994/20, 81-83; Iz gh. sinonimije, in Riječ II/1966/2, 89-96; Monografija o gradišćanskohrvatskim kazališnim zbivanjima, Republika, Zagreb 1998/9-10, 285-287; Slovački elementi u čakavskim govorima u Slovačkoj, Riječ 1998/IV/I, 83-88; Prilog utvrživanju govorne osnovice rukopisnog gh. jezika, Čakavska rič, Split 1999/XXVI, 267-272; Govor Hrv. Groba u Slovačkoj, Zagreb 1999; skupa s B. –> Petrović: Imeničke tvorenice u pjesmamam Mate Šinkovića, in Hrvati u Budimu i Pešti, Budimpešta 2001, 337-237-242; Inojezični utjecaju na govore Hrvata u Slovačkoj, Iseljenički zbornik, Zagreb 2000, 128-136; Preobrazba kao rubni tvorbeni način pri tvorbi imenica u gh. čakavskim govorima, in Čakavska rič, Split 2005/1-2, 213-222; Jezična analiza književnoga djela V. Pokornog, Čakavska rič, Split 2001/1, 37-46; Jezična analiza knjiž. Djela V. Pokornog, Čakavska rič, Split 2001/1, 37-46; Dvojezični gh dijalektalni rječnik, in âakavska rič, Split2002/2, 23-46; Pregled etnokulturnog razvitka Hrvata u Slovačkoj, ibid, 137-140; Zemljopisni nazivi u govoru sela Unde u Mađarskoj i u obližnjim govorima Dolinaca u Austriji, in IV. Međunarodni kroatistički znanstveni skup, Pečuh 2000, 112-120; Hrvatski tisak u dijaspori, Zagreb 2000, Korabljica 2000; Milčetić i Hravti na gh. govornom području, in Hrvatska misao, MH Sarajevo, br. 21, 2001., 54-77 i Zbornik o Ivanu Milčetiću, Zagreb 2002, 261-286; Rimski klasik u gh. prijevodu, in Marulić, Zagreb 2003/3, 556-559; Gradišćankohrvatska čakavština kao jezik prevodjenja, (Palatin, …), Čakavska rič, Split 2003/1-2, 213-216; Prilog izradbi kontrastivne gramatike gh. knjiž. jezika i suvremenog hrv. knjiž. jezika na primjeru tvorbe riječi, in Čakavska rič, Split 2004/1, 134-20; Dijalektalne i nedijalektalne značajke hrv. knj. u dijaspori na panonskom prostoru, in Klasje, Subotica/1-2, 3-22; O jeziku i književnom djelu Antona Slavića, Pljp 2011,438-444; Jezik gradišćanskohrvatske književnosti – Od Karala do suvremenosti, in Gradišćanskohrvatski govori – Hrvats rič Gradišćanskih Hrvatov, 329-386, hkdc

Vulka – Wulka

Rijeka/potok, ka/ki izvire na –> Rozaliji kod grada Fortnava i ulijeva se iza –> Uzlopa u –> Nežidersko jezero. Ime je slavskoga porijekla „Vlkava“ (vuk) ili „Vlgha“ (vlažna).

Vulkaprodrštof – Wulkaprodersdort – Vulkapordány

Jugoistok od Željezna. Ime je slav. porijekla Prodan, prvo ime 1307. Kuhidparadsan, sridnjovjekovni gospodar Gutkeled, Kanizsay. Sredinom 14. st. podiljeno na dva dijele. U 16. st. naseljeno s Hrvati, gospošćina Željezno i Vorištan s različni gospodari, od 1622. Esterházy i Nádasdy. Povelja Mihaela Bučića od kralja Ferdinanda iz 1524., da se smi naseliti svojom družinom u selo. U selu je djelovao i Stipan –> Konzul na poziv Johanna von Weispriacha. Istotako je poznato, da je i VP farnik Georg Ladnitsch intervenirao u Željeznu zbog staroslav(en)ske liturgije. Crikva Sv. Križ. Kolera 1831., 1873., kapela (1849.) spominje na beteg. Mlini na Vulki: Wismil (1515.), Hausmil (1569.), Dorfmil (1515.), Noymil (1569.). Od 1879. željeznička linija RoeEE (Raab-Oedenburg-Ebenfurter Eisenbahn) 1922. GySEV = Győr-Sopron-Ebenfurti vasút). U ovom selu se je osnovalo –> Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću 1929. Grb: na srebrenom šćitu črljeno srce iz koga zrastu sedmere rožice. Veliki broj pendlerov. Jaki proces asimilacije, germanizacije.

L: Monografija: Wulkaprodersdorf-Vulkaprodrštof, Ljet 700 Jahre, 1992, red. Martin Zirkovitsch; J, GHA, 82-84; KG 1959, 54-58; WSt, 74

Vysoká pri Morave/Hoštetno – Nagymagasfalu – Hochstädten

Mala općna u SK s hrv. manjinom iz sredine 16. st., ka se je rano slovakizirala.

L: Botik, 37; WSt, 12