verzija 9_2023

H, h

HAAS, Hans,

DJ: Die Rechtslage der österreichischen Volksgruppen in der Ersten Republik, in 60 jahre Burgenland, BF 70, Eisenstadt 1981, 49-69

habanska keramika,

producirana od nimških Habanov, anabaptisti po vjeri, ke su po ug. zvali i hutteri. Doselili su se u 16. st. u sjevernu i zapadnu Ug., tako i med gr.H. u SK I u Gijecu. Živili su u zatvorenom vjerskom društvu i producirali keramiku bijele posude, tehnikom, ka se zove i fajans i ku su samo oni poznavali. Producirali su u prvom redu keramiku za upotribu svojih gospodarov: tanjure, putrice, kantice, žbane i dr. Posude su im bile jako poznate i tražerne po cijeloj zap. Ug. Imaju i nekoliko gh. motivov, tako i hrv.-jandrofsku crikvu. Od 18. st. su po proširenju produkcije porcelana počela propadati društva i produkcija. Dalnju produkciju su preuzeli od njih Slovaki, po predaji i gr.H.

L: MML, 2005/III, 433-439

Habsburgovci,

vladajuća dinastija u Austriji od 13. st. i Ugarskoj od 14. st. Po bitki na Mohačkom polju (1526.) zavladaju Ugarsko-Hrvatskom sve do 1918. Mnogobrojni raznovrsni privilegi i dokumenti za zapadnougarske, danas gr.H.

Hadersfeld, Kroaten Aigen

Eine Rotte der Gemeinde Hadersfeld in nördlichen Wienerwald, rano germanizirani.

L: Breu, 128

HADNYACZ, Maria

DJ: Zur NS-Volkstumpolitik, Dipl. Arb. 1990.

HADOW, W. H.

DJ: Croatian Composer/Notes towards the Study of Josef Haydn, London 1897.

HADROVICS, László, sveučilišni profesor

(*Lendava, 27.06.1910. – †Budimpešta, 12.05.1997., H)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Kisegu (1921.-1925.) i Keszthelyu (1925.-1929.), studirao na Pázmány Péter Tudományegyetemu madjarski, latinski i njemački, kasnije i slavensku filologiju, profesorsku diplomu i doktorat 1934., od 1951. docent, od 1954, redovni prof. na slavistiki sveučilišća –> Eötvös Loránt tudományegyetem = ELTE u Budimpešti, sve do umirovljenja 1974. Vrsni znalac slavenske i ugarske filologije i povijesti književnosti. Redovni član Ugarske akademije znanosti i umjetnosti, dopisni član JAZU, član Vojvodjanske akademije = VANU. Mnogobrojne nagrade različnih državov.

Za gr.H. ima posebno značenje, ar se je intenzivno bavio našim jezikom i književnosti. Mnogobrojne znanstvene rasprave o jezični i kulturni pitanji, tako i o odnosu hrvatske i ugarske književnosti i pitanji ugarskoga jezika. Sastavljač ugarsko-ruskoga i madjarsko-srpskohrvatskoga rječnika. Njegova bogata biblioteka je u vlasničtvu visoke škole u Sambotelu.

DJ: Adverbien als Verbalpräfixe in der Schriftssprache der burgenländischen Kroaten, in Studia Slavica 4, Budapest 1958, 211-249; Verbalpräfixe in der Schriftsprache der bgld. Kroat., Glas 1960; Die kroat. Postillen der Budapester Universitätsbibliothek, Budapest 1966/67/18, 171-176; Schrifttum und Sprache der bgld. Kroaten, Symp. Mog. 1970/25-32; Synthaktische Neuerungen in der Schriftsprache der burgenländischen Kroaten, Studia Slavica, Budapest 1973/19, 59-74; Schrifttum und Sprache der burgenländischen Kroaten im 18. und 19. Jahrhundert, Wien 1974, Syntaktische Neuerungen in der Schriftsprache der burgenländischen Kroaten, Studia Slavica, Budapest 1973/19, 59-74; Najstariji gh. katekizam (1744), in Podravski zbornik, Koprivnica 1993/19-20, 171-181; Povijest gradišćanskohrvatskoga književnog jezika in Povijest i kultura GH, Zagreb 1995, 465-483, Filologija, Zagreb 1995, 45-51;

L: HN 1980/34,4, HN 1997/20,7, László Hadrovics, Dobitnici nagrade Vatroslav Jagić, Zagreb-Pula 1995.

Hackerberg –> Stinjački Vrh

HAFNER, Stanislav, slavist

(*St. Veit a.d. Glan, 13.12.1916. – †Wien, 09.12.2006., A)

Maturirao je u Celovcu, 1936., študij slavisitike u Beču (1936.-1941.), docent slav. u Gracu (1964.), 1967.-1998. redovni profesor. Mnogobrojni znanstveni doprinosi slavistiki.

DJ: „Spričanje“ kod gradišćanskih Hrvata, in Prilozi proučavanju narodne poezije, Beograd 1939, 282-288; Die Literatur der Kroaten im Burgenland, Kindlers Literaturgeschichte der Gegenwart, Die zeitgenössische Literatur Österreichs, Zürich 1976, 673-702:

L: wiki

H-G-H

Udruženje: Hrvati – svojim narodnjacima – Gradišćamskim Hrvatima, osnivačka skupčina 03.12.1994. u Zagrebu. Svrha: promicanje kulturnih i civilizacijskih stečevina u Hrvatskoj i u Gradišću. Nije se ostvarilo!

HAIDER, Frida, hobi-slikarica,

(*Novo Selo, A)

akvareli

L: HN 2000/40, 15

haiku pjesme,

japanska forma pjesme od 17 slogov, većinom 5+7+5, sadržajem o prirodi. U našoj gh. knj. piše –> Blazović, –> Vuković, Šandor –> Horvat.

L: wiki

HAINISCH, Leopold,

DJ: Kroatische Bauernhochzeit im Bgld, in Perlen aus Österreich Wien 1959, 401-404;

 

Hajdenjaki

1. Vrsta testenoga jiliša. 2. Podrugljivo ime za Dolnjopuljance. 3. Folklorna grupa u Dolnjoj Pulji. Izdali CD-ke, obdjelali i koreografirali narodne običaje oko Novoga ljeta iz Frakanave „Prebudite se va srcu“ i „Va vom stanu je divojka“ 2006. Na čelu utemeljiteljica Jelka –> Perušić, od 2019. Kristijan –> Karall. 4. nadime za DP.

DJ: CD ploča „Novo Staro“ 2002.; 40 ljet Hajdenjaki … HN 2017/13, 8; Maša Sv. Obitelji.

L: HN 2006/3, 16; HN 2019/3, 29

HAJSZAN, Inge –> Kuktić Inge

HAJSAN/HAJSZAN, Robert, nastavnik, slavist

(*Pinkovac,16.07.1948., A)

OŠ u svojem rodnom selu, gimn. u Gracu, Pedagoška akademiju u Željeznu (1971.), slavistiku i povijest u Beču, doktorirao na temu Ignac Horvat (1979.). Sponzia za magistra povijesti 1985. Podučavao u OŠ Pinkovac, Stinjaki, na GŠ u Sv. Mihalju, PA Željeznu, Trgovačkoj akademiji Santalek, Dvojezičnoj gimnaziji u Borti. Utemeljitelj i predstojnik –> Panonskog instituta (1993.). Znanstvene, popularne rasprave, pjesmice i crikveno štivo. Ur. časopisa “Panonski list” od 1994., od 2019. online.

DJ: Leben und Wirken eines bgld.-kroat. Priesters und Schriftsstellers, fil. disertacija, Wien 1978; Ignac Horvat, Pinkovac 1979; Pinkovski Hrvati, Pinkovac 1983; Prednost se mora vagati, 1983, pjesme; Moj prvi nastup, Kratki igrokazi … Pinkovac 1985; Gradišćanski Hrvati na bivšoj Battyányevoj gospošćini Novi Grad, Pinkovac 1986, Literas; izd. Marktgemeinde Güttenbach – Festschrift – Trgovišće Pinkovac, (Pinkovac (1987), Literas; Zur Geschichte von Neuberg im Burgenland – Ranija povijest Nove Gore, Beã 1989, Literas; Bauerntum und Kirche bei den südbgld. Kroaten, Gütternbach 1990; Die Kroaten der Herrschaft, Güssing, 1991; Batthyány-Briefe (1533-1547) als Quellen zur Einwanderung der bgld. Kroaten, Österr. Osthefte, Wien 1991/33, 287-302; Die Bevölkerung der Herrschaft Rechnitz-Schlaining im 16. Jahrhundertunter unter besonderer Berücksichtigung des kroatischen Elements, Wien 1992, Literas; Die Herrschaft Güns im 15. und 16. Jahrhundert, Wien 1993, Literas; Serija Gradišćanski Hrvati na bivšoj Batthyányjevoj gospošćini, NH 1987; Urednik: Panonska ljetna knjiga, od 1994. –> Mala gr. pozornica, Pinkovac 1996; Die Konsolidierung der kroat. u. gemischtsprachigen Dörfer …, in Gemeinsame Grenzen, Ausstellung Güssing, 23-33; Josip Haydn – gradišćanskohrvatski kompopnist? (1732-1809.), Haydn und die burgenländischen Kroaten – Haydn i gradišćanski Hrvati, hkdc 2009.; Kršćansker Hrvatske Novine – komentar; Aspekte und Thesen über die zeitgenössische burgenländisch-kroatischer Literatur. Rp. ref. 31.10.2008.

L: HN 1997/7, 11,

HAJSZAN, Sigi/Siegfried,

(*08.07.1966., A)

u mladi ljeti igrao gitaru u grupi Wyfalu u Pinkovcu, od 90-ih ljet u TOP-u Pinkovac i Vlahiji u Bandolu, pjesnik i pisac igrokazov.

L: HN 1996/(03.05.), 10; HN 2006/27, 23;

HAK –> Hrvatski akademski klub

HAKLIK/HAKLIĆ, András, atletičar

(*Petrovo Selo, H)

OŠ u rodnom selu, hitanje klepca (kuglje na lancu), diozimatelj na olimpijadi u Sydneyju (2000.), u Göteborgu na Europskom atletskom prvenstvu (2006.), u dresu Hrvatske.

L: HN 2000/37, 2; HN 2006/36, 11

HALÁSZ

DJ: Duhovne jačke, rp. u Biškupskom arhivu u Željeznu

Halászi – Halaßen

1720. 67 ug., 11 nim. 5 hrv., madjarizirano.

L: Breu, 109

halinge,

pleteni kolač, ki se daruje dici na –> Sesvete. Ime iz nim. Heiligenstriezel.

HALM, Hans

DJ: Johann Rosarovitz, der ersete österr. Generalkonsul in Cherson, (1738-1789), BF 21, Eisenstadt 1952

HALLER, Štefan, zastupnik

iz Hrvatskih Šic, H

L: HN 1911/5, 7

Halmeš –> Jablonec

HAMM, Josip, sveučilišni prof., filolog

(* Gat/HR, 03.12.1905. – † Beč, 23.11.1986., HR, A)

Bio je redovni prof. slavenske filologije najprije u Zagrebu, a od 1960. do 1976. na slavistiki u Beču. U toj funkciji je podučavao i izobrazio veći broj gr.H. U Beču je reorganizirao študij slavistike i zdignuo razinu bečke slavistike. Veliki broj znanstvene problematike, njegova inovativnost, kot i analitična metoda mu je potkripila ugled med svitski znanstveniki slavenske filologije. Osebite su mu zasluge na staroslavenskoj filologiji, gramatiki, kritičnom prikazu staroslavenskih spomenikov, glagoljizmu, hrvatske glagolske književnosti, a ča je za nas od posebne važnosti na polju dijalektologije, akcentologije, jezikoslovne teorije i puno drugoga. Autor mnogobrojnih knjig i člankov, u prvom redu gramatikov i čitankov. Bio je redovni član JAZU i stranih akademijov.

Gradišćanska Zemaljska vlada je predstojnika Bečanske slavistike pozvala na peljanje projekta izdjelanja gradišćanskohrvatskoga rječnika, ki projekt je u 70. ljeti ušao u kulturni dogovor izmedju Republike Hrvatske i Zemlje Gradišće, čime je osigurano financiranje tog velikoga projekta. Prof. Hamm je peljao ta projekt od 1972. do pojavljenja prvoga sveska 1982.

DJ: Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch, Eisenstadt – Zagreb 1982; Österreich und die Südslawen, in Symposion Mogersdorf 1970; Eisenstadt 1973, 9-22;

L: HL I. 431-432; HN 1976/2-3,1-2, HN 1996/50,10; Festschrift, Wien 1975, ÖAdW; Josip Hamm i njegovo djelo, Zagreb 2007, (ur. A. Jembrih)

HAMELIN, Jules-Camille, vojnik-general

bojne komisije u Ugarskoj (1919.-1921.), član Internacionalne gerneralne komisije u Šopronu 1921.

Njemu je Martin Meršić st., na čelu jedne gh. delegacije predao peticiju u ime HKD u Gradišću za ostanak hrv. manjine u Ugarskoj.

L: MM st., Spominki, Željezno 1993.

Hamporak –> hrv. ime za Hainburg: Hamporški gaj =Hainburger Wald

HANDL, Cino,

DJ: Chorvatsky Grob, Matica, Zagreb 1958/3, 58

HANDL, Franjo, učitelj

(*Vulkaprodrštof, 04.04.1927. – †Cindrof, 11.02. 2016., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Željeznu, počeo Trgovačku izobrazbu, pak učiteljsku školu u Beču. Kao učitelj u različni gradišćanski seli, na zadnje u GŠ Cindrofu, peljajući funkcionar HKD, HŠtD, peljač Tamburice Cindrof i Limene glazbe Cindrof.

DJ: Kroatische Weisen, LP ploča, Limena glazba Cindrof

L: HN 1997/14, 17, HN 2007/14, 11

HANDLER, András

(*Petrovo Selo, H)

Študij na ELTE, komprativna lingvistika, dr. fil. 2014. Član –> Pinka Banda i

–> Kopriv. Predstojnikj Kršćanskoga muzeja u Prisiki.

DJ: Nove riči, novi izrazi u standardnom hrvatskom jeziku od kraja 20. st. do danas. Budimpešta 2015.; izložba 1700. ljet sv. Martin;

L: HN 20143/14, 18.

Hannersdorf – Šampovar – Sámfalva

Poslije opustošenja u 16. st. popunjeno s Hrvati. U 17. st. Hrvati imali većinu. Hrvati asimilirani tokom 18. st., germanizirani.

L: Breu, 90; NWSt, 95

HANS, Walter

DJ: Ein kleiner Beitrag zur Kenntnis der kroat. Trach im Bgld., BHBl. 1949/2, 80

HÄNEL, Anne-Kathrin

DJ: Evaluation des zweisprachigen Schulwesens im Burgenland/Evaluacija dvojezičnog školstva u Gradišću, Eisenstadt 1997.

Haračun – Horitschon – Haracsony

Gornjopuljanski kotar, u 16. i 17. st. jaka hrv. manjina u selu, germanizirano.

L: Breu, 93, WSt, 84

HARANGOZÓ, Ferenc, svećenik

(*Petrovo Selo, 24. 01.1908. – †Sambotel, 23.12.1991., H, A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Kisegu (1928.), teologiju u Sambotelu i Innsbrucku (1934.), kapelan u Zalaegerszegu (1935.-1936.) kod –> Mindszentyja, doktorirao 1935., vjeroučitelj u Sambotelu (1938.-1942.), desetnik u Tišini/Csendlaku i biškupov povjerenik do 1945., subregens u sjemenišću u Sambotelu, 1948. ga tajna policija uhapsila, uze u Pešti, Badenu, Neunkirchenu, dojde u zarobjeničtvo u Sibir (1949.-1955.), uza u Budimpešti odakle ga oslobodila –> ugarska revolucija 1956. Po oslobodjenju dojde na zapad, kapelan za Ugre, profesor lat. jezika u Švicarskoj. Direktor ugarske gimnazije u Burg Kastlu/D (1960.-1973.), urednik novin Életünk, (1977.-1986.). Sprohadja kardinala Mindszentyja na pastoralni putovanji po zapadnom svitu. 1988. je imenovan prelatom, pomoćni farnik u Cindrofu i okolišni hrv. seli (1986.-1991.).

DJ: Emlékek a táborokból – A csendlaki parókiától a szibériai hómezőkig, kilenc évbörtönben és munkatáborokban, Szombatheyl 2012.

L: CGG 1992/2,5, Geosits, Szentpéterfa, …, 162-163

HARANGOZÓ, Vilmos, svećenik

(*Petrovo Selo, 09.03.1945., H)

OŠ u rodnom selu, teologiju u Sambotelu (1968.), kaplan u Rábakethelyu (1968.-1970.), Szemenyecsörenye (1970.-1972.), Páki (1972.-1976.), Kisegu (1976.-1979.), farnik u vendskom ugarskom selu Dolnjem Seniku/Alsószölnök, Rábatótfalu, Szakonyfalu (1979.-1987.), Semyénháza, Tótszerdahelyu, Kisegu (2006.-2021.), od 2021. u Petrovom Selu, 2021. časni kanonik, 2022. kanonik.

DJ: Ruža nebeska, Molitve i popevke, Pécs 1993.

L: Stefan Geosits, Szentpéterfa, …, 163-164

Harastin/Hristavice – Harasztifalu

u županiji Vaš, kotar Kermende, naseljeno s Hrvati sredinom 16. st., skupa s Nadaljom i Berekom, od Erdődyja, od 1605. Batthyányja. Pripada Kermedskoj gospošćini. 1756. se spominje kot čisto hrv. selo. 1910. izgubili većinu. madjarizirano.

L: Breu, 68; WSt, 63

Haringsee – Harišej

u DA, Maračko polje, kotar Gänserndorf. U 16. st. od 43 familijov samo 5 hrv., bili svenek u manjini, germanizirani.

L: Breu, 68, wiki; WSt, 27

Harmisch – Vardeš − Hovárdos

veleopćina Kohfidisch, kotar Borta, sridnjovjekovno nimško naselje, na novič naseljeno s Hrvati u 16. st. Početkom 18. st. se spominje kot hrv. selo. Početkom 20. st. izgubili većinu, germanizirano.

L: Breu, 72; WSt, 95

Harmonija,

muško pjevačko društvo u Velikom Borištofu, osnovano 1922. od Martina –> Meršića ml., latinske i crikvene jačke uvježbavao uč. Jožef Thüringer. Postignu već u prvi ljeti veliki ugled. 1924. društvena zastava obnovljena 1984. Po odlasku MMml. 1925. pelja J. Thüringer do 1935., poslije od 1937. Jožef −> Liebezeit do 1942., pak Jandre Perušić, Franc Karall, od 1954. ponovno Jožef Liebezeit, pa od 1963. Franc Karall, od 1965. do 2009. Mirko –> Berlaković, ki osnuje tamburaško društvo i preimenuje „Pjevačko i tamburaško društvo Harmonija“, pak Štefan –> Zvonarić, od 2009. Rudi –> Berlaković. 1983. su imali prvu LP ploču. Nekadašnje muško društvo je danas skoro čisto žensko društvo.

L: KG ’83, 121-123; HN 2009/7, 14; HN 2012/ (03.08.)

Harmony,

rok grupa osnovana od Hansa Palatina.

Harrach, plemićka obitelj,

austrijsko-česka plemićka obitelj, ka je imala svoja imanja i u Mošonskoj županiji. Plemstvo je dostala 1563., od 17. st se je razdvojila na dvi linije, Lajtansko-Bruke i Ro(h)rave. Rohravu su kupili 1524. ljeta.

L: Nagy Ivan; wiki

HARTMANN, Ivan, učitelj

(*Klimpuh, 26.08.1908. – †Stendal, 18.03.1945., A)

Jive Juričin, OŠ u rodnom selu, uz školski posao piše pjesmice, jačke i priredjivao božićne igre, brigio se je za folklor i narodnost. Spričanja na glasu. 1928.-1940. učitelj u Klimpuhu.

DJ: Živio, Himnuš sv. Jakovu, Procvati pustina…, Jačka od kuge,

L: KG ’94, 110-112

HARTMANN, Josef, glumac, režizer

(*Kalištrof, 12.09.1956., A)

študirao u Zagrebu, osnovao multimedijski Archiv Croate u prostorija Echoraum u Beču, vrši režizerske posle po hrv. seli. HAK-ovski projekt „Kako“ 1999., 2004. Cyberhrvati, na Institutu za teatrologiju pelja 2008. seminar „Arno Schmidt: Theater in der Literatur“.

DJ: Hrvatski generator, film HKD; Kako, 1999;

L: HN 1999/1, 14, HN 1992/16, 3

HARTMUTH, Adolf,

DJ: Sippen. Hornstein, Gemeinde mit kroat. Mehrheit nach der Steuerliste vom 1938, ???; Über die Deutschblütigkeit (!) der Kroaten im Kreis Eisenstadt, Grenzmarkzeitung, 8. jan. 1939.

Hasendorf im Burgenland –> Zajčje Selo

Haslau an der Donau − Hazlava, prije Kroatisch Haslau

leži na Dunaju, danas veleopćina Maria Ellend, 1529. naseljena s Hrvati i zove se Kroatisch Haslau, do 19. st. sačuvala svoju hrvatsku većinu, asimilirana, germanizirana.

L: Breu, 126; WSt, 14

Hašaš –> Hrvatski Hašaš

Hati/Haci,

Hrvati Pandrofske uzvišine i okolice Požona. Naziv izgleda dojde iz Heideboden.

Hatsko Kolo – Hatski trio

DJ: 1996. prezentirali „Kadegod su svatski“ pirovne običaje iz Novoga Sela.

HAUDE, Thomas van

(*Koljnof, 02.04.1879. – †Sigrob, 24.09.1960., H, A)

Stariotac došao 1848. iz Holandije i priključio se je ug. revoluciji, oženio se je Koljnofkom. Unuk Thomas je študirao bogosloviju u Juri i bio posvećen 1903., kaplan u Tatabányi, administrator u Ciklešu (1905.-1907.), u Velikom Borištofu (1907.-1912.), administrator u Schattendorfu, kaplan u Pandrofu (1916.-1918.), pomoćni farnik u Dolnjoj Pulji, potom farnik u Sigrobu (1918.-1960.).

Dopisnik NN.

L: HN 1960/15, 3.

HAUSMANN, Štefan,

(*Pajngrt, 26.12.1934., A)

napisao modernu verziju Muke Kristuševe u Pajngrtu, 2009.

L: HN 2009/15, 19

HAUSZER, Fabian, svećenik

(*Rosvar, 14.09.1790. – †Jura, 01.08.1871., H)

Teologiju završio u Juri (1815.), farnik u Rosvaru od 1822. Do 1858., kanonik u Juri (1858.), nadzornik za hrvatske škole. Djelao na približavanju gh. jezika na zagrebačku –> Gajevu normu.

DJ: Početnica, 1853. (po zagrebačkoj normi, 1854.), Kroatisch-deutsches Wörterbuch für Schullehrer, mit besonderer Rücksicht auf den Dialekt der Kroaten in der Raaber Diözese, Wien 1858; Erziehung der kroatischen Jugend, 1851; ein Buch für die Firmlinge

L: HN1926/2, 3; Bedy III, 479-480; BF 1983, (27. Juli), 36

HÁZI, Jenő, povjesničar

(*Vásárkút, 16.04.1892. – †Šopron, 10.02.1986., H)

OŠ u rodnom selu i Újpesti, gimn. u Požonu, sveuč. u Budimpešti. Od 1918., slobodnovoljac u PSB. Do umirovljenja arhivar i bibliotekar u Šopronu.

DJ: Sopron szabad királyi város története, Ödenburg 1920/30; Néhány történelmi adat a nyugat-magyarországi horvátokról. Vasi szemle 1937/IV, 11-13; Az első népszámlálás Vas m., 1697-98, Tört. közlöny 1957/1; Die kanonische Visitation des Stefan Kazó Archidiakon von Eisenburg/Vasvár im Bgld. Teil des Komitates Eisenburg in den Jahren 1967-1698. Eisenstadt 1958, BF 37; Die kanonische Visitation des Peter Tormásy Archidiakon von Eisenburg aus dem Jahre 1674, Eisenstadt 1961, BF 45;

HAZU

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Osnovana kot Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU) na idejami hrv. narodnoga preporoda, ponajviše zaslugom biškupa Josipa Jurja –> Strossmayera, službeno osnovana 1866., od 1991. pod sadašnjim imenom. Zamišljena kot znanstveno središće svih južnih Slavenov. Prominila ime u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti = HAZU. Od 1988. je nje dopisni član iz Gr. Nikola –> Benčić.

L: HL I, 468-469

HAYDN, Josef

(*Rohrau, 31.03.1732. – †Beč, 31.05.1809., A)

Školovao se je u Hainburgu, Beču, od 1749. prigodni muzikaš u Beču, 1759. namješćenje kod grofa Morzina u Češkoj, od 1761. dojde u Željezno knezu Esterházyju, kade ostane do 1790. Po tom putuje u London, kade dobije mnogobrojna priznanja, 1793. se preseli u Beč. Mrtvo tijelo prez glave su mu 1820. prevezli u Željezno, raka hodočasne crikve na Brigu. Glava je spojena s tijelom stoprv po DSB.

Obdjelao u svojoj muziki brojne gh. narodne jačke: Jutro rano se ja stanem u „Gott erhalte“, Hob. XXVIa, Nr. 43; Žena j’ muža u simf. 103, Divojčica potok gazi u simf. 103, Oj Jelena, Jelena u simf. 104.

DJ: CD

heanc dijalekt -> hienc dijalekt

Hegykő – Hećka – Heiligenstein,

pripada Šopronskom kotaru, u 16. st. malobrojna hrv. manjina. Danas termalno kupališće, madjarizirano.

L: Breu, 95; WSt, 56

Heigeigen, džes-grupa

Člani Hanes Lasaković, Markus Prenner, Feri Schwarz, Jürgen Steiner, Marianne Prenner, igraju po svojoj definiciji „gscheada tschäss“ u heancskom dijalektu, igraju i hrv. jačke, imaju i CD: 2008 Joschi-Joži.

L: HN 2006/11, 11 i 2006/13, 13; HN 2008/18, 8

Heiligenkreuz im Lafnitztal – Rábakeresztur,

u Jennersdorfskom kotaru, u 17. veća skupina Hrvatov u selu, germanizirani.

L: Breu, 61

Heimwehren = Domobrani

A paravojna organizacija med dvimi boji. Organizirani od desničara kot samoobrambene postrojbe, prvo u Tirolu. Od 1923. ljeta su livičari postavili kot ravnotežu –> Republikanischer Schutzbund i tako stalno se medjusobno provocirali. Osnovni program su deklarirali u tzv. Korneuburger Eid 1930. Zbog različnih grupacijov se nisu mogli ujediniti. Peljači su bili: Walter Pfrimer, Ernst Rüdiger Starhemberg, Richard Steidle. Bili su uniformirani, najpoznatiji znak im je bio tetrijebsko pero na krljači i krukasti križ. Od 1930. su prešli u jedinstvenu organizaciju –> Vaterländische Front pod peljanjem Ernsta Rüdigera Starhembergera (1934.-1936.) i Kurta Schuschniga (1936.-1938.).

L: wiki

HEINBUCHER, Joseph, Edler v. Bikessy,

(*1767-?, A)

oficir, slikar

DJ: Pannoniens Bewohner in ihren volkskundlichen Trachten auf 78 Gemälden dargestellt, nebst ethnographischer Erklärung, Wasser-Kroaten bei Güns., Wien 1820, auf S. 33 Nr 14 Ein Bauer aus dem Neutraner Comitat, Musizierende Zigeuner in Ungarn, 1820.

HEISINGER, Elvira, rodj. Fazekas, učiteljica

(*Gerištof, 28.09.1968., A)

Prije učiteljica na GŠ Veliki Borištof, direktorica danas.

Študij pedagogije i političkih znanosti završila 2000.

DJ: Musical Mišići I. 1994. II. (1998.); Verwahrlosung, Wien 2000., dipl. dj.; Mariov cirkus 2000, prv.: Šari grad, Ema Pipifilipi, Wien 2000, hkdc, prij.

L: HN 2000/43, 20

HEISZ, Matthias, svećenik

(*Derfelj, 26.11.1867.-†Beč,14.07.1930., A)

Farnik u Livki (1905.1930.), desetnik u Livčanskoga dekanata, skupa s Martinom −> Meršićem st. izdao Memorandum über die private röm.-kath. Schulen des Bgldes.

Helma bei Deutsch Wagram, Helmahof

u DA, u 16. st. pusto, naseljeno s Hrvati, germanizirano.

L: Breu, 131; WS, 27

HEMETEK, Herman, slikar

(*Korenjak, 06.11.1944., HR)

Odrastao u Zagrebu i Bjelovaru i na Velom Lošinju. Završio Nautičnu akademiju, od 1974. živi u Beču.

Mnogobrojne izložbe.

L: MI 2009. listopad, 36

HEMETEK, Uršula/Ursula, etnomuzikologinja

(*DAustrijanka, A)

habilitirala na Bečkom sveučilišću na tematiku stinjačkoga pira (2001.), redovna prpf. na Muzičkoj visokoj školi.

2016. njoj u čast CD: Dragulji terenskoga istraživanja, 2016. Peljačica Instituta za istraživanje narodne muzike i etnomuzikologije, Beč.

Časni znak Rep. Austrije 2007.; Wittgensteinova nagrada 2018.

DJ: Hochzeitslieder aus Stinatz, Zum Liedgut einer kroatischen Gemeinde des Burgenlandes, Wien 1987, Phil. Diss.; Deutsch reden, Kroatisch singen/Musik als Überlebensstrategie ethnischer Minderheiten? in Trendwende, Wien 1993, 177-190; izd. … und sie singen noch immer … još si svenek jaču. Musik der Burgenländischen Kroaten – Muzika Gradišćanskih Hrvatov, Eisenstadt 1998: Muzika autohtonih i alohtonih manjin u Austriji, 2001, hab. dj.

L: HN 2001/41, 10, HN 2016/44, 8

HENIĆ/HENITS/HENICS obitelj,

porijeklom iz Hrvatske Nadalje, madjarizirana, dala Ugarskoj veći broj svećenikov, ki su većinom pohadjali jezuitski konvikt u Kisegu: Henits János (1752.-1791.), Henits József (1757.-1818.), Henits György (1768.-1808.), Henits Miklós (1775.-1824.), Spaics Péter (1735.-1797.), Spaics György (1724.-1799.), Spaics István (1743.-1804.). U ug. literaturi poznata majka po pjesmi od Géze Gárdonyija Paizs Anna, Gárdonyijeva starastaramajka je bila Henićka. Natpis na grobnom spomeniku: Itt fekszik Henics Anna / Hét papok nevelőanyja / Kik közül négynek édes szülője / Háromnak pedig igaz nevelője. / Megholt 1796., 31. januárján. / Élt 72 esztendőt. (Ovde počiva Ana Henić / [Henits Ana], sedam duhovnikov mati hraniteljica, izmed ovih je četirim rodjena (krvna) mati, a trim prava odgojiteljica. Pomrla 31. januara 1796., prijev. od Ivana –> Nemetha)]

L: KG 1958,42-49; Dobri Mária, „Itt Fekszik Henits Anna Hét Papok Nevelő Annya“, A horvátnádalaji temető sírkővei, Körmend 1994, 36

HENIĆ/HENITS, Erzsébet,

DJ: Vas megye földrajzi neveinek szláv kapcsolatáról, Studia Slavica Savariensia 2/Szombathely 1982, 124-128

heraldika,

pomoćna historijska znanost o grbi. Izučava postanak, razvitak i pravila sastavljanja i oblikovanja grbov. U gh. seli se je grb upotribljavao od 17. st. Rihtari/suci su ali imali i prlje svoje pečate s grbom. Poznat nam je pečat iz 1664. Georg Roschitza iz Kalištrofa, Lorenz Maurschiz iz Bajngroba 1664., Gregor Kostälek, Cindrof 1664., Mathisa Warilitsch, Trajštof 1689., Georg Leuschytz, Ciklež 1698., Lorenz Schimanowitsch, Celindof 1698. … Jedino heraldično djelo med gh. imamo od Haralda i Leonharda –> Pricklera Hoheitszeichen der kroat. Gemeinden des Bglds, Eisenstadt 1997, hkdc.

HERBEN, Jan

(*Brunovice, 07.05.1857. – †Prag, 24.12.1936., CZ)

Gim. je završio u Brnu (1878.), študirao povijest, zemljopis i češki jezik, žurnalist.

DJ: Tri chorvatské osady na Moravê, časopis Matice moravské, 1882/14, 1-25, Vienac 1882, 34 I 203

L: wiki

HERCEG, Rudolf,

utemeljitelj DPGH.

Hercegovac,

naselje u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u Hrvatskoj, oko 1500 stan. U njemu se održu „Dani pučkoga kazališta“, na ki sudjeluju redovito i gr.H.

L: HN 2019/ (18.01)

Hercegovina,

južni dio Bosne i Hercegovine, zauzima oko 1/5 toga prostora. Ime je dostala po Stjepanu Vukčiću iz 1448., po prvi put se spominje 1454.

L: HL I, 438

HERCZEG, Petra, novinarka

(*Novi Grad, 1966., A)

Študij publicistike na sveučilišću u Beču, završi 1992. dr., slobodna sudjelačica ORF Gradišće (1992.-1998.), sudjelačica Donau Universität Krems (1998.-2000.), predsjednica društva –> Burgenländische Forschungsgesellschaft (1997.), lektorica i asistentica na Bečkom sveučilišću Institut za publicistiku (2001.).

DJ: Odnos manjina-većina – komunikativni nesporazum, Wien 1992, dip. dj.; Mehrheiten-­Minnderheitenverhältnis – ein kommunikatives Mißverständnis?!, Wien 1995, 12-17, Sprache als Erbe, Aufwachsen in mehreren Sprachen, Klagenfurt 2006, Wieser; Menschenbilder kod Ö1; briga za dičju emisiju Rudi der rasende Radiohund;

L: HN 1992 (06.11); HN 1997/51, 19

Herderova nagrada,

Kulturna nagrada „Alfred Toepfer zaklade“ za istočne zemlje, kot pâr sličnim zapadnim nagradam. Utemeljena 1963. za zvanaredna postignuća u umjetnosti i duhovni znanosti, dotirano s 15.000 €, medalijom i štipendijom. Zadnji put podiljena 2006.

L: wiki

HEREK, Snježana, novinarka

Odlikovana 2017. kulturnom nagradom „Metron“. Redovito izvješćava u Zagrebu u „Večernjaku“ na Hrvatskom radiju i u „Fenixu“ u Nimškoj.

L: HN 2017/12, 8

HERGOVIĆ/HERGOVICH, Fred, pjesnik, novinar

(*Beč, 20.09.1960., A)

Završio študij gospodarstvenih znanosti u Beču 1984., suradnik hrvatske redakcije ORF Gradišće, predstojnik hrvatske redakcije od 2005. Dvojezični pjesnik. Dobitnik književnoga naticanja BEWAG-a (1987.).

Sudjelovao na Medjunarodnom sajmu knjig u Frankfurtu (1995.) u okviru Literaturwein.

DJ: Staubsaugen, 1988; u antologiji Österreichische Lyrik und kein Wort Deutsch, Innsbruck 1990., 2008.; 1994; Lese – das Buch zum Wein, 1995.; Briefe an Stix, 1994; morgengrün&abendblau, 1996.; Kurti telefoniert, radiodrama

L: HN 1987/3, 4; bvz, 1988/44

HERGOVIĆ/HERGOVICH, Vince,

Predsjednik –>DGHU od 2016.

DJ: Domovinski ljubomor je bil uzrok da je Plajgor glasal za Ugarsku, u Trianon és a hűségfalvak, Budapest 2004, 48-56

HERIĆ/Herits, Anton/Antal, svećenik, političar, publicist

(*Zalaegerszeg, 13.02.1825. – † Cindrof, 15 07.1905., H).

Gimn. je pohadjao u Varaždinu, teologiju završio u Pešti 1848., posvećen 28.08. u Juri, kapelan u Szomódu (1848.-1849.), administrator u Szőnyu, vojni kapelan ugarske revolucionarne vojske Györgya Klapke (1849.) u Komornu, hižni zatvor u Zalaegerszegu (1850.), administrator u Ugarskoj Kemlji (1850.-1851.), kapelan u Vulkaprodrštofu (1851.-1853.), i Rábaszentmihályu (1853.), farnik u Hrvatskom Židanu (1853.-1857.), a od 1857. do smrti 1905. u Cindrofu, zastupnik Deákove stranke u ugarskom parlamentu (1875.-1884.). Grgo –> Gusić mu za tu priliku piše kortešku Jačku na slavu našega kotarskoga poslanika… (1875.) i pojavi se letak Jačka na zbiranje i slavu …, vitez reda Franje Josipa, časni gradjan Rušte.

DJ: Egyházi beszéd …, Sopron 1876; Biblička povêstnica …, 1856, rp; Muraközi kérdés, Sopron 1862, letak

L: HL I, 440; KG 2005, 171-185; SFNP 113-114; SJMI IV/763; ZZGH 57

HERIĆ, Bernhardt, ekonom

(*Čemba, 23.02.1977., A)

OŠ u Vincjetu, Muz. GŠ u Velikom Petarštofu, trgovačku školu u Borti, carinar na prijelazu u Čajti, pak u zračnoj luki Schwechat, bakaleurat u Beču. Zaposlen u Austrijskom ministarstvu za financije.

L: HN 2017/ (19.01)

HERIĆ/HERITS, Werner, novinar

(*Čemba, 1965., A)

OŠ u rodnom selu, študij povijesti i geografije na sveuč. u Beču. Suradnik hrvatske redakcije ORF Gradišće, korespondent ORF-a u Beogradu (1997.), Ö1 Mittagsjournal, suradnik –> OESS-a (2000.) na Kosovu, od 2016. predstojnik ORF Gradišće.

DJ: Die Wiedergeburt der Demokratie/Preporod demokracije, 1945. Ende und Anfang, Grosspetersdorf 1996, BENUA

L: HN 1997/25, 4; HN 2000/25; HN 2016/47, 11

HERMANN, Róbert, povijesničar

(*Székesfehérvár, 1963., H)

Brojna djela o ug. revoluciji 1848.-1849.

DJ: A Todorović-hadoszlop átvonulása Sopron és Vas megyén 1848 októberében, Soproni Szemle, Sopron 1999/3/LIII, 241-285; Vértanuk könyve. A magyar forradalom és szabadságharc mártírjai 1848-1854, Budapest 2007? A Drávától a Lajtáig, Budapest, 2008.

Hervatski kalendar gradjanske deržave

Željezno 1923., za 1924. nije potvrdjen, 1925., 1926., ur. Martin –> Borenić i Jandre –> Kuzmić.

L: Zvonarić K., 64-66

Hervatski kalendar svetoga Antona Paduanskoga,

Kiseg 1903.–1922., ur. Martin –> Borenić, Ivan –> Domnanović, Andrija –> Kuzmić

L: Zvonarić K. 56-60.

Heugraben –> Žarnovica

Hidegség –> Vedešin

hienc dijalekt = Hienzenmundart,

nimško narječje u Gradišću, sridnjobavarsko ui narječje: gut / dobro / guid; Mutter / mati/ – Muida; Schule / škola/ – schui; Hut / krljača / – Huid; genug / dosta / gmui; …

L: wiki

HIKELY, Eduard

DJ: Jačke, Hornstein 1875, rp. Bgld. LM, Archiv 219

himna,

grč. rič i znači hvalospjev na diku boga/božice. Danas službena svetačna jačka države, nekakve zajednice, društva, kluba, … Znači i duhovnu crikvenu jačku.

O himna je krajem 20. st. nastala nelagodnost i o gh. himni od Miloradić- Vukovića, kada su u prvom redu tzv. zeleni počeli izvrćavati sadržaj. Diskusija i u HN.

L: Hura, hura. hura! Versuch einer inhaltlicher Zurechtrückung, stimme, 2005/nr 57/Winter, 11: HN 2005/44, 13; HN 2007/7, 10; Die andere Hymne, stimme von und für Minderheiten, 2005/57

HINDERLING, Robert, sveuč. prof.

DJ: Die Deutschen in Südtirol und die Kroaten im Burgenland, Bayreuth 1981, Pilotstudie

HIRSCHLER, Michael

(*Mjenovo, A)

Latinski, arheolog, študij u Beču, prof. lat. jezika u Beču.

DJ: Kratak pregled o znanstvenom djelovanju Mate Meršića Miloradića s točnijim obzirom na njegova latinska djela, ng. 2016/4, 21-23; Mjenovski metorit – Der Meteorit von Kroatisch Minihof, Mjenovo 2019

historiografija,

je pisanje povijesti. To su pismena djela historičarov o povijesni činjenic, rezultat istraživanja o prošli dogadjaji. Najpoznatija djela imamo od Ferda Šišića. Trpimira Macana, … Za gr.H. prve rukopisne pokušaje početkom 20. st., Ivan –> Dobrović. Suvrimeno se je najopširnije bavio povijesni tema gr. Hrvatov Feliks –> Tobler. Skoro svako selo ima obdjelano svoju prošlost od hobyhistoričarov. Za više razrede obaveznih dvojezičnih škol „Povijest gradišćanskih Hrvatov“ 2018.

DJ: Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata, Zagreb 1995, Berncsics-Šašić-Zvonarich, Povijest Gradišćanskih Hrvatov, Željezno 2018. HKD za škole; Österreichische Geschichte, HG. Herwig Wolfram, projekt 15 sv. Ueberreuter

hištorija,

lipa povidajka = hištorija, po ug. széphistorija, proširena narodna književna forma u Ug., početo od turskih bojev. I med gr.H. proširena rukopisno: Genoveva, Maria Fröhlich, Cogrštof 1940., rp; Nauk od mesopusta, Od Boga bojeće divojke, Od Lipe Karoline, Od Petrovardanske Divojke, Aleksander, Franc Vuković, Mjenovo 1898., rp. zbirka pod naslovom Lipa pripetenja.

hištvo,

hižni stališ = Ehestand. Životna zajednica žene i muža, uredjena po hištvenom zakonu, osnova obitelji i branjeno zakonom. Osnovno obilježje do najnovijega vrimena je biološka različnost spolov (biološka komponenta), slobodan pristanak peršon ke ju sklapaju, monogamost i trajnost. Po civilnom pravu razrešivost, po crikvenom ne. Po zakonu hištvo reguliraju različne potriboće žene i muža s ciljem prirodnim dobivanjem potomstva, moralnim i društvenim medjusobnim pomaganjem i poštivanjem. U novijem vrimenu je hištvo došlo u krizu. Od 2018. novi zakoni o hištvenom staližu.

DJ: Szelszka piszma Szvitszkoga histva, U Pešti 1868.; Dužnosti pravovérnih keršćanov ča svitsku ženitbu naliže, Polag pastirskog pisma Dr. V. Z., prez datuma tiska.

L: HL I, 147

hiža,

alternativno se govori i za stan i za sobu. Obiteljski seljački dom, u naši kraji panonski tip: prizemna, tri prostorije (prednja ili lipa hiža, veža, črna hiža = kuhinja), zadnja hiža. Danas se minja arhitektura (urbanizira).

L: HL I, 667

hižno ime,

je naziv hiže/kuće/stana, ko nije identično s obiteljskim imenom. Obdjelano u diplomski djeli: –> Bencsics Gyöngyi, Narda, Sabina –> Pavitsits, VP. i ZIGH Hižna imena u gradišćansko-hrvatski seli Gradišća, Slovačke i Ugarske, I. sv. Trajštof 2014, II. sv. 2015., III. sv. 2016., IV. 2017.; Vulgo Namen – Hižna imena, Parndorf – Pandrof 755 Jahre – 755 ljet, 1264-2019, 2019, hkdc; Gemeinde Heugraben – Erste Burgenländische Häuserchronik, 2013.

Hižni kalendar za naš katoličanski narod,

Šopron 1892.-1894., izdavači: Franjo –> Ferčak, Ivan –> Čenar, Mate –> Horvath

L: Zvonarić K., 40-43

HKD Glasilo,

časopis HKD-a, izdavač HKD u Gradišću.

HKDC, hkdc –> Hrvatski kulturni i dokumentarni centar

HKD u Gradišću –> Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću

Hlohovec – Glogovac − Bischofswarth

1570. novoosnovan od Hrvatov, krajem 18. st. asimilirano. Danas nacionalni park Valtice i Lednice. Ljeta 1851. uz 600 Slovakov još 113 Hrvatov, slovakizirano.

L: Breu, 135; WSt, 38

HND –> Hrvatsko nakladno društvo

Hochstädten – Hochštetno – Vysoká pri Morave,

znatna hrvatska manjina u 16. i 17. st., slovakizirano.

L: Breu, 119, WSt, 121

Hodas – Markt Neuhodis − Városhodász

Lj. 1540. još nimško selo ali tokom 16. st. nastane hrv. s ug. i nim. manjinom. Preobrne se tokom 17. st. opet u nim. s hrv. manjinom.

L: Breu, 84, WSt, 96

Hobdelci – Edlitz i. B. – Abdalóc,

filijalka Sv. Katalene. Nekadašnje opustošeno selo Edelin na novič naseljeno s Hrvati. U 17. st. čisto hrv. selo, u 19. st. izgubu većinu, danas čisto asimilirano, germanizirano.

L: WSt 94

hodočašće,

putovanje pojedinih ili grupov ljudi prema nekom svetom mjestu. Simbol putovanja kršćana kroz trpljenje i napor do hodočasnoga mjesta. Glavna hodočasna starija mjesta za gr.H. su bila Celje, Lovreta, Željezno, Marianka, Selce, Svetica za jezerom, Vincjet, Malo Celje, Kerteš i druga. U novije vrime i Rim, Lourdes, Fatima, pa i hrvatski Trsat, Medjugorje. Iz 19. st. imamo i dokaze za hodočašćenja u sv. Zemlju.

DJ: Stefan Raimann, Das Wallfahrtswesen der burgenländischen Kroaten / Hodočašćenje Gradišćanskih Hrvatov, HNVŠ 1996.

L: HL I, 445

Hof am Leithaberge –> Cimof

HOFFER, Franc, učitelj

(*Filež, 15.05.1855. – †Gerištof, 02.06.1943., A)

Od 1878. do 1922. Školnik u Gerištofu.

DJ: Duhovne jačke, rp. 1936. u biškupije Željezno

HOFFMANN, Alexandra, slikarica

HOFFMANN, Heinz, učitelj

(Wolfsegg/Gornja A, 04.08.1944., A)

Odrasao u Mučindrofu, učit. školu 1965. Učitelj dvojezične GŠ u Velikom Borištofu (1967.-2002.). Specijalist za sviranje na organcu, u prvom redu balade.

DJ: Baran, povijesna igra, dvojezično, Veliki Borištof 1995; Dobro – narodne jačke Gradišćanskih Hrvatov, CD 1997, ORF produkcija; Vidovinka – balade Gradišćanskih Hrvatov, CD, ORF produkcija 1998; Tekstilija – Textilia ili Des Prinzen neue Kleider, komedija, dvojezično, Veliki Borištof 1999

L: HN 1997/9, 12, HN 1998/19, 10-11

HOFFMANN, Martin, učitelj

(*Pervane, 08.11.1948., A)

DJ: Beitrag der röm.-kath. Kirche zur Erhaltung der kroatischen Volksgruppe im Burgenland, Eisenstadt 1970, dipl. dj.

HOFFMANN, Štefan, skladatelj

(*Vulkaprodrštof, A)

DJ: CD; Shan plavi planet ili Egomanija, mjuzikl, 2010., dvojezično: Hrvati, rp.

L: HN 2010/28-29, 25.

Hoffnung,

časopis za uznike u Željeznu 1994.-1996., gl. ur. Leo –> Stubić

Hohenau an der March, DA – Cahnov/Cajla

Ljeta 1579. useljeno nekoliko hrv. familijov u selo, gospošćina Lichtenstein, germanizirano.

L: Breu 134; WSt, 34

Holič

Gospošćina fam. Czobor, naseljavaju Hrvate i Srbe.

L: Ku 202

HOLZER, Georg, slavist

(*Beč, 1957., A)

Porijeklom po majki Kustrich iz NS, djela na slavistiki u Beču. Autor brojnih monografijov i znanstvenih doprinosov. Stručnjak za protoslav(en)ske jezike. 2008. izabran za dopisnog člana HAZU.

DJ: Die urslavischen Auslautgesetze und ihre mathematische Formulierung, Wien. 1981, Pril. Diss. Wie Historische Grammatik des Kroatischen, 2007; Das Erschließen unbelegter Sprachen, Wien 1996.; Urslawisch, in Lex. Der Sprachen des eur. Ostens (2002); izdavač niza Schriften über Sprachen und Texte, do sad 8 sv.; Hrvatska spričanja u svoji povijesni i arealni dimenzija – Der kroatische Totenabschiedsgesang in seinen historischen und arelen Dimensionen, Trajštof 2009., ZIGH

L: wiki

HOLZER, Werner

DJ: Landessprachen Deutsch, Kroatisch und Ungarisch im Bgld., in Trendwende, Wien 1993, 19-86

holjba,

stara mjera za tekućinu, oko 0,833-0,848 l.

HOLJEVAC, Većeslav, političar

(*Karlovac, 22.08.1917. – †Zagreb, 11.07.1970., HR)

Gradonačelnik Zagreba, kot predsjednik –> Hrvatske Matice Iseljenika veliki prijatelj gr.H., aktivist komunističke partije na različitim visokim mjestima. Zboga aktivnog sudjelovanja o nazivu i položaju hrv. jezika 1967. isključen iz komunističke partije. U svojoj knjigi obdjeluje i gr.H.

DJ: Hrvati izvan domovine, Zagreb 1968;

L: HL I, 446

HOLJEVAC, Željko, povjesničar

(*Brinj HR, 15.12.1973., HR)

Školovao se je u Brinju, Otočcu, Senju i Zagrebu, diplomirao u Zagrebu (1997.), magistrirao na sveučilišću u Zagrebu (2002.) povijesne znanosti.

Zaposlio se je kot asistent u Institutu Ivo Pilar. Bavi se hrv. manjinam na zapadni rubi Panonije, Vojnom krajinom, Likom i dr. Aktivan sudjelač gh. društav izvan i u domovini.

DJ: Od Hrv. Židana do Hrv. Groba, Nemzetközi szlavisztikai napok, Szombathely 1995, 73-88; Stanovništvo i gospodarstvo u Vedešinu i Umoku 1804., in HK 2001, Budimpešta 53-61; Kod nas je pitanje: hervati ostati ili ne? Matica iseljenika, 2001/5,42-46; Kod Gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj i Slovačkoj, Hrvatska revija, 2001/172-90. suautor Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj i Hrvati u Slovačkoj, Zagreb; Hrvati U Slovačkoj, Hrvatski iseljenički zbornik, Zagreb 2000, 101-119; O asimilaciji Hrvata u Temerju, Hrv. kalendar, Budimpešta 2001, 105-111; Pokrajina Gradišće, in Hrv. iseljenički zbornik 2002, Zagreb 237-246; Grad. Hrv. u Mađarskoj u razdoblju modernizacije od prosvijećenog apsolutizma do gradjanskog društva, (od polovice 18. st. do polovice 19. st.), Zagreb 2002, mag. dj.; Hrvati u Zapadnoj-Mađarskoj 1828., društvena struktura i gospodarstvene stvarnosti, in Društvena istraživanja, Hrvati izvan Hrvatske, Zgreb 2005/78-79, 691-704

L: Jelić-Holjevac, GH u Mađarskoj i Hrvati u Slovačkoj. Zagreb-… 2006, 291

HOMBAUER, Suzi (Uršina),

DJ: Gospodarski učinki iseljenja GH u Ameriku, osebujno u grad Chikago, Wien 1998, dil. dj. (sigurno njem.!!!)

HOMMA, Josef Karl, arhivar

(*Reichenau, CZ, 17.02.18901. – †Željezno, 2.02.1966., A)

DJ: Zur Gescchichte der Herrschaft Nebersdorf, in BHBl 1946/1-4, 10-33; Zur Herschaftsgeschichte des südlichen Bgldes, BF 1, Eisenstadt 1947; Die kroatische Minderheit im Burgenland, in Europa Ethnica, l Wien 1964/3; Der Wandel in der Bevölkerungszahl sowie in der nationalen und konfessionellen Bevölkeriungsstruktur des heutigen Südburgenlandes in der Zeit der von der Durhführung der kanon. Visitation des Stefan Kazó (1697/98) bis zur österr. Volkszählung 1961, in Gedenkschrift f. H. Steinackek …, München 1966, 226-239

honvéd,

ugarski dragovoljni domobranci 1848., med kimi su sudjelovali i brojni gr.H, tako npr. Janoš Theimel i Fabe Kotzian iz Novoga Sela, (kim se postavio spomenik), Gerištofci, …

L: HN 2005/44, 12

HORÁK, Emil, sv. prof.

DJ: Srbochorvátsko-slovensky a slovensko-srbochorvátsky slovnik, Bratislava 1991;

HORÁKOVÁ, Jadranka

DJ: Hrvatske i slovačke pjesme u okolici Bratislave (Komparativno-analitički nacrt, 1990; Piesnov kultura Chorvatov v okoli Bratislavy, in Musicologica Slóvaca …VXIII, Bratislava 1993, 65-106

HORÁNYI, Alexij/Elek, redovnik

(*Buda, 15. 02. 1736. – †Pešta, 12. 09. 1809., H)

Rodjen u bogatoj familiji, dobio skrbnu izobrazbu, stupio u red piaristov (1752.). Za svećenika posvećen 1761. u Njitri. Napisao mnobobrojna latinskla i ug. djela, med njimi i Memoria u kom predstavi i brojne zapanougarske Hrvate.

DJ: Memoria Hungarorum et provincialium scriptis editis notorum I+II., Pestini 1795; Wien-Pressburg 1775-77; Nova memoria …, Pestini 1792

L: SzJ, IV, 1070-1078

Horitschon – Haračun – Haracsony,

znatna hrvatska manjina u 17. st., germanizirana.

L: Breu, 63f., WSt, 84

HORN, Hilda,

DJ: Kroatische Hochzeit in Draßburg, Bgld. Leben, 1954/8-9, 5-8.

HORN, Wilhelm,

DJ: Mährische Volkstrachten, Herrschaft Lundenburg, lediges Paar (Kroaten), 1838; Ehepaar (Croaten), 1838

Horné Orešany – Obernußdorf

Sredinom 16. st. naseljava Franjo Náray a u 70. Krsto Ungnad. Držu se sve do sredine 17. st., slovakizirano.

L: Breu 30; KU. 241f.

Hornstein −> Vorištan

Horvaczko Evangyelye,

po svemu prvo samostalno izdanje na gh. jeziku, izašlo u Juri 1732. ljeta.

Do sada pronajdeni 2 primjerki, jedan u Ug. nacionalnoj knjižnici, drugi u Gradskoj knjižnici u Osijeku.

HN, 2004/9, 7

Horvát gimnázium/Hrvatska gimnazija u Budimpešti,

školska ustanova nastala za vrime Domovinskoga boja u Hrvatskoj, kada se je južnoslavenska gimnazija na Rózsák tere prepustila Srbom i tako iskala nova zgrada. Ona ima hrvatsku čuvarnicu, osnovnu školu i gimnaziju s internatom. Zgradu je postavilo ugarsko Ministarstvo za prosvetu 1996.

L: HN 1996/17, 7

HORVATH, Adolf, ikonoslikar

(*Veliki Borištof, 24.09.1915. – †Gornja Pulja, 17.09.1982., A)

OŠ u svojem rodnom selu, soboslikar u Gornjoj Pulji.

L: K50

HORVATH, Angela, muzičarka, rodj. Kornfeind

DJ: Musik und Brauch in Trausdorf im Burgenland, Wien 1988, dipl. dj.

HORVATH, Ana, učiteljica

(*Gerištof, 12.07.1903. – †Vorištan, 28.11.1989., A)

OŠ u rodnom selu, gradjansku školu, poslije učiteljsku školu u Šopronu i Gornji Šica. Učiteljica u Vincjetu, i Novoj Gori, kade se zalaže za vrime NS za hrv. jezik. Zbog zalaganja za hrv. školstvo u Novoj Gori za vrime NS (1943.) u zatvoru u Aichachu u Bavarskoj. Poslije umirovljenja 1963. se preselila u Vorištan.

L: KG 1946, 40; HN 1983/30, 8

HORVATH, Atanaz (Demeter), franjevac

(*Židan, 06.04.1892. – †Židan, 12.10.1950., H)

Stupi u red 1908., duhovnik od 1915. Služio u mnogi franjevački kloštri Ugarske, Austrije i Slovačke.

DJ: Geschichte des Gnadenortes Frauenkirchen, Neusiedl am See 1926; Jézusom irgalmazz’, Érsekújváűr 1943.

L: KG 1995, 195

HORVATH, Béla, svećenik,

(*1874. – †1921., H)

farnik u Nijemetu/Németi kraj Szalánte u Baranji,

izdao Petőfijeve pjesme u Subotici 1914., ke su redom donašale i Naše novine.

L: najava NN 1914/18, 6, opis NN 1914/19, 4-5.

HORVAT, Csaba, nakladnik

(*Čatar, 21.10.1957., − H)

Predtim referent u ug. Ministarstvu za prosvjetu, nadležan sa školstvo i obrazovanje narodnih grup u Mađ. Utemeljitelj nonprofitnoga poduzeća –> Croatica u Budimpešti. Predsjednik –> DGHU od 2010. Izdaje časopis ”Pogledi”, “Hrvatski Kalendar”,”Hrvatski Glasnik”, CD-ke, …

DJ: Vjernost onih gh. naselja koja nisu priključena Mađarskoj, u Trianon és a “hűségfalvak”, Budapest 2004, 41-47

L: HN 2000/3, 8; HN 2004/40, 5

HORVATH, Feliks, ml., učitelj, pjesnik

(* Hrvatski Cikljin, 13. 08. 1938. – †Željezno, 03. 01. 1985., A)

OŠ u Vincjetu, sridnju školu u Borti, učiteljsku u Marijanumu u Beču. Bio je učitelj u Marofu, Uzlopu i GŠ u Cindrofu. Peljao študente PA u metodiki i didaktiki. Pjesme po hrvatski novina, kalendari i časopisi. Utemeljitelj i peljač

–> Tamburaškoga društva Panonija, presjednik HŠtD-a (1977.-1980.).

L: HN 1985/2, 5

HORVATH, Feliks, st., učitelj

(*Vincjet, 20. 11. 1904. – †Borta, 31. 03. 1983., A)

OŠ domu domaćoj školi, učiteljsku školu u Beču (1929.), učitelj u Podgorju, Hrvatskom Cikljinu. Dopisnik novin, kalendarov, prireditelj kazališnih igar.

L: HN 2004/47, 13

HORVAT, Feri, atlet

(*Mali Borištof, 1959. – †Dornava, 09.08.2021., A)

Maloborištofski atlet s pačenjem. Pri „Special olympics“ 2010. u Sankt Pöltenu osvojio tri medalije u biciklanju. Diozeo 2005. i u Japanu u Naganu. 2014. je uspješno sudjelivao u Celovcu pri 6. ljetni igra hendikepiranih.

L: HN 2010/33-34, 15

HORVATH, Franjo/Ferenc, svećenik (Prečev)

(*Frakanava, 16.10.1851. – †Ostrogom/Estergom, 18.05.1924., H, A)

OŠ u Frakanavi, školovanje u Kisegu, Šopronu, Ostrogonu i u Rimu „Collegium germanico-hungaricum“, posvećen 1877. i doktorirao. Kapelan u Požonu, profesor na bogoslovnom fakultetu u Ostrogonu. 1903. kanonik, upravitelj ostrogonskoga sjemenišća, suurednik časopisa –> Magyar Sion, prevoditelj ugarskih, slovačkih i hrvatskih narodnih jačak na hrvatski, pseudonim Pannonicus. Msgr 1892., kanonik i preat 1903.

DJ: Život Benedikta Labre, Život Balerijina, Norveška misija, Civilno hištvo i crikveno pravo. Prv.: Ako ti je Marko žao …; Bili jesu dva mili …; Črni oči pojte spat …; Črljeno, črljeno …; Ja sam junak jako tužan …; Jur tri noći nisam spala …; Marica, rožica, ča te prosim; Ne more se klinčac cipiti va koprivu; Okolo Jivanjca; Sedam ljet je minulo…; Snoć kasno sam stala; Škuri oblak se po nebu šeće …; Šurlali su si junaki …; Tiha godinica ne načinja blata …; Zelena lipa gorila …; Zvečera ću selo pojti …

Vlašće pjesme: Kad posviti na nebu vičernjica …, Va Brkavi, kot kapele…, Škuri oblak se po nebu šeće, …

L: HN1994/21-22, 3, KG 1948, 48, KG 1977, 79-83

HORVATH, Franjo/Branimir, TUKAVAC, novinar, povjesničar

(*Frakanava, 15.02.1910. – †Beč, 02.04.1990., A)

OŠ u Frakanavi, jedan razred gimn. u Kisegu, dva razrede u Ostrogonu, maturirao u Šopronu. Študij prava u Beču, referendar u Beču. Prevoditelj, dopisnik hrvatskih novin i kalendarov, kada se 1953. u svadji luči od tih medijov i postao suradnik komunističkoga dvotajednika –> Naša domovina i kalendara

–> Ognjišće. Od 1958. zaposlen u Ministarstvu za trgovinu, kašnje u Bundesamt für Eich- und Vermessungswesen, sve do 1983. Uz –> Andorfera, Venca –> Gregorića je već 1956. potribovao pred sudom hrv. službeni jezik. Kao novinar otkriva neredovitosti med gr.H.

DJ: Iz naše stare domovine, KG 1952; Pukanje u stari časi, Naša Domovina 1953 (18.01); GH po drugom svitskom boju, Ognjišće 1954; Naše narodne jačke svidoki davnih časov: Franjo Nadaždi, Ognjišće 1954, 51-53; Devetdeseta obljetnica našega prvoga kalendara, Ognjišće 1954; Kraljević Marko, Ognjišće 1955; Štovanje Majke Božje Hrvatov, Ognjišće 1955, 41-45; Naše narodne jačke svidoki davnih časov, Naša Domovina, 1954 (31.01), 1954 (01.08), 1954 (19.12), 1955 (27.03); Kralj Matijaš, Ognjišće; 1956; Karlović Ivan, Ognjišće 1957; Iz prošlosti Frakanave, 1958, monografija; prijv. Holivolimolidoli, 1952, rp.;

L: HN 1986/10, 5, HN 1990/15, 10

HORVATH, Geza, svećenik

(*Gerištofr, 15.02.1913. – †Filež, 10.10.1995., A)

DJ: Iz prošlosti Vorištana, GK 1957, 109-122; sudj. kod Misala

HORVAT/HORVATH, Ignac, svećenik, književnik

(*Mali Borištof, 01. 02. 1895. – †Gornja Pulja, 22. 04. 1973., A)

OŠ u rodnom selu (1901.-1906.), gimn. u Požonu (1906.) i Šopronu (1907.-1910.), sjemenišće u Juri (1910.-1918.), kapelan u Otavi (1918.-1920.), Gijeci (1920.-1924.) i Dolnjoj Pulji (1924.), farnik u Novoj Gori (1925.-1938.), Frakanavi (1938.-1971.), kao umirovljenik do smrti živi na Gornjoj Pulji, kade umre u prometnoj nesrići. Mnobrojni članki kulturnoga, jezikoslovnoga, povijesnoga, književnokritičkoga sadržaja. Pokretač društvenih dogadjajev kot npr. –> HKD, izdavanje novin, kalendarov i knjig. Jezikoslovac i obnovitelj ghkj. Osnova mu je bila narodna duhovnost, zalagao se je za gh. samobitnost ali i za približavanje gh. prema hkj. Prvi član –> DHK (1971.). Mnogobrojne crikvene i svitske nagrade. Upeljao u –> HN. rubriku Jezikoslovne crtice (1940., 1947., 1961.). Imao politički mandat u ZS (1934.-1938.).

Pseud: Hrvat, Frakanavac, Jezičar

DJ: Veliki i mali, Beč 1927, crtice; Podatki od naših Hrvatov u južnom Gr., HN 1928/19,20; Hrvati na onkraj Dunaja, HN 1929/6; Gradišćanke, Zagreb1930, pripovijetke; Naše pisanice, Lj. K 1931, 62-65; Zvonar je kriv, Lj. Knj. 1931, 83-88; Nacrt za selske proslave 400. obljetnice našega doseljenja, Niuzalj 1933; Warum wir Kroaten uns nicht aufgeben, in Lehrerblatt (Das Burgenland) 1933/XII, 146; Turki i naše narodne pjesme, ND, 1934, 107-112; Iz narodnih običajev u Pinkovcu, ND, 1936, 46-49; Po hrvatsku, po slovačku ili po nimšku, ND 1938, 121-126, razgovor; Komu je teže na svitu, ND 1938, 83-86, igrokaz; Fran Kurelac i naši Hrvati pred 90-ih letih, ND 1938, 46-50; Narodoznanstvo (Nova Gora), ND 1939, 70-76; Iz naše stare gore, Beč 1947, roman; Zbogom kiritofi!, NT 1947/11, pod imenom Srudić; Dijačka – djačka – jačka, NT 1947/11; Babac s babicom se ketuši, NT 1948/8; Hodmo jednoč na veselje, NT 1948/21; Kišbirov iz mrzletine, NT 1948/17; Školnik zvonar, Beč 1949, igrokaz; Naši Amerikanci, KG 1949, 60-62; Bgld. Kroaten, in Görlich, Anteil u. Verpflichtung, Wien 1950, 198-202; Kisečki sajam s galibom, KG 1950, 112-115; Gestern und heute im kroat. Dorf, in VuH 1951/19; Rastok na susjedstvu, NT 1951/5; Fran Kurelac u Prodrštofu, KG 1952, 46-52; Na trgadbi u Novoj Gori, NT 1952/42; Hrvatski natpisi, NT 1953/21; Grozna pripetenja oko cimitora, KG 1954, 161-166; Brate, ostani doma, 1955., igrokaz, rp; Bit će bolje, kad se zakolje, NT 1956/5; Nedilja u starom selu, KH 1957,63-71; Prije kad se j’ mašinalo, NT/32; 1957; Dičinje radosti u Starom selu, KG, 1958, 155-158; Pitaj ga, čiji je?, GK 1958, 97; Iz torbe jednoga staroga školnika, KG 1959, 93-96; Kada se šećem po selu, NN 1959,/8,7; Zelena lipa j’gorila, KG 1960, 61-63; Junaki kod sv. Vida, KG 1960, 94-96; S perom kroz selo i život, Željezno, 1965, crtice; Kod Hrvatov zgora Bratislave, KG 1967, 71-77; 50 ljet Gradišće, igrokaz, 1971., rp; Pjesnik Ivan Blažević, KG 1971; Narodni običaji GH, in GH, Zagreb 1973, 129-134; Popis biljaka u Novoj Gori, rp.; Hiža rasipana po svitu, Željezno 1974. H·tD, Kiselo zelje, jednočinka za dicu, Božićni objed, jednočinka za dicu,

Urednik kalendarov: Naša Domovina, Gradišće kalendar, Hrvatski kalendar, tajednika Kršćanskokatoličanske Hrvatske novine 1923.

Izdavač –> božićnic: Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Ivana Brlić Mažuranić, 1960; Sveto Pismo novoga zakona, Wien 1952, HND;

Prijev.: Lukács Sándor, Božja ruka, 1924, rp.; Kö Benedek, Klarica i dva zaručnjaki, 1960, rp. Božićni objed, rp.

L: BHbl. 1985/3, 112-113; HL I/448; Robert Hajszan, Ignac Horvat, Pinkovac 1979; Milorad Stojević, Ignac Horvat, Crikvenica 1994.

HN 1965/5, 1-7; HN 1985. (08.02), 6; HN 1992/32, 5; CGG 1983/17-18; HN 1995718, 5.

HORVATH, Ivan, svećenik, etnolog, pisac

(*Židan, 01.03.1940. – †Sambotel, 27.03.2002., H)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Kisegu, paralelno muzičku školu, završio študij teologije u Juri i bio farnik u Undi (1967.-1974.). Suradnik Ug. trgovačkoga i ugostiteljskoga muzeja u Budimpešti (1969.-1971.), Hrvatskoga muzeja u Mohaču (1971.-1991.), Ug. akademije naukov, Institutom za narodnu umjetnost u Zagrebu, pečujskog radija, sabirač narodnoga bogatstva Hrvatov na Ugri. Peljač Komisije za kulturu Demokratskoga saveza Južnih Slavena i Muzeja piva. Pisac mnogobrojnih stručnih i popularnih člankov.

DJ: Kisalföldi horvátok, Életünk 1969/1, 117-120; Naši stari pripovijedaju, NN 1969/49, 3; Fratrovac, Életünk 1970/3, 242-250; Trgadba u Židanskom vinogradu, NN 1971/49, 2; Narodne pjesme iz Unde snimljene za radio, Narodone novine, 1972/15, 2; Horvátzsidányi hiedelmek, Arrabonna 1973/15,169-198; A „vila“ szerepe a nyugatmagyarországi horvát néphitben, Namzetközi néprajzi nemzetisegkutató konferencia, Békéscsaba 134-141; Széphistoria – népballada, Életünk 1977/1, 66-72; Praznični običaji i narodna vjerovanja čakavskih Hrvata u zapadnoj Mađarskoj, Etnografija južnih Slavena u Mađarskoj 1977, Budimpešta 1977, 62-78; A naptári ünnepekhez füződő szokások és hiedelmek a nyugatmagyarországi horvátoknál, Folklór Archivum 1978, 10; Narodna balada o djevojci vojniku, Etnografija južnih Slavena 1979, Budimpešta 1979, 60-72; Običaji-pravice zadpadnih Hrvatov u Ugarskoj, ???. disertacija; A teázoknak való, Budapest 1985? Viz és tűz, ???; Pravice židanske i prisičke gore, in Hrvatski znanstveni zbornik, Pečuh 2000, III/1, 93-105; Židanski dičaki, Židan 2001, roman; Pastiri, rp. roman.; Čizmice, rp. roman, Mitológiai, történelmi, vitézi énekek és balladák, in Sudár Lászlóné Molnár Zsuzsanna, Balladák, románcok, balladásdalok a Répce mellékéről, Csepreg 2003,131-161;

L: HN 1975/7, 8; HN 1991/8, 7; HN 2001/18, 10; HN 2002/15, 5; HK 1999, 99-101

HORVATH, János, SJ, svećenik

(*Kiseg, 13.07.1732. – †Buda, 20.10.1799., H)

Rodjen u Kisegu u hrv. obitelji, stupio u Trenčinu u red jezuitov. Teološke studije započeo u Budimu, završio u Trnavi (1751.). Predavao prirodne nauke i mehaniku na sveučilišću najprije u Trnavi, po preseljenju pak u Budimu sve do 1792. Dopisni član Znanstvenog društva u Göttingenu (1790.). Od njega se zna za 18 izdanih knjig i 14 rukopisov.

L: SzJ, IV, 1224-1226

HORVAT/HORVATH, Josip,

(*Čepin, 15.01.1896. – †Zagreb, 06.10.1968., HR)

Završio trgovačku akademiju u Zagrebu. Član uredničtva –> Obzor i Jutarnjeg lista. Pisao povijesne romane.

DJ: Kultura Hrvata kroz 1000 godina, 2 sv, Zagreb 1992

L: HL I, 448

HORVATH, Jožef, mecen, seljak i tržac

(*Unda, 12.07.1840. – †Mjenovo, 08.05.1922., A)

Za zidanje mjenovske crikve, dvi kapele u Mjenovu, crikvu (hospic) u sv. zemlji, nabožne gh. knjige: Sedenik, Čuković, crikve u Marija Stern (Bosna), misija u Afriki, koludrice u Sambotelu itd. –> Miloradić mu je posvetio pjesmu Brate Jože Horvat, kade ga naziva „lipom dušom“.

L: NN 1911/31, 7; KG 2003, 50-51

HORVATH, Jožef, svećenik

Farnik u Lasingu.

DJ: Kratka, na szpodobu kerztchanzkoga navuka prodechtva …, Zagreb 1796.

L: Šafryk, 364; Csaplovics, 26

HORVÁTH, József, knjižničar,

DJ: Fejezetek Kimle multjából, Kimle 1999; Adalékok a Győri Egyházmegye római katolikus alsópapságának könyvkultúrájához, in Könyvek magántulajdonban, Buapest 2020, ur. Dóbék Ágnes, 63-85 A plébános és a helyi közösség kapcsolata a 18.-19. században a két Kimle példájén, a plébáno-hagyatékok tükrében, in Papok a18.-20. századi lokális közöségekben, Történetek találkozása, Budapest 2021, ur. Bárth Dániel, 279-295

HORVATH, Jožef,

(*Koljnof, H)

1874. bio na hodočašćenju u Jeruzalemu i dao putopisni opis, rp.

DJ: Križno putovanje va Jeruzalem, 1874. rp.

HORVATH, Juraj, učitelj, izdavač

(*Vedešin, 23.05.1830. – †Kiseg, 25.06.1871., H)

Gimn. u Kisegu, preparandiju u Juri (1850.), učitelj na različni mjesti na zadnje u Kisegu, bilježnik u Čepregu i Velikom Borištofu. Izdavač kalendara.

DJ: Kerstjanszko-katolicsanszki kalendar, Pesti 1864, 1865, …

L: ZZGH 60

HORVAT, Karlo, svećenik

(*Gerištof, 24.12.1908. – †Gerištof, 29.05.1976.

1940.-1976. farnik u Velikom Borištofu. Od 1970. do 1974. nadzornik vjeronauka.

DJ: sudj. kod Misala

HORVATH, László, kulturni djelač

(*Koljnof, 1922. – †Koljnof, 25. 04. 2012., H)

OŠ u rodnom selu, krojački majstor, osnivač šopronske fabrike za mušku i žensku konfekciju (1950.), redoviti dospisnik HN, 1982. išao u mirovinu, od 1942. član Kulturnoga društva u Koljnofu. 1986. Nagrada za Socijalističku kulturu.

DJ: prv.: Koljnofski pir (1987. skupa s M. –> Šinkovićem); Od sedam krajcarov (po Moricz Zsigmondu); Stari šostar (Csoszogi az öreg suszter)

L: HN 1986/38, 4: HG 2012 (17.05)

HORVATH, Mario, pjesnik

(*Gornja Pulja 1962., A)

Majka grad. Hrvatica, otac Sinto. Odrasao u Ugarskoj, Gradišću, Francuskoj i Nimškoj, putujući narod. Študirao u Beču biologiju, od 1996. živi u Beču sa stalnim boravišćem. Pjesme u njemačkom jeziku, glumac u „Rothatheatru“.

DJ: Pjesme u antologiji Jeder ist anderswo ein Fremder, Wien 1996, 95-108

HORVÁTH, Márk, jezuita

On je po naredbi Jurja Draškovića 1579. peljač sinode u Sambotelu.

DJ: Oratio synodalis Sabariae die 2. Aug. 1579 dicta, Pragae 1579

L: SzJ IV, 1272

HORVATH, Mate, svećenik

(*Gerištof, 14.09.1865. – †Cindrof, 19.05.1925., A)

Redoviti doprinosi u Miloradićevom KsvF.

DJ: ur. Hižni Kalendar (1892-1894) skupa s Franjo –> Ferčak i Ivan –> Čenar

HORVÁTH Mihovil, sveuč. prof., SJ

(*Židan, 25.09.1728. – †Požon, 09.03.1810., H)

1744. stupio u red jezuitov, prof. u Tyrnavi, podučavao retoriku, matematiku i filozofiju, od 1766. je u Juri, pak se vrati u Trnavu za dogmatiku i sv. pismo, 1774. je prof. za teoriju prodikovanja i dušobrižničtva u Budimu, 1780/1781. je dekan budimskoga teološkog fakulteta, 1785. su ga premjestili na teologiju u Požon, 1790. je imenovani prepoyitom k BDV u Graba (crikva u Požonu?)

DJ: Panegyricus D. Franc. Xav. dictus, Tyrnaviae 1756; Oratio de Beatissimae Virginis intemerato Conceptu, Tyrnaviae 1757; Panegyricus in laudem S. Ignatii de Loyola, Tyrnaviae 1758; Introductio ad Historiam Ungariae critico-politicam, Viennae 1770; Belisarius Marmontelli Latinitate donatus, 1777; Memoriae secretae belli hungarici annis 1737, 38, 39, cum reflexionibus criticis comitis de Schemattau …, Vienae 1771; Historia arcana belli Turcici anni 1737, 8 et cum animadversionibus criticis: Prussiae regis pro-marechallo. Eandem e gallico sermone in latinum traduxit …, Tyrnaviae; Oratio habita VII. Idus Sept. an. 1778. quum regia studiorum universitas Budensis solemni ad aras precatione pro auspicatissimis hac in urbe rei litterariae initiis grates Deo persolveret, bez lj., (Beãko Novo Mjesto 1780); Elogium Mariae Theresiae, romanorum imperatoricis. apost Hungariae reginae …, Viennae 1780, njemački isto 1780; Theologiae pastoralis Pars prior complectens praedicationem verbi Dei … Viennae 1780. Pars II. Compl. Sacramentorum et reliqui cultus publici administrationem 1781, Pars III. Compl. exemplum vitae 1781, 1782, Posonii 1790; Chrestomathia pastoralis … Pestini 1782-83, 2 sv.; Historia literaria prudentiae pastoralis, Vindobonae 1783; Poecile, Posonii 1785; Statistices regni Hungariae supplementa, Vindobonae 1790; Brevis lineae Encyclopaediae Theologicae, Vindobonae 1790; Historia Hungariae politica, Pars I. Vindobonnae 1786. Pars II Posonii 1792; Statisticae regni Hungariae, Posonii 1794, 1802; Otia poetica, Posonii 1797, 1805. 3 sv.; Memoria posthuma ill. com. Nicolai Pálffy …, Posonii 1800; Noticiae commercialis rei praeliminares gallico primum sermone conscriptae, …, Posonii 1806; Specimen oeconomiae politicae, …, Budae 1806; Marmontel, Belisarius. …, Viennae b. lj.

L: SzJ IV, 1273-1275

HORVAT(H), Miho,

(*1938. – † 2021.)

DJ: Sjećanje na oslobodjenje Gornjega Čatara, Narodne novine 1975/19, 1, 4.

HORVAT-PAUKOVIĆ, Edita,

(*Čatar, 13.08.1966., H)

direktorica dvojezične OŠ u Petrovom Selu (2005.-2019.), od 2001. nadzornica za hrvatsko školstvo gr.H. na Ugri.

L: HN 2012/48, 3

HORVAT(H), Pave/Pál, svećenik, kajkavski pjesnik

(*Vedešin, 08.07.1930. – †Kevežd, 21.11.2000., H)

Gimn. kod benediktincev (1941.) u Šopronu, pak Juri, posvećen za svećenika 1954. u Juri, kapelan u Környe, Ugarskom Starom Gradu, farnik u Hrvatskoj Kemlji (1956.-1964.), Prisiki, pak Koljnofu (1971.-1992.) i Bojsi (1980.-1992.). Od 1992. u Keveždu. Pjesme pretežno vjerskoga sadržaja i u kajkavskom jeziku u različni gh. novina i kalerndari.

DJ: Koljnofčani i „Črna Madona“, in Hrv. kat. kalendar,  Pečuh 1993, 36-39; Molitve, Zagreb 2000.

L: HN 1986/34, 4; CGG 1990/26,5: Kana 1976/4, 12-13: HN 2008/48, 16

HORVATH, Paul, učitelj

(*Bandol, 15.06.1950.)

DJ: Ignac Horvat – Burgenländer und Kroate, Eisenstadt, 1970, dipl. dj.

HORVAT Pišti/István, muzikaš

(*Bük, 21.12.1949. – †Beč, 01.09.2019., A, H)

Odrasao u Velikom Borištofu, ciganski muzikaš. Iz zahvalnosti ostavio VB svoje cintre/cimbal. Muzicirao svojim ocem u Beču i Švicarskoj.

L: HN 2019/23, 31

HORVAT, Rudolf,

(*Koprivnica, 14.03.1873. – †Zagreb, 25.05.1947., HR)

Završio fil. fakultet u Zagrebu, bio sridnjoškolski prof. u različni mjesti. 1904. sudjelivao u osnivanju Hrvatske pučke stranke, poslanik u Sabor (1920.). Za vrime –> NDH redovni prof. povijesti (1944.). Publicira brojna povj. djela. Utemeljitelj i predsjednik DPGH u Zagrebu. Po boju od komunistov odsudjen na gubitak gradjanskoga prava.

DJ: GH prigodom 400. godišnjice njihove seobe u Gradišće, in Obitelj 1932/4, 574-575; Gradišćanski Hrvati, in Danica kalendar, Zagreb 1933, 44-48;

L: HL I, 449

HORVAT, Slavko,

DJ: O Hrvatima u Dolnjoj Austriji, in Svjetozor 1878/VIII

HORVATH, Stanko, zubar

(* Beč, 14.12.1964. – A)

Predsjednik HKD od 2009.

DJ: Prijevod: Priručnik denatalne implantologije, autori Mithridade Davarpanah, Herz Martinez, Myriam Kebir, Jean-Francois Tecuciana, Zagreb 2006.

HORVATH, Šandor/Sándor, etnolog, pjesnik

(*Velika Narda, 26.02.1959., H)

OŠ u rodnom selu, gimn. kod benediktincev u Juri, sveuč. u Budimpešti i Zagrebu, doktorat o običaji. Bio novinar „Vas népe”, suradnik u Herendu (1997.), peljač pokrajinskoga muzeja Savaria u Sambotelu, predsjednik općine Narda, mnogobrojene izložbe. Pjesme po različiti gh. novina i kalendari.

DJ: Jeles napok a Vas megyei horvátok körében, Vasi Szemle 1984/38, 410-428; Gh podatki o baladi Szilágyi i Hajmási, in etnografija južnih Slavena, Budimpešta 1985, 207-223; A grádistyei horvátok asszimilációjának indikátorai 1945 után, rp.; Kulturne veze Hrvata, Gradišćanskih Hrvata i Madjara u 19. st. rp.; A horvát folklorisztika újabb eredmenyeiről, Folklór és tradició III., Budapest 1987, 100-106: Az irásbeliség agradišćei horvátok népi kulturájában, Folklór és tradició V., Budapest 1988, 42-58; Házassági kapcsolatok a horvátok lakta Nardán, Vasi szemle, Szombathely 1989, 185-203, Falusiként hátára veszi a napot… _ Egy gradistyei horvát Vasban: Brigovich Lajos, Vasi honismereti közlemények, Szombathely 1991/2,41-45; Sveta Mlada Nedelica, religiozni običaji zalskih Hrv., in Etnografia Hrvata u Mađarskoj, 1994, Horpács, 1994, 7-20; Keresztek, kőképek, kápolnák Vas vármegyében, in Nyugat-Dunántúl népi épitészete, Szentendre-Velem 1996, 381-414; Tárgyak között i Népszokások, vallásos élet, in Vas megye népmüvészete, Szombathely 1996, 99-127, 267-309; A népi vallásoság, in Kisebbségkutatás, Budapest 1996/5, 382-393; Gegenstände der (barocken) Volksfrömmigkeit im Komitat Vas (Eisenburg), BHBl Eisenstadt 1996/2, 72-87; A mıvészet, az ipar és a népmıvészet határán, (A herendi manufaktúra és porcelánja), Luxusiparok, Veszprém 1997, 61-75; Hozd ide a pepenyákot!, in Vasi szemle 1997/4, 457-467; Rani gh-ug. rječnik, Željezno 1998, ZIGH; Godišnji običaji GH – Božićni ciklus, Riječ … 1997/I-II, 89-95; Narda, Budapest 2002; Gegenstände der (barocken) Frömmigkeit im Komitate Vas (Eisenstadt), in Burgenländische Heimatblätter 1996/2, 72-87; Svetas mlada nedelica (religiozni običaji zalskih Hrvata), in Etnografija Hrvata u Mađarskoj 1994, Budapest 1994, 7-20; Godišnji običaji GH, Božićni ciklus, Riječ , 89-96; Tanárok, tonorok, tenárok, Vasi szemle, Szombathely 2000/1, 99-122; Kegyes társulatok Vas vármegyében, in Nyisd meg, uram szent ajtódat …, Budapest 2001, 245-264; Narda, száz magyar falu könyvesháza, Budapest 2002; Magyarok és horvátok együttélése Vas megyében a 19. sz. második felében, in Archivum comitatus castriferrei, Szombathely 2004/1, 171-181; Horvát diákok a nyugat-magyarországi jezsuita gimnáziumokban a XVII.XVIII. században, in A magyar jezsuiták küldetése a kezdettektől napjainkig, Piliscsaba 2006, 520-538; A Batthányak és a horvátok, A Batthyányak évszázadai, Körmend-Szombathely, 2006, 45-51; A néprajzi gyüjtemény térténete, in A 1oo éves Savaria Múzeumk története, Szombathely, 2oo9, 143-2o4; Imák a Hisa Zlata imakönyvben, in: Régi magyar imakönyvek és imádságok, Piliscsaba 2012, 127-147;

L: HN 2009/9, 5.

HORVATH- STANSITS de Gradecz, Gergely, vicešpan, žup. Szepes.

(*Kermenda, 01.09.1558. – †Stražka/Nagyeör, 04,01.1597., H SK)

Otac mu je dobio plemstvo/baron od Ferdinanda 1548. zbog obrane Sigeta. Od sredine 16. st. do 1972. grad, kaštel Strážky kot vlasničtvo u Slovačkoj, kada po zadnjoj kiti Margiti Czobelovoj projde u vlasničtvo države.

Po smrti oca tutor mu je biškup Drašković, študira u Padovi, Strassburgu, Baselu, 1591. je nazoči na –> Čepreškoj sinodi i napisao spomenpis. Zasluge kot mecen ev. škole u Stražky oko 1584. On sam je podučavao dijalektiku, retoriku i etiku, uredio knjižnjicu, osnovao stipendijsku fundaciju 600 ft.

DJ: Historia Colloquii Chepregiensis, … Bartphae 1591; Responsionis …, Bartphae 1592, Pars II. 1593, Pars III. 1597; Admonitio Qva …, Bartphae 1593.

U rp: putopisi, dnevnik, kamenotisk od Wéber Samua u Gradeczi Stansits Gergely és családja, Késmárk 1896.

L: SzJ IV/1183-1185; Handbuch deutscher historischer Buchbestände in Europa, 2000, 306-313; Chorvátska šl’achta na Slovensku, Bratislava 2003., izložba postavljena od Jána Botíka.

HORVATH, Štefan, svećenik

(*Čemba, 20.12.1909. – †Beč, 01.02.1985., A)

OŠ u rodnom selu, teologiju u Sambotelu i Beču, za svećenika posvećen 1934. Kapelan u Bocksdorfu, Štamperku i Velikom Borištofu. Od 1939. do smrti prvi farnik Maloga Borištofa, desetnik i časni kanonik Zagreba, počasni kanonik Zagrebačke biškupije, kulturni djelač gr.H. i pisac doprinosov za crikvene i svitske novine, izdavač mnogobrojnih crikvenih izdanj, prevoditelj i sastavljač crikvenih knjig. Mnogobrojna odlikovanja

Pseud.: Štefan mučenik Hrvat

DJ: Kolo 1934, ur.; Zimske navade u Čembi, ND, 1935, 148-151; Crikveni Glasnik Gradišća (1946-1949), ur.; Vazmene navade Čembe, HK, 1941, 79-81; izdavač Život, dekanatski list, Molimo zajedno, suurednik molitvenika Kruh nebeski, 1957; Pobožnosti naroda, Wien 1941, 1948; Crikvena pjesmarica, Mali Borištof 1944[šapirografirano); Die kroat. Volksgruppe im Bgld. I., in Die Abwehr, Graz 1949/1, 9; suurednik Rimski misal 1962; Antifonar, Oberpullendorf 1967; Molitva vjernikov za hrv. narod Gradišća 1968; Red maše, 1970; Obnovljena maša 1970; Ein Beitrag zur Geschichte der Pfarrgemeinde Kleinwarasdorf unter Berücksichtigung der Verdienste der Kirche um die Erhaltung des kroat. Volkstums, Wien 1976, teol. dis., rp.; Oltarni misal 1970 i 1980; Rimski misal-priručnik – Studienausgabe I-VI 1972; Bermanje, krst, vjenčanje 1974; Obnovljena maša 1979; U službi hrvatskoga dekanata Gradišća 1981; Rimski misal 1983; Narodni misal 1983; Lektionar 1983;

L: CGG 1984/28, 1-4; HN 1985 (08.02.)

HORVATH, Teofil/Ivan, svećenik, fr., OFM

(*Židan, 08.10.1888. – †Židan, 21.11.1957., H)

1911. iz Székesfehérvára premješćen u Nagyatád.

Hrv. molitvenik med dvimi boji.

Suradnik NN.

L: NN 1911/22, 8

HORVATH, Timea, novinarka, pjesnikinja

(*Sambotel, 12.05.1967., H)

Rodom iz Petrovoga Sela. Završila Visoku pedagošku školu u Sambotelu, diplomirala na slovensku i hrvatsku književnost, od 1994. novinarka, urednica gh. dijela tjednika –> Hrvatskoga Glasnika i –> Vasvármegye. Pjesnikinja i esejistica sa samostalnimi izdanji.

DJ: Ako nisi tu, 1999, pjesme; HN 1999/9, 8; Petrovisko pero, Pinkovac 2010.; Izbor tiskovina gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj s posebnim osvrtom na gradišćanskohrvatske autore i sadržaje na materinjem jeziku, Sambotel, 2012.

L: PLjK 1996, 291; HN 2013/27, 15;

HORVATH, Viktor, nakladnik

(*Niuzalj, 12.08.1886. – †Niuzalj, 11.12.1961., A)

Sjedišće naklade je Niuzalj. Osnovana je od knjigoveže Leopolda Ruske. U tiskaru je pristupio Bela Horvath (*1860), sin kalendarca Jure −>Horvatha, ki se je u Kisegu kod Ferdinanda Leitnera izučio knjigovežnu i tiskarsku meštriju. Postao je zetom Ruske. Od toga vrimena su tiskane mnoge knjige, molitveniki, letki, kalendari u toj tiskari. Prvi suradnik je bio Mihovil –> Naković, tako da su ju nazivali i hrvatskom tiskarom. Dobra veza se je prekinula po Drugom svitskom boju.

L: KG 1947, 66-67; HN 1962/1, 1

HORVATH, Wolfgang, slikar

(*Cogrštof, 06.06.1952., A)

Mnogobrojne domaće i internacionalne izložbe. Kerijova nagrada (2006.).

L: Kleinl Siegmund, Skripturen des Unbequemen, der künstler Wolfgang Horvath, Essay-Erzählung, Oberwart 2006, edition lex 12.

HORVÁTH, Zoltán, povjesničar

(1921. – †Šopron, 13.01.2012., H)

Od 1956. peljač Šopronskoga arhiva. Mnogobrojni doprinosi o povijesti županije Šopron i gradjanstva u gradu Šopronu.

DJ: A jobbágyvilág alkonya Sopron megyében, Budapest 1976

Horvátkimle –> Horvátkimle, Kimle –> Kemlja

Horvátlővő –> Hrvatske Šice

Horvátnádalja –> Hrvatska Nadalja

Horvatszko Bratinsztvo,

hrv. trećeredno franjevačko bratinstvo od pasa, osnovano od Lovre –> Bogovića u Željeznu pri Kalvariji na Brigu 1753., imalo oko 4000 kotrigov. Istovrimeno u Novom Gradu Godefried –> Palković.

Horvátzsidány –>Hrvatski Židan, Židan

HOUTZAGERS, Peter, jezikoslovac

Djeluje na sveučilišću u Amsterdamu.

DJ: The Kajkavian Dialect of Hidegség and FertŒhomok, Rodopi B.V., Amsterdam–Atlanta 1999.

L: HN 2002/1-2,10

Howoran – Hovorany

U južnoj Moravskoj, naseljeno 1590. s Hrvati, gospošćina Valtice (Feldsberg). Tridesetljetni boj zniči veći dio stanovničtva, popunjeno s Nimci, čehizirano u 17. st.

L: MH 47; Breu, 141; WSt, 39

HŐDL, Martin, mecen

Podupirao izdanje knjige –> Kapović

L: KG 2003, 51

Höflein – Ceflajn ili Heflajn

u DA, izgleda Hrvati useljeni poslije 1529., germanizirano.

L: WSt, 14

HÖLD, Agnes,

(Uzlop, 1983., A)

Dobitnica književnog naticanja „Zlatna ditelina“ 2007.

DJ: Oberwart 1995 und die Politik der bgld.-kroatischen Volksgruppe, Wien 2012, dipl.; Yasmin, u nim. jeziku. Znanstveno djelo o poglavaru Gradišća dru Robertu Davyju (1867.-1924.).

L: Agnes Höld med dobitniki naticanja, HN 2007/9, 11

HÖLD, Alojz, atomfizičar

(*Uzlop 1935., A)

OŠ u rodnom selu, poslije gimn. u Željeznom, učiteljsku školu u Strebersdorfu, odgojitelj u Mondsee, pa študij fizike i kemije u Beču. Zaposlen u Seibersdorfu, kade se je bavio atomskom fizikom, internacionalna izobrazba u Švedskoj, pa zaposlen pri „Elektrini“ u Frankfurtu, Münchenu u nuklearnom laboratoriumu, hasnovanje atomske energije za mirne nakane.

L: HN 1984 (21.04)), 9; HN 1992/33-34, 3

HÖLD, Ewald, psihiater, pjesnik

(*Uzlop, 18. 09.1954., A)

OŠ u Uzlopu, gimn. u Matrštofu, medicinu na sveučilišću u Beču,

Koordinator GV protiv odvisnosti od drogov (Suchtkoordinator). Brojne funkcije u selu i različni društva. Pjesnik i pisac proze.

L: HN 1979/20, 5

HÖLD, Jože/Josef, učitelj

(*Uzlop, 18.03.1911. – †Željezno, 13 07.1996., A)

OŠ u Uzlopu, GŠ u Željeznu, učiteljsku školu u Strebersdorfu (1932.), službovao u Trajštofu (1932.-1938.), Gerištofu, boj od 1941., zarobljeničtvo do 1947. Namješćen u Uzlopu, od 1965. dir. u Uzlopu do1973. Odlikovan „Časnim znakom Gradišća.

DJ: Kroatische Kinderreime aus Oslip, BHBl 1957/3, 134-130 i GK 1960, HN 1981/10, 4.

L: HN 1996/27, 17

HRANDEK, Rudolf, A.

(1884.–1946.)

hrvatski skladatelj, ???

DJ: O sabiranju narodnih napjeva i pjesama, Hrvatska tamburica 1937; Volkskundliches aus Stinatz, Österr. Zeitschrift f. Volkskunde, Wien 1947/50; Koncertni valcer Gradišćanski Hrvati; Die Tracht der Kroaten im Bgld., BHb. 1948/4,141; Die Tamburizza, ein kroat. Volksinstrument, BHbl. 1948/1, 31; Die Tracht der Kroaten in Burgenland, in BHbl 1948/10, 141-147; Grundsätzliches zur kroat. Besiedlung des Bgld, BHBl. 1949/4, 164-169;

L: Andrić Josip, Gradišće u tamburaškoj glazbi, HN 1964/26, 2; wiki

Hrušovany nad Jevišovku/ Brod nad Dyji – Grussbach

Zapadno od Frielištofa u Moravskoj, znatna hrv. manjina u 16. st., zvali su je „Vlahi“, slovakizirana?

L: MH 47; Breu, 141; WSt, 40

Hrvaćani/Hrvačani = Hrvaćani,

tako nazivaju gr.H. južne Hrvate stare domovine.

L: HN 1975/26, 4; NH 2003/33-34, 21

Hrvat, Hrvatica,

Hrvatski narod u zapadnoj i južnoj Panoniji, okolni peripanonski prostori zapadni Dinari, Istra, jadranska obala i otoki.

To ime su do 11. st. nosila i dva plemena u Poljskoj i Češkoj. A stari ruski ljetopis spominje ime i u Ukrajini ali i u Austriji u Koruškoj.

O porijeklu ima mnogo tumačenja. Konstantin VII. Porfirogenet (10. st.) je tumači iz grčkoga khÿra, ča znači zemlja, Toma Arhidjakon (13. st. stavlja je u vez sa stanovniki Krka, Curetes, Curibantes, Juraj Rattkay (17. st.) s glagolom hrvati (se), koje tumačenje preuzima i naš Gašpar –> Glavanić. U 19. st. imamo bezbroj tumačenjev imena. U 20. st. je ispeljano ime od iranskoga hu- = dobar i ravan prostor, sloboda i sufiksa -at-, povezano sa slovačkim charvati se = protiviti se. Praslavensko je Hrvat, starocrkvenoslav(en)ski: Hrvatin, Horvatin, u grčkom: Khrobatoi, Khrobatia, latinski: Chroati. U 17. st. se u nimškom jeziku javlja ime: Krabat(e), Krobot, odakle ide u francuski i švedski.

Hrvati zvana Hrvatske, stanuju u Bosni, Hercegovini, Srijemu, Bačkoj, Vojvodini, Kosovu, Crnoj Gori, Sloveniji, Italiji, …. Kot manjinske skupine zvana matičnoga prostora u Austriji, pokrajini Gradišće, zapadnom dijelu Ugarske, Slovačkoj i Moravskoj poznati kot Gradišćanski Hrvati. U južnoj Madžarskoj oko Pečuha, Mohača, Baji i uz Dravu, u Italiji u Molisi, u Rumunskoj. Ovo raseljavanje se je počelo početkom turskih bojev u 15. st.

U Gr. su se hasnovala imena: heruatczki iazik (Mekinić, 1609), horvaczko evandjelje (1732), horvat. Prod. (Bogović, 1754), hervatszkomu narodu (Kragel, 1763), horvatzkoga naroda (Karner, 1806), horvaczko szpelyana (Drobilić, 1856), hérvatske škole (Glavanić, 1859), hervaczku rics (Meršić, 1864), hervatszke narodne skole (Naković, 1873), hrvatskoga naroda (Berlaković, 1879), hrvatske škole (Naković, 1880), hervatski kalendar (Borenić, 1912), hervatskoga jezika (Meršić-Miloradić, 1919), hrvacka knjižarnica (Čuković. 1921). U narodnom govoru: harvacki, hervatski, horvatski, ervatski.

L: HL I, 453-462

Hrvati u Beču

Pojedini Hrvati su već od davna stanovali u Beču u prvom redu velikaši. U većem broju su se počeli useljavati u 16. st. Tako imamo iz 1609. na bakroreznoj karti Jacoba Hoefnagela upisano „hrvatsko naselje-Krowotendörfl“ u današnjem VII. kotaru na Splitterbergu, Neustift, ki su se po 1675. preselili u IX. u današnju Mariannengasse, Alservorstadt. Od sredine 19. st. najveće mjesto za pendlere Hrvate.

Gradišćanskohrvatska društva u Beču: Gradišćanskohrvatsku kulturno društvo u Beču = GHKD, Hrvatski akademski klub = HAK, Centar, …

Hrvati u Dolnjoj Austriji (po Šemberi):

Magrsdorf (Mannersdorf), Cwendorf (Zwerndorf), Pangort (Baumgarten a.d. March, Bratisej(Breitensee), Marchegg, Poturno (Engelharstetten), Limištrof (Loimersdorf), Frama (Pframa), Gustatin (Kopfstetten) Fuchsenbüchel, Harisej (Haringsee), Ort, Radzortjak (Andlersdorf), Bratštatin (Breitstetten), Selce (Mannsdorf), Standorf, Ogran Horvatski (Kroatisch-Wagram), Unter-Siebenbrunn, Hazlov-Horvatski (Kroatisch Haslau), Wildungsmauer, Pischelsdorf, Mannersdorf, Cimov (Hof), Cindorv (Au), Landegg, Hlohovec (Bischofswarrt)

L: KG, ’05, 47

Hrvati u NSDAP – Kroaten als NSDAP

Po disertaciji Otto Fritscha je bilo u 9 hrv. općin nac-soc. organizacijov, a ilegalnih u 30. Med peljači su bili: Johann Brezovich, Alois –> Billisits, Demeter –> Linzer, Viktor Pichler, Koloman –> Tomsich.

L: Fritsch, Otto, Die NDAP im Burgenland 1933-1938., Wie 1993, Phil. Diss.

Hrvati u Slovačkoj,

dio gradišćanskohrvatske jezične grane Hrvatov, koj je u 16. i 17. st. pripadao cijeli niz sel. Većina se je asimilirala, slovakizirala tokom 18. st. Kot brojidbe 2001. se je još priznavalo oko 3000 peršonov toj jezičnoj skupini u pet seli: −> Devinsko Novo Selo, −> Hrvatski Grob, −> Čunovo, −> Hrvatski Jandrof, −> Rusovce. Zadnja tri sela su tek 1947. priključena od Ugarske Slovačkoj.

L: wiki

Hrvati u Moravskoj,

u jugoistočnom dijelu CZ. Hrvati su se uselili tokom 16. st. prilikom turskih napadov na Hrvatsku. U Moravsku njih naredno seli K. Teufenbach, što se ispostavi krivim, od koga ali 1583. kupi imanje Juraj Hartmann iz Lichtensteina. To je bilo imanje od 10 sel od kih se u 20. st. spominje samo −> Frielištof (1538.), −> Nova Prerava, −> Dobro Polje kot hrvatska sela, ka su u 16. st. pripadala gospošćini Drinovcu (Drnholec). Turekovo istrazivanje govori o −> Poštornji (Unterthemenau), −> Charvátska Nová Ves (Oberthemenau), − Valtice (Feldsberg) za ljeto 1538., −> Hlohovec (Bischofswart), −> Brod na D˘ji (Guldenfurt), −> Dobré Pole (Gutenfeld) i −> Nóvy Prerov (Neuprerau) za ljeto 1570. Gospodari Lichtenstein, drugi gospodari Lednice (Eisgrub) 1557., Hušanovne (Grussbach), Pasohlávke (Weisstäten). Howoran (Hovorany) na gospošćini Valtice je novonaseljeno s Hrvati oko 1590.

L: Pavličlević, Dragutin, Moravski Hrvati, Zagreb1994., 33-37

Hrvati u Ugarskoj/Madjarskoj,

na zapadni rubi Ug. Gradišćanski Hrvati, na jugu uz Dravu Podravski Hrvati, okolo Pečuha u Baranji, Srijemu, južno od Kaloče Bunjevci i Šokci, okolo Budimpešte Dalmatini, bosanski Hrvati i sl. Nekada bilo Hrvatov i u okolici Tokaja i Munkačevo. Većina se iselila za vrime turskih bojev ili kratko za njimi.

Hrvati su od ug. kralja Kolomana, 1102. tzv. –> Pacte convente do 1848., a od 1868. u prominjenom obliku do 1918. živili u skupnoj državnoj zajednici. Kralja je u Hrvatskoj zastupao –> ban. Hrvatska je imala i posebni upravni organ, zvan Sabor.

L: HL I, 483-484

Hrvatska,

Povijesna država naroda Hrvatov –> Hrvati, suvrimeno Republika Hrvatska. Hrvatska pravno pojerba svoju državnopravnu tradiciju od sridnjovječne kneževine i kraljevine –> narodni vladari. Suvrimena država je proglašena 25.06.1991., simboli su joj grb, zastava i himna, pinez kuna i lipa. Od 2013. u EU, od 2023. Upeljan Euro.

Geografski je smješćena u južnom dijelu sridnje Europe, površ. 56 538 km2, stanovn. 4 784 265 (1991.), gl. grad Zagreb.

L: HL I, 462-468; Glasilo HKD-a, 2013. Pod skupnim krovom, posebni broj

HRVATSKA AKADEMIJA

Ideja od dra Ivana −> Jagšića, 1936., kot književni odbor, organ –> Apoštolske administracije u Gradišću. U njem bi se morala bila rješavati pravopisna i stilistička pitanja gh. jezika. Odluke bi se objavljivale u HN. U HN objavljen i popis članov.

L: HN 1936/48 i 49 i NT 1947/13

Hrvatska državna samouprava

u Ugarskoj,

Hrvatska Čenča – Kroatisch Tschantschendorf – Horvátcsencs

Novogradski kotar u središću kotara na obali potoka Štrem, novoosnovano od Hrvatov sredinom 16. st., gospodar Beed. Na početku se zove Beed Chench, od 1604. Horvath Chench. Hrvati su se naselili u prvoj polovici 16. st. Crikva pripada Sv. Mikuli pod gradom. Ponimčenje od 19. st.

L: J, GHA, 167-168; HN 1991(15.11.), 6; Breu, 64; KG 1998, 100-104; WSt,108

Hrvatska Haslava – Kroatisch-Haslau/Haslau a. d. Donau

U DA, istočno od Beča, na Dunaju. Još i u 18. i 19. st. jake hrv. skupine. Nije se do sada ustanovilo kada su se doselili., germanizirano.

L: Breu, 126; WSt, 14

Hrvatska junačka društva,

osnovana u Prvoj Republiki za organizaciju katoličanske mladine, za očuvanje vjere, hrvatsva i kulture. Većinom su imali i svoju lipo ukrašenu društvenu zastavu. Kotrigi Reichsbund der katholischen deutschen Jugend Österreich. Osnonano u hrv. seli: Celindof (1922.), Cogrštof (1927.), Filež (1927.), Frakanava (1924.), Gijeca (1923.), Klimpuh (1927.), Nova Gora (1926.), Otava (1923)., Rasporak (1927.), Štikapron (1927.), Trajštof (1926.), Uzlop (1925.), Veliki Borištof (1926.), Vorištan (1932.), Vulkaprodrštof (1925.),

L: KG ’92, 32-39

Hrvatska Kemlja – Horvátkimle – Kroatisch Kimling

Naselje uz južni rukavac Dunaja u Ugarskoj, nekada Mošomska županija, danas Jursko-šopronsko-mošonska županija. Danas, od 1966. spojena s Ugarskom Kemljom pod imenom Kemlja – Kimle. Vrlo izolirano za sebe. Prvi put se spominje 1210. pod imenom Kamana. Hrvati su naseljeni sredinom 16. st. i tako nastane od 17. st. razlikovanje Hrvatska Kemlja, čisto hrv. selo. U tom st. su Hrvati imali većinu i u Ugarskoj Kemlji. Gospodari obitelj –> Illésházy. Ugarska Kemlja je bila filijalka hrv., ada su farniki oduvijek morali biti dvojezični. U ljetu 1718. su Kemljanci naselili Győrszentiván –> Ivanci, blizu grada Jure. U selu je skoro 50 lj. dugo djelovao znanstvenik i pjesnik Mate –> Meršić Miloradić. Danas u selu postoji −> Hrvatski klub. Postoji spomenik 450 ljet doseljenje (1984).

Crikva je posvećena sv. Mihovilu. Na cimitor pelja aleja kastanjov, ke su posadili 1932. lj. na spominak palih junakov, 50 po broju, u PSB. Med kostanje su 1993. postavili jednojezični (ug.) križni put. Na cimitoru grob i spomenik Miloradiću postavljen od HKD-a. Pred crikvom spomenik o doseljenju 450 ljet gr.H.

L: Urd. Horváth József, fejezetek Kimle múltjából, Kimle 1999, monografija; JH, GHMiHSK, 158-171.

Hrvatska kršćanska stranka –> Hrvatska stranka

Stranka osnovana 1923. za sve Hrvate bez pogleda na staliž, zanimanje i ugled. Utemeljena je na Dolnjoj Pulji 13.09.1923., po inicijativi Martina –> Meršića st., program je objelodanjen u HN, br. 36., izabrani kandidati po pojedini kotari (HN, br. 40), glavni kandidat za ZS Demeter –> Roženić za sjever, Martin –> Meršić st. za sredinu i Petar –> Jandrišević za jug, za savezni parlamamenat Wilhelm –> Stipetić, rezultati izborov u HN (br. 44). Stranka nije dostala dovoljno glasov za osnovni mandat. Na dan samoga izbora je iz Matrštofa telegramom javljeno, da je HS potegnula svoju kandidaturu. Utopila se je u Austrijansku kršćanskosocijalnu stranku, a 1927. već nije kandidirala. gr.H. su se priključili austrijskim strankam. Veliki protivnik polemiziranjem, socijaldemokratsko glasilo –> Naš glas. Oponirao je i Ivan –> Čuković, ki je sam pokusio postaviti stranku pod imenom „Gradiška hrvatska stranka“ (Kal. Sv. Jožefa, 76-79).

Hrvatska Matica Iseljenika = HMI,

društvo sa zadaćom održavanja vez iseljenikov s domovinom/maticom. Utemeljeno 1951. s glavnim usmirenjem kulturne, glazbene, narodne veze s vandomovinskimi organizacijami, časopis Matica, i zbornik. Od početka vrlo intenzivne veze s gr.H.

L: HL I, 470

Hrvatska Nadalja – Horvátnádalja,

pripada Kermendskoj gospošćini, blizu rijeke Rabe, gospodari su bili najprije Erdődy i Batthyány. Sredinom 16. st. naseljeno s Hrvati, zato se je ug. dio prozvao Magyarnádalja i bilo maloplemićko selo. Po predaji, ka je zabilježena u ug. povijersti 200 ljet kašnje su se doselili iz Bosne i naselili se uz Ugarsku Nadalju, odakle su je Ugri protirali i zato su prešli prik Rabe i naselili kod potoka Csörnöc, kade im je 1762. zabilježeno ime Hrvatska ledina = Horvátgyőp. Zbog stalnih napadov Turkov iz Kaniže su se opet odselili prik Rabe u sjeverniji, sigurniji kraj i na početku zidali skupa svoje naselje s Gornjim Berekom = Felsőberkifalu. Elek –> Fényes veli za selo 1851. da je hrv. selo ali Samu –> Borovszky 1894. da je ve čisto ugarsko selo, madjarizirano.

O majki Hrvatici, Ani –> Henits iz ove općne je znameniti ug. književnik Géza Gárdonyi napisao baladu pod naslovom Paizs Anna, ka mu je bila prababa.

L: Tóth István György, A körmendi uradalom társadalma a XVII. sz.; „Itt fekszik Henits Anna Hét Papok nevelö Annya“, A horvátnádaljai temetö sírkőve, Körmend 1994

Hrvatska narodna visoka škola = HNVŠ

Osnovana 02.03.1984. od Herberta –> Gassnera, prvi predsjednik Gassner, do 1990., naslijedi ga Edita –> Mühlgaszner, pak Joško –> Meršić. Cilj je narodna obrazba, jezični tečaji, pomoć za svakidanji život, nadstranačtvo (čega se nisu držali!). Posebna pažnja se poklanja čuvarničarkam i učiteljem.

L: KG ’95, 65; HN 2010/1-2, 3

Hrvatska rosa,

časopis Hrvatov u Slovačkoj, izdaje se u Devinskom Novom Selu, izdavač Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj, od 2002.

Hrvatska sekcija Pastoralnoga ureda Dijeceze Željezno,

postavljena 01.10,1979. od biškupa Štefana –> Lászlóa, za vjerske nadležnosti gr.H. Zadatak: planiranje pastoralne službe i brige, upotriba hrv. jezika u vjeronauku, vjerske novine, hrv. vjerske knjige. Djelo se obvršava u različni odilenji. Prvi peljač Leo –> Stubić, (1979.-1996.), potom Egidij –> Živković (1996.- 2010.). Štefan Vukić OHV (2010.-2018.), mag. Željko Odobašić (2019.-).

L: Fröhlich, 39-40; HN 2005/42, 8

Hrvatska stranka −> Hrvatska kršćanska stranka

Hrvatska školska biblioteka,

Stvorena od Konrada –> Meršića, izašlo 15. sv.: Kornej Čukovski: Doktor Jojboli (196.); Petar Grgec: Od Hrvatske do Indije (1963.), Slavko Kolar: Petrica Kerempuh (1962.), Jurnjava na motoru (1964.); Petar Mardešić, Marko Polo (1964.); Vladimir Nazor: Trinajstić, Bijeli jelen, Črljenkapica (1962.), Vuk, Minji, Pepeljuga (1967.); Narodne pripovijetke slavesnkih narodoa (1966.), II. (1967.);Vilma Rezner: Naša mala dica; Branko i Eduard Špoljar, Mi putujemo; Zlatko Špoljar:Tri zlatne naranče, druge priče (1968.); Fran Mažuranić, Mladost-Radost (1972.). Pustolovine Petrice Kerempuha; Zvonko Veljačić: Dičak Dub putuje svemirom; … školsko štivo za mladinu.

Hrvatske novine

u Ugarskoj, zove se danas „Hrvatski Glasnik“.

Hrvatske novine,

tajednik, informacije i jačanje narodne svisti, geslo: Sloga je moć! (1922.-1942., 1960. −>), uredniki: Lovre –> Karall (1922.-1927.), Mate –> Feržin (1927.-1942.), Franjo –> Leopold (1940.-1942.), Feri –> Sučić (1960.-1967.), Robert

–> Sučić (1967.-1970.), Tome –> Schneider (1970.-1978., 1981.-1983.), Jurica –> Čenar (1978.-1983.), Petar –> Tyran (1984.–>), …

L: NČ 89, 131

Hrvatske novine za dicu,

prilog HN za dicu, Željezno 1970., ur.: Stanislav Geza –> Milošić, HKD

L: NČ 153

Hrvatske Šice – Horvátlövő – Kroatisch Schützen

Malo selo u Ugarskoj, županija Vaš, dolina Pinke, na austrijskoj granici. 1596. se zove još Tót Sicz. Preko puta na austr. strani su –> Nimške Šice. Prvi put se spominje 1427. Hrv. se u selo doselili tokom 16. st., pripada varošćanskoj gospošćini, gospodar −> Erdődy, crikva Sv. Ana.

DJ: Kovács Géza, Horvátlövő településtörténete és néprajzának értéktára, Budapest 2015, puno dvojezičnoga

L: JH GHM i HSK, 52-57, WSt, 61

Hrvatski akademski klub = HAK / Der kroatische Akademikerklub

Osnovao se je 1948. ljeta, sjedišće u Beču, nakana sakupljanje gh. mladine na studiju u Beču, zalaganje za jezik i kulturu, izgradjivanje vez prema staroj domovini, širenje znaja hrv. knj. jezika. Časopis –> Glas i –> novi glas. Symposion Croaticon I (1973.), Symposion Croaticon II (1983.). U 70. lj. politika akcionizma. Predsjedniki: –> Ivan Müller (1948.), Rudi Karall (1948.), Ivan Mladenčić (1949.), Mate Vičić (1950.), Tome –> Kačić (1951..), Feri Szabo (1952.), Ivan Šafarić (1953.), Martin Prikosović (1954.-1957., 1961.), Tome Mühlgassner (1957.), Ivo Sučić (1958.), Rudi Orišić (1959.), Anton Fazekaš (1961.), Fric Sedenik (1962.), Vladimir −> Vuković (1963.), Franc Martin Meršić (1964.), Petar –> Huisza (1965.), Franjo −> Palković (1966., 1968.-1969.), Otmar −> Vales (1967.), Jožef −> Funović (1969.), Rudi Gregorić (1970.), Ivan Mikula (1971.), Branko −> Kornfeind (1972.), Štefan Karall (1973.), Tibi Jugović (1974.-1975.)), Jurica −> Čenar (1976.-1978.), Werner Varga (1978.), Marijana −> Grandić (1979.-1982.), Franjo Perušić (1982.), Petar –> Tyran (1983.-1987.), Jandre Palatin (1987.-1989.), Franjo Schruiff (1989), Manfred −> Čenar (1990.-1992.), Joži −> Buranić (1993.-1995.), Silvija Rešetarić (1995.-2000.), Kristijan Karall (2000.-2001.), Silvija −> Bucolić 2001.-2004), Joško Emrich (2004.-2006.), Štefan Emrich 2006.-2008.), David Karall (2008.-2009.), Julia Klemen (2011.-2001.), Michael −> Hirschler (2011.-2012.), Konstantin Vlasich (2012..-2014.), Davor Frkat (2014.-2017.), Martina Špiranec (2017.-2018.), Vera Buranić (2018.-2020.), Aleksander Vuković (2018.-), …

L: Svetačni spis 35 ljet HAK, 1983.; Hrvatski akademski klub 1948.- 1998. Beč 1998; Fröhlich, 23-26; 70 ljet HAK, n. g. 2018/04.

Hrvatski bal u Beču,

Priredba HGKD u Beču od 1935. u Weiglovom Dreher Parku. Prvi muzikaši su bili Cigani iz Mučindrofa. Prekinulo se je za vrime DSB, a po njem opet obnovio. Petar –> Tyran je uredio 2007. monografiju kot čitanku o povijesti balov u Beču.

L: Petar Tyran, Hrvatski bal u Beču, Der Kroatenball in Wien, Beč/Wien 2007.

Hrvatski centar,

dom gr.H. u Beču, HAK, GHKD u Beču (1992.). U njem djeluje i dvojezična čuvarnica sa sekcijom –> Piplići, Viverica

L: HN 1993/(24.9.), 3; HN 2009/(24.07.), 7-9

Hrvatski Cikljin – Spitzzicken – Oláhciklény –> Cikljin,

bortanski kotar, zapadno od Borte, Vlahi, Od Tome −> Erdődyja dostali 1614. potvrdjeno –> vlaške slobode. Crikva Sv. Ivana.

L: J, GHA, 147; Breu, 73-74: WSt, 102

Hrvatski glasnik,

tajednik ug. Hrvatov po preokretu 1989. u hrv. knj. i gh. jeziku, urednica Branka Pavić Blažetin. Nasljedni list: Sloboda (1946.-), Naše novine, Narodne novine (1958.-1989.).

L: HN 2011/20, 6

Hrvatski Grob – Chorvátski Grob – Horvát Gurab – Kroatisch Eisgrub

Hrv. selo u Slovačkoj u okrugu Senec, uz magistralu prema Trnavi. Hrvati se naselili u 16. st., gospodar u 18. obitelj –> Pálffy. Crikva posvećena Kristušu Kralju, pred crikvom spomenik Josipu –> Andriću. Na groblju natpisi samo na slovačkom. U 20. st. se je izgubio hrv. jezik. Hrvatsku jačkenu tradiciju čuva zbor –> Chorvatanka, kulturno društvo i seoski muzej. U selu je rodjen P. Ferdo –>Takač, slovakizirano.

L: JH, GHMiHSK, 258-266; WSt, 133

Hrvatski Hašaš – Kroatisch Ehrensdorf – Horváthásos,

novoosnovano selo od Hrvatov u 16. st. filijala Sv. Katarine, 1697. Čisto hrv. selo, u 20. st. germanizirano.

L: WSt, 108

Hrvatski Jandrof – Jarovce – Horvátjárfalu – Kroatisch Jahndorf

Hrvatsko selo u Slovačkoj, na desnoj strani Dunaja, danas dio velike općine Bratislave. Do 1947. pripadalo Ugarskoj. Selo je iz vrimena Arpadov, Hrvati se u selo doselili u drugoj polovici 16. st. Za vrime useljenja Hrvatov se imenuje kot Radendorf i pripada gospošćini –> Gijeca. Gospodari su –> Esterházyjevi. Danas djeluje u selu –> Klub mladih Hrvatov, izdaju časopis –> Magazin (1996.-2001.).

Crikva posvećena sv. Nikoli, na cimitori zanimljivi hrv. natpisi o ki je pisao i –> Botik.

L: JH, GHM i HSK, 240-247; WSt. 130

Hrvatski kalendar i ljetopis HKD u Gr.,

kot nasljedni kalendar –> Naše Domovine. Nežider 1941.-1943., ur. Ignac –> Horvat, Mate –> Feržin.

L: Zvonarić K., 80-82

Hrvatski kalendar

u Ugarskoj

Hrvatski klub,

društvo u –> Hrvatskoj Kemlji

Hrvatski kulinarijum/Kroatisches Kulinarium, kuharica,

pokrenuo –> hkdc, dvojezično hrv.-nim., tipični jiliši dotičnoga sela: Čemba 1995.; Vincjet 1995.; Filež 1997., Bandol 1997.; Cogrštof 2005.; Stinjaki 1998.; Veliki Borištof (2001.; Rasporak 2007., Mali Borištof 2006.; Vorištan 2008.; Trajštof 2012.; Cindrof 2013.; Klimpuh 2014.; Pjngrt 2015.; Vulkaprodrštof 2016.; Žamar 2020.; Novo Selo 2021.; Celindof 2022.;

Hrvatski kulturni i dokumentarni centar = HKDC, hkdc

osnovan 1974., zalaže se za opstanak i podupiranje gh. jezika i kulture. Sjedišće: Cogrštof, Šuševo, Željezno. Predsjednik Martin –> Ivančić. Put njev je interkulturan, to znači dvojezičan na svi razina izobrazbe. Mnogobrojne akcije i izdavanja za gr.H. Posebno zalaganje za škole, čuvarnice i dvojezične učitelje.

L: Fröhlich, 43-45

Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj,

Nakon preokreta 1990. su se osnovale seoska društva u −> Čunovu, −> Devinskom Novom Selu, −> Hrvatskom Grobu i −> Hrvatskom Jandrofu, pod peljanjem inž. Jurja −> Cvečka. Krovna organizacija osnovana istoga ljeta, sjedišće u Požonu. Glavni aktiviteti imaju kulturni, folklorni i jezikoslovni karakter, u prvom redu sačuvanje i obnovljenje života Hrvatov u Slovačkoj, kot i izgradjivanje veze s Hrvati u Austriji, Ugarskoj i staroj domovini, časopis –> Hrvatska rosa.

Hrvatski narodni preporod,

pokret budjenja narodne i nacionalne svisti. Dio europskoga preporodnoga pokreta u 19. st. Cilj pokreta je suvrimena nacionalna individualnost. Historijski počinje po smrti Josipa II. (1790.), a peljač pokreta je biškup Maksimilijan –> Vrhovec, ki je bio i u vezi s ug. Hrvati. Hrv. Sabor odbija ug. jezik u Hrvatskoj, zahtijeva priključenje Dalmacije, hrv. sveučilišće (1790.), javne knjižnjice (1818.), tiskare (1794.), skupni jezik za Hrv. Dalmacije, Dubrovnik i Istru, rječnik (1803.). Politički program je sastavio grof Janko −> Drašković (1832.) pod naslovom Disertacija, a gramatiku Ljudevit –> Gaj. Puni razvitak od 1835., kada se pojavu Gajeve novine s knjiž. prilogom Danicza. Prvi hrvatski govor u Saboru je 1843. od Ivana –> Kukuljevića Sakcinskoga. Od 1838. čitaonice po hrv. gradi, Narodni muzej (1836.), Matica ilirska (1842.), gospodarstveno društvo (1841.), pojavu se važna lit. djela u narodnom jeziku. U pokret se je uključila i –> Dalmacija u Zori dalmatinskoj (1844. Med zapadnoug. Hrvati se ideje preporoda pojavu zakašnjeno i dostanu svoju špicu s reformom jezika od Gašpara –> Glavanića i Mihovila –> Nakovića.

Ilirski pokret i Hrvati u Zapadnoj Ugarskoj, dvojezično, katalog Zemaljskog Muzeja Gradišće. Izložba Željezno 1987.

L: HL II, 160-162

Hrvatski Narodni Tanač

Prvo društvo zapadnougarskih, danas gradišćanskih Hrvatov, osnovano (05.01.) 1919. u –> Koljnofu. Predsjednik dr. Štefan –> Pinezić. Program: ako zapadnoug. Hrvate stavu u tzv. „nimško autonomno područje“ potribuju hrv. jezik za škole i u uredu, stručnu i višu školu za Hrvate, hrv. jezik pred sudom, izgradjenje dobrih gospodarskih vez s Austrijom. Razvijanje djelovanja je spričila –> Ugarska sovjetska republika i odredjenje mirovnih ugovorov u Parizu, da se jedan dio zapadne Ug. ima priključiti k Austriji.

L: NN 1918/47, 1-3: NN 1918/48, 1-2

Hrvatski nogometni kup,

zamisao od –> HAK-a 1976., odigrano samo tri pute, dobitniki Uzlop (1976.), Filež (1977.), Veliki Borištof (1978.). Obnovljeno od HKD u Gradišću po ideji generalnoga tajnika Mate –> Klikovića 1988. Kot naticanje isključivo hrv. nogometne klube. Svako ljeto se natiče 24 momčadi iz hrv. i mišanohrv. sel Gradišća za prvenstvo. Dobitniki dobiju uglednu nagradu. Dobitniki su bili: Nova Gora (1989.), Filež (1990.), Klimpuh (1991.), Uzlop (1992.), …

U Ugarskoj po ideji –> Društva gr.H., dobitniki: Petrovo Selo (1991.), Hrvatska Kemlja (1992.).

Hrvatski pir,

film, prikazan 20.11.2011. u ORF FS1 pod naslovom „Hochzeit auf dem Lande“.

Hrvatski Židan – Horvátzsidány – Siegersdorf

Gh. selo istočno od –> Kisega u Ugarskoj, županija Vaš. Prvi put se spominje 1225. U 16. st. naseljeno od Nikole –> Jurišića s Hrvati. Kasniji gospodari su familija –> Esterházy. Za vrime 1848. se nedaleko od Židana odvila bitka izmedju ugarske vojske i –> Jelašićevih vojakov. Uz cestu Kiseg Šopron, na desnoj strani u hataru spomenkriž postavljen od familije Brigović. Danas je selo centar okolišnjih hrv. sel –> Plajgor, –> Prisika i –> Unda. 1975. je Kádár János posjetio selo. Crikva posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Na groblju i hrv. natpisi. Postoji u selu seoski muzej, uredio Lujo –> Brigović.

U selu zapišen vrijedan rukopis –> Pravila židanske i prisičke gore.

L: JH, GHMiHSK, 82-91, WSt, 61

Hrvatsko društvo u Koljnofu

Postoji od 1990., predsjednik Feri Grubić. 2005. izdalo CD Snoćka mi se j’ 2,

L: HN 2005/48, 10

Hrvatsko dušobrižničtvo u Beču,

osnovano 1934. ljeta kot jubilejska darovnica gr. Hrvatom u Beču na inicijativu Martina −> Meršića st. Mjesta za maše su bili: Petrova crikva, Crikva sv. Mihovila, u zadnje vrime kapelica u Habsburgergasse, sjemenišću. Dušobrižniki: Ivan Herczeg (1934.-1937.), Štefan −> László (1937., 1939.-1940., 1943.-1946.), Vencel Horvat 1937.-1938.), Štefan Dobrović (1940.-1943.), Franjo Ostović i Leo Herczeg (1943.-1946.), Geza Horvath (1943.-1946.), Augustin Blazović (1949.-2004.), Inocent Varga (2004-2005.), Tome Krojer (2005.-).

L: HN 1984/ (03.02); CGG 1984/5, 3

Hrvatsko katoličansko divojačko društvo,

postojalo u –> Prvoj Republiki Austrije, sakupljalo žensku mladinu u po seli, raspušćano 1938.

Hrvatsko katoličansko junačko društvo,

postojalo u –> Prvoj republiki Austrije, sakupljalo mušku mladinu po seli, 1938. je raspušćeno.

Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima,

kašnje Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda. Osnovano u Zagrebu 1868. Ideja je bila dojti lakocjenimi izdanji knjig med narod. Do sada oko 1000 izdanj. GH su dobili tijesne veze od 1930. pomoću Ignaca –> Horvata, ki je u Zagrebu s učitelji Alfonzom – > Kornfeindom i Alojzom –> Marholdom bio na Euharističkom kongresu u Zagrebu. Društvo je izdalo crtice Gradišćanke od Ignaca Horvata (9000 primj.). Izdalo je monografiju Gradišćanski Hrvati od Mate –> Ujevića. Osobito se je Josip –> Andrić zalagao za posle gr.H-ov. Pojavu se prikazi u kalendaru Danici i časopisu Obitelj. Danas imaju časopis Marulić.

L: KG, 1968, 84-85; Ignac Horvat, U Zagrebu na euharističkom kongresu, Letna knjiga HKD-a, 1930, 43-54

Hrvatsko kolo –> Kolo

Hrvatsko kulturno društvo Gradišće,

Petrovo Selo

Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću = HKD/Der kroatische Kulturverein im Burgenland

Osnovano za sve Hrvate 1921. zapadnougarskoga prostora pod zamišljenim imenom Miloradićevo društvo (Miloradić odbio) ili Zora. Po priključenju ponovno 1929. u Vulkaprodrštofu. Organizirano na principu seoskih i regionalnih ogrankov. Za vrime NS ograničeno djelovanje, po potpisanju –> Državnoga Ugovora pojačano političko i za opstanak narodne grupe društvenokulturno zastupanje. Posebni akcenti u tom djelovanju su gh. radio i TV emisije, priznanje gh. jezika kot službeni jezik zemlje, otvaranje Dvojezične gimnazije, zakonske podloge za dvojezično školstvo, žive subvencije, zastupanje u –> Narodnom savjetu, cijela poredica knjig, kazetov, TV snimkov, CD-ov, kao i raznorazlični drugi projekti na narodnom polju, športu. Društveni list je –> Glasilo. Njev je i zadatak zastupanje gr.H na unutar i van. Predsjedniki: Štefan –> Pinezić (1919.-1921.), Ivan –> Dobrović (1929.-1931.), Ignac –> Horvat (1931.-1938. 1945.-1956.), Alojz –> Bilišić (1938.-1939.), Jožef –> Liebezeit (1939.-1943.), Karlo –> Krues (1943.-1945.), Bela –> Schreiner (1956.-1961.), Demeter –> Linzer (1961.-1967.), Alfons –> Kornfeind (1967.-1971., 1972.-1974.), Leo –> Stubić (1971.-1972.), Ivan –> Müller (1974.-1988.), Zlatka –> Gieler (1988.–-2006.), Robert –> Sučić (2006.-2009.), Stanko –> Horvath (2009.-)

L: Fröhlich, 11-16

Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo u Beču = HGKD/Burgenländischkroatischer Kulturverein in Wien

Osnovano je nekoliko puti (1922., 1930., 1934.) Danas djeluje po štatuti iz 1964. Cilj mu je sakupljanje gr.H ki su se odselili u Beč. Organizacija društvenih, kulturnih, zabavnih i sl. priredbov: božićne svetačnosti, tambure, kazališne igre, izleti, hodočašćenje, veze sa svimi Hrvati, koncerti. Najpoznatija priredba su: Gradišćanskohrvatski kulturni dani u Beču, hrvatski bal i druge priredbe. Imaju dvojezični dičji vrtić „Viverica“ (1993). Vlašći dom od 1964.

Imena:

1940. – Kroatischer Kulturverein in Wien

1946. – Kroatischer Burgenländischer Kulturverein in Wien

1970. – Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo u Beču / Kroatischer Burgenländischer Kulturverein in Wien

1993. Hrvatski centar

Predsjedniki; Mate Jurasović (1922.-1924.), Karol Mesarich (1924.-1927., 1930.-1931.), Karlo Kruesz (1934.-1955.), Ivan Karall (1955.-1961.), Martin Prikosović (1961.-1970., 1991.-1993.), Demeter Karall (1970.-1991.), Franjo Palković (1994.-1995.). interimno Fredi Golubić i Ivica Mikula (1995.-1991.), Ivo Domnanović (1996.-2000.), Štefan Pauer (2000.-2007.), Tibor Jugović (2007.-2022.), Terezija Sopjšić (2022.-)

L: Svetačni spis 50 ljet HGKD, Beč 1984; 60 ljet HGKD, Beč; Fröhlich, 18-23; Put 2004/5; HGKD Beč slavi 75 ljet, poseban broj Put-a, 2009/1-2.

Hrvatsko nakladno društvo = HND –> Hrvatsko štamparsko društvo.

Hrvatsko proljeće/protuliće,

je naziv za hrvatsko političko-kulturno i gospodarstveno gibanje u Jugoslaviji početkom 1960. do 1971. ljeta, Bio je demokratski masovni pokret koga je Titova vlada nasilno ugušila. Mnogobrojni kulturni i gospodarstveni djelači su došli u uzu i prisiljeni na emigraciju. Slobodni zapak je prikazivao gibanje kot ekstremno desničarsko, ustaško i nacionalističko. To je bio zadnji pokušaj na demokratizaciju Titove Jugoslavije.

L: HL I, 481-483

Hrvatsko selo u Beču

U Beču je u 17. st. postojalo selo Spittelberg s hrvatskim stanovničtvom. Na karti Jacoba Hoefnagela je jasno ucrtano 1609.

L: HN 2015/32-33, 5

Hrvatsko shodišće u Celje,

najveća vjerska manifestacija gr.H. na koj se danas prikupu Hrvati iz svih prikgraničnih prostorov narodne grupe. Termin je tradicionalno zadnja nedilja u augustu, na kom dojde i do 5000 gr. Hrvatov skupa. Shodišća su započela po svemu 1692., kada je knez Paul −> Esterházy iz zahvalnosti nad pobjedom Turkov 1683. kod Beča organizirao ljude svojih gospošćinov hodočašće u Celje pri kom je bilo oko 12 000 ljudi nazoči, med njimi i brojni Hrvati gospošćin. Shodišće je duralo tamo i najzad 12 dan. Od toga vrimena se redovito, po mogućnosti organizirala spodobna shodišća od pojedinih far. Po priključenju većega dijela gr.H Austriji je Martin –> Meršić st. 1923. oživio i organizirao shodišće kot skupno shodišće gradišćanskih Hrvatov. Od onog vrimena se redovito provede svako ljeto. 1973. je prilikom jubilarnoga ljeta biškup Štefan −> László velikoga i zaslužnoga organizatora shodišćev Martina Meršića med gr. H nagradio štatuom Celjanske BDM, ka je nastala simbolom skupnoga vjerskoga zajedničtva i pokretom Putujuće Celjanske Marije.

L: Raimann, 38 ff

Hrvatsko štamparsko društvo = HŠtD/Der kroatische Presseverein,

nasljedno društvo –> Hrv. nakladnog društva. Po smrti Franje –>Leopolda i Frica –> Bintingera se 1960. osnuje HŠtD s ciljem osiguranja redovitoga izlaska –> Hrvatskih novin, –> Kalendara Gradišće, izdanje bar jedne knjige godišnje za svoje člane. Predsjedniki: Alfons –> Kornfeind (1960.-1965.), Franjo Meršić (1965.-1967.), Štefan –> Emrich 1967.-1972., 1980.-1981.), Nikola –> Benčić (1972.-1977.), Feliks –> Horvat (1977.-1980.), Mirko –> Berlaković 1981.-1995.), Ivan –> Mikula (1995.-).

L: Fröhlich, 16-18

Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo –> Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo

HŠtD –> Hrvatsko štamparsko društvo

HUBENY, Jozef,

(Nova Prerava, 29.03.1936.), CZ)

Sakupljač rukopsinih knjig, fotografijov, dokumentov MH, rukopisno iz Frielištofa.

L: HN 1995. (12.05), 6-7: MH 329.

HUBER, Andreas,

DJ: Die kath. Kirche des Bglds während der Jahre 1938-1945, Wien 1996, dipl. dj.

HUISA/HUISZA, Petar, slavist-tumač

(*Novo Selo, 27.06.1941., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Niuzlju, študij slavistike u Beču i Zagrebu, lektor na tumačkom fakultetu u Beču.

DJ: 900 Jahre/ljet Nowenddorf-Neudorf-ÚjfaluNovo Selo, Graz 1974

L: HN 1992/29, 5

HULLER/HARSÁNYI, Ignac, školski nadzornik

(*Prisika, 21.11.1916.– †Beč, 24 02.1986., H)

Učiteljsku školu je završio u Kisegu (1936.), učitelj u Hrvatski Šica, kantoručitelj u Židanu (1941.-1956.). Nadzornik za hrvatske škole u županiji Vaš (1951.-1955.). Napustio Ugarsku 1956., nastanio se je u Beču.

L: HN 1986/11, 7

HULJEV, Ivan, pjesnik

(*Vadislavica/HR, 1949. – †Unda, 2002., HR, H)

Ditinjstvo u Primoštenu, pak Ražine i Šibeniku, kade se je zaposlio u fabriki metala. Živio sa svojom ženom Marijom -> Fülöp od 1976. u Undi. Undanci su ga zvali: Ivo Dalmatinac. Zaposlio se je u Liviru u tvornici Elzett.

Ćutljive pjesme s diboki osjećaji o sebi, svoji doživljaji, o ženi.

DJ: Put do tebe, Croatica Budimpešta 2004., pjesme, postumno

L: HN 2004/27, 9; Mijo Karagić dr., Ivan Huljev (1949. – 2002.), u knjizi, 3-7

humor,

govorno, pismeno i gestikularno poticanja na raspoloženje smiha. Zastupano u svi duhovni (narodni i umjetni) disciplina.

DJ: Šalnoga iz naše literature, Put, Beč 1996/6,

L: HL I., 487

Hundsheim,

U 18. st. imali još hrvatsku manjinu, germanizirano

L: WSt, 15; Breu, 127

Humperak – Hundsberg/Stefanshof – Humberg/Istvánmajor

Majer, naseljen u 16. od Vlahov, pleme Kunić, raspušćano.

L: Breu, 82; WSt, 95

Hungarus-svist,

svist skupne ugarske domovine od neugarskih narodov unutar zemalj –> Štefanske korune. Posebnost je, da se študenti iz tih zemalj od sridnjega vijeka zovu Hungarus. Do kraja 18. st. nij poznata netrpivost, stoprv pojačanom nacionalnom borbom se unutar zemlje minja situacija.

L: MML IV, 225

HURSKY, Josef

DJ: Hospodarsky a socijalni život chorvatskych kolonistu v byvale Bratislave stolici, in Zbornik radova III kongresa slovenskih etnografa i geografa 1930, Beograd 1933; Slovansky živel Gradišti-Burgenlandu …, Praha1940, 1953, 523; Národnostni v˘voj v obcich Bratislavského premesi, in Sbornik čsl. Společnosti zemepisne, 1948/53, 37; Slovansk˘ živel v Gradišti-Burgenlandu a jeho dolnorakuskem pomezi, Sbornik čsl. Společnosti zemepisné, Praha 1950/3-4, 182-196; Sidelne zemepisny ráz slovanskych obci v Gradišti-Burgenland, Sbornik, Prag 1952, 87-100; Vylidƒování a asimilaci slovanskych obci v Gradišti-Burgenland, Praha 1952; Kotazce slovanske kolonisace Gradište-Burgenlandu, Sbornik čsl. Společnosti zemepisné, Praha 1953, 218-229; Topographie slovanskeho živlu v Gradišti- Burgenlandu, Prag 1953−−

husari,

su bile znamenite vojne konjaničke jedinice protiv Turkov na Ugri. Prvi husarski regiment je postavljen 1688. od Adama Czibora, od toga vrimena i u regularnoj cesarskoj i kraljevskoj vojski. U 19. st. s modernom vojskom izgubu svoj značaj. Poznati husarski oficiri su bili: András Hadik, László Bercsényi, Franjo Trenk.

Ugarska rič huszár je iz južnoslav(en)skoga gusar, kusar, kad znači lako oružanoga konjanika od 13. st. U Gr. je bio na glasu Esterházyjev husarski regiment.

L: MML IV, 241-245

HÚSEK, Jan (?),

DJ: Hospodrsky a socialni život charvátskych koloniosty v b˘valé bratislavské stolici, Zbornik radova III. kongresa slovenskih geografa i etnografa 1930, Beograd 1933;

HÚŠČAVA, A. Alexander

(*Lamač, o4.04.1906. – †1969., SK)

DJ: Dejíny Lamača, Bratislava 1948

HUSZÁR, Attiláné, rodj. FABIANKOVITS Erzsébet,

DJ: Nyelvmegtartás és identitásépítés egy nemzetiségi horvát településen, in Alkalmazott Nyelvészeti Doktoranduskonferencia, ???, Budapest