verzija 9_2023

L, l

Láb – Láb

Naseljeno sredinom 16. st. U 16. st. znatna hrv. manjina., slovakizirano.

L: Botik, 28-29; Breu, 118; WSt, 120

LAAB, Gašpar, inžinjer-geometer

(*Bizonja, 03.01.1747. – † Bizonja, 05.02.1834., H)

OŠ u rodnom selu, gim. kod piaristov u Ugarskom Starom Gradu, visoka inženjirska škola u Szencu, slov. Senec (1769.). Imenovan žup. inžn. 1777. Premirio Dunav i –> Nežidersko jezero. Na groblju spomen-ploča njemu u čast. 2004. objavljena monografija o njemu u Mosonmagyaróváru.

LAAB, Matijaš/Mathias, svećenik

(*Bizonja, 10.02.1744.– †Novo Selo, 07.08.1823., H)

Po neki Edler von Laab. Teologiju završio u Ostrogonskoj biškupiji. 1791. je premješćen u –> Jursku biškupiju, farnik je u Vedešinu (1791.-1797.), Novom Selu (1797.-1823.). Prva poznata rasprava o hrvatskom jeziku zapadnougarskih Hrvatov (pismo biškupu Viltu).

DJ: Veliki obcsinszki katekizmus za gornye ugarszke Horvate, Budim 1820; Kratka summa velikoga obcsinszkoga katekizmusa, Pešta 1814; Stari i novi zakon, 1813, rp. (farnik Karall našao rp. u Pajngrtu: Čini apoštolov i Luka, danas u Dij.A)

L: HL II, 1

LADIĆ, Harald,

kontakt osoba za financijski INTERREG program.

L: HN 2002/334-35, 2

Lado

Profesionalni tančeni zbor Hrvatske, osnovan 1949. u Zagrebu. Odlikovan “Porinom”. Nastupio nekolikrat i u Gr. Dobro sudjelivanje Kolo-Slavujem.

DJ: CD Na zelenom travniki (16 jačak, 2001); CD Raspelo (2003)

L: HL II, 2; KG, `04, 110; HN 2001/36, 11

Lajtakáta –> Raušer

Lajtanska gora,

brigovje u sjevernom Gradišću, prostire se od Wimpassinga do Pandrofa, 37 km dužičko, 5-7 km široko, najviši vrh kod Vorištana, Sonnenberg 484m, povezuje Alpe s Karpati, najveći dio lozovit, na istočnoj strani vinogradi. Na zapdnoj strani prema (u) DA znamenita hrvatska naselja: −> Cimof, −> Cundrava, −> Malištrof, …, hodočasno mjesto −> Lovreta na istočnoj strani glavni grad Gr. −> Željezno.

L: wiki

Lajtica – Potzneusiedl – Lajtafalu

Naseljena s Hrvati sredinom 16. st., na desnoj obali Lajte, gospošćina Devin, germanizirano u 20. st., jedno vrime skupa s –> Raušerom i –> Novim Selom, od 1900. ponovno samostalno, tada dobije novi grb, na spominak grofa Poth, po koj se zove nimški, hrv. naziv po rijeki Lajti.

L: HN 2000/36, 18; WSt, 67

LAHOVICH, Alois,

DJ: Die bgld. Kroaten, in Südostdeutsche Hblt. 1957/6, 163-167

lakat,

stara mjera, iznaša oko 777 mm.

L: HL II, 3

LAKIĆ, Bela, profesor

(*Bandol, 1975??, A)

OŠ u Bandolu, gim. Gornje Šice, studij medicine, doktorat. 2000. postao sveučilišnjih prof. medicine.

L: HN 2000/24, 8

LAKIĆ/LAKITS, Juraj/György Zsigmond, sveučilišni prof. prava

(*Poljanci, 23.11.1739. – †Požon, 08.01.1814., H)

Gim. u Kisegu, sveučilišće u Gracu i Beču, crikveno pravo, poslije profesor prava u Innsbrucku, Trnavi, Budimpešti. Plemstvo 1794. Nemesszakácsi, nositelj Leopoldovoga odlikovanja. (Slika u vel. dovorani budimp. sveučilišća). Pristaša –> febroinaizma.

DJ: Juris publici pars generalis, Viennae 1774; Praecognita publici ecclesiastici, Viennae 1775; Institutiones elementorum juris naturalis. Budae 1778; Institutiones juris ecclesiastici, Budae 1779; Praelectione … Viennae 1783; Vita comitis Suwarow Rymniskoy imp. russ. … Budae 1799: De hacreditario … Viennae 18709: Kritische Reccusionen des libri singularis … Viennae 1809; De potestate et iuribus …, Viennae 1811

L: SzJ VII, 659-661

Lakindrof – Lackendorf – Lakfalva

Prvi put spomenuto 1222. kot Louku, gospošćina Landžer, opustošeno od Turkov 1532., naseljeno s Hrvati, čisto hrv. selo, filijala –> Svetice, germanizirano tokom 20. st.

L: Ivan Karall, Hrvati u Svetici i Lakindrofu, HN 1977/38-39, 4-5; WSt, 86

Lakimpuh – Lakenbach – Lakompak

U kotaru Gornja Pulja, od 18. st. gospošćina Esterházy. U 17. st. oko 1/3 hrv. Od 1670. naseljavanje Židovov, jedna od sedam slobodnih židovskih općinov. 1940. KZ za Cigane.

L: Breu, 93; WSt, 86

lakomica,

triktar ili točir za lagav/hordov/voz.

LAKOVICH, Alois,

DJ: Die bgld. Kroaten, SDSüdost, 1957/9

Lamoč – Lamač – Lamacs – Blumenau

Malo hrv. selo u SK. Prvi podatak iz 1506. Hans Krabat, još u 40. lj. Chorvatska Ves (1547.). U slijedeći st. Hrvati živu skupa s Nimci, poslovačili se u 19. st. Monografija od A Húščave.

L: Botik, 29; Breu, 117; WSt, 120

lanac,

mjera za zemljišće, oko 18 m, požonjski lanac?

L: HL II, 4

LANCZ, Kálmán,

DJ: Dvornikovich Mátyás váci püspök, Vác 1941

LANČARIĆ, Henrich,

DJ: Chotarne nazvyobce Šenkvice, Šenkvice 1967, rp.; Kronika obce Šenkvice 1920-1959, Šenkvice 1969, rp.; Jazyk obyvatelov obce Šenkvice od 16. do 20. storočia, Šenkvice 1993, rp; Volba krala v ·enkviciach, Šenkvičan 1996; Poznate svoje ulice? Šenkvičan 1997, 3-6; Chorvátsky písané listiny zo Šenkvíc, in Chorvátska národnost’ na Slovensku, Bratislava 1999. 48-58; Lúdovy odev v Šenkviciach, ibid 158-171;

Landegg, – Landiak i Landek,

u 16.st. natna hrvatska većina u selu.

L: WSt. 22

LANG, Emmerich,

DJ: Gedichte, VH 1971, 1973

LANGER, Joži, učitelj

(*Čajta,24.02.1948. – †Čajta, 13.03.2002., 2003, A.)

Učitelj u Novom Gradu ‚1978.-2001.), hrv. pj. ostale u rp.

L: HN 1997/19, 14; HN 2002/13, 18

LANKOVIĆ, Lovasné Szabó, Agnjica/Ágnes,

(*Koljnof, ??? – †Šopron, 2020., H)

DJ: Pogrebni običaji u Koljnofu, in Etnografija južnih Slavena u Madjarskoj, Budapest 1987, sv. 8, 149-207; Prijepis narodnih jačak; Az első világháború emlékei a kópházi parasztkulturában, Sopron 2017

L: HN 1984 (02.03); HN 1985/50, 9; HN 1987ß (09.01.)

Lanžer − Landsee – Lánzsér

Ruševina nekadašnjega grada, danas općina St. Martin u gornjopuljanskom kotaru. Utvrda je nastala u 13. st. i 1612. došla u posjed Esterházy, 1707. i 1790. je požar/oganj zničio grad. Po tom se već nije obnovio.

LARCHER, Dietmar, pedagog,

DJ: Evaluation des zweisprachigen Schulwesens im Burgenland, Eisenstadt 1997;

L: HN 1997. (27.06),

LASAKOVIĆ, Hanes, kompozitor

(*Štikapron, A)

DJ: oglazbio pj. Ilija Jovanović, Xasardo biseri (Zgubljene djundje); pj. Ilija Jovanović, Maškar vodenicaće bařa (Med mlinskimi kameni); Hrvatska maša (2004.), CD Wien Ostbahnhof (2013.)

L: HN 2001/13, 9; HN 2004/23, 15

LASZAKOVITS, Maria

DJ: Književno djelo Tome Bedenika – Das lit. Werk von Thomas Bedenik, Eisenstadt 1978, dipl dj. PA

LÁSZLÓ, Marija, rodj. Coklić

(*Trajštof, 26.02.1887. – †Željezno,102. 1972., H, A)

OŠ u rodnom selu, GŠ i uč. u Šopronu (1906.), učiteljica u Sigrobu, Pajngrtu, po udaji se odseli u Bratislavu. Izgubi muža u PSB, doseli najzad u Traštof i počne ponovno podučavati, sve do 1938. Kod nje je –> Gavazzi sakupio materijal narodnih jačak.

DJ: Ja sam mlada Hrvatica, 1910, rodoljubna jačka

L: Krpan, 308

LÁSZLÓ, Štefan/Stephan, biškup

(*Požon, 25.02.1913. – †Željezno, 08 03.1995., A)

1936. posvećen u Beču, doktorat teologije, (1937.), u Rimu doktorat za kanonsko parvo 1939.), sekretar –> Apoštolske administrature Gradišće (1939.), ravnatelja –> Karitasa (1945.), ravnatelj financijske komore dijeceze Gradišće, apoštolski administrator dijeceze (1954.), titularni biškup dijeceze Metellopolisa (1956.), 1960. ljeta je administratura podignuta na čast biškupije, prvim biškupom je imenovan ddr. Štefan László (1960.). Referent austrijske biškupske konferencije za masovne medije, apoštolski vizitator za Ugre u Austriji, suradnik na –> Drugom vatikanskom konzilu u komisiji za masovne medije i laični apostolat. Utemeljitelj –> Sekcije za hrvatske posle pri dijecezi Željezno. Njegovom zaslugom je gradišćanskohrvatski jezik od –> Vatikana priznat kao liturgični jezik.

DJ: Loretto im Burgenland, Wien 1936, teol dis.; Das Werden und Wachsen der Apost. Administratur Burgenland, ÖAf. Kirchenrecht, 1950/1, 195-206;

L: HN 1986/32-33; CGG 1983/7-8, 4; Ildiko Farkas, Brückenbauer im Dienst der Kirche, Diözesanbischof Stefan László in Lebensbildern, Eisenstadt 2013. Martinus Vlg.

latinica,

staro latinsko pismo i sva druga, ka su nastala iz toga. I hrvatsko latiničko pismo se je razvilo iz latinske kurzivne minuskule (ukošena mala slova). Hrvati su od početkov hasnovali troja pisma: latinicu, –> glagol(j)icu i –> ćirilicu. Do sredine XII.-st. služili su se glagol(j)icom, od toga vrimena glagol(j)icom i ćirilicom, a od XIV. st. svimi trimi pismi. Od XVII. st. općenito pismo Hrvatov je latinica. Latinica ali nije mogla zadovoljiti grafijski sistem hrvatskoga jezika, zato su se morali neki glasi prikazati dodatnimi znaki; ili kombiniranjem znakov, npr. dj, lj, nj ili dijakritičnim znakom ˇ ‚: č, ć, š, ž. Do sredine XIX st. se nisu upotribljavali dijakritični znaki i zato imamo kod piscev različne znake za slova, npr. ch, chi, … za č, ili sc, fc, sh, z, x, xi, … za ž i td. Veliki gramatičar Tomo –> Maretić je u hrvatskom pismu za č ustanovio 18, za ć 22, za ê 15, za lj 9, za š 22, za ž 18 znakov. I med gr.H. situacija nije bila drugačija. Oni su se oslanjali na starougarske znake, tako su znaki za s = fz, sz, z; š = f, ff, s, ss, sf; ž = s, f, sf; c = cz; č = ts, ch, cz, chj, cs; ž = ch, chi, cz, ti, tti, ttj, chj, chy; lj = l, ll, li, lli, ly, lj; nj = ƒ, ni, ni, ny; r = ar, er. Prva gajicom pisana izdana knjiga je Početnica od Gašpara -> Glavanića 1859. Današnja kod gr.H. upotribljena latinica: a/A, b/B, c/C, Č/č, Ć/ć, d/D, dj/Dj u knj. j. đ/dj, e/E, f/F, g/G, h/H, i/I, j/I, k/K, l/L, lj/Lj, m/M, n/N, nj/Nj, o/O, p/P, r/R, s/S, Š/š, t/T, u/U, v/V, z/Z, Ž/ž

L: HL II, 8

latinizam,

je cjelokupno stvaranje na latinskom jeziku po antiki i kod drugih narodov. I med gr.H. je latinizam imao sve do najnovijega vrimena veliki broj zastupnikov, možda veći broj od piscev ki su pisali u gh. Jedan od zadnjih zastupnikov je bio Mate Meršić –> Miloradić.

L: HL II, 9

LAUDON, Gideon Ernst, vojnik,

austrijski maršal (1717.-1790.), spominje ga i gh. narodna jačka Jačka od Belgrada.

LAVIČKA/LAWITSCHKA, Joza, kulturni djelač, pjesnik

(*Frelištof/Č, 31.01.1933. – †Beč, 31.03.2020., CZ, A))

OŠ u rodnom selu. GŠ u Feldsbergu. Kot mladi človik emigrirao u Austriju (1948). Na početku živi u Eibesthalu, DA. Sudjelač –> HN i –> PLjP o položaju i kulturi –> Moravskih Hrvatov, sakupljač narodnoga dobra, pjesnik, suorganizator hrvatskoga kiritofa u –> Frielištofu. Nagrada „Metron“ (2012.), Josef Löhner nagrada (2016.)

DJ: Lipo naše selo, Aeguitas, b. lj., Moravska hrvatska himna, KG’05, 128; Fröllersdorf, Ein idyllisches Dorf zwischen Thaya und Jayspitz in Südmähren, Enzyklopädie; Mi Moravski Hrvati sme dobri a veseli ljudi, KG 2005, 242-243

L: MI 2003/1, 45; HN 2000/50. 18;

lazaret,

najstariji naziv za izolacijsku bolnicu za kugu ili koleru. Naziv prema hospitalu Sv. Lazara u Rimu (VII. st.).

L: HL II, 10

lazaristi = vincentini, Kongregacija misije = CM

Osnovani od Vincenza od Paul-a u Parizu, služba siromahom. Nimška provincija je nastala 1851. Najvažnija načela: poufanje u dobrotu Božju, nasljedovanje Kristuša, solidarnost sa siromahi, posredovanje vjere, geslo širiti evandjelje med siromahi. Austrijski lazaristi održavaju Koleg sv. Georga u Istambulu. Postoji i ženska grana.

L: wiki

LEBENIĆ, Jive, ekonom

(*Veliki Borištof, 06.04.1961. – †Dolnja Pulja, 24.06.2022., A)

DJ: Važnost makroekonomskih faktorov za strateško planiranje pšopduzeć, mag. dj.

L: HN 1985, 17

LEBENIĆ, Šimon

(*Veliki Borištof, 28.10.1877. – †Veliki Borištof, 22.10.1930., A)

putovanje u Jeruzalem (na CD)

Lébény – Leiden – Libanj

Selo istočno od Ugarskog Starog Grada s ugarski, hrvatski i nimški stanovniki. Hrvati se uselili sredinom 16. st. po padu Szigetvára iz te okolice. U urbaru pod imenom Tóth. Sredinom 17. imaju Hrvati većinu u selu. Znamenita romansko-ranogotična crikva.

L: WSt, 49

LEBZELTER, Viktor, antropolog

(1889.-1936.)

V. Lebzelter je za Rassenkarte des Burgenlandes 1935. proveo antropološko ispitivanje u Gradišću u 28 nimš., 8 hrv., 2 ug. i 2 židovski općin. Objelodanjeno u Burgenland (1921-1938) Ein deutsches Grenzland im Südostern, Wien 1941, 19-20.

DJ: Eine rassenkundliche Übersichtsaufnahme des Burgenlandes, Mitteilungen der Anthropologischen Gesellschaft in Wien, 1937/67, 294-350; Rassenelemente des Bglds, in Hassinger-Bodo, Burgenland-Atlas., Wien 1941, 19-20

LEDNÁR, F.

DJ: Uryvky z račistortskej kroniky, Devin 1936/1937, 160-164

Lednica – Eisgrub − Lednic

Zapadno od Frielištofa u južnoj Moravskoj, 1414. čisto nim. selo, u 16. st. ima hrv. većinu, čehizirano tokom 18. st.

L: MH, 45; Breu, 141; WSt, 39

LEHMDEN, Anton, slikar

(*Nitra, 02.01.1929. – †Beč.07.08.2018., A)

Dopusti da u dvorcu grada u Keresturu na spominak tiskanja „Duševnih pesan“ 1609. i 1611. od Grgura –> Mekinića Pythiraeusa 2009. postavu spomenploču.

L: HN 2008/35, 3

LEHOTSKA, D

DJ: Pripojenje obce Devin, Lamač, Zahorska Bystrica dejini Bratislavy, Bratislava 1978, 417-421;

lekcionar –> evangelistar

leksikografija,

popisivanje, tumačenje i sredjivanje riči jednoga ili već jezikov, izdjelanje rječnika. Početki se moru najti u tzv. glosami, ke su označavale u jednoj knjigi nepoznate ili zastaralu rič. Vrimenom su glose nastale tumači. Najstarije hrv. glose su u Radonovoj Bibliji iz VIII. ili IX. st. u Zagrebu. Prvi je višejezični, terminološki slikovni rječik s hrv. nazivljem Liber de simplicibus (Knjiga o ljekoviti raslina) iz sredine XV. st. Faust Vrančić je 1595. objelodanio u Veneciji Dictionarium u lat., tal., nim, hrv., ug. jeziku. Ostali veliki rječniki su: Jakov Mikalja 1651., Juraj Habdelić 1670., Ivan Belostenec, Andrija Jambrešić, ke su upotribljavali i med gr.H. Od XVIII. st. imamo veliki broj raznorazličnih rječnikov. U XX. st. se počeo izdavati Akademijin rječnik (1886.-1976.), ki je narasao na 23 knjige a 250 000 riči.

Med GH su školske i crikvene knjige imale glose, med njimi i znameniti –> Clusiosov Nomenclator Pannonicus (1583.). Jožef Ficko u svojoj školskoj knjigi A.B.C. knyizsica… 1837. ima prik 2000 riči ug.-hrv. Prvi rječnik ali je od Fabijana -> Hausera, Kroatisch-deutsches Wörterbuch …, Wien 1858.; Rječnik za dvojezične osnovne škole Hrvatsko-Nimški, Deutsch-Kroatisch, Eisenstadt 1982.; Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch, Eisenstadt-Zagreb 1982,; Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, Zagreb-Eisenstadt 1991, Elisabeth Palkovits, Wortschatz des Burgenlandkroatischen, Wien 1987.; Siegfried Tornow, Burgenlandkroatisches Dialektwörterbuch, Berlin 1989.; Gerhard Neweklowsky, Der kroatische Dialekt von Stinatz, Wien 1989; Joško Balaž, Hrvatski dialekt u Devinskom Nuovom Selu, 1991.; István Nyomárkay, Sprachhistorisches Wörterbuch des Burgenlandkroatischen, Szombathely 1996.; Šandor Horvat, Rani gradišćanskohrvatskougarski rječnik, Željezno, 1998; Rechtswörterbuch, Burgenländischkroatisch-Deutsch – Pravni rječnik, Nimško-Gradišćanskohrvatski, Wien 1999.; Franjo Tusek, Gradišćanskohrvatski rječnik sinonimov, Željezno 2001; Franjo Tusek Gh. rječnik rimov, anagramov, antonimov, kratic, varijantov, sve Željezno 2001; Ferdo Takač, Rječnik sela Hrvatski Grob, Zagreb 2004, mnogobrojni glosari po različni znanstveni prikazi, Gassner-Vlašić, Hrvatski službeni jezik u Gradišću, (oko 1985.), rukopisni rječnik Zbirka rtiči gradišćanskohrvatskoga hrv. sela Vincet-a, 1937.; Leksikon hrvatskoga iseljeništva i manjina, Zagreb, 2015. (elektronsko izdanje 2007.)

L: HL II., 12-13, HN 2015/10, 11

Leksikografski zavod Miroslava Krleže,

znanstvenoistraživačka i izdavačka ustanova na području –> leksikografije i srodnih znanosti i strukov. Izdjeluje i izdaje enciklopedije, leksikone, rječnike, bibliografije, atlase i dr. Osnovan je 1950. u Zagrebu kot Leksikografski zavod FNRJ, od 1962. Jugoslavenski leksikografski zavod. Od 1981. upelja u naslov ime osnivača i dugoljetnoga peljača, od 1990. pod sadašnjim imenom.

L: HL II., 13

LEMPERG, Demeter, pjesnik

(*Mjenovo, 26.20.1898. – †Loga/SLO, 02.10.1944., A)

Mjenovac, po zanimanju tesar. Mnogobrojni kulturni i pjesnički doprinosi po gh. novina i časopisi.

DJ: Pri perječihanju, HN 1936/5;

L: KG, 1946, 88-89; BF, 1974 (23.10); KG 2018, 200-208

LEOPOLD, Anton, pjesnik

(*Frakanava,13.06.1928., A)

OŠ u rodnom selu i Lučmanu. U zadnjem ljetu boja morao u vojnu službu mladih. Po boju ostao doma u seljačtvu ali skoro projde u Beč na privrimeno djelo, nastane pendler. Zaposli se kot knjigoveža, pak djela u gradjevinarstvu, metalnoj industriji. Na drugom izobrazbenom putu izuči se za knjigovodstvo u kom djela do umirovljenja. Kulturne nagrade Theodor Kery i Lovre Karall.

DJ: Hrvatske pjesme, Frakanava 1947, rp; Cvijeće iz Gradišća, Oberpullendorf 1954, Frakanava vodom okrojena, Frakanava 1961; Misli i riči, 1990.-93.; rp. Pjevajuće selo, pjesme posvećene Dolnjoj Pulji, 1963; Grad. hrv. gaj, Željezno 1967, ant. pj.; pjesme; rukopisi u ÖNB1981. 4 sv.; Stari vrt, pripovijesti, Wien 1971; Šapat vjetra, Pjesme, Wien 1981-1986. 7 sv. rp; Štorice i pjesme, Željezno 1989, HŠtD; Tamburaško prijateljstvo, 1992; Epske pjesme, 1992., rp.; Svitli kolobar, Željezno 1995, hkdc; Sunce domovine, Eisenstadt 1996, hkdc; Koraki, pjesme, Eisenstadt 1997 hkdc; prijv. Jurko hoće doktor bit, za dicu;

L: HN 2018/25, 12-13

LEOPOLD, Franjo/Franz, političar

(*Filež, 26. 03. – †Željezno, 07. 02, 1960., A)

OŠ u rodnom selu, trgovačku školu u Šopronu (1922.), od 1923. i službi ZV, za vrime boja knjigovodja grofa –> Zichy-Mesko u Filežu, od 1945. ponovno u zemaljskoj službi, peljač zemaljskog knjigovodstva (1947.), upravitelj –> Hrvatskoga nakladnoga društva (1947.-1960.). Od 1947. direktor ureda zemaljskoga knjigovodstva., 1949. do 1960. zastupnik ÖVP u ZS (1949.-1959.), urednik HN (1940.).

L: NT 1960/6, 1

LEOPOLD, Michael, hobislikar

(*Beč,1965., A)

Sin Antona –> Leopolda, izučen kuhar i konobar, zaposlio se kod pošte. Redovito poiskavao tečaje za slikanje. Izložbe u Livki, Gerištofu, Filežu.

L: KG ’92, 131-132

LESER, Gratian Anton, franjevac

(*Kerestur, 29 03.1873. – †Željezno, 02.03.1949., H, A)

1891. stupio u red fr., profesor u Stolnom Biogradu, Trnavi, kapelan na različni mjesti, gvardijan u Novom Gradu, Požonu, od 1920. u Novom Gradu, Svetici i Željeznu.

DJ: Die Ansiedlung der Kroaten in der Güssinger Gegend, Güssinger Ztg. 1922 (23, 24. April) Kroat. Tschantschendorf, Güssinger Ztg. 1929/41

LESKOVIĆ/LEŠKOVIĆ/LESZKOVICH, Blasius/Blaž, svećenik

(*Novo Selo, 29.01.1699. – †Pandrof, 06.03.1758., H)

OŠ u rodnom selu, dalnje školovanje u Požonu, teologiju u Beču i Juri. Posvećen za duhovnika 1723. u Juri, kapelan u Rajki (1723.-1724.), neko vrime kod grofa Erdődy u Sv. Martinu, pak kod grofa Windischgrätza u Hainburgu, farnik u Jelentu (1726.-1737.), Pandrofu (1737.-1758), obnovljenje farofa. Pokopan u crikvi, spomenploča. Mecen –> šlabikara (1746.) i –> katekizmuša (1747.).

L: KG 2003, 49; Hillinger, Franz, Dr., Geschichte der Pfarre und der r.-k. Schule, 2012., 55

LESZKOVICH, Thomas

DJ: Die bgld. Kroaten und die kath. Kirche während des Nationalsozialismus, Wien 1989, dipl dj.

L: HN 1990/47, 5

letak, letki,

tiskani produkti po potrebi i priliki od manjega opsega, manjega formata, većinom anonimno, po ki put i ilustrirano. Većinom služu propagandi i reklami. Većinom vezano uz posebne društvenopolitičke ili trgovačke prilike s namjerom širenja odredjenoga mišljenja. Akoprem se potvrduju već iz 16. st., med gr.H. je imamo od 19. st. i visi skupa s revolucijom 1848.

Neki primjeri:

Proglas hrv. sabora zapadnougarskim Hrvatom, jedan Hervat za vsze druge (Fran Kurelac), Zagreb 16.09.1848.

Poštovani domoroci, Glavanich, 1869, izbori u parlamenat.

Naredbe za katolicsanszka druzstva, Sopron 1867.

Što ili ča hoće stranjak ljudstva ili „Néppárt“, Budapest 1895.

Program orsačke poljodjelske stranke, Győr 1919.

Koljnofčani, zbuditer se i Hrvatska Braća, Ödenburger Heimatdienst 1921.

Letak Hrvatske stranke, izbori 1923.

Pogibel-Alarm, Frontkämpfervereinigung, 1927., itd, itd…

Poljni djelači, sluge i službenkinje, 1936., staleški izbori.

Gradišćanski Hrvati! 1938., narodno glasovanje za Austriju

I na dalje u ovoj ulogi – Auch weiterhin in dieser Rolle? (b-lj.)

I puno drugih,…

L: Tobler, GH letki, NČ, 59-83; KG ’90, 38-44

Letna knjiga HKD,

Niuzalj 1930, 1931.

zbornik HKD-a, sastavio Martin –> Meršić ml., Slavko –> Marhold i Tome –> Sučić, povijesno, literano i praktično o gr.H.

LÉVAY, Pavao/Pál svećenik

(*Unda, 01.07.1851 – †Raušer, 08.11.1922., H, A)

Pseudonimi: Undi Pál; Kirády Pál; dr. Thales Spamli. L-y, P-I, -y.

Iz siromaške tobračke familije, pastirić, gim. u Šopronu (1866.) i Juri (1871.), teologiju u Juri, posvećen 1876., administrator Ciklešu (1879.-1893.), Trajštofu (1893.), Ugarskoj Kemlji, Raušeru (1894.), farnik u Raušeru (1894.-1922.), desetnikdekanata Niuyalj (1910.-1922.).

Sudjelač novin: Magyar Állam, Népiskolai lap, Bölcsleti folyóirat, Mosonvármegyei folyóirat, Neusiedler Wochenblatt, Ödenburger Post i drugi nimški časopisi.

Peljač peticije Hrvatov s –> Demeterom Roženićem Mošonske županije kod ugarskog ministerpredsjednika Telekyja protiv priključenja k Austriji.

DJ: Bacon und die Moral; Chamberlain és az igazságos kritika; Thomas v. Aquin und Decartes; Wien, Ein Stück Oekonomie; Wie muß man Moralphilosophie schreiben; Felelet Bodnár Zsigmondnak a „Vallás kérdéséről“ c. tanulmányára, Budapest 1881; kritika: Lewes, A philosophia története művének Aquinasra való különös tekintettel ; Lojza Lato zi zlamenyi szveti ran Spaszitelya nakincsena Boadenszka divicza, Sopron 1875; Fest-Rede zu Ehren der heiligen Anna, 26.07.1894; Prodika, ku je 22-a Oktobera 1882-a leta pri blagoszlovlyenyu kipa B. D. Marie va Cikleskoj Crikvi derzsal Paval Lévay, … Sopron 1882; Apponyi Albert gróf politikájának filozófiája és konkluziója, Győr 1904: Az erkölcsi világrend problémája, Budapest 1914; Logik des Weltkrieges, Wien-Leipzig 1918; A Bölcseleti Folyóiratban: Elválsztható-e a moral a vallástól?, A modern ethika legujabb terméke, Hogyan kell moral bölcseletet írni? ……

L: NN 1921/3-4.4; Zalka, Emlékkönyv 142, 43; SzJ VII/1155-56; KG 2001, 48-52

Lex Apponyi,

školski zakon od ug. ministra Apponyi, 1907. u kom se propisuje podučavanje ug. jezika na račun materinskoga u osnovnoj školi i zato povišuje državna potpora za škole. Osebito se to odnaša na podučavanje predmetov računanje, poznavanje domovine i povijesti, kot i na nediljnu školu.

Lexicon locorum regni Hungariae populosorum anno 1773 officiose confectum, Budapest 1920

Načinjen za upravni savjet Ug.: popis sel, maternj. jezika, škol, farnikov, …

licencija –> patentno pravo

licencijat(i),

su pomoćniki u Crikvi za vrime protestantizma, danas bi rekli laični apostolat. Zaključila je crikva licencijat na sinodi u Požonu 1628. Potribno je bilo zbog nedostatka svećenikov. Zadatak je bio točno ograničen: krstiti, pokope vršiti, prodikovati na nedilje i svetačne dane, oblikovati prepisane molitve u adventu i korizmi, držati molitvene dane i litanije, vjeronauk u školi, procesije oblikovati. Odgovorni su bili i za čistoću u crikvi. Po svemu su imali interimistički karakter.

Oprava im je bio črni talar i jedna rubača kot ju danas imaju farniki.

L: Juhász Kálmám, Ein Beitrag zur Laienseelsorege in der Diözese Raab, Bgld. Hbl. 1959/4, 262-271.

liciter,

ki izdjeluje jestiva dugovanja od tijesta i meda, pofarba i prodava, kot i opći naziv za sve takove produkte. Najpoznatiji produkt je licitarsko srce ali uz to i drugi produkti, kot je to konjići, bebice, krunice, božićno pecivo. Licitarsko se je poklanjalo u znak ljubavi. Liciteri su proizvadjali i slatku vodu –> medovinu.

L: HL II, 18

LICHARD, D.

DJ: Pozustatky chorvatskych osad na Slovensku, in Slovensk’e noviny 1851, 142. 573

LICHTENSTEIN, plemićka obitelj

Naseljavali Hrvate u 16. st.: Dobré Polje, Drnoholec, Brod na Dyji (Kolenfurt), Novy Prerov

L: KU 169

LIEBEZEIT, Jožef, učitelj

(*Veliki Medveš, 18.04.1901. – †Novo Mjesto, 26.05.1982., A)

OŠ u rodnom selu, učiteljsku školu u Čakovcu i Gornji Šica (1920.), učitelj na Stinjaki (1920.-1922.) kade je od 1922. kantoručitelj (1922.-1935.), Veliki Borištof (1935.-1943.), Santaleku (1922.), kotarski nadzornik privatnih vjerozakonskih škol borištofske okolice (1935.-1938.), od 1939. do 1943. upravitelj HKD-a, vojska, rusko ropstvo (1945.-1953.), ponovno učiteljska služba u Velikom Borištofu (1954.-1963.). Mirovinu preživi u Kiseloj Vodi. Aktivan kulturni djelač u gh. kulturnom životu, dopisnik novin i kalendara.

DJ: Stare jačke iz Stinjakov, ND, 1933, 81; Aljoša i tri lande kruha, NT 1956; Popis biljaka u Velikom Borištofu, rp.; S guslami po sovjetski logori, KG 1972, 100

L: HN 1971/16,3,6; CGG 1981/15-16,6

LIGVANDI, Zosimus –> Kollavitz

Lika,

kraj u jugozapadnom dijelu Hrvatske, izmed –> Velebita na zapadu i Kapele na istoku. Sastoji se od Ličkoga, Gackoga, Krbavskoga, Koreničkoga i Lapačkoga polja. Krševiti kraj. Po turski pohodi u 16. st. se današnji gr.H. priličnim dijelom doselili iz ove pokrajine.

L: HL II, 19-21

likovna umjetnost,

obuhvati djela –> slikarstva (moljanja), –> kiparstva, –> arhitekture, –> fotografije i dr.

L: HL II, 21

likovo (aldomaš)

pijenje ili gozba poslije prodaje ili pogodjenja

LIKUD-Filež,

Literarno i Kulturno Društvo u Filežu, predsjednik Franjo –> Palković, djelovanje: literature, umjetnost, koncerti i muzika, znanost, spomenpriredbe

L: HN 2020/9, 17

limena glazba,

zabavna muzika, u narodu poznati kot „trutari’’. Med početki krajem 19. st., izgleda 1889. u Klimpuhu.

Bijelo Selo 1937; Cindrof 1919; Cogrštof 1929; Hrvatska Čenča 1925; Klimpuh 1889, 1921; Mali Borištof 1926; Noca Gora 1930; Novo Selo 1929; Pajngrt 1930; Pandrof 1919; Pinkovac 1925; Rasporak 1922; Stinjaki 1922; Štikapron 1923; Trajštof 1927; Uzlop 1924,1974; Veliki Borišof 1937; Vorištan 1923; Vulkaprodrštof 1910; Žarnovica 1924

L: Zwittkovich Heinrich, Die Blasmusik der Kroaten im Burgenland, in … und sie singen noch immer…1998, 149-174

Kako je na ug. strani???

Limištrof – Loimersdorf, DA,

grupa Hrvatov se doseli još 1739. u selo, u 18. st. imaju Hrvati većinu u selu, zadnji Hrvati jošsredinom 20. st., danas asimilirano, germanizirano.

L: KG 94’, 32; Breu, 129; Festschrift anläßlich der Marktwappenverleihung1986 Marktgemeinde Engelhartstetten; WSt, 28

LINAK

Literarno naticanje HAK-a 2002., 2004., 2009., 2010, 2012. ograničenjem starosti do 35 ljet.

L: novi glas, posebni broji; HN 2002/50, 2; HN 2010/5, 14

LINDECK-POZZA, Irmtraut

(*Beč, 30.07.1914. – †Beč. 13.04.2009., A)

DJ: Zur Vorgeschichte des Venediger Protokolls, BF Sh III, Eisenstadt 1971

lingvistika –> filologija

LINZER, Andreas/Jandre,

(*Veliki Borištof, 07.11.1866. – †veliki borištof, 16.01.1947., H, A)

prezeš Crikvenoga tanača u Velikom Borištofu

DJ: Moje putovanje va Jeruzalem, 1907., 26 str., rp.; Glasilo, aug. 2008, 7

LINZER, Demeter, notar

(*Veliki Borištof, 18.10.1909. – †Beč, 18.03.1978., A)

OŠ u rodnom selu, gim. u Šopronu i Željeznu, pravni fakultet na sveučilišću u Beču (1933.), zaposlen u Gornjoj Pulji, Beču, Novom Gradu, javni notar u Santaleku (1950.), u Borti (1960.-1975.).

Dopisnik HN, nekoliko pjesam, aktivan u javnom životu, predsjednik HKD-a (1961.-1967.).

L: HN 1969/42, 1-2; CGG 1978/13, 3

LINZER, Milan, političar

(*Gornja Pulja, 08.11.1937. – †Borta, 03.03.2019., A)

OŠ u Malom Borištofu, gim. u Beču i Fürstenfeldu (1956.), pravo na sveučilišću u Beču (1961.), pravnik u Beču, Gornjoj Pulji, Manku, od 1976. javni notar u Borti. Politički mandat ÖVP u ZS (1987.-1991.), od 1995. zastupnik ÖVP u EU parlamentu u Brüsselu.

L: PHbB II 222; HN 1996/3, 24

LINZER, Peter, inženir,

(*Gornja Pulja,1944., A),

TU Beč mašinostrojstvo. Zaposlen u industriji i u banka.

DJ: Minderheitenpolitilk: Es gibt noch sehr viel zu tun! Die Pressen 17. 01,2019, 24-25.

lirika –> pjesničtvo

Lipovac – Steinfurt – Lipócz,

novonaseljen od Hrvatov, naziv Lypyse, novogradska gospošćina, filijalka –> Kerteša. Krajem 19. st. imaju još hrv. većinu ku čuvaju sve do PSB. Austrijska brojidba 1934. nima već Hrv., germanizirano.

L: Zi 21, 325-328; Breu, 67; WSt, 112

LIPSICH, Michael/Mihály, svećenik, SJ

(*Bizonja, 17.09.1703. – †Jura, 23.08.1765., H)

Stupi u red jezuitov 1720. završio svoj študij teologije u Gracu (1731.-1734.), posvećen 1734., prof. hebrejskog jezika u Judenburgu, prirodne nauke, matematika, fizika i astronomija. Prvi priminjuje u Ugarskoj metodu algebre. Poslije u Sedmogradskoj (1737.), Jageru (1742.), Zagrebu (1749.1751.), Tirnavi (1743-1775.), Budi (1746.), Juri (1756.-1760.). U Šopronu i Juri je predstojnik konvikta. Poznata djela o algebri, fiziki, astronomiji.

DJ: Algebra …, Cassoviae 1738; Statica …, Cassoviae 1740; Poeta christianus, … Cassoviae 1740; Hungaria coelestis astronomiam …, Casoviae 1741; Causae forenses. …, Cassoviae 1741…

L: Acsay 173; SzJ, VII, 1268-1269

Lipa Karolina,

epska narodna jačka gr.H. (KG 1981, 170-174)

LISAC, Josip, jezikoslovac

(*Turni kod Delnice, 1950., HR)

Študij kroatistike i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1978. na sveučilišću u Zadru, težišće hrvatski dijalekti. Sudjelač na gr-hr. dijalektologiji.

DJ: Jezikoslovni pabirci uz tekstove usmene književnosti Hrvata u Slovačkoj, Zadarska smotra, 1992/4-5, 228-232; Gradišćanskohrvatski govori: Po našu, 2020. (sudjelač)

LIST,

prilog gimnazialcev HN 1994.

litanije,

uprosne, zmaljanja molitve, u prvom redu pri prošecija, preuzete iz istoka, zapisane već u –> Benediktinski regula, naredane prošnje jedna za drugom na ku narod odgovara. Najpoznatije su Lauretanska litanija i Svih svetih, ali postoji i cijeli red drugih.

L: Lexikon für Theologie und Kirche, 1961, 1075-77

literatura –> književnost

liturgijske knjige,

službene zbirke tekstov po ki se obavljaju pojedini obredi i čini u kršćanskoj bogoslužbi (liturgiji). One su bile u starijem vrimenu odredjene čitaču (lekcionar), subdijakonu (epistolar), dijakonu (evangelistar), svećeniku (sakramentar). Skupni su bili teksti gradual, antifonar, himnarij, psalterij, kirijal itd. Od 15. st. postoji knjiga misal, u kom su teksti ki se čitaju pri maši, pak brevijar s teksti za časovnik (molitve na ure), ritual s teksti sakramenta i blagoslova.

L: HL II, 25

Livir – Lövő – Ungarisch Schützen

Imao snažnu hrv. manjinu. Hrv. su se po 1533. doselili u grad. Drugi val doseljenja po bitki u Sigetvaru 1566. Još i 1631. potribuju, da se u protestantskoj općini ki-ta put prodikuje i hrvatski. Do sredine 17. st. imaju dvojezične predikante. Govori se i o slavskom gradualu (tót graduálé), ki bi mogao biti od

–> Mekinića. Šopronski savjetniki/tanačniki, plemići Lővey/Leövey Matija i Blasius su bili Hrvati iz Livira i zvali su se Herbics, porijeklom iz Siska. Krajem 17. su se pomadjarili, madjarizacija.

L: Payr, Adeet, 118; Breu, 100; WSt, 57

Livirska bitka,

Izmedju Jelašićeve vojske pod peljanjem Todorovića i ug. Honvédov je došlo 10. i 11. 10. 1848. kod Livira i Žire do bitke. Ug. honvédi su u precjenjivanju svojih snagov napali kroz zapadnougarsku prolazeću hrvatsku vojsku ali su se morali brzo povući. Hrv. vojska je zbog toga kot kaznu isplinjila Livir i Žiru. Po ondašnjem šacanju je u Liviru škoda iznosila 270 000 ft. kvara.

Civilno stanovničtvo se je zbog toga fantilo ubijanjem otcipljenih hrv. vojakov, tako u Csepregu, Frakanavi, Kisegu, Liviru, Völcseju, …

Na mjestu bitke Visa i Prisike je Prisičan Ferenc Brigovits dao postaviti kameni spomenkriž „na spominak spalih“, kojega je prisički farnik Ignac Kovač i posvetio. Pred Prisikom se je hrvatska vojska zustavila, a Todorović je pozvao načelnika Matiju Berzlanovića komu je naredio, da moraju na početku sela istaknuti uz cestu bijelu zastavu i neka uputi stanovnike da budu na miru s vojaki, ar vojaki ne podnašaju već jako vojničku disciplinu i zato moru nastati nemilosrdni, pohlepni za kinči a za zlatnu karičicu će i odrizati prste od ruke. Do tako čega ali nije došlo, ar su vojaki podilili i ostavili Prisičanom veliki dio svojega plinja iz Livira i Žire. Kroničar ali potvrdi, da su Prisičani vjerno vratili sve najzad Žiranom. 11. 10. na večer su stigli u Kiseg, kade su se utaborili istočno od Kisega. I u Kisegu su civilisti poubijali oko ranjenih 30 vojnikov. Njim na spominak stoji i danas spomenik na cimitoru.

L: A horvátok átvonulása Sopronmegyén, Soproni napló 1898.; Hermann Róbert, A Drávától a Lajtáig, Budapest 2008.

Livka – Lockenhaus − Léka

Staro naselje iz keltskoga vrimena, središće gospošćine, u sridnjem vijeku utvdjen grad, templari. Jedno vrime je u njem rezidirala Elizabeta Báthory, serijska umoriteljica, nazvana „krvava/krvna grofica“ = Blutgräfin. Mnogobrojne legende. Danas kulturni centar krajine.

ljetno kazališće,

kazališne predstave u ljetni miseci vani pod vedrim nebom,

u Pandrofu: Jura Soyfer „Astoria“ (2008.); Shakespeare „Kako nam je drago“ (2009.), u Mjenovu “My fair lady”.

LOBMAYER, Antun, liječnik, med. pisatelj

(1844.-1906.)

Vračitelj u Osijeku, mnogobrojni članki o zdravlju. Glavni urednik prvoga medicinskoga časopisa u Hrv. Od njega preuzimaju naši kalendari doprinose kot: vračenje po Kneippu, vračitelj u domaćinstvu … i sl. Nije se potpisao.

LOCKWOOD, Yvonne Rachel -ARBOR, Ann

Funka, prof. u Michigenu, USA

Disertacija o usmenoj povijesti i predaji gr.H. i njevoj značajnosti u razvitku narodnoga identiteta.

DJ: The Burgenland Croats:oral tradition and historicasl process, Michigan 1979, Ph. D. Diss.

L: HN 1980/25, 4

logo,

prepoznatljiv znak za gr.H. u A, izdjelala Cindrofka Simone Kruisz, 1998.

L: HN, 1998/44, 15

LOIBERSBECK, Josef, povjesničar

(*Rohunac, 29.10.1890. – †Željezno, 14.12.1975., A)

DJ: Rechnitz und die beiden Hodisse, VuH 1955/12-18,20-21, 1956/1-3; Landsee, VuH 1956/9, 4-9; Rehgraben, VuH 1959/12, 13-16; Schlaining, VuH 1959/13; Eberau und Rotenturm, VuH 1961/14-15,;Um Hirschenstein und Plischa, VuH 1962/19-23, Kittsee und seine Nachbarn, VuH 1962/15, 7-8; 1963/6-9; Spitzzicken, VuH, 1963/6-9; Markt-Neuhodis, Eisenstadt 1966, rp; Um den Eisenberg, VuH 1967(20, 27ff;

Loištrof/Dolnji Loštrof – Unterloisdorf – Alsólászló

1558. još nij Hrv. u selu, u 17 v. polovica hrv., germanizirano u 18. st.

L: Breu, 99; WSt, 89

lokator,

jee po nalogu gospodara, grofa zemljoposjednika, vlastelina verbuvao i organizirao preseljenje iz stare domovine u novu: Šimon Zajchich u Zajčje Selo, Nikola Benith u Slovačku, Johann Wyhyatysh u Novo Selo, …

Lončarić, Mijo, jezikoslovac

(*Reka kraj Koprivnice, 01.09.1941., HR)

Istraživač hrv. govorov u domovini i van Hrvatske, tako i gh. Stručnjak za kajkavske govore. Većljetni direktor –> Zavoda za hrvatski jezik, danas –> Institut za hrv. jezik. Sudjelač kod gramatike za gr.H.

DJ: Podrijetlo gr. kajkavaca, in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 121-131; koautor Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, Zagreb 1984-90; koautor Hrvatska gramatika, Zagreb 1995, Kajkavsko narječje, Zagreb 1996; Prilog istraživanju govora Moravskih Hrvata, in Radov i zavoda za slavernsku filologiju, Zagreb 1998/32, 107-115; koautor Gradišćanskohrvatska gramatika, Željezno 2003; Porijeklo kajkavaca u Vedešinu i Umoku, in Kajkavci Vedešina i Umoka, Budimpešta 2004, 115-127; Porijeklo grad. kajkavaca i Kajkavština u Mađarskoj, in Kajkaviana&alia, Čakovec, 2005, 147-154, 159-177; Dva djela o jeziku GH, in Savremena lingvistika, Zagreb, ???/21; Hrvatski govori u dijaspori – neka pitanja, in Ethnoslavica, Wienes slaw. Almanach SB 65, Wien 2006, 123-136

L: HL II, 28

lončarstvo

izdjelanje zemljanih posudov na ručnom lončarskom kolutu. U našoj krajini poznato lončarstvo u Štumi, Jakovi i okolici Szentgotthárda.

L: HL II, 29

Londek/Londiak – Landegg

u DA sjeverno(?) od –> Vorištana, gospošćina Pundrof/Pottendorf, po urbari u 16. st. samo hrv. imena. Tokom turskoga pohoda 1683. većinom zničeni, germanizirano.

L: Breu, 121; WSt, 22

Longitolj – Langental – Langató

filijalka –> Šuševa, danas VB. Sridnjevjekovno Karakó, pak Draguta. Cigani/Roma se naselili stopr u 19. st.

L: Karall Ivan, Mörk Manfred, Od Dragute do Longitolja, 1985.; WSt, 86

Lošonec – Kislosonc

u SK, u kom selu udovica Krištofa Ungnada, gospodarica Smolenice daruje Markusu Horvatu, zvan Pauličić 1 1/2 sesije za usluge kod naseljenja gospošćine s Hrvati, tako i u Nahaču i u okolici.

L: Breu, 116; Ku, 242

lot,

stara mjera za masu, mirenje zlata i srebra, oko 3/30 funda, fund = 500 gr.

L: HL II, 32

lov = jaganje, joganje

pojedinačno ili skupno iskanje, lovljenje ili strijanje/ubijanje divljih stvari u slobodnoj prirodi. Gh. lovačke organizacija …

L: HL II, 32

LOVASNÉ SZABÓ, Ágnes,

Dokumentacija u ug. prijevodu o Koljnofu za vrime PSB, pak od Lőrinca Egresitsa, Pála Lovranitsa, Ambrusa Sinkovitsa i Beatrixe Tauber, pisma.

DJ: Az első világháború emlékei a kopházi parsztkulturában, Sopron 2017, samizdat

LOVRENČIĆ, Željka, prevoditeljica i znanstrvenoca

L: Poezija Doroteje Zeichmann Lipkovi, u Nova Istra, Pula,2015, br. 3-4,123-129.

Lovreta – Loretto, hodočasno mjesto

Povijest crikve počinje 1644. lj. kada se iz bližnjega kaštela u Seibersdorfu prenese štatua BDM na mjesto od Turkov porušene (1529.) kapele. Na tom mjestu je baron Stotzingern dao izgraditi kloštar za servite, ki su nosili skrb za svetišće. Veliku crikvu je dao izgraditi Franjo Nadaždy (1651.-1659.). Prilikom pohoda Turkov pod Bečom 1683. su ponovno uškodili i kloštar i crikvu, istotako i za vrime kuruckih bojev (1703.-1711.). Obnovio kloštar i crikvu knez Pavao Esterházy. Cesar Jožef II. je 1787. raspustio kloštar, od 1926. preuzmu dušobrižničtvo svistki duhovniki, od 1953. ponovno serviti. A od 1964. Duhovniki Marijanskoga reda. Od 2003. je dušobrižnik ponovno Hrvat −> P. Štefan Vukić. Ime je došlo iz Talijanske prik Frankopanov iz Trsta. Hrvati hodočastili od 1659. lj. 1787., imali i hrvatskoga prodikače, sve skupa sedamnaest, med njimi najpoznatiji Eberhard –> Kragel. Hrvati redovito hočastu k Mariji Žalosnoj svakog ljeta po 15. sept.

L: KG ’04, 154-157; KG ’94, 126-129; Szivatz, Serviten im Burgenland, Hornsteiner Heft = HH, 1988; Loretto und die Kroaten, 200 Jahre kroat. Sonntag,. HH 30 (1998), Kroaten in Loretto, HH 2009.

LÕGER, Ernst,

(*Löbtau (b. Dresden.07.03.1894. -†Željeyno, 12.11.1967., D, A),

DJ: Heimatkunde des Bez. Mattersburg im Bgld., Wien-Leipzig, 1931, 205-209;

Lucija, sv.

Kršćanska divica i mučenica iz Sirakuze (283-304). U ikonografiji drži oči na pladnju. Svetak je 13.12. i vezan med gr.H. uz narodne običaje strovašenja slame i pliv pred divojačke stane ili načinjanje –> Luci(ji)noga stolca.

L: HL II, 36

Luci(ji)n stolac,

drugačije viškin stolac. Morao se je početi izdjelati na dan Lucije i zgotoviti iz različnih driv do Božića. Na polnoćicu odnest ga i načinjiti krug sv. kredom okolo njega i na Podizanje pri polnoćici postaviti se na njega. Onda se vidu viške sela. Po tom ali stolac pod pazuh, pak bižati domom i hititi ga u oganj, požgati ga.

L: wiki

Luka-Anini križi –> Franta Luka i Ana

LUKAĆ, Ruže-Ružica

(*Virovitica/HR,24.01.1912. – †Beč,09.12.1988., HR, A)

DJ: Gradišćancima; O bijegu ispred Turaka naše braće, Gradišćanskih Hrvata, prije 450 godina; Gradišćanska ljubav i vjernost svom starom zavičaju.

LUKENDA, Marko

DJ: Odnos gr.-hrv. školske terminologije prema hrv. književnoj, skupa s Mile Mamićem, Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 133-140; Gh i hrv. pravno nazivlje, Nemzetközi szlavisztikai napok, Szombathely 1995, 171-192, skupa s Mile Mamićem

LUKEŽIĆ, Irvin, jezikoslovac

(*Rijeka, 1961., HR)

Diplomira u Rijeki (1983.), magisterij 1992., doktotrat 1995. u Zagrebu na temu proze kod GH. Boravio u Gradišću štipendijom Österreichischer Akademischer Austauschdienst. Glavni urednik časopisa –> Fluminensija, profesor sveučilišća u Rijeki.

DJ: Četira poslidnja dugovanja Eberhardta Marije Kragela, Fluminensia, Rijeka 1995/2, 93-110; G.h Sibile, Fluminensia, Rijeka 1995/2, 111-122; Kultura gradišćanskih Hrvata, Historijski zbornik 1995, 55-122; Proza u GH, in Nemzetközi szlavisztikai napok, Szombathely 1995, 171-182; Protestantska knj. GH., Fluminensia, Rijeka 1996/11-2, 93-112; Biblija i gh. književnost, Riječ 1997/I, 83-88; Proza u gradišćanskih Hrvata, Željezno 1997, ZIGH; Gradišćanske Sibile, in Hrvati i Mađari u svjetlu proÏžmanja kultura i jezika, Pečuh 1997/2,68-78; ur. Gradišćanskohrvatska književnost, Vinkovci 1998; Augustin Blazović u percepciji hrv. štiteljev, novi glas 2001/2, 55-60;

L: HN 1996/6, 21

lukno,

daće farniku, učitelju, većinom desetina

HL II, 38

LUTHER, Martin,

(*Eisleben, 10. 11. 1483.) – †Eisleben, 18. 02. 1546., D)

1505. otišao med redovnike augustince, 1512. doktorirao u teologiji, 1517. postavio svojih 95 tezov, 1521. prognanstvo i big na Wartburg. 1525. se oženi Katharinom Bora, 1534. izdanje prijevoda Biblije na nimškom.

L: wiki

lutkarstvo,

pripravljanje i prikazanje kazališnih predstavov u ki peršone/like predstavljaju lutke (marionete, batke, greglje). Med gr.H. tek krajem 20. st. pomoću Zagrebačkoga kazališća lutaka. Osebito OŠ Klimpuh.

L: HL II, 40

Lj, lj

ljekovito bilje

trave i rasline za liječenje (ekstrati, eterična ulja, med, …), ke ublažavaju tegobu kot je kašalj, nazimljenje, nesanica, iščpljenost, nervoza, reumatizam, … i sl. Poznati raslinar je bio Petar –> Jandrišević, pak žene čaralice. Diplomsko djelo na slavistiki je pisala Angela Schumich –> Šumić pod naslovom Terminologie der Heilpflanzen in der Homöopathie Deutsch-Kroatisch-Lateinisch, Wien 1998.

Ljubić Ivan –> Feržin Mate

LJUBIĆ, Šime, svećenik, povjesničar

(*Stari Grad na Hvaru, 1822. – †Stari Grad na Hvaru, 1896, HR)

Teologiju u Zagrebu, povijest i slavistiku u Beču. Upravitelj Arheološkoga muzeja u Splitu, kasnije u Zagrebu. Po svemu prvi ki daje pregled i o zapadnougarskoj/gradišćanskoj književnosti.

DJ: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske na podučavanje mladeži, Rijeka 1864.

L: Andrea Sapunar Knežević, Književni prsten, Zagreb 2012.

ljudska prava i slobode,

razvijena postepeno, posebno ali od humanizma i prosvetiteljstva iz prirodnoga prava ili ljudskoga razuma. To su subjektivna prava svakoga čovjeka na misli od rodjenja su svi ljudi ravnopravni a njeva prava nediljiva i neotudjiva i univerzalna.

Ujedinjeni narodi su 1948. proklamirali „Deklaraciju o opći pravi čovjeka“. Od toga vrimena najveći dio držav ima ugradjeno ljudska prava u svoj nacionalni ustav.

L: wiki

Lyrikmarathon,

cjelodnenvno čitanje lirike od suvrimenih piscev u Željeznu: 1972., 1987., 1988.: A. Blazović, J. Čenar, H. Gassner, E. Höld, A. Leopold, A. Novosel, A. Šoretić, P. Tyran, D. Lipković

L: HN 1987/47, 5; HN 1988/10, 8; Mehrsprachiges Österreich