verzija 9_2023
D, d
daće,
su plaće gospodaru iz feudalne = urbarialne podložnosti na državu i pokrajinske vlasti. Kmetske daće na gospodara su bile u pinezi i prirodni prihodi, kot i u tlaki/robotu. Plaćalo se je za hasnovanje zemljišća, hiže ili stanje, djelatnost (mlin, krčma), pravne usluge. Državi se je plaćala kraljevska ili cesarska daća u pinezi. U novom vrimenu je i županija ubirala daću. Crikvi se je davalo –> lukno.
L: HL I, 228
Dalmacija
Geografska regija uz južno Jadransko morje. Proteže se od Hrvatskoga primorja (Tribanj) do Crne Gore i Dinarskih brigov na sjeveru. Sastoji se od otokov i kopnenog/suhozemnog dijela. Naseljena od najstarijega doba, spada med najrazvijene dijele Hrvatske.
L: HL I, 228
Dalmatin, Antun, svećenik, prevoditelj
(*? – †Ljubljana, 1579., SLO)
Porijeklom je iz sjeverne Dalmacije. Skupa sa Stipanom −> Konzulom prevodio i redigirao za Hrvate protestantske knjige, i za gr.H. Djelao je u Ungnadovoj hrv. tiskari u Urachu kraj Tübingena (1561.-1566.). Iz Uracha se je s Konzulom skupa preselio u Regensburg (1566.-1568.). Po dolasku Konzula u zapadnu Ugarsku odlazi u Ljubljanu, kade i umre.
DJ: Katechismus, jedna malahna knyiga, Tübingen 1564.
L: HL I, 23
dalmatinski kucak (canis dalmaticus),
hrvatska autohtona rasa kucka, jako poznata po svitu, porijeklom iz Dalmacije. Bijeli s črnimi flekami, lovački kucak. Postoju dvi podvrste, na bijelom črne fleke ili na bijelom braunaste fleke.
L: HL I, 232
DAMARACKÁ, Júlia
DJ: Odjev a textil v Chorvátskom Grobe, in Chorvátska národnost’ na Slovensku, Bratislava 1999, 147-156
DamŠiĆ/Damshicz/Domsitz, Georg/Georgy, svećenik
(*Vorištan, 22 04.1686. – †Celindof, 26.02.1755., H)
Teologiju je študirao u Juri, posvećen 1710., kapelan u Bjelocrikvi, farnik u Celindofu (1711.-1755). Napisao/prijevod po jurskom biškupu Adolfu −> Grollu katekizam.
DJ: Kratka sprava nauka kerschianzkoga, Bečko Novo Mesto 1747, reprint ZIGH, Željezno 1994.
L: Jembrich Alojz, Gradišćanskohrvatska književnost bogatija za još jedno književno djelo, HN 1994/8. 9; Jembrich A., Juraj Damšić i njegov „Nauk Keršćanski“, (144), Željezno 1994; HN 1994//8, 9
Dan mladine,
priredba HAK-a od od 70. ljet prošloga st. za mladinu, prik granic. Prva priredba kot „Rendezvous u Trajštofu“ (1973.). Od tada svako ljeto u drugom selu po naticanju za priredbu.
Dani Hrvatov u Šopronu,
se održavaju od 2003. kot kulturna priredba skupa s tematičnim težišćem i festivalom hrv. kulture.
Danica,
hrvatsko jačkarno društvo u Bika/Bük, osnovano od Petrovišćana Štefana Teklića (1931.-2020.).
L: HG 2020. (12.11.), 15
DANGLOVA, O
DJ: Croatian and Sloval laces. Realtionship and coherencies, in Hrvatske čipke u Europi, Lepoglava 2000, 17-22
DARABOŠ, Norbert, političar,
(*Beč, 31. 05. 1964., A)
Porijeklom iz Mjenova, odgojen u Beču. Študij političkih znanosti u Beču, magisterij 1988. Političku karijeru započne u domaćem selu, od 1998. odbornik pokrajine, zastupnik u Zemaljskom saboru (1999.-2004.), poslovodja SPÖ-a (2003.-2007.), peljač izborne kampagne za Alfreda Gusenbauera, savezni ministar (2007.-2013.) za vojsku i obranu, zemaljski savjetnik Gradišća (2015.).
DJ: Gradišćanski Hrvati u Drugoj Republiki (povijest od 1945. do 1988., Zur Selbstverständnis der burgenländischen Kroaten in der Zweiten Republik, Wien 1988., dipl dj.; Zum Selbstverständnis der bgld. Kroaten, in Identität und Lebenswelt, Eisenstadt 1989, 53-62
L: HN 2014/31-32, 9; die Presse 04.02.2016, 3
Deficientia,
starački dom u Juri za svećenike, osnovan od Jandre −> Zgodića 1718.
Dehtice – Dechtice – Dejte, SK
Sredinom 16. st. stanuje 20 hrv. obitelji u selu. Paralelno s Hrv. se uselili u selo i nimški –> habanski kolonisti. I jedni i drugi se tokom 17. st. poslovačili.
L: Botik 21; WSt, 134
DEKIĆ, Marko, učitelj, kulturni djelatnik, pjesnik
(*Santovo/Hercegszántó, 22.09.1937. – †Budimpešta, 20.11.2017., H)
Nakon OŠ u rodnom selu maturirao u Južnoslavenskoj učiteljskoj školi u Budimpešti (1957.). Kot učitelj počeo djelovati u ug. dijelu Gr. u Kemlji. Od 1959.-1978. djela u Demokratskom savezu Južnih Slavena u Ugarskoj kot viši referent za kulturna pitanja. Od 1979. u uredničtvu „Narodnih novina“ i „Narodnog kalendara“. Pjesme je počeo pisati 1953. Zalaže se za očuvanje hrvatskoga jezika i kulture u Ugarskoj. 1989. je primljen u DHK. Nakon prevrata se osnuje tajednik „Hrvatski galsnik“ Saveza Hrvata u Madjarskoj i djeluje do umirovljenja kot zamjenik urednika toga lista.
DJ: U kolo, Budimpešta 1969, antologija 37 pjesam; Duga nad zavičajem, Budimpešta 1969; Sunčana polja, Budimpešta 1980 skupa sa Stipanom Blažetinom i Ljubinkom Galićem, pj.; Tišine i ljubavi, Budimpešta 1986, pj.; Stopama djetinjstva, Budimpešta 1989; S bačvanske ravnice, Budimpešta 1998; Mirisu vrbika, 2001; Pruži mi ruku 2010
L: HL I, 238; Stjepan Blažetin, Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas, Osijek 1998, 85-94
DEKLARACIJA
o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika.
Formulirano 09.03.1967. na sastanku Upravnog odbora MH, prihvaćena od većine znanstvenikov, kulturnih ustanov, društav i kroatističke katedre. Zahtijeva se: ravnopravnost hrv. jezika sa srpskim, makedonskim i slovenskim, kot i da se zakoni i savezni akti donosu i na hrv. jeziku. Jugoslavenski unitaristi su je proglasili nacionalističkim, zbog čega je većina od pokretačev kaštigana i proganjana. S Deklaracijom počinje borba za ravnopravnost hrv. jezika u YU.
Delegacija gr.H-ov 1945. u YU
Na inicijativu Rudolfa −> Klaudusa su gr.H. u ljetu 1945. poslali delegaciju predsjedniku Jugoslavije maršalu Titi, da bi gh. bojne zarobljenike pustili domom. Delegacija je bila kamionom od vojske s dva šoferi na putu, od 8. jula, prenoćevali u Beogradu u hotelu Imperial.
Diozimatelji su bili: prof. Rudolf Klaudus, peljač delegacije, iz Maloga Borištofa; Jandre Barković, seljak; Paula Dobrović, udata Baar, učiteljica; Štefan Dobrović, seljak i narodni zastupnik; Lovre Hedl, seljak; Liza Karall, učiteljica, Veliki Borištof; Štefan Kuzmić, učitelj iz Fileža; Pepi Radostić, seljak iz Nove Gore; Flore (Florian) Roženić, seljak; Matija Semeliker, svećenik; Veronika Semeliker, udata Hermann iz Vulkaprodrštofa; Ana Sučić, učiteljica, Veliki Borištof; gosp. Zvonko od poslanstva, kot posredovatelj u Beogradu.
Po povratku su po hrv. seli popiševali bojne zarobljenike, ka lista se je dostavila Beogradu. Na akciji je nastao prvi nesporazum izmedju desnice i lijevice u Gradišću. Hrv. stanovničtvo im je zamiralo po krivoj informaciji, da su bili u Beogradu zbog iseljivanja ili izmjene stanovničtva s Jugoslavijom. To je bila lažna informacija. Zvana toga liva strana je bojkotirala popisivanje s izlikom: skupno smo išli u boj, skupno iz njega van, gr. Hrvati ne tribaju nikakove privilege od YU.
L: Ana Sučić, Svidočanstvo vrimena, Glas HKD-a, Božić 1989.; Pred 45 ljeti, KG 1990, 101-103.
Demokratski savez Južnih Slavena u Mađarskoj (DSJS)
Osnovan 1947. u Almašu, postojao do 1990., nima zastupano nikoga od gr.H-ov. Cilj je bio zastupanje narodnih interesov Hrvatov, Srbov, Slovencev (Vendov) u Madžarskoj. Izdavali „Narodni kalendar“, „Naše novine“ do kraja 1957., potom „Narodne novine“, danas „Hrvatski glasnik“.
deportiranje,
je nasilno iseljenje peršon, familijov, grupov ili cijeloga naroda iz svojega doma u kontrolirane pokrajine kot kaštiga. Najpoznatiji logor u Madjarskoj je bio na Hortobágyu. Iz hrv. sel deportirani: Bizonja, Čatar, Kemlja, Koljnof, Hrvatske Šice, Livir, Narda, Petrovo Selo, Plajgor, Unda, Židan. Brojni ljudi u različni uza kom. Reűima, zloglasni Kistarcsa, Recsk. …
U Moravskoj su iz hrv. sel iseljeni, raštrkani, deportirani Hrvati poi cijeloj Čehoslovačkoj.
DERKITS, Josef
DJ: Die geistige Kultur meines Schulortes (Neuberg-Bergen), 1951, Dipl. Arb.
DESPOT, Zvonimir,
(*)
DJ: Tragedija Moravskih Hrvata, Iseljenički Zbornik, Zagreb 2000, 142-148
DETAURIUS, Pavao, de Tauris, franjevac
(*Karlovac, ?, – †Ljubljana, 1667.)
Provincijal ug. franjevačke provincije 1636. Za njegovo vrime se je raskolila franjevačka provincija ugarske Marijanske i na slavonsku Sv. Ladislava. Imenovan 1662. naslovnim biškupom Sirinieskoga, zatim pomoćni biškup u Ljubljani.
DJ: Marianszka kiticza, 1654., / Anthologia Mariana subtilium coryphaei industria ingenij manu., …, Romae, 1654
L: SF, 72-73
Deutsch Altenburg – Selce
Gospošćina i varoš u DA, leži istočno od Beča na Dunaju. Varoš je nastao okolo utvrdjenoga grada u sridnjem vijeku. U gradu nekoliko hrv. familijov, bilo hrv. shodišće (od 16. do 19. st.) u crikvi Marije Vanebozastupljenje. Crikva je iz romanskoga vrimena u koj se je nadogradjivalo i u gotiki i u ranom baroku. Iz tog grada je proglašeni blaženim hrv. porijekla Anton −> Durković biškup Jašija u Rumunskoj.
L: Breu, 127; viki
Deutschnationale Partei,
je bila za velikonimšku politiku i priključenje A. k Nimškoj. Korijeni su joj bili u 1848. sastanku u Pauluskirche u Frankfurtu, kade se je održao kongres. Od 1866. je broj podupiračev porastao, osnovana je 1879. od Georga Rittera von Schönerera. Bili su samo za personalnu uniju s Ugarskom i uskim povezanjem s Nimškom. Od 1885. se u programu pojavi i −> antisemtitizam. 1917. se je raspala stranka i pretočila u −> Großdeutsche Partei u koj su bili zastupani i gr. H. Alfred Walheim, član i poglavar ZV je kanio i gr.H. uključiti u Velikonimšku stranku, što mu je centrala iz Beča prepovidala.
L: Charlotte Heidrich, Burgenländische Politik in der Ersten Republik, Wien 1982, 54
Devin/Tibanj – Theben – Dévény
ima u 16. st. isto djelomično hrv. stanovničtvo, asimilirano u 18. st. u nim. narodnost, danas slovačko.
L: Breu, 118; WSt, 118
Devinsko Novo Selo, SK – Devínska Nová Ves – Dévényújfalu – Theben Neudorf
Hrvatsko selo u Slovačkoj, zapadno od Bratislave, na livoj obali Morave i Dunaja, danas, od 1972. dio velegrada Bratislave. Hrvati se naselili 1541., gospošćina Devin, u 18. st. su gospodari obitelj −> Pálffy. Danas novi stambeni dio s visoki hiža/neboderi urbanoga karaktera. Staro selo se danas zove Istarska ulica. Redovito izdaju −> „Novosielski glas“ (1990.-2001.) i časopis −> „Hrvatska rosa“ od 2002. Od 1989. lj. priredjuju svako ljeto „Festival hrvatske kulture“, djeluje i folklorni zbor −> Rosica. U selu je centar i muzej hrv. kulture. Pokorny o onomastiki DNS.
DJ: Zlatna knjiga. Izvori o povijesti Devinskoga Novoga Sela, 2011., ur. Jožef Klačka.
L: Prikaz: Peter Weiss a kolektiv, Devínska Nová Ves, b. lj. (2008), JH, GHMiHSK, 248-257; HN 2015/11, 16; WSt, 118
DEŽELIĆ, Velimir, sin, književnik
(*Beč, 28. 05. 1888. – †Zagreb, 10. 03. 1976., HR)
Študirao pravo u Beču, Münchenu, Zagrebu, diplomirao 1919. Ravnatelj Društva sv. Jeronima (1909.-1923.), urednik časopisa, napisao nekoliko romana, libreta za opere, oratorije, lutkarske igrokaze. Gr.H. preuzeli u HN Divlji oganj (1976.), u CGG Sofiju odabra i igrali dičje igrokaze Igra o Adamu i Evi (1971.) i Marija išće stan (1953.).
L: HL I, 247
DEŽELIĆ, Velimir, st., književnik i bibilotekar
(*Zagreb, 21. 02. 1864. – †Zagreb, 07. 02. 1941., HR)
Študirao medicinu u Beču (1882.-1888.), filozofiju u Zagrebu (1888.-1893.), službenik, ravnatelj knjižnjic i arhivov u Zgb. Pisao romane, pripovitke i poeziju. Teme domoljublje, moral, didaktična pitanja. Utemeljitelj −> DPGH. Med gr.H. objelodanjeno u HN U pandžama lava, HN 1930.; Mandaljena obladateljica, HN 1929.
DJ: suradnik leksikona Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedne ličnosti, od 925-1925, Zagreb, drugi izdanje 1990.
L: HL I, l 247
DHK –> Društvo hrvatskih književnika
DIAKOVIĆ/DYAKOVICH, Ivan/Johann, maloplemić
Jezični dokumenat iz ranoga 17. st. (1669.) u arhivu u Budimpešti. Diaković je stanovao u Haračunu i bio svistan Hrvat. Dao dužno pismo od 25. aprila 1669. Jurju Vajkoviću iz Trajštofa.
L: Pronajden je jedan rani jezični spomenik GH, HN 1991, (28.VI. 1991.), 6
DIHANIĆ/DIHANICH, Hermann
Maturirao u gimn. u Željeznu (1949., A).
1955. promovirao na slavistiki u Beču.
DJ: Das Verbum im Burgenländisch-Kroatischen, Phil. Diss., Wien 1954.
DIHANICH, Matte, svećenik
(*Klimpuh, 07.09.1741. – †, 05.12.1796., A)
Študirao u Juri, posvećen 1766. Farnik u Novom Selu (1771-1784.), potom u Pandrofu (1784.-1796.). U Novom Selu načinjio vinograd nedalo od farskoga doma „theils zur Prob, theils zur Aufmunterung der hiesigen Nachbarschaft“. Nakana je bila uzdignuti gospodastvo u selu, zato je pokusio vinogradarstvo na „steinigen und allen Winden ausgesetzten Grund“. Nažalost je svojim pokusom skrahirao.
L: J, Rittsteuer, Aus der Kirchengeschichte von Neudorf und Parndorf: Matthäus Dihanich (1771-1784), 40 Jahre Burgenland, Volk und Heimat, 1961, Nr.13ß14.
DIHANIĆ/DIHANICH, Viktor, slikar,
(*Klimpuh, A)
Angažirani funkcionar nogometa, hobislikar.
L: HN 2000/27, 13
dijak, djak,
je školar latinske sridnje škole, pisar kraljevske kancelarije, ug. deák, diák, u crikv. jeziku diakonus. Iz ove riči se je ispeljala rič −> jačka, jačiti za pjesmu: dijačka pjesma, dijačiti −> djačiti −> jačiti.
dijaspora,
je gr. rič i znači rasipana, rašicana narodna grupa izvan svoje domovine, matične zemlje, ada iseljeničtvo. Dijaspora su med ostalom i gr.H., ki se pod napadom Turkov u 16. st. iselili iz svoje matične zemlje Hrvatske u Ugarsku, Austriju, Slovačku i Moravsku. Gr.H. imaju svoju dijasporu u SAD-u, Kanadi, Južnoj Ameriki, kamo su se oni počeli seliti od druge polovice 19. st.
dijalekt –> narječje
Dijeceza/biškupija Željezno
Biškupija je nastala iz ugarskih dijecezov Jura/Győr i Sambotel/Szombathely 15.08.1960. bulom „Magna quae“, ime: Dioecesis Sideropolitana, od pape Ivana XXIII. 1922. je nastala −> Apoštolska administratura Gradišće/Apostolische Administratur Burgenland, a administrator je bio bečanski kardinal dr. Friredrich Gustav Piffl (1922.-1932.), provikar dr. Franz Hlawati. Zaštitni patron je sv. Martin Tourski (1924.). Pastoralni jeziki: nim., hrv., ug. Po Pifflu dojde kardinal Dr. Theodor Innitzer (1932.-1949.), provikar je Gradišćanac dr. Josef Köller, administratorom je imenovan 1949. dr. Schoiswohl do 1954., kada bude imenovan administratorom Štfan −> László ddr., od 1956. biškup, od 1960. dijecezasnki biškup, kad bude administratura podignuta na rang biškupije. Pripada Bečanskoj crikvenoj provinciji, ima 172 fare i 12 dekanatov.
L: DE 20, katalog 1980; … um zu dienen, 50 Jahre Burgenländisches Priesterseminar, Innsbruck 1983
dimnica,
uzidana hižica za dimljenje mesa; gornji dio −> črne hiže za dimljenje, kadenje mesa.
Dioklecianova palača,
carska rezidencija, ku je dao izgraditi rimski cesar Dioklecijan u Splitu izmedju 295. do 305. Najznačajniji antički spomenik u Hrvatskoj, živi centar grada Splita.
L: HL I, 250
disk džokej/discjockey = DJ,
ki pušća u klubi, pri skupni sastanki, radiju muziku publiki pomoću tehničke sprave, ploče, DC ili MP3. u pogon. Jako poznat DJ su bili Riba-Jugović iz Čajte, Isabela Schütz iz Gerištofa, …
disputa/dišputa, disputacija/dišputacija,
rasprava ili prepiranje o načelni ili kakovi drugi pitanji života. Osebito su poznate dispute za vrime širenja protestantizma. U našem prostoru je najpoznatija disputa −> kolokvij u Čepregu.
Ditinstvo po Jezušu,
prilog CGG za dicu, Beč 1946.-1947., ur.: Štefan −> Horvath.
L: NČ 114
DJ –> disk džokej
Djelaonica hrv. slikarov u Trajštofu
Osnovana 1995. na poziv turističkoga društva u Trajštofu. Od toga vrimena skoro svakoga ljeta sastanak profesionalnih akademskih i naivnih umjetnikov.
L: HN 1995/32-33, 8
Djelatna zajednica hrvatskih komunalnih političarov u Gradišću = DZ/Arbeitsgemeinschaft kroatischer Kommunalpolitiker im Burgenland, osnovana 1985. pod peljanjem frakanavskoga načelnika Demetera Kancza. Grupacija bliska ÖVP-ju. Cilji: čuvanje i održavanje hrv. narodne kulture, jezika, običajev i grupe u Gr. Davanje podupiranja hrv. narodne grupe, čvršćenje narodne svisti, upotriba gh. jezika, dvojezičnih topografskih natpisov.
L: Fröhlich, 541-52
djelatno pravo,
grana pravnoga sistema, ka sadrži pravila kimi se baraću djelatni odnosi. To su odnosi med fizički osobov (posloprimac) i fizičkih pravnih osobov (poslodavac). Glavne karakteristike su: dobrovoljnost, naplaćivanje, obaveza za osobno izvršenje djela/posla i podredjenost po uputi poslodavca. O djelu se sklapa ugovor individualno o vrimenu, odmoru, dopustu, plaći, prestanku djelatnog odnosa, zaštiti zdravlja, života i prava posloprimca. Kolektivni djelatni ugovor uredjuje sva ta pitanja izmedju udruženja, većinom sindikalci i poslodavca. Austrijsko djelatno pravo je poseban privatni zakon, ki se osniva na cijelom nizu zakonov iz prošlosti.
L: HL II, 343; wiki
Djurdjica,
folklorna grupa u Bizonji
DJUKOVIĆ –> Gyivkovics
L: A 750 éves Győrszentiván története, 1994.
Dluha/Dlhá /Dugo Selo – Hosszúfalu – Langendorf
Hrvati se doselili sredinom 16. st., poslovačili se već tokom 17. st.
L: Botik, 23-24; Breu, 116; WSt. 134
„Dobar dan Hrvati“,
hrvatska TV emisija gradišćanske radio stanice −> ORF Burgenland, svake nedilje, od 02.04.1989., inicijator Ted Podgorsky.
Dobro Polje – Dobré Polje – Gutfjeld/Guttenfeld
Bivše hrv. selo u južnoj Moravskoj, naseljeno s Hrvati tokom 16. st., gospošćina Drinovac, točnije 1584., filijala −> Frielištofa, 1880. imali Hrvati još većinu u selu. 1934. se je u selu postavio spomenik prilikom 350. lj. doseljenja. Natpis: Tristopedeset ljet je dugo vrjme, / ča Hrvat obrani narod a jezik svoj, / čuvaj da se da nigdar nezapomine, / Za hrvatska slova – v boj. Na proslavi su bili −> Jandrišević P. i −> Horvat I.
L: MH 45; Breu 139; NWSt, 39
DOBROVIĆ/DOBROVICH, Ivan, učitelj
(*Vulkaprodrštof, 10.07.1882. – †Kisela Voda, 02.01.1967., H, A)
OŠ u rodnom selu (1888.-1892.), sridnju školu u Željeznu (1892.-1896.) učiteljsku u Juri (1901.), učitelj u Cindrofu (1901.-1905.), kantoručitelj i direktor u Mjenovu (1905.-1933.). Od 1925. lj. nadzornik vjerozakonskih škol lučmanske, kasnije i keresturske ešperešije, a kratko pred DSB svih škol u Gr.
Prvi predsjednik HKD (1929.), predsjednik Katoličanske Akcije Gradišća, zbog čega je odlikovan i ordenom „Vitez reda sv. Silvestra“, suradnik File −> Sedenika, mnogobrojni doprinosi u kalendari, vjerski i svitski novina. Pod njegovim nadzorničtvom su nastale školske knjige Prva (Početnica, 1924.), Druga (1926.) i Treta štanka (1929.).
DJ: Kalendar sv. Familije, 1918, skupa s Antonom Marianovićem; Novi podatki doseljenja Hrvatov prik Drave, HN 1924/36,37; Pravila židanske i prisičke gore od 1769., Ljetna knjiga 1931; Paprikovanje u biljnom carstvu, HN 1940/15-33; Od Golubićevoga zeca, KG 1950, 52-54; Mihovil Naković (1840-1900), KG 1950; File Sedenik (1862-1920), KG, 1951, 47-52; Ruševina vorištanskoga grada, NT 1951/51; Željezanska Marija i GH, CGG 1951/28-29; Iz stare domovine u nepoznatu novu, Željezno 1952; Nešto iz pretprošlosti Prodrštofa i Trajštofa, NT 1952/48; Ča nam povida uzlopski Hrvatski vrh, NT 1952/46; Novonaseljenje Novoga Sela, NT 1953/34; Putovanje naših starih u Celje, KG 1953, 84-94; 65-79; Negdašnji gradi i njihov sistem, NT 1953/3; Mihovil Sedenik (1868-1933), KG 1953; Iz prošlosti Klimpuha, NT 1954/44-47; Iz prošlosti Pandrofa i Novoga Sela, NT 1954/7; Naši Hrvati u dobi reformacije, Beč 1955; Grgo Gusić, KG 1957, 45-50; Početak našega školstva u današnjem sridnjem Gr., NT 1958/br. 36. do 540; Andrija Kuzmić, KG 1960, 47-49; Misija Hrvata u historiji Europe i Gradišća, KG 1961; Volk an der Grenze, Eisenstadt 1963; Jožef Ficko prisički farnik, KG 1965, 69-71; suurednik −> KsvF (1919), suurednik −> Hervatskoga kalenadar sv. Antona Paduanskoga (1903-1922); prijev.: Šipkova roža, od sestre Anastasije, 1924, igrokaz, rp.
L: HN 1967/2, 1-2; H.N. 1982/43, 6; KG 1955, 63-67; HN 2003/44, 5; (Otto Rauchbauer), Dir. Johann Dobrovich (1882-1967), (2010., rp.)
DobroviĆ, Jakov, učitelj, muzičar
(*Vulkaprodrštof, 30. 04. 1911. – †Vulkaprodrštof, 30. 06. 1984., A)
OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu, učiteljsku školu u Gornji Šica (1930.), učitelj u Štikapronu, od 1938. direktor škole, sa šestljetnim prekidom za vrime boja do umirovljenja, 1972. kantoručitelj, vrlo aktivan na muzičkom polju. Osnovao „Pjevački krug Štikapron“ (1946.).
DJ: Pjesmarica I., Narodne jačke Gradišćanskih Hrvatov, Štikapron 1950; Mischlieder, JbdÖVlW, 1955/; Lied und Brauch zu Neujahr, JbdÖVlW 1958/; Mrtvačke jačke Hrvatov u Grad., JbdöVlW 1958/7; Hochzeitsbräuche und Hochzeitslieder der bgld. Kroaten, Jahrbuch d. ö. Vlw. X,1961, 65-83); Druga pjersmarica, narodne jačke Gradišćanskih Hrvatov, Štikapron 1964; Prva naša zbirka, Željezno 1968; Mala škola za tamburanje, Vulkaprodrštof 1980; Duhovne jačke Gradišćanskih Hrvatov u vrime okol ljeta 1800, Beč 1985; Totenlieder der Kroaten im Burgenalnd, Jahrbuch d. ö. Volksliedwerkes, Bd. IV, 1955,11-19; Lied und Brauch zu Neujahr bei den bgld. Kroaten, Jahrbuch d.ö. Vlw., VII, 1958, 29-40; Mischlieder aus dem Burgenland, Jahrbuch d. ö. Vlw., VII, 1959, 138-142, Spričanje, Das toten-Abschiedlied der Kroaten im Burgenland, Corpus musicae popularis Austriacae 11, Volksmusik im Burgenland, Wien 1999 ((priredila Ingeborg Enislidis)
L: HN 1984/28-29, 5; HN 1999/27, (09.07.); KG ’`97, 84-89
DOBROVIĆ/DOBROVICH, Štefan, svećenik
(*Pajngrt, 03. 08. 1911. – †Novi Grad, 18. 11. 1960., A)
Gradjansku školu u Šopronu (1922.-1924.), gim. kod benediktincev u Šopronu (1924.-1931.), teologiju u Beču (1931.-1936.), kapelan u Gijeci, Kalištrofu, u sjemenišću u Beču, farnik gr.H. u Beču, farnik u Heiligenbrunnu, za vrime DSB dušobrižnik Slovakov i Jugoslavov u Leobersdorfu i lazaretu u Beču. Urednik časopisa –> Katoličanski Ljudski Savez. Prilikom misijov na Stinjaki 1944. ga je GESTAPO uhapsio i preslušan u Fürstenfeldu zbog prekršaja poiskanja i pričešćanja betežnikov. Stinjak ga nije izdao.
L: HN 1960/23, 1
DOBROVIĆ/DOBROVICH, Štefan, političar
(*Vulkaprodrštof, 16. 12. 1904.– †Vulkaprodrštof, 13. 07. 1995., A)
Izučio se je za tesara (1922.), član −> Heimwehrov i mjesni komandant. Po 1945. kot zastupnik ÖVP za gr.H. u ZS (1945.-1949.), poslije samo lokalne funkcije.
L: PHbB II, 152
Dodekaeder,
iz rimske dobe od bronce, u Muzeju za arheologiju u Zagrebu, poklonio ga je Pavao −> Žulić iz Cimofa.
DOGH –> Društvo za obrazovanje Gradišćanskih Hrvatov
DODERER, Heimito, književnik,
U romanu: Es hieß, er sei ein Kroate, „ein Krowot“ (aus Stinkenbrunn), (Die Dämonen).
DolejŠi, Karol, redemptorist, misionar
(*Vez kod Havličkog Broda, 29. 10. 1908. – †Innsbruck, 21. 07. 1995., CZ, A)
Familija se je iz Češke preselila u Beč. 1927. zagovor kod redemtoristov. Teologiju položi u Oboriste u Češkoj, posvećen 1932. u Pragu. Dušobrižnik u Austriji. Hrvatski se je naučio kod Ignaca –> Horvata i samoučnjom.
Misionar po DSB s Augustinom −> Blazovićem i −> Inocentom −> Vargom.
L: CGG, 1995/33.
DOLENC, Mladen, školski savjetnik
(1944.-2018., HR)
Savjetnik u Ministarstvu prosvjete RH. Držao vezu s gr.H.
Osnovatelj „Hrvatsko-gradišćanskohrvatskoga društva“ u Zagrebu (1994.).
L: HN 1999/12, 21; HN, 1999/12, 24
Dolinji/Dolinci
Hrvati Gornjopuljanskoga kotara i susjedne Ugarske. Zovu se i −> Prakoni.
Dolnja Austrija,
Savezna zemlja Austrije. U DA su se istovrimeni s Hrvati u zapadnu Ug. naselili Hrvati. Czörnig još u svojem službenom kalendaru 1851. navadja sela s Hrvati ispod Ennsa na desnoj i livoj strani Dunaja, sveukupno 6460 duš, istovrimeno −> Šembera nabroji samo 6171 ljudi prez Eckartsaua, ug. statističar −> Gyurikovits oko 5000 ali spominje i Groissenbrunn, Kopfstetten, Lassee, Witzelsdorf:
a) desno od Dunaja: Cimof 908; Cundrava 723; Malištrof 584; Pischelsdorf 481; Sommerein 72; Wildungsmauer 71; Kroatisch Haslau 60
b) livo od Dunaja: Andlersdorf 130: Bischofswart 113; Breitensee 341; Eckartsau 274; Fuchsenbigl 14; Haringsee 319; Kroatisch Wagram 207; Loimersdorf 428; Orth 481; Pframa 131; Regelsbrunn; Straudorf 97; Zwerndorf 435;
Po Czörnigu već ponimčarena sela: Baumgarten an der March; Bernhardsthal; Drösing; Landegg; Schönfeld; Untersiebenbrunn
L: Hrvatske naseobine u 16. st. u DA, KG, 1976, 66-72
Dolnja Pulja – Unterpullendorf – Alsópulya
Postojala već u sridnjem vijeku, djelomično novonaseljeno s Hrvati, Livčanska gospošćina. U gornjopuljanskom kotaru, jugositočno od GP. Crikva Sv Bartola. 2013. Jelka −> Perušić postavila uz crikvu vazmeno jaje iz Molve. Danas u veleopćini s −> Frakanavom.
L: J, GHA, 122-123; Csenar Aladar, 750 ljet Dolnja Pulja-Mučindrof-Pervane, 1976; Breu, 98; WSt, 89
Dolnji Berek – Alsóberkiflu
Novoosnovano od Hrvatov u 16. st. Do kraja 18. st. čisto hrv. selo. Madjarizirano u prvoj polovici 19. st.
L: WSt, 63
DOMARACKÁ, Júlia
DJ: Odev a textil v Chorvátsom Grobe, in Chorvátska národnost’ na Slovensku, Bratislava 1999, 147-156
DomaŠ NalbantiĆ, Jasminka, novinarka
(*Banja Luka, 05.09.1948., HR)
Školovanje u Zagrebu, študij politologije, filozofije i sociologije na sveučilišću u Zagrebu, novinarka, suradnica ORF.-a Gradišće i HN, specializacija za hrvatske nacionalen manjine. Načinjila film o Hanni –> Sturm i Filipu –> Vezdinu. Više knjiga.
DJ: Mišpaha/Obitelj, Zagreb 1997.; Šabat šalom, Zagreb 1999.; film Hana Sturm, Zagreb, Vezdin, dokumentarac za RTH (2007.)
L: HN 1996/46, 10
Dometi,
časopis za kulturu i društvena pitanja na Rijeki. Prvi urednik Zvane −> Črnja. Nekoliko prikazov i iz gh. povijesti i kulture.
L: HL I, 259
Domini, Mirjana,
(*Zagreb, 14. 05. 1943., HR)
Maturirala u Zagrebu 1962., študij političkih i pravnih znanosti na sveučilišću u Zagrebu. Od 1970. suradnica „Centra za istraživanje migracijov i narodnosti“ u Zagrebu, skoro se počne baviti nacionalnim manjinam u susjedni zemlja.
DJ: Die Erfahrungen der kroat. nationalen Minderheit im Bgld. mit den bisherigen Minderheitenermittlungen in Österr. und die Grundtendenzen des neusten Entwurs für das Volszählungsgesetz, Aktuelle Fragen der slowenischen und der kroatischen Minderheit in Österr., Ljubljana 1976, 67-76; Geneza Austrijskog državnog ugovora s tezišterm razmatranja na uređenju položaja hrvatske i slovenske manjine u Austriji, in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 285-294; GH u Madjarskoj, in Migracijste teme, 1990/3, 325-334; GH – zajedništvo usprkos granica, osvrt na sudbinu ogranka GH u Madj. , in Migracijske teme , 1990/3, 325-334;
L: HN 1985. (7.VI.), 3; Aktuelle Fragen … Ljubljana 1976, 82; HN 1985. (07.06.)
dominikanci – Ordo Fratrum Praedicatorum = OP
Misionarski, prodikački red, ki živi po milodari. Osnivač je bio sv. Dominik, ki je prepoznao važnost prodike i zato potribovao dobru teološku izobrazbu. Priznanje su dobili od pape Honorija III. 1216. po regula −> agustinskoga reda. Svećenićki je red s ciljem, da što već ljudi upozna rič Božju. Proširio se je već u 13. st. po cijeloj Europi. Na Ugre su došli 1241. Odakle su osnovali svoje konvente i po Hrvatskoj i Bosni. U našoj krajini su kloštri postavljeni u Sambotelu, ki čuvaju kult sv. Martina, pak u Šopronu i Vašvaru.
L: MMtL, II, 227-232
DominkoviĆ/Dominkovits, Modestus, franjevac
(*Gornja Pulja, 1701. ili 1704? – †Požon 27. 03.1770., H, A),
stupio u red 1722., posvećen 1728, 1750. i 1759. Provincijal u Svetici za jezerom. Piše po latinsku, hrvatsku i ugarsku. Jandre Karall misli da su si životopisci hrv. knjige zmislili.
DJ: Via sacra …, Tyrnaviae 1763, više nakladov; u rukopisu Diarium ittineris romani … u požonskom kloštru; Vég nélkül való nagyság ... Pozsony 1748; Seraphisches Hand-Büchlein, …, Pressburg 1753.
L: Szinnyei II, 1004; SF 76
DOMITROVIĆ/DOMITROVITS, Jožef, misionar, biškup
(*Sumetendorf, 14. 03. 1893. – †Humaita/Brazilija, 27. 02.1 962., A)
Sumetendorf pripada općini Strem. Obitelj ishadja iz Lipovca. Izobrazbu dostane u Beču, Werseeu, Unterwaltersdorfu, filozofiju u Beču, teološke študije u Fogliazzo, Ivrea i Torino. Po svećeničkoj izobrazbi ide u misije u Braziliju, Boliviju, Paragvaj, posvećen za biškupa 1950.
L: KG’04, 150-153
DOMJANIĆ, Dragutin Milivoj, pjesnik
(*Krči kraj Sv. Ivana Zeline, 12. 09. 1875. – †Zagreb, 07.06.1933., HR)
Završio pravo u Zagrebu, djelao je na sudu., bio predsjednik −> Matice Hrvatske i hrv. P.E.N.-a. Pjesnik stiliziranoga krajolika i lipih pjesam u kajkavskom dijalektu.
Poklonio gr.H-om pjesmu Gradišćanska uspavanka, HN 1926/40, 2. Zastupan i u MCŠN.
L: HL I., 262
DOMNANOVIĆ/DOMNANOVITS, Elisabeth,
(*Filež, 23.10.1927. – †Filež, 03.02.2019., A)
DJ: Die Besiedlung meines Schulortes Kaisersdorf, seine siedlungsgeschichtliche Innenstruktur und das Schicksal der Siedler im Rahmen des allgemeinen historischen Geschehens, Kaisersdorf 1951, Dipl. Arb.
DOMNANOVIĆ/DOMNANOVITS, Franjo/Ferenc, svećenik, pisac
(*Mjenovo, 21. 04. 1836. – †Šopron, 21. 10. 1915., H, A)
Gim. je pohadjao u Šopronu, Sambotelu, teologiju u Juri. Posvećen 1859., kapelan je bio u Pandrofu i Prodrštofu, farnik Otave, kasnije u Maloj Svetici / Kleinfrauenhaid (1880.-1897.), od 1879. nadzornik hrvatskih škol Jurske biškupije. Desetnik dekanata Mala Svetica i kanonik u Šoponu.
DJ: Szridnyi katekizmus …, U Budimu 1862., Železno 1874., Zselezno 1888.; Pripetenya sztaroga ter novoga testamenta, U Pesti 1867., Zselezno 1888., 1902.; Početni katekizmus, U Pešti 1871.; Maly katekizmus, Kismarton 1874.;
L: SZ II, 1005; ZZGH, 48
DOMNANOVIĆ/DOMNANOVICH, Helene,
(*Filež, 18.06.1943., A)
DJ: Lehplan für den kroat. Sprachunterricht an zweisprachigen VS im Burgenland, Schandorf 1966, Dipl. Arb.
DOMNANOVIĆ/DOMNANOVICH, Ivan, učitelj
(*Filež, 27. 01. 1864. – †Kiseg, 09. 08. 1909., H)
Učiteljsku školu je pohadjao u Šopronu. Učitelj u Koljnofu, Velikom Borištofu, Filežu i Plajgoru. Utemeljitej kalendara sv. Antona Paduanskoga, od 1904. do 1908. skupa s Martinom −> Borenićem.
DJ: Kalendar sv. Antona Paduanskoga, Kiseg 1902. i 1903 sam.
L: ZZGH 48-49.
DOMNANOVIĆ, Martin, Nepomuk. P. Nepomucenus
u. pišu Damnanovich, franjevac
(*Filež, 1706. – †Keszthely, 12. 03. 1767., H)
DOMNANOVIĆ, Trudica/Gertrud, kolekcionarka, rod. Kollarich
(*Veliki Borištof, 03.04.1952.)
Redovite izložbe s praktičnimi primjeri za svetačne dane i svakidašnjicu u VB.
Domovinski rat/Domovinski boj,
boj hrvatskoga naroda za obranu države i hrvatskoga teritorija protiv agresije, ku je počela srpska vojska od 1990. Boj je durao do 1995. I Hrvatskoj Vojski je uz velike žrtve uspjelo obraniti integritet hrvatske zemlje.
L: HL I, 263-283
DomŠiĆ/Domsics, Matija/Mátyás, svećenik
(*Bijelo Selo, 12. 08. 1691. – †Peticrikva, 24. 05.1748., H)
OŠ doma, gimn. u Požonu, sjemenišće 1714. u Požonu, Budimu i Trnavi, posvećen 1719. Kot svećenik −> Ostrogonske nadbiškupije, 1726. projde u biškupiju Peticrikva, farnik u Tamási, Ireghu, Hosszúhetányu, kanonik u Peticrikva, generalni vikar.
L: CGG 1977/44, 3
Dörfl im Burgenland – Drfelj – Dérföld
Zapadno od Gornje Pulje, 1566. od gospodara Gabriela −> Szentgyörgyi naseljeno od Hrvatov. U 17. st. Nimci i Hrvati. U drugoj polovici 18. st. su Hrvati izgubili većinu. Asimilirano u 18. st., germanizirano.
L: Breu 93; WSt, 82
DORNER, Rosa, rod. Balaskovits
(*Čajta, 07.07.1947., A)
DJ: Die Lehrplananforderung im Rechenunterricht auf der Oberstufe in Hinsicht an die kroatische Terminologie, Weiden/R 1969, Dipl. A.
DOROVSKÝ, Ivan
DJ: izd., Charváti jestê žiji mezi námi, Brno 1996.
DRAGANIĆ, Stanislav, svećenik
Farnik u Cundravi (1636.-1642.), zabilježio misece po hrvatsku.
DRAGITS, Johann
(*Rasporak, 26.11.1949., A)
DJ: Die Behandlung der kroat. Könige nationaler Dynastie in der Pflichtschule, Eisenstadt 1972, Dipl. A., PA;
DRAGONI/DRAGONUS, Gáspár, protestantski pastor
(*1576. – †1612.)
Po prvi put se pojavi u našoj pokrajini 1576. kada su ga Šopronci pozvali na preporuku Beythe Istvána da prodikuje ug. i hrv. U gradu je ostao do 1582. Ljeta 1576. (24. okt.) se oženi s Katarinom Deven u Hećki/Hegykő. 1582. mora napustiti Šopron, ar je prodikovao protiv novoga kalendara. 27. 01. 1581. se tuži na Koljnofce pred Tanačom, da mu ne kanu prepustiti prostora za obred i da su tvrdokorni. Juraj Drašković, kraljevski namješćenik ga je odsudio na zatvor u tvrdjavi Kesző. 1584. piše iz Sambotela u Šopron, 1586. je prodikač u Kermendi (1587.-1588.), 1587. podučava na visokoj teološkoj školi, odavle ide u −> Rohunac za farnika (1591.), 1591. je diozeo na −> Kolokvijumu protestantov u Čepregu.
DJ: Speculum Theologicum seu Concionatorium ex S. Pauli epistolis … Monyorókerék 1591.
L: Szinnyei II, 1066-1067; Payr I, 129; Gamauf I, 258, 510
DRAGŠIĆ/DRAGSCHITZ, Johann, muzičar
(*Vulkaprodrštof, 13. 08. 1913. – †Vulkaprodrőtof, 15.05.2009., A)
peljač zborov, kapelov, osnivač TKD=Tanzkapelle Dragsich, tamburice u selu, mladenačke limene glazbe, …
DJ: Erinnerungsmarsch; Siegendorfer Feuermarsch; Wulkaprodersdorfer Feuerwehrmarsch; Burgenlandgrüße (Polka); Burgenländisches-kroatisches Liederpotpouri.
L: 700 Jahre Wulkaprodersddorf, 425
DRAGŠIĆ/DRAGSICH, Katarina
(*Klimpuh,1965., A)
Gimn., trg. školu u Željeznu, študij trg. znanosti u Beču, članica −> Kola-Slavuj. Pjesme u −> novom glasu, i različni antologija, tako i −> Nitscheovoj.
DJ: Bezbrižno ditinstvo, ng 1990/1, 23; Fenomen ng 1999/1, 33; Izborna kampanja kod Hrvatov, kabaret (1990.)
L: Nietsche 359
DragŠiĆ/Dragschitz, Matthias, svećenik
(*Vulkaprodrštof, 1631. – †Mala Svetica, 12. 05. 1681.)
Farnik u Kalištrofu, od 1658. u Kleinfrauenhaidu. Osnovao „Pium Foedus“ društvo za farnike.
L: 1000 Jahre Pfarre Kleinfrauenhaid, 2005, 46-47
Drassburg –> Rasporak
DraŠkoviĆ/DRASKOVITS, Juraj/György I., Trakošćanski, kardinal
(*Bilina, 05.02.1515. – †Beč, 31.01.1587., HR, H. A)
Odgojen na dvoru Utješenovića u Sedmogradskoj u Velikom Varadinu. Filozofiju učio na sveučilišća u Krakovu, Bologni, Beču i Rimu. Kanonik u Velikom Varadinu, kasnije (1546.) u Požonu.1557. nastane biškup u Peticrikva, 1561. je zastupnik kralja Ferdinanda I. na koncilu u Trientu, 1563. nastane biškup u Zagrebu, 1567., ban hrvatski, 1573., nadbiškup u Kaloči, od 1577. biškup Jurski. Bio je kraljevski tajnik i kancelar, 1584. kardinal.
Za njegovo vrime je sazvana velika −> sinoda 1579. u Sambotel, kojom počinje masivna protivreformacija u našem kraju. Na toj sinodi je sudjelivalo veliki broj svećenikov iz hrvatskih sel. Omogućio je naseljenje −> jezuitov i osnovao −> tirnavski kolegij. Autor nekoliko knjig.
L: KG 1962, 80-84; SzJ II, 1072-1079
DRAŠKOVIĆ/DRASKOVITS, Juraj/György II., Trakošćanski
(*14.05.14. – †Beč, 26.11.1650., HR, H)
Učio se u Grazu i Rimu, 1622. ostrogoski kanonik, 1628. biškup u Peticrikva, kašnje u Vácu, od 1636. jurski biškup. Osnovao šopronski jezuitski kolegij i gimnaziju. Napisao nekoliko knjig.
L: SzJ II, 1075-1077
DREISKER/DREYSZKER, Jožef, učitelj,
(*Velika Narda, 06. 03.1816. – †Dolnji Čatar, 11.12.1893., H)
Učitelj u Raušeru, školnik u Čajti (1850.-1892.)
DJ: Pripetenja Ugrov i najznamenitije zgodbe svita…, Kiseg 1872.
DRIMEL, Lukas,
(*Filež, 11.10.1895. – †Stinjaki, 03.05.1951., A)
Farnik na Stinjaki (1924.-1951.), desetnik (1944.-1951.)
DJ: Hrv. narodna nošnja na Stinjaki, Lj. kn. 1931, 43-50
Drflj – Dörfl im Burgenland -– Dérföld
Sridnjevjekovno selo, ko je gospodar Gabriel Szentgyörgyi 1566. naselio s Hrvati. Hrv. imena poznata stoprv iz 1604, ka su ali jako spodobna na vlaška imena: Bošnjak, Parapatić, … U 17. st. pola nim. pola hrv., krajem st. veli vizitacija, da je cijelo selo hrv. ali u to vrime počinje već germanizacija. Danas dio –> Štamperka, germanizirano.
L: Breu. 93; WSt, 82
Drinovac SK – Drnholec – Dürnholz
Gospošćina u južnoj Moravskoj, njoj su pripadala od 16. i hrv. sela −> Dobro Polje, −> Frielištof, −> Nova Prerava. Gospodari: –> Lichtenstein, −> od 1584. Teufenbach i zavod Theresianum u Beču, od 1782, čehizirano.
L: MH 79 f; Ku 173, 175; WSt, 39
DrobiliĆ/DROBILITS, Mate, gradski službenik, prevoditelj
(*Bizonja, 18.09.1808. – †Ugarski Stari Grad, 02.12.1891., H)
Iz Bizonje se preselio u Ugarski Stari Grad i nastao varoški policajac i gruntovničar kod varmedje. Prevadjao je iz nimškoga i češkoga jezika knjige za narod.
DJ: Razumlyiva i nóvo popravna egyptomszka knyiga szanye, … Ugerszki Sztari Grad 1854; Csudnovito Godanye dvi labudov, …, Ugerszki Sztari Grad 1856, 1876; Plemeniti csini moguchéga cséskoga fersta viteza Stilfrida, … Ugerszki Sztari Grad 1856, 1885; Csudnovato godanye groficze Genovefe, … Ugerszki Sztari Grad 1856, 1867; Zabéntani Princzi, … Ugerszki Sztari Grad 1870; Godanye cseszara Oktaviana, Ugerszki Sztari Grad 1858
L: Krpan S., Mate Drobilić (1808-1891), MHI 1983/1-2, 24
Drössing – Strezemice
Nekoliko hrv. obitelji u selu.
L: WST, 34
Drugi svitski boj = DSB
od 1938. do 1945., obuhvatio najveći dio svita. Prouzrokovan je −> nacionalsocijalističkom propagandom „Platz an der Sonne“ Nimške. Austrija je 1938. okupirana od Nimške, a tako su i gr.H. morali služiti u nimškoj vojski. Velike žrtve moremo očividno viditi po spomeniki palih po naši seli.
Drugi vatikanski koncil, Vaticanum II.,
opće spravišće rim.-kat. Crikve, kot 21. opći Crikveni sabor, vrime: 11.10.1962. do 08.12.1965. u Vatikanu. Sazvao je koncil Ivan XXIII. i postavio zadatak raspravljati o pastoralni i ekumenski pitanji i obnovljenju Crikve. Završio ga je papa Pavao VI., na njem je bilo 3044 diozimateljav, zaključilo se je 16 dokumentov o obnovi, modernizaciji Crikve, odnosu nekršćanskim vjeram, liturgiji i suvrimenom ekumenizmu.
L: wiki
društva,
su udruženja za postignuće odredjenih ciljev.
Društvo bojnih tovarušev = Kameradschaftsbund
za održanje spomenikov poginulih u dvimi svitski boji.
Uzlop, osnovano med dvimi boji.
Društvo gradišćanskohrvatske mladine u Ugarskoj = DGHM
Peljačtvo od 1994. Ingrid −> Klemenčić iz Koljnofa, od 2006. Raimund Filipović iz Petrovoga Sela. Cilj društva je aktiviranje gh. mladine u hrv. duhu. Održavaju tradicionalne tabore.
L: HN 2006/8, 8
Društvo gradišćanskohrvatskih pedagogov = ZORA / Verein der burgenländischklroatischen Pädagogen, osnovano 1990. u nakani, podupirati djelovanje gh. učiteljev i odgojiteljev. Stavljati na raspolaganje suvrimene materijale za podučavanje u dvojezični škola. Predsedatelj Anton –> Berlaković.
L: Fröhlich, 53
Društvo hrvatskih farnikov,
L: KLjS 1941/2, 13
Društvo gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj = DGHUg.,
od 1990.
Utemeljitelj Franjo −> Pajrić, Jure Ipković, Maria Pilišić, Géza Völgyi, 2008.
L: HN 2007/1-2, 5
Društvo hrvatskih književnika = DHK
Osnovano u Zagrebu 22. 04. 1900. Smisao društva je medjusobno podupiranje i čuvanje skupnih interesov, širenje hrv. pisane riči, književnosti i zanimanje za stalež književnikov. Član je mogao nastati svaki, ki je u dvi ljeti objelodanjivao članke u novina ili časopisi ili tiskao knjigu. DHK se je u zadnji ljeti razdvojilo u dva društva. Od gr.H. je prvi član bio Ignac −> Horvat. Novi člani su: Nikola –> Benčić, Augustin –> Blazović, Jurica –> Čenar, Herbert −> Gassner, Anton –> Leopold, Andi –> Novosel, Ana –> Šoretić, Petar –> Tažky, Petar −> Tyran,…
L: HL I., 295; HN 1989/15, 1; HN 1989/8, 5;
Društvo prijatelja Gradišćanskih Hrvata = DPGH
Osnovano 02. 03. 1932./11. 09. 1932. u Zagrebu po ideji Ignaca −> Horvata. U njem se angažirali istaknuti hrvatski intelektualci: Josip −> Andrić, Djuro Arnold, Velimir –> Deželić, Ivan –> Esih, Franjo Fancev, Rudolf Herceg, Milovan –> Gavazzi, Stjepan –> Ivšić, Stjepan Pavičić, Mate –> Ujević, … Pozvani i grad. Hrvati u Zagrebu: Ettinger, Gregorić, Heisinger, Keglović, Rešetarić, Smoljan. Predsjednik Rudolf –> Horvat sa zadatkom moralno i materijalno pomagati Hrvate u Gradišću, da očuvaju i razvijaju svoju kulturnu individualnost, naročito u umjetničkom i znanstvenom pogledu, budenje interesa u matičnoj zemlji. Stvorile su se i podružnice po različni hrvatski gradi: Osijek, Sarajevo, Slavonski Brod, Split. U hrvatski novina i časopisi (Obzor, Narodna politika, Hrvatska Straža, Mladost, …) na široko propagirano i prikazano. Društvo se je raspustilo banskom odredbom od 13.05.1933. Predavanja o gr. Hr. su držali: Milovan –> Gavazzi, Rudolf Horvath, Mate –> Ujević, glazbena gala predstava u Zagrebu, Zvonimir Bjelobvučić u Dubrovniku,
L: Božena Vranješ-Šoljan, Gradišćanski Hrvati između tradicije i suvremenosti, Zagreb 2005, 128ff; Lj. JAZU 50,1938.101; Mate Ujević, Gradišćanski Hrvati i naše veze s njima, Obzor, spomen knjiga, 1860-1935, Zagreb 1936, 98-99; Obzor, 10.09.1932. LXXIII, br. 203,3
Društvo svetoga Antona u South Bendu,
osnovano od 13 hrv. iseljenikov iz sridnjega Gr. Utemeljeno 1905. s ciljem potpomaganja bolesnikov društva. 1921. lj. si je društvo postavilo vlašći dom za 1500 ljudi. Društvo je 1963. poiskao pater Inocenc −> Varga. Krajem stoljeća se zbog manjkanja članov raspustilo, društveni dom prodao.
L: KG 1956, 125; KG 1964, 58-59
Društvo za menedžment dvorca Esterházy,
od 199x. −> Kuzmić Wolfgang
Društvo za obrazovanje Gradišćanskih Hrvatov = DOGH / Bildungwerk der burgenländischen Kroaten,
osnovano 1991. kot protivteža za –> HNVŠ (ka se je pofuznula iz neodvisnosti na livu stran) sa zadatkom obrazovanje odraslih, u prvom redu religioznih, medicinskih, popularnoznanstvenih, općenitih sadržajev. Predsedatelj Milan –> Kornfeind (1991.-1994.), Branko –> Kornfeind (1994.-), sjedišće je u Trajštofu.
L: Fröhlich, 54-55
Društvo za promet i polipšavanje sela,
Uzlop od 1966.
družina
drugačije se zove i zadruga, skupčina, hižna familija. To je obiteljska organizacija na temelju skupne imovine, djela, života i autoriteta. Velika ili proširena familija s gospodarom, starješinom na čelu, ki upravlja familijom. Imanje svenek ostaje skupno. Dužnosti su se podilile na muške i ženske posle. Već generacijov je stanovalo skupa. U hrvatskoj su bile poznate i velike družine, ali većinom su bile manje. Slijedi tradicionalne hrvatske družine se moru dokazati i med gr.H.
L: HL II, 688
Državni ugovor – Staatsvertrag 1955,
u njemu aliirane sile (GB, FR, UdSSR, USA) sklopu ugovor s Republikom Austrijom o samostalnosti Austrije. U tom ugovoru su garantirana u §7 i prava slovenske i hrvatske manjine u A.
DSJS u Mađarskoj –> Demokratski Savez Južnih Slavena
Dubová – Wernersdorf/ Sankt Johannesdorf
nekadašnja nim. selo, u ko su −> Fuggeri / Pálffy 1540. naselili 8 hrv, familijov, ke su se ali malo kašnje odselile u −> Vištuk.
L: Breu, 115, WS 135; KU 232, 253
DUBOVSKY, Ján Milan
DJ: Chorvátska osada Šenkvice, Šenkvice 1966, rp; Gabriel Kolinović Šenkvicky (1698-1770), in Slovenska archivistika, 1970/1, 75-109 i Šenkvice 1998; Spolupráca Matehja Mela s Gabrielom Kolinovićom Šenkvickym, in Matej Bel, doba, život, dielo, Bratislava 1987, 281-287; 400 rokov Šenkvic, Bratislava 1966; Šenkvice, 1994, skupa s Lančarić, Jakova; ; Chorvati ješte žiji mezi námi, Brno 1996; Svedectvo testamentu, in Šenkvičan 1996/2; Gabriel Kolinović Šenkvincky 1698-1770, Šenkvice 1998; Čanikovce – Šenkvice, in Chorvátska nártodnost na Slovensku, Bratislava 1999, 37-47
Dubrava – Neuhaus in der Wart – Őridobra
Bortanski kotar, zvalo se je i Krobotdorf, od Hrvatov osnovano pod imenom Dubrava, filijala −> Miške. Krajem 19. st. asimilirano, germanizirano
L: Breu, 71; WS, 97-98
Dubravka – Dúbravka – Hidegkút – Kaltenbrunn
Od Hrvatov novonaseljeno selo u 70. lj. 16. st. zapadno od Požona, Crikvena filijalka −> Tibanja. Samostalna fara 1807. −> Bel karakterizira selo (1735.) kot čisto hrv. Hodočasna crikva sv. Kozme i Damjana. Hrv. se održalo sve do 20. st. Danas dio −> Bratislave (od 1946.), zove se Jadranska ulica, slovakizirano.
L: Botik, 24; Breu 118; Ku, 195; WSt, 119
Dubrovački kavaljeri, pop-grupa
Došli 1988. iz Dubrovnika u Austriju. Redoviti gosti med gr.H.
DUBROVSKÝ, Jan Milan
(1933. – 2005.)
Arhivar u −> Pezinoku.
DJ: Gabriel Kolinović Šenkvičky (1698-1770),
dude,
glazbalo klarinetskoga tipa s miškom iz živinske kože, srodan –> gajdam. Narodni instrumenat, danas se upotribljava u folkloru. Med gr. H. su se u 19. st. iyrivale ali u 20 ponopvno vratile u folklor.
L: HL I, 304
DUDIK, B.
Češki istraživač
DJ: Hrvatska naselbina u Moravskoj, Venac 1973/34, 190.
Dugava,
kazališno društvo u Pinkovcu, utemeljeno 1990. od Raimunda –> Schucha.
L: HN 2010/40, 17
dugi fur (povoz),
je bila daća u vlastelinskoj odvisnosti u koj su kmeti, odvisni od gospošćine morali svojimi spregami odvesti/voziti gospodarsko dugovanje dalje od svoje bliže okolice, u druge gospošćine, na sajam ili kakove skladišće. Iz gh. sel nam je poznata tužba iz Novoga Sela na tu daću. U predaji živi za seljake u –> Frakanavi –> Velikom Borištofu kot furmani na glasu.
DUGOVIĆ/DUGOVICH, Imre, novinar
(*Malo Celje/Kiscell, 02. 03. 1866. – ???, H)
Školovao se je u Čakovcu i Sambotelu. 1881. je u sjemenišću u Vesprimu. Od 1887. u diplomatskoj službi. Zbog bolesti se 1892. vrati u Budimpeštu i nastane korespondent ugarskih, nimških, hrvatskih, srpskih, bugarskih, francuskih, talijanskih i ruskih novin.
DJ: Budapest, Budapest 1888, na bugarskom jeziku; Bolgár nyelvtan Budapest 1892.
L: Sz II, 1121-22
DUGOVIĆ/DUGOVICH/DUGOVICS, Titus,
legendarni junak ugarske povijesti iz turskih bojev, gh. (zapadnoug.) porijekla. Monumentalna slika od Sándora Wagnera (1859.), Ugarska nacionalna galerija.
DUJMOVIĆ, Walter, profesor geografije,
(*Jezerjani/Eisenhüttl, 06.07.1931., A)
Gim. u Fürstenfeldu (1950.), sveuč. u Beču, zemljopis i povijest, 1956. boravio u USA, došao u gim. u Željeznu, 1966. u gim. Jennersdorf i Güssing, 1975. Doktorirao na temu „Amerikawanderung“ od 1985. peljač Gradišćanske zajednice.
DJ: Der Beitrag der in Wien lebenden Burgenländer zur Angliederung ihrer Heimat an Österreich, BHBl. 1961/3,108-117; Die bgld. Frage. Ein Beitrag zum Nationalitätenproblem Westungarns nach dem Ersten Weltkrieg, Österr. Hefte, 1964/4, 289-301; Die Haltung der westung. Bevölkerung zur Frage des Anschlusses des Burgenlandes an Österreich, BHBl. 1965/27, 57-69: Die Amerika-Wanderung der Burgenländer, 1975;
dukat
Venecijanski zlatni pinez od 1284.-1822., ki se je proširio po cijeloj Europi. U Ug.-hrv. kraljevstvu od Karla I. (1325.), za vrime Matijaša Korvina se zove
−> marijaš/marjaš.
L: HL I, 307
DULIČENKO, Aleksander D., slavist
(*Novoaleksejevskaja/Krasnodar, RU, 30.10.1941., UdSS, RU)
OŠ sve do mature je završio u Novoaleksejevskaja (1949.-1958.), sveučilišće, rusku filologiju u Ašhabadu (1961.-1966.), učitelj za ruski jezik i književnost u Gara-Veliki (1966.-1968, Turkmenija), asistent za rusku filologiju na sveučilišću u Samarkandu (1968.-1970.); disertacija 1974. o rutinskom jeziku u Jugoslaviji, habilitirao se je 1981. o slavenski mali jeziki, od 1981. docent na sveučilišću u Tartu, od 1992. redoviti profesor u Tartu.
DJ: O položaju suvremenog gradišćanskog hrvatskog književnog jezika u Austriji, u Čakavska rič, Split 1976/VI, N I, 35-63; Slavjanskie literaturnye mikrojazyki, Tallin 1981; Slavjanskie literatury v processe stanovenija i razvitija. Ot drevnosti do serediny XIX veka, Moskva 1987; K funkcionalnoj stratifikaciji slavjanskih literarnyh mikrojazikov, in Slavicca Tartuensia, 1988/2, 25-45; Sociolingvističeskije aspekty serbolužickih i ostrobnyh slavkjanskih literaturnyh mikrojazykov, Letopis, Bautzen 1992/2, 17-23; Horvatsko-serbskij i gradišćansko-horvatskij: teoritičeskie aspekty sopostavitelnovo analiza, Slavica Tartuensia 1991/2,20-31, Izmail Ivanovič Sreznjevski i GH; Znanstveni zbornik, Željezno 2002, 83-92
L: HN 1981.(18.12.)
DUMANČIĆ, Tihomir
DJ: Promjene socijalane strukture i pomaci u bilingvizmu gr. Hrvata, in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 261-264
DUMOVIĆ/DUMOVITS, Štefan, svećenik
(*Prisika, 24.09.1940., H)
OŠ u rodnom selu, teologiju u Juri, za duhovnika je posvećen u Juri 1970., kapelan u Ácsu (1970.-1974.), Čepregu, od 1978. farnik u Židanu, dušobrižnik u Lakindrofu i Undi. Uz dušobrižničtvo kulturni djelač, sakupljač narodnoga dobra. Odlikovan 1997. „Nagradom za manjine“ od ugarske vlade. Osnovao i predsjednik Hrvatske katoličanske mladine. Stvorio hodočasno mjesto −> „Pjeruška Marija“ u lozi kod Židana. Svoj rodni stan je pretvorio u muzej crikvene umjetnosti (2008.) Magyarországi Horvátok Keresztény Közgyűjteménye = Zbirka sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj.
DJ: Može li crikva umriti, Hrvatski katolički kalendar 1994, 41-43; Razmišljanje dušobrižnika od naroda svoga, Hrvatski kalendar 1994, 168-169
L: HN 2000/41,20; HN 2014/42, 15; KG `96, 14-141
DUNARIĆ, Karol/Ivan, dominikanac
(*Trajštof, 12.01.1866. – †Šopron, 21.10.1936., A)
Domonikanac u Vasváru, Sambotelu, Budimpešti, Šopronu. Držao misije za Hrvate, hrvatski prodikač i spovidnik.
L: HN 1936/47, 2-3
Duo Cordefiato,
dvi mlade umjetnice iz Slovačke, jedna Hrvatica iz –> Devinskoga Novoga Sela, flautistica Ivica Encigerová (1976.) i (gitaristica Miriam Brüllová iz Požona). Encingerova je študirala u Solnograda na Mozarteumu. Nastupaju klasičnim programom u Slovačkoj, Austriji, Nimškoj. Izdale skupno CD Slike (2005.).
L: HN 2005/45, 9
DURCOVICI/DURKOWITSCH, Anton, biškup
(*Bad Deutsch Altenburg/Selce, 17.05.1888. – †10.12.1951. Sighet Marmatie u zatvoru, RO)
1894. su se preselili iz Austrije u Rumunjsku u Jassy. Gimn. je poiskao u Bukurešti 1898.-1905. Teologiju 1905.-1910. u Rimu Propaganda Fidei, dr. phil. u crikvenom pravu. 24. 09. 1910. posvećen u Rimu za svećenika. 1910.-1924. vjeroučitelj na liceju Sv. Jožefa i sv. Jandre u Bukurešti. 1916.-1918. interniran kot austr. državljanin u Moldaviju. 1923. kanonik na Sv. Jožefu u Bukurešti. 1924.-1930. rektor rim.-kat. akademije u Bukurešti. Rektor Katoličanske Akademije (1930.-1948.), 1930. prof. teologije, crik. prava i lat. jezika. 05.04.1948. imenovan biškupom od Jassy. Uhapšen 26. 06. 1949. na putu bermanja u Popesti Leordeni. 1949.-1951. u zatvoru mučen, 10. 12. 1951. preminuo u uzi Sigethu Marmatie, zagreben na židovskom cimitoru Máramarossziget. Proglašenja blaženim 17. 05. 2014. u Jaši (RO).
L: kipic prilikom procesa proglašenja blaženim, dostao od dr. Endre Koczó 2014.; Ivan Karall, Biškup dr. Anton Durković, Glasnik, 18.05.2014, 7.
DURCOVICI/DURKOWITSCH, Franc, slikar
(stariji brat od Antona)
L: Glasnik, 18.05.2014., 7
Dürnbach im Burgenland –> Vincjet
Dušobrižničtvo za Gradišćanske Hrvate u Beču,
postavljeno 1934. od kardinala Theodora Innitzera kot dar Dijeceze Beč gr.H. prilikom svečevanja 400. jubileja doseljenja u ove kraje. Dušobrižniki: Ivan –> Herczeg (1933.-1937.), Štefan –> László (1937., 1939.-1940., 1943.-1949.), Vencel Horvath (1937.-1938.), Štefan –> Dobrović (1940.-1943.), Mateja –> Semeliker (1943.), Augustin –>Blazović 1949.-2004.), Tome –> Krojer (2005.), P. Inocent –> Varga (2004.-2005.)
L: HN 1934/2
DVERTIĆ, Adam, kanonik Sv. Štefana u Beču
(*Cindrof/Sierndorf a. d. March, 03.02.1715. – †Beč, 08.02.1778., A)
Teološke študije u Beču, posvećen 25.03.1738., od 1739. član katedralne fare Sv. Štefana u Beču, vikar Landstrasse, Erdberg, 1740. dr. teologije, 1741. prokurator Sahske, 1749. dekan Teol. Fak, 1758.-1952. rektor sveuč., 1752. kanonik Sv. Štefana, 1775, generalni vikar Migazzija. 16. 07. 1775. pomoćni biškup Sv. Štefana, naslovni biškup Paphosa. 1778. pokopan u Sv. Štefanu. (Na tabli rektorov sveuč.)
L: HN 2015/23, 14; KG ’94, 32
Dvojezična savezna gimnazija u Borti / Zweisprachiges Bundesgymnasium in Oberwart – Kétnyelvű szövetségi gimnázium Felsőőrött,
otvorena 1992. u Borti za hrv. i ug. narodnu grupu u Gr., dvojezična nastava. U novoj zgradi od 1995., ravnatelj Martin −> Živković 1991.-2020., Iris Zsótér od 2020.
L: Jahresbericht 1994/95; CGG, 1956/31
dvojezičnost,
proširila i etablirala krajem 20. st. i znači prezentacije knjiga, projektov, natpise na javni zgrada u dvi jeziki: gh. i nim. / ug. – nim. I nastavni plan OŠ, kot i neki GŠ (–> Sv. Mihalj, –> Veliki Borištof) i savezne gimnazije (Borta) propisuje dvojezičnu nastavu. Med ove moremo ubrojiti i hrvatsku, nekadašnju južnoslavensku gimnaziju u Budimpešti. Dvojezični topografski natpisi po Gradišću od 2000. U Ugarskoj xxx, u Slovačkoj nima. Na javni zgrada, nazivi ulicov, samo u neki seli: Nova Gora, Novo Selo, Veliki Borištof, … U Šopronu na Széchenyijevom spomeniku.
Dvojezične topografske tablice, dvojezični natpisi,
su postavljene na osnovi ustavnoga zakona Državnoga ugovora 1955., po većljetnom zalaganju gh. organizacijov, u prvom redu „za prava GH“.
Postavljene su 2000. lj. na osnovi Odredbe BGBl. II 170/2000. od 21. juna 2000. u 51 seli u Gradišću: 47 hrv., 4 ug.
Medjuvrimeno su i općinske uprave počele na svoje izobrazbene, upravne ustanove, ognjogasna društva, različna udruženja postavljati dvojezične natpise.
Puno redji su oni na privatni stani, meštarski, ordinacija, …, s veliki iznimki kot je to Milan −> Kornfeind za svoju vračiteljsku ordinaciju. U Šopronu na spomeniku Széchenyija i trgu po njemu. Neka sela dale dvojezične ulične nazive.: Nova Gora, Novo Selo, Veliki Borištof, …
L: HN 2000/30, 11 i prilog; HN 1995/46, 2
dvorci –> kašteli
DVORNIKOVIĆ/DVORNIKOVICH, Miho/MIHÁLY, biškup
(*Rohunac, 1640. – †Jura, 29.08.1705., H, A)
iz plemena Jerebić. Izučio se je pomoću zagrebačkoga kaptola u Trnavi i Bologni, doktor crikvenoga prava, od 1687. biškup u Csanádu, a od 1699. u Vácu.
L: Bedy V., A györi székeskáptalan története III, 443, Györ 1939, 24, 443.
dvotočka,
časopis gimnazijalcev i študentov, izdavač HKD, odgovorni urednik svaki broj posebno od profesora ki podučava u skoli: 2001. – dijecezanska gimnazija Željezno; 2002. – Poljanci; 2004. – Borta; 2009. – študenti PVS-Željezno.
DŽON –> Müller Ivan