verzija 9_2023

K, k

kabal/kabao,

staro mirilo različnimi podatki za mirenje drobnoga dugovanja (teg, sol), kot i površine (zemlja). Veličina varijira oko 54, 62, 94, 125 l.

kabaret,

zabavni i satirični program od različnih formov. Med gh.H. jedva proširen.

Kacavida,

hrv. pop grupa u Velikom Borištofu, osnovana 2010.: Zrinka Kinda (vokal), Katarina Kinda (vokal), Marin Berlaković (bas), Florian Pauer (gitara), Konstantin Vlašić (gitara), Kristof Paulić (bubanj).

L: HN 2010/7, 1., 2010/9, 14

Kacianer Ivan –> Katzianer Hans

kače (zmije),

skupina gmazeći živin prez nog. U Gradišću većinom neotrovne, najopasnija je ridjovka. Grabežljive živine su i hranu se malimi sisavci, vodozemci, ribami. Veći dio zaštićen zakonom.

L: HL II. 711

Kačići, pleme

U sridnjovjekovno Hrvatskoj u –> Neretljanskoj krajini sa središćem u Omišu ali istovrimeno i u drugi dijeli Hrvatske. U savezu 12 hrv. plemen. Jedna grana se je u XII. st. preselila u gornju Ugarsku, današnju sjevernu Madjarsku i nastala poznata pod imenom Szécsény.

L: HL I, 560

KAČIĆ/KATSICH Tome/Thomas, pravnik, zastupnik

(*Šuševo, 29. 12. 1919.– †Željezno, 14. 07. 2004., A).

Po školovanju u domaćem selu i Keresturu dojde u Trgovačku gospodarstvenu školu u Željeznu, maturira i promovira u Beču (1952.). za dra prava. Kot študent jedan od članov utemeljiteljev –> HAK-a u Beču i predsjednik (1951.-1952.). Zaposlen na kotarskom sudu u Gornjoj Pulji, kasnije kod grad. Raiffeisen-saveza u Željeznu, od 1958. direktor Seljačke bolesničke kase/Zavod za socijalno osiguranje seljakov. Poslanik u Gradišćanski Zemaljski Sabor (1965.-1982.). Stupio 1980. u mirovinu. Gorljivo sudjela u HKD i HŠtD.

DJ: DJ: Eine Partei für das Burgenland, skupa s dr., Eisenstadt 1985;

L: HN 1965/36, 1; HN 1985/3, 1; HN 1995/1-2, 18? HN 2004/30, 7

KAIN, Maria Eva, ud. Bauer, učiteljica, slikarica

(*Vulkaprodrštof, 25.12.1962., A)

OŠ Trajštof, uz učiteljsku službu, hobislikarica, akvareli.

L: HN 1998/5, 17

KAISER, Andrea,

(*Vulkaprodrštof, 22.09.1966., A)

OŠ u rodnom selu, magistra filozofije (1991.).

DJ: Zweisprachigkeit in der Familie – am Beispiel der kroat. Minorität im Bgld, …, Paris-London 1991; Zweisprachigen Volksschule im Burgenland/Darstellung des zweispracjigen Unterrichtes (Bgld.-kroat.-deutsch), anhand von Fallbeispielen mit einem Exkurs auf die multikulturelle Bildungspolitik in Australien, Klagenfurt 1995, dis.

L: HN 1996/47, 25

kajkavsko narječje – > narječja hrvatskoga jezika

KALECHAK/KALECSAK/KALICHIAK, Petar, svećenik

(*Krapina, oko 1617. – †Jura, 29.01.1696., HR, H)

Zaredjen za duhovnika u Beču (1646.), farnik u –> Kalištrofu (1646.-1648.), –> Filežu (1648.-1652.), kapelan u Šopronu (1652.-1660. i 1660.-1676.), Keveždu farnik (1660.-1665.), kaptolski kapelan u Juri (1676—1687.), djurski kanonik (1687.).

DJ: Kronika šopronske fare,1652-1675, rp. lat.

L: SzJ, V, 828-830

kalendari:

Bizonjski kalendar 1996. – dvojezično Bezenyei kalendárium

„Gradišće“ kalendar“, 1946. – do danas: ur.: Ignac –> Horvat, Feri –> Sučić, Augustin –> Blazović, Tome –> Schneider, Anita –> Jugović-Čenar, Agnjica –> Čenar-Schuster, Ingrid –> Klemenčić

Gradiški kalendar svetoga Jožefa, Sauerbrunn 1923., dvi različne varijante,          urednik Ivan –> Čuković

Hervatski kalendar Gradjanske Deržave, Nežider, 1923-1926, ur. Martin –>         Borenić i Ivan –> Dobrović

Hervatski kalendar svetoga Antona Paduanskoga, Kiseg 1903-1922, ur. Martin –> Borenić i Jandre –> Kuzmić

Hižni kalendar …, Šopron 1892-1893, ur. Ivan Čenar, Franjo Ferčak, Mate Horvat

Hrvatski kalendar i ljetopis Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću, 1941-     1942., ur. Ignac –> Horvat

Kalendar Gradišćanskih Hrvatov / HKD-a od 1991.

Kalendar svete Familije, 1903-1913, ur. urednik: Mate –> Meršić Miloradić (1903-1917), Andrija –> Prikosović (1914.-1918), Anton –> Marianović i Ivan –> Dobrović (1919)

Kalendar setoga Jožefa, Sopron 1923, ur. Ivan –> Čuković

Kalendar svetoga Mihovila, St. Gabriel 1926-31, urednik Martin –> Borenić

Kerstjanszko-katolicsanszki kalendar, 1864,1865., ur. Jure –> Horvat, od 1892. do 1903. Kerstjansko-katoličanski kalendar, ur. Miho –> Naković i –> Martin Borenić

Naš hrvatski kalendar, Novo Miesto 1924-1925., ur. F.(ranz) –> Č.(zizmazia)

Naš kalendar za gradišćansku hrvatsku družinu, Kisela Voda 1928-1929, ur. Koloman –> Tomšić

Naša domovina kalendar, 1931-1940; ur. –> Tetac Franje, Ignac –> Horvat

Nóvi horvaczki kalendar na léto … 1806, Sopron 1806

Ognjišće, 1954-1957, ur. Franjo –> Horvat-Tukavac

Na Ugri:

Hrvatski kalendar, Narodni kalendar, Godišnjak Hrvatskoga glasnika

L: Katarina Zvonarich, Die Kalenderliteratur der burgenländischen Kroaten von 1806 bis 1912/Kalendari gradišćanskih Hrvatov od 1806. do 2012., Trajštof/Trausdorf 2013, ZIGH

kalendari zidni: s odredjenimi temami, ostvareni u prvom redu slikovno: HKD-a; hkdc; SPÖ-Organisation Schandorf, Zidni kalendar za 1992. fotoslike iz sela, zgrade i spomeniki; 1994. ljudi i grupe iz sela; 2001. grupe

Kalendar Prijateljski Krug Kuće Perkovátz, zidni kalendar u tri jeziki Perkovátz hiže u Šopronu za ljeto 2004/2005, hrv. knjiž. jezik, fotoslike Šopron i okolica;

Bizonja-Behon 1996., 1997, Petrovo Selo, …

KALESNY, František

DJ: Chorváti na Slovensku a ich podile na bohatstve a mnohorakosti slovenskel lúdovej kultúry, in Chorváti na Slovensku, Bratislava 1996, 46-51

KALINKA, Jure, učitelj

(*Novo Selo, 14.02.1918. – †Novo Selo, 22.06.2008., A)

OŠ u rodnom selu, učiteljsku školu u Matrštofu (1938.), učitelj u Jojsu, vojak, od 1945. do 1980. učitelj u rodnom selu, pokrene brojne inicijative u selu. Sudjelač i kustos seoskoga muzeja.

L: HN 2000/17, 12

Kalištrof – Kaisersdorf– Császárfalu,

gospodar u 16. st. Nikola Oláh-Császár, odakle i ime, gospošćina Landžer. U 17. st. čisto hrv. selo. Nimško stanovničtvo od 19. st. 1934. Imaju Hrv. još većinu, 1991 samo 1/3 Hrvati.

L: Breu, 91, WSt, 84

KALMAR, Rudolf,

DJ: Leben in einem kroat. Dorf, ORF 28.07.1958; Das Beispiel Frankenau, Die Presse, Wien 1958 (17.08)

kalvarija –> križni put

Kameradschaftsbund – Društvo bojnih tovarušev,

u pokrovnom društvu Österr. Kameradschaftsbund. Osovano je 1850. ljeta ali po DSB došlo u glasine desničarskog ekstremizma. Udruženje veteranov za njegu i podizanje bojnih spomenikov po PSB. Za vrime DSB izjednačeno s nimškim društvom. Novoosnovano 1953. Za veterane PSB i DSB. Ima oko 250 000 kotrigov u Austriji.

L: wiki

KAMPUŠ, Ivan, povjesničar

(*Zagreb, 21.02.1924. – †Oroslavlje, 26.06.2010., HR))

Profesor povijesti na sveučilišću u Zagrebu. Od 1986. redovni prof. Odgovorni organizator djelatne zajednice o povijesti GH.

DJ: izd. Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata, Zagreb 1995., knjiga je odlikovana nagradom Josip Juraj Strossmayer, Zagreb 1996.

KANCZ, Wilhelm,

(*Frakanava, 26.05.1952., A)

DJ: Probleme des Minderheitensschulwesens im Bgld., Eisenstadt, 1972, dipl. dj.

KANIĆ/KANITS, Karl,

govorač ORF Burgenland, skupa s Kristinom –> Marold napravio hit CD.

DJ: Herzklopfen – Kuca srce – Szivdobbanás – O vodschi marel, hkdc 2006; Gefühle – Ćuti – Bastalipe – Érzelmek, hkdc 2007.

L: HN 2006/45, 17

KANIZIUS/CANISIUS, Petar, jezuit

(*Nijmegen, 08.05.1521. – †Fribourg, 21.12.1597.)

Po njegovom katekizmušu Catechismus minimus, Ingolstadt 1556. i Catechismus minus, Köln 1558. su se počeli prevadjati i pisati katekizmuši u narodni jeziki. Med gr. H: Obchinszke miszie pitanya…, 1759.

KANIZSAY, plemićka obitelj

Nekadašnje pleme Osli, ko se je po gradu Kaniži preimenovalo u Kanizsay. U kasnom sridnjem vijeku i početkom novoga imali veliki uticaj u ug. kraljevstvu. Imali velike posjede na zapanom „gyepű” – granici, tako Kiseg, Vorištan, …Vršili crikvene i državne službe. Po muškoj liniji su izumrli 1571. i ženidbom prešli u fam. Nádasdy.

L: wiki

kantoručitelj,

učitelj, ki je podučavao u seoskoj privatnoj školi i bio ujedno i kantor u crikvi. Većinom odgovara staližu današnjega direktora, ar je crikva peljala tzv. −> školsku stolicu, ka je izabirala učitelje. Naša sela su većinom bila jako mala i sve do sredine 19. st. su imala samo jednoga učitelja.

Kapela sv. Donata,

jedna od najstarijih ku su dali izgraditi Hrvati. Ona stoji na brigu u Dolnjoj Pulji, dao ju je izgraditi Tomaš Fabiančić, obnovljena 1772. od gmajne.

L: KG 2003, 155-157

KAPISTRAN/CAPISTRANUS, Ivan/Joannes, prodikač

(*Aquila/I, 24.06.1389. – †Ilok/HR, 23.10.1456.)

Kot papinski legat prodikuje protiv husitov, organizator i prodikač protiv Turkov, sudjeluje s Jánosem Hunyadyjem u obrani Beograda (1456.), kade umre. Prodikovao i u našoj krajini, u Šopronu i Beču (prodikaonice).

L: HL I, 568

KAPOVIĆ, Feliks, svećenik

(*Unda, 18.11.1878. – †Vértestolna, 10.08.1933, H)

Posvećen 1904., kaplan u –> Velikom Borištofu, administrator u –> Ciklešu, Nimškom Jandrofu, nekoliko pjesam u HN. Za vrime PSB vojni svećenik.

DJ: Katoličan oko otpri, Šopron 1908.

kaptol,

svećenički kolegij, ki pomaže biškupu u obvršavanju njegovih dužnosti. Za gr.H. važni kaptoli u Juri, Sambotelu i Željeznu, u ki su redovito zastupani i gh. svećeniki.

kapucini –> franjevci

KARADŽIĆ, Vuk Stefanović, srpski jezikoslovac

(*Tršić, 26.10.1787. – †Beč, 26.11.1864., SR)

Reformator srpskoga književnoga jezika. Imao veliki uticaj na hrv. knj, jezik. I gh. jezičnu liniju neki nazivajku Vukovcima, Vukovi nasljedniki.

L: HN 1987/42, 6

KARAGIĆ/KARAGICS, Mijo/Mihály

(*Gara, 14.05.1945., H)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Budimpešti, višu pedagošku školu u Pečuhu. Učitelj u Kaćmaru, Budimpešti, –> Undi. Med gr.H. se počne baviti s njevom tematikom, o nji obrani i svoju disertaciju (1984.). Od 1976. sudjelač u –> DSJS u Ugarskoj.

DJ: 450. obljetnica doseobe GH u današnju postojbinu,1985, 57-60; Slobodni putovi, Budimpešta 1987, pripovijesti; Književnost gradišćanskih Hrvata od 1860-1921, Budimpešta 1984., dis.; Bogatstvo hrv. književne dijaspore, Forum, Zagreb 1989/8-9, 497-502; O razvoju pismenosti grad. Hrvata, in Nemzetközi szlavisztikai napok IV., Szombathely 1991, 233-236;

KARALL, Andrea, bibliotekarka,

(Mjenovo, A)

Završila stručno školu za bibliotekare.

DJ: Razvitak dvojezične biblioteke u Mjenovu, 2009.

HN 2009/31-32, 11

KARAL/KARALL, Andrija/Andreas, svećenik

(*Veliki Borištof, 26.11.1934. – †Veliki Petarštof, 23.08.2021., A)

OŠ u rodnom selu, zaredjen za svećenika 1958. U Beču, disertacija, kapelan u –> Rohuncu, dušobrižnik u –> Štikapronu, –> Bandolu (1963.), od 1975. do 2000. u Velikom Petarštofu, desetnik dekanata Rohunac (1978.-1993.), nadzornik za katoličanski vjeronauk (1974.-1978.).

DJ: Das religiöse Schrifttum der heute bgld. Kr. bis zum Beginn des 19. Jh, Wien 1967, teol. dis.; Modelle zur Gestaltung von Gottesdiensten in gemischtsprachigen Gemeinden, b. lj. (1978); Martin Meršić st., 1993., ref.; Na putu u bolji život, novi glas 2001/2, 35-45

L: HN 1999/45, 25.

KARAL/KARALL, Demeter,

(*Veliki Borištof, 26.10.1924. – †Beč, 23.02.1991., A)

OŠ i ditinjstvo u domaćem selu, u mladi ljeti se preseli u Beč, aktivan u GHKD u Beču, od 1970.-1991. predsjednik društva.

DJ: Gradišćanski Hrvati u Beču, Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 25-30; Unterricht und Bildung in den Volksgruppensprachen, Wien 1987, Ethnos, 111-118; GH u Beču, Narodni kalendar 1988, Budimpešta 1988, 64-66; GH u Beču, Narodni kalendar 1989, Budimpešta 1989, 50-53;

L: HN 1984 (25.10.), 3; HN 1991/10, 5; ng 1991/1, 18-21

KARAL/KARALL Gabriela –> Novak Gabriela

KARAL/KARALL, Ivan/Janči/Johann, svećenik

(*Veliki Borištof, 27.05.1959., A)

OŠ školu u rodnom selu, gimn. u Željeznu, bogosloviju u Beču i Heiligenkreuzu, završio 1991. Kapelan i farnik u –> Gijeci (1994.), danas u –> Pajngrtu i –> Rasporku od 2011. sakupljač gh. knjig, dokumentov, pismenosti, …, brojni doprinosi našoj pismenoj kulturi po novina i kalendari.

DJ: Zur Geschichte der Pfarre Grosswarasdorf, Heiligenkreuz 1989, teo, dipl. dj.; Povijest fare i crikve Veliki Borištof 1859-1979; Veliki Borištof 1979; Popis franjevaca gr. Hrv., in Zbornik Kačić 1982/14, 107-120, skupa sa Št. –> Zvonarićem; Od Dragute do Longitolja, 1985, skupa s Manfredom –> Mörk; S narodom na putu, CGG 1990, 21; Hrvatstvo u Gijeci u sadašnjosti i budućnosti, KG 1994, 61-66; K 60. Obljetnici smrti narodnoga djelača, misionara i duhovnika Ivana Čukovića, KG `05, 55-52; A győri székeskáptalan horvát anyanyelvű kanonokjai a 18. századtól, In labore fructus. Jubileumi tanulmányok Győregyházmegye történetéből, Győr 2011, 235-245; Drassburg-Rasporak, 2021.; Dekanate – eine Seelsorgeeinheit, Eisenstadt 2022.; 500 ljet crikva 170 ljet fara.

Iz Kalendara Izgubljena i pozabljen djela Karola Šumića, KG ´04, 42-43; Farniki Jandre Kruesz – prevoditelj katrekizmuša, KG ´04, 67-69; KG ´04, 67-69; K 60. obljetnici smrti Ivana Čukovića, KG ´05, 55-64; Blaženi knez pomaže Giečanom, KG ´05, 127; Kako su se razvijali naši molitveniki, KG ´06, 43-49: Tome Jordan – kanonik, prepozit i književnik, KG ´06, 61-64; Duhovnik iz naroda – za narod, KG ´07, 115-117; Sličice iz Giece, KG ´09, 242; Misionari med gradišćanskimi Hrvati, KG, ´08, 61-72; Štefan Dumović, duhovnik s narodom povezan-jubilar, KG ´10, 91-92; Civilni aldovi Drugoga svitskoga boja, KG ´10, 105-108; Školski nadsavjetnik Vilim Gregorić, KG ´12, 115-116; Pronajden rukopis farnika Matije Laaba, KG ´12, 213-214; 90 ljet skupno hrvatsko shodišće u Celju, KG ´13, 163-169; Desetnik Martin Ivančić – rodjen pred 400 ljet, KG ´13, 209-210; Rodjeni duhovniki iz porodice Kersnarićev, KG 14, 217-219; P. Inocent Varga – 100 ljetni jubilar, KG ´14, 222-224; P. Ferdiš Takač, KG ´14, 232-233; P. Jeremija Šosterić, KG ´16, 174-180; Duhovniki se skrbu za sezonske djelače, KG ´17, 161-136; Južnomoravski i današnji Hrvati, KG ´18, 167-171; Tragom identiteta južnomoravskih Hrvata, KG ´18, 138-139; Deportiran u pustinu u Baragan u Rumunjskoj, Farnik Ivan Farkas, rodjen iz Kemlje, KG ´19, 120-122.; Anton Slavić – duhovnik i pjesnik; KG ´20, 60-61; U spomen duhovniku Joški Preču, KG ´21, 156-159; Duhovnik Jure Frideczky – zaslužni duhovnik, KG ´22, 113-115; Hrvati u Sv. Kataleni, KG 2022, 116-120; Znameniti prodikač P. Galus Strommer OSB, KG 2023, 136-141

KARAL/KARALL, Ivan/Ivica, zastupnik, inžener

(*Veliki Borištof, 28.02.1934. – †Željezno, 15.12.2008., A)

OŠ u rodnom selu, realku u Beču (1952.), agrarnu visoku školu u Beču (1958.), asistent (1957.-1958., višestruki zemaljski prvač u basketbalu (1952.-1960.), zaposlen kod ZV kot referent cestogradnje, od 1965. do 1978. pelja odilenja, 1977. savjetnik, peljač ÖVP kluba u ZS (1978.-1982.), zastupnik Narodne stranke u ZS (1968.-1991.), član ZV (1982.-1987.).

L: HN 1978/30; PHbB II 193-94; HN 2004/10, 8, HN 2008/51-52, 6

KARAL/KARALL, Kristijan,

(*11.04.1977., A)

Odrastao u Velikom Borištofu, suradnik kod n.g. i antene 4, aktivan član –> Kolo-Slavuja i –> Hajdenjakov, predsjednik. Master of science na sveučilišću u Kremsu (2006.).

DJ: HAK 1948-1998, 50 ljet HAK – za našu budućnost, sveč. spis, Beč 1998; Razvitak gh. komunikacijskih i informacijskih medijov od 16. st. do danas, Krems. 2006., dipl. dj.

L: HN 2006/27, 18

KARAL/KARALL, Lovre, svećenik

(*Veliki Borištof, 29.08.1837. – †Jura, 05.12.1901., A)

OŠ u rodnom selu, zaredjen 1861. u Juri, kapelan u –> Rusovcu (1861.-1864.), Svetici (1864.-1865.), farnik u –> Novom Selu (1865.-1879.), –> Pandrofu (1879.-1897.), kanonik u Juri.Desetnik niuzaljskoga kotara (1892.-1897.).

DJ: Sridnji katekizmuš …, Budapešta 1880, 1884, 1890, 1900.; Katekizmus, 1890.

L: CGG 1982/27-28

KARAL/KARALL, Lovre, političar (Čurijov)

(*Veliki Borištof, 10.08.1894. – †Walbersdorf, 17.03.1965., A)

OŠ u Rosvaru, gim. u Požonu (1912.), sveučilišće u Budimpeši kade promorira za dra prava (1922.). U PSB je oficir (1914.-1918.). Politički peljač gr.H. po priključenju k Austriji, osnovao –> Hrvatsku stranku (1923.) skupa s Rudolfom –> Klaudusom i –> Hrvatske novine (1923.) čiji je prvi urednik, osnivač gospodarstvenih ustanovov u Gradišću, od 1927. u ZS kot mandatar CSP (1927.-1934.), i za vrime stališke ere (1934.-1938.), 1929.-1934. u ZV, od 1945. se bori za samostalno Gradišće, zemaljski poglavar Gradišća (1946.-1956.), u ZS (1946.-1960.), predsjednik Gradišćanskoga ZS (1956.-1960.), predsjednik Trgovačke komore, novoosnivač i predsjednik –> Narodne stranke (1945.-1963.), švedski časni konzul (1960.-1965.). Osnovan –> Fond dra Lovre Karalla (2005.)

L: NT 1954/31, 1-10; HN 1965/13, 1-5; PHbB II 194-195; Jirkowskij, Lorenz Karall, das Portrait eines Politikers, dis. (1969.)

KARAL/KARALL, Maria, učiteljica

DJ: Kroat. Sprachunterricht auf der Lehrplan-Unterstufe der VS, Eisenstadt 1969, dipl. dj.

KARAL/KARALL, Mate, svećenik, pripovidač

(*Veliki Borištof, 17. 09. 1827. – †Filež, 24. 12. 1911., H)

OŠ u rodnom selu, gim. u Šopronu, teologiju u Juri (1845.-1850.), kapelan u –> Pandrofu, –> Pajngrtu, administrator u –> Rasporku, farnik u –> Filežu (1856.-1911.). Piše u Miloradićevom kalendaru pod pseudonimom Pretelj svoga roda i naroda, uzor-odgojitelj cijele duhovničke generacije pred PSB. Titule; papin komornik, časni kanonik.

DJ: Historia, Povest Ugarska i najznamenitija pripetenja obće povesti, Jura 1880, 1901; Crtice iz selskoga žitka, Kalendar sv. Familije, (1903.-1911.), 2. izdanje HŠtD 2000.

L: NN 1910/37, 5-6: HN 2001/25, 14; KG 1951, 43-46

KARAL/KARALL, Mate, svećenik

(*Veliki Borištof, 21.09.1887. – †Željezno, 25.12.1968., A)

sudjelač školskih knjig, pisac gospodarstvenih doprinosov u novina i kalendaru, sastavljač lekcionara.

DJ: Sveta evandjelja pisma i štenja, 1912.

L: HN 1969/1, 18

KARALL, Štefan, vračitelj

(*Filež, 28.07.1949., A)

OŠ u Filežu, gimn. Matrštof, med, na sveuč. u Beču (1975.). Osnovatelj “Kola” (1969.). Općinski i okružni vračtelj u –> Velikom Borištofu (1980.-2015.). Peljač “Katoličanskoga muškoga pokreta…” gornjopuljanskoga kotara, mecen hrv. izdanj.

L: HN 2019/(26.VII.), 10-11

KARAL, Viola

DJ: Nove jačke – …, Eisenstadt 2001, hkdc

KARAMAN, Igor, povjesničar

(*1927. – †1995., HR)

Djelao u Državnom arhivu u Zagrebu.

DJ: Kroz povijest GH, in Materijali znanstvene konferencije u Zagrebu 25.-26. Ožuljka 1974, Zagreb 1977, 93

KARÁSEK, Josef

Sakupljač narodnih pjesama kod gr.H.

DJ: Poštorna, Nová Ves, Hlohovec, in Sbornik čech� dolnorakouskych, Wien 1895, 216-238;

KARAZMANN, Štefan, učitelj, slikar

(*Mučindrof, 18.09.1945. – †Gornja Pulja, 24.04.2019., A))

OŠ u –> Mučindrofu, GŠ na Gornjoj Pulji, učiteljsku školu u Željeznu, učitelj za likovni odgoj i hrv. jezik u –> Mjenovu, –> Velikom Borištofu, pa na GŠ u Gornjoj Pulji. Brojne izložbe i ilustrator različnih knjig.

L: HN 1995/40, 20; HN 2019/18, 26

karikatura,

prikaz osobov, pojavov i dogadjajev s nakanom pretirati karakteristične osebine. U našem novinarstvu rijetka pojava, najnovije Peter –> Palković.

L: HL I, 571

karitas –> caritas

KARLIĆ, Barbara, TV-moderatorica

(*Beč, 1969., A)

Odrasla u Trajštofu. urediteljica više kusićev, prevoditelj Ivo –> Sučić. Nagrada „Eli Lilly“ za Barbara Karlich schow, od 1999. Romy.

DJ: Spitzbuben und Sternschuppen, Wien 2009

L: HN 2001/46, 13; HN 2015/48, 6; Bittre schön, jetzt klatschen! Die Presse 2009. 10. 27,

KARLIĆ/KARLICH, Gerhard

DJ: Festschrift 100 Jahre Freiwill. Feuerwehr, Trausdorf 1989;

KARLOVIĆ-MARTINOV, Branko

(*Andrásfa, H)

Pjesme i proza u HN

DJ: Staramajka Hrvatica priča, HN ???; Ja nisam nor kot oni, HN 1989ß5, 7

L: HN 1990/28, 13

Karmeliti = OFBMV

lat. Ordo Fratrum Beatissimae Mariae Virginis de Monte Carmelo, muški i ženski red rim-kat. vjere, nastao oko 1150. na brigu Karmel u Izraelu. Od 15. st. i ženski red.

L: wiki

karmine, karminje,

jilo, ko se priredi u hiži pokojnoga po pokopu u njegovu čast. Danas većinom u gostionici.

KARNER, Ivan, red. ime Žigmund/Sigismund, svećenik

(*Pandrof, 24. 05. 1756. – †Bizonja, 12. 02. 1817., H)

Školovao se je u Ugarskom Starom Gradu, najprije stupi u red pavlincev u Marijanki/SK. Spovidač i prodikač za hrvatske hodočasnike. Po raspušćanju samostana (1786.) kapelan u Ugarskoj Kemlji (1788.-1799.), farnik u Bizonji (1799.-1817.). Priredio školsku knjigu „Šlabikar“ 1806. ka je imala brojna izdanja.

DJ: Slabikar aliti Jimen knyz´icza …, Pešta 1806, 1834, 1853, 1857, 1859; Od nasledovanja Kristusevoga, Bizonja 1812., rp. prijevod od Thomaša Kempensa; Nove Duhovne jacske, Bizonja 1812., rp.;

L: HN 2000/12, 6

kaša,

jiliš od razdrobljenoga simena ili sadja, zmišano s mlikom, kiselim mlikom, čajem ili kakovim drugim sokom.

Kaštel,

grupa hobi umjetnikov u Cindrofu, Štefan –> Bucolić, Ingeborg Heller, Walter –> Nowotny, Karl-Heinz Pieler, Srefan Strommer

L: HN 2000/27, 13; HN 2000/35, 11

katastar,

popis (nekretninov), najvažniji je katastar zemljišća, službeni popis, ki je služio za porcijske, tehničke, gospodarstvene i statističke svrhe.

Odredjen od Jožefa II.

L: HL I, 579

katekizam, katekizmuš,

knjižica, ka sadrži temeljne istine kršćanske vjere. Razvio se je za vrime reformacije i po naredbi Tridentskoga koncila (1566.). Najprošireniji je bio od Petra –> Kanizijusa. Med gr.H. je bio prvi upeljan od Stipana –> Konzula (1561.), ki ali nije bio proširen, ar je protestantski. Prvi poznati je od Jurja –> Damšića (1744.), kasnije čuda varijantov za odrašćene i školsku upotribu.

L: HL I, 579

KATIČIĆ, Radoslav, filolog, sveuč. prof.

(*Zagreb, 03.07.1930. – †Beč, 10. 08.2019., HR, A)

Diplomirao 1954. klasičnu filologiju u Zagrebu, doktorat 1959. o indoeuropskoj glagolskoj fleksiji, od 1971. prof. na sveučilišću, od 1977. do 1998. redovni profesor na slavistiki u Beču, redovni član više znanstvenih akademijov. Po prof. Josipu –> Hammu peljač projekta gh. rječnika.

DJ: Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, Zagreb-Eisenstadt 1991.; Hrvatski jezik, Zagreb 2013, šk; Hrvatski jezik, Zagreb 2013.; Naša stara vjera, Zagreb 2017., Hrvatski jezik, Zagreb 2013; Konturen und Zusammenhalt der kroatischen Sprache, Zagreb 2017.

L: HN 2001/6; HN 2019/36,10; HL, I, 580

Katolič(ans)ka akcija,

je pokret laikov u kat. crikvi, ki nazvišćuje u smislu evang. apoštolat laikov. Promjene društva i crikve u smislu socijalnoga učenja Crikve, skupadjelanje kat. crikav, podupiranje obitelji, razumljivo nazvišćavanje riči Božje. Akciju je nazvistio papa Pius XI. 1922., ali proširila se je stoprv po Drugom Vatikanskom koncilu. Osebite akcije u –> Legio Marije, Fokolari. U Austriji pod nazivom Katholische Aktion Österreichs = Katolička akcija Austrije.

L: wiki

Katolič(ans)ka crikva,

svitska organizacija crikve pod peljanjem pape u Rimu. Hrvati su došli po prvi put za vrime pape Ivana Dalmatinca IV. (640.-642.) u dodir, kada je papin poslanik opat Martin razgovarao s Hrvati o otkupu zarobljenikov i relikvijov kršćanskih mučenikov. Pokršćenje Hrvatov se širilo iz romanskoga Splita u IX. st., kada Hrvati primu s pokršćenjem i pismenost i nabožnu književnost. Od toga vrimena su Hrvati dio velike obitelji europske katoličanske crikve. Gradišćanski Hrvati se nakon svojega preseljenja u Ugarsku, Austriju, Slovačku i Moravsku po prvobitnoj crikvenoj autonomiji krajem XVI. st. uvrstili u postojeće teritorijalne organizacije –> bečanske, –> ostrogonske nadbiškupije, –> jurske (kašnje i –> sambotelske), –> nitranske kot i –> Željezanske/Gradišćanske biškupije.

Katoličanski Ljudski Savez u Gradišću,

glasnik katoličanske akcije, časopis vjerskoga usmirenja, 1927.-1941., izdaje –> Apoštolska administratura Gradišća. Uredniki: Anton –> Grubić (1927.-1929.), Ignac –> Horvat (1929.-1935.), Štefan –> Dobrović (1935.-1941.).

L: NČ 94

Katzer –> Eckartsau

KATZIANER, Johann, kapitan,

(*Begunje, SLO, 1491/1492. – † Kostajnica, 27.10.1539.)

vojni zapovidnik kranjskih četov u boju protiv Turkov. Zastupnik Ferdinanda I. u Cetingradu (1527.), zapovidnik vojske protiv Ivana Zapolje protivkralja. 1529. djeluje u obrani Beča. Useljivanje –> Hrvatov u Beč u predgradje St. Ulrich. 1536/37., kranjskoj vojski za oslobodjenje Slavonije. Optužen zbog veleizdaje, uhapšen u Beču, pobigne u Hrvatsku, kade ga Nikola Šubić Zrinski dao pogubiti.

L: HN 2006/26, 10; HL I, 582

KAUS, Karl, arheolog

(*Beljak/Villach, 17.07.1940. – † Pajngrt, 30-12.2015., A)

Zemaljski konzervator i arheolog muzeja Gradišće, nastanio se je u Pajngrtu.

DJ: Ilirci i Hrvati – povijest i sadašnjost, predavanje u Centru prilikom „400 ljet Hrvati u Beču“ (2010.), bošura o spomeniki u Pajngrtu; trojezična knjižica o pustom kloštru u Pajngrtu.

L: HN 2010/32, 8

KAUS, Margarete, rodj. Stohschneider

DJ: Hügelgräber in Schandorf, …, Großpetersdorf 1998, benua;

KAUSZ, Julius/Gyula, pravnik

(*Čemba,)

Agitirao 1921. za Ugarsku, zbog čega je morao emigrirati u Ugarsku.

L: Száz magyar falu: Narda; Ádám Tamás, A nyugatmagyarországi felkelés története. Budapest 1935, 105-108

KAUŠIĆ, Filip, svećenik

(*Celindof, 22.04.1618. – †Požon, 31.10.1673., A)

Študirao u Tirnavi, Pasavi, stupio med jezuite 1638. u Beču, u Zagrebu rektor, u njegovo vrime osnovanje filozofskoga fakulteta, misionar u Slovačkoj, Ugarskoj, Turskoj. Bista Kaušiću otkivena u Celindofu 24.06.2018. Od Herberta -> Gassnera osnovan institut Kaušić u Celindofu, ki se je 2018. preselio u Madjarsku u Koljnof.

L: Gassner Herbert, Philippus Kausich S.J (1618-1673) und seine Zeit, Eisenstadt 2018., hkdc

kazališće

je u Gr. hrvatsko narodno, amatersko, nastalo iz tradicije 19. st. započeli su je učitelji i svećeniki s tzv. Pastirskimi/betlehemskimi igrami. Med dvimi boji je skoro u svakom hrv. selu postojala kazališna (teatar) grupa. Na početku su si pomagali s prijevodi iz ug. i nimš. literature, kašnje su pisali i svoje originale. Po DSB se je broj kazališnih grupov reducirao i izvršila nekakova vrsta koncentracije i špecijalizacije.

Kazališne grupe: Bijelo Selo; Cogrštof; Frakanava; Filež; Gerištof; Klimpuh; Mali Borištof; Mjenovo; Nova Gora; Novo Selo; Petrovo Selo; Pinkovac-KGP Dugava; Stinjaki; Trajštof; Uzlop; Vincjet; veliki Borištof, Vulkaprodrštof i još neke.

Ljetne igre u Pandrofu, dvojezične“ s fragmenti.

L: Nikola Benčić, Gradišćanskohrvatsko narodno kazališće/Das burgenländischkroatische Theaterwesen, Željezno/Eisenstadt 1998., HNVŠ – isti: Kazališni peljač gradišćanskohrvatske dramske književnosti, Željezno 2000, HNVŠ; Anđelka Tutek, Pučko kazalište Hrvata u Gradišću. Od doseljenja do kraja 20. stoljeća, Rijeka, 2009., dis.

KECK, Karl,

DJ: Zur Frage der Kroatenssiedlungen im ehemaligen NÖ, Unsere Heimat, … Neue Folge, Bd. 13, 1940/8-9, 144

KEGLEVIĆ, hrv. plemićka obitelj, ug. Keglevics, slk. Keglevič,

familija iz roda Perkal, iz Kninske županije. Ime Keglević od 15. st., pridivak Bužimski po Bužimu u Bihaćkoj krajini. Zbog turskoga osvajanja su izgubili posjede na jugu ali dobili nove u Hrv. zagorju sjeverno od Zagreba. U drugoj polovici 16. st. je Ivan dobio posjede u zap. Ugarskoj, okolica –> Tibanj/SK. Tako su se podijelili na ug. i hrv. granu. Ug. grana je 1646. dostala barunstvo, 1687. grofovstvo.

L: HL I, 587; Chorvátska šl‘achta na Slovensku, katalog izložbe u Bratislave 2003. (ur. Ján Botík) i u Slovenskí Chorváti, Bratislava2001. isto od Jána Botíka

KELAVA, Ljuba, učiteljica, rodj. Reumann

DJ: Oliver, polaka korenjača, Vorištan 2005, dičja knj., HKDC

KELCZ-ADELFFY sirotišće, za dičake

Postoji od 1779. u Kisegu i ukinuto 1948. Osnovano od Antala Adolffyja, predsjednika županijskoga sabora Željezanske županije. Usmirenje odgoj, školovanje, sirotni dom za dicu konvertite iz drugih vjerov. Znatnu potporu je dao sirotišću János Kelcz/Kelcs, kao i Jožef –> Ficko, prisički farnik.

L: Géfin II, 324, 325

KELEMEN, István,

DJ: Fertőhomok 1274.-2001. Budapest 2001, Croatica

Kemlja –> Hrvatska Kemlja

KEMPENS, Thomas, redovnik

(*Kempen, 1379/80. – †St. Agnetenberg, 25.07.1471.)

S 13. lj. prošao u društvo augustincov u Devenderu, živio u kloštru Zwalle, napisao oko 30 dušobrižničkih djel. Najpoznatije mu je De imitatio Christi – Naslijedovanja Kristuševo. Na gh. prevedeno od Ivana, Žigmunda –> Karnera Od naszedfovanja Kristussevoga, ostalo u rukopisu, čuva se u biškupskoj biblioteki u Zagrebu. Po drugi put od Mate –> Meršića Miloradića, objelodanjeno u Kalendaru sv. Familije, 1905. do 1912., nepotpuno.

L: wiki

KENEDICS József, županijski inž. u Vaš ž.

(*Üllő, 01. 01. 1756. – †Szombathely, 17. 12. 1809., H)

Rodio se je u županiji Pešt i kot geometar i vodoprivredni inženir je bio zaposlen po različni županija i biškupija. Od 1777. je zaposlen u Sambotelskoj biškupiji, kade i ostane i djela kot županijski geometar do svoje smrti. U Ugarskoj po muzeji poznato oko 60 zemljovidov od njega.

DJ: Comitatus Castriferrei jussu ordinumichographice delineatus, J. E. Mansfeld sc. 1785, karta Beč 1802; Mappa diocesis Sabariensis, per inclytos commitatus Castriferrei et Zaladiensem extensa in XV. distribus divisa … anno 1807. Del. Per … Pestini 1807.

L: SzJ VI, 13; Kenedich Ágnes, Josephus Kenedics, Vas megye hiteles geometrája, Vasi közlemények 1999/3, 52-57.

keramika,

umjetnost oblikovanja od brne/gline. Modelirano rukom ili kalupom vrtanjem na lončarskom kolutu, potom pečenjem u zatvorenoj peći. Najstarija forma je lončarenje, načinjanje posudov za svakidašnju upotribu u kuhinji. Uz tradicionalno lončarenje postoji od starih vrimen i umjetnička ili unikatna keramika. U Gradišću poznata od prastarih vrimen, kot nam to svidoči Venus iz Rasporka ili Dolnje Pulje. Danas je med Hrvati poznata keramika Anice –> Košćan u Filežu.

Keresztény múzeum / A Magyarországi Horvátok Keresztény Gyüjteménye, Peresznye – Zbirka sakralne umjetnosti Hrvata u Mađarskoj, Prisika

KERESZTURINÉ PINTÉR, Mária, učiteljica

DJ: DJ: Szentpéterfa monográfiája, Szombathely 1969; Adalékok felsőcsatár történetéhez, Szombathely 1978

KERMÁN, Rezső, svećenik

(*Štrigova/SL, 15. 04. 1851. – †Tótszentmárton, 01. 01. 1900., SL, H)

Kapelan u –> Santaleku, farnik na –> Stinjaki (1880.-1890.), Neumarkt i. T. (189ö.-1898.), Tótszentmártonu, –>Velikoj Nardi (???).

DJ: Prodike na nedilje 1881, božićno vrime 1880; advenat 1880, rp. Narda

KERSTINGER Andrea, gim. prof.

(*Željezno,1976., A)

Odrasla u Filežu, študij u Beču germanistika i francuski. Brojna študijska putovanja u Francuskoj, Madjarskoj, Slovačkoj. Danas prof. za nim. i fr. na gim. Gornja Pulja. Brojne nim. literarne publikacije. Danas piše i dvojezično, 2019. dobitnica lit. naticanja ORF-a Gr. „Textfunken“.

DJ: Fingerübungen, edit. lex, 2021

KERSTINGER, Klaus Ludwig, slikar

(*Veliki Borištof, 08.07. 1976., A)
OŠ u rodnom selu, gim. na Gornjoj Pulji, umjetnost študirao na Akademiji likovne umjetnosti u Beču.

Izložbe u Centru pod naslovom “Manež života”, KUGI, Trajštofu, Zemaljska galerija,

L: HN 1997/8, 11

Kerstjanszko-katolicsanszki kalendar = KKK,

se je pojavio u Pešti od 1864. u izdanju Jure –> Horvatha, kisečkog učitelja, porijeklom iz Vedešina. Poznata su još izdanja iz 1865, … pak od Mihovila –> Nakovića (1890.–1900.), Martina –> Borenića (1901.-1903.) pod naslovom

Keršćansko-Katoličanski Kalendar.

L: BF 1985/107–108; Katarina Zvonarich, Kalendari gradišćanskih Hrvatov od 1806.-do 2012., Željezno 2013, ZIGH

Kerteš – Gaas – Maria Weinberg (Marija u vinogradu)

Nastao u 12. st. s castrumom, hodočasno mjesto, crikvica obnovljena u 16. st. Za Marijin kip s ditešcem se spominja 1460. lj., hodočasno mjesto s otpuskom od 1475.

L: Rittsteuer, Anfänge …, 65

KESOVIJA, Terezija, pjevačica

(*Dubrovnik, 03.10.1938.)

Jačkarica/pjevačica zabavne mužike, višeputa nastupila i u med gr.H.

L: HL I, 591

Kevežd – Sopronkövesd – Gissing

Od 1536. gospodar Nádasdy. Imao u 16. i 17. st. znatan broj Hrvatov, imali su i svoj gradual. Upute na starocrikvenoslavsku hrvatsku liturgiju, madjarizirano.

L: Payr, Adeet, 788; Breu, 100; WSt, 57

Khrabotendorf ahbó der weißen Gschteten –> Brd nad Dyjí

KINDA-BERLAKOVIĆ/BERLAKOVICH, Andrea Zorka, slavistkinja

(*Gornja Pulja/VB, 22.10.1964.- A)

OŠ u Velikom Borištofu, gim. Gornja Pulja, študij slavistike i pedagogije u Beču (1982.-1987.), Zagrebu, Zadru. Najprije podučavala na različiti škola u Beču, od 1997. lektorica na Slavističkom institutu u Beču i prof. na PVŠ u Željeznu (2017. −>).

DJ: Kleiner Überblick der bgld.-kroat. Grammatik mit dt. Erklärungen, 2000; Hrvatski podučavni jezik i dvojezično osnovno školstvo gradišćansklih Hrvatov, 1987. … 1921.-2001. Beč 2002, dis.; Dvojezično školstvo gradšćanskih Hrvatov u pred i pobojnom vrimenu, – Das zweisprachige Pflichtschulwesen der burgenländischen Kroaten in der Vor- und Nachkriegszeit…, Oberwart-Borta 2001; Die kroatische Unterrichssprache im Burgenland, Bilinguales Pflichtschulwesen 1921-2001, Wien 2005; Recenzija knjige: Doroteja Zeichmann: AB-DZ, HKD Željezno 2004., KG 2015, 185-182; Pjesničtvo Jurice Čenara i monografije Đure Vidmarovića, KG 2015, 195-206; ur. Burgenlandkroatisch – Die kroatische Schriftsprache der burgenländischen Kroat_innen, ph Burgenland 2019., dvojezično.

L: HN 2002/10, 10

KINDA, Ana Katarina, učiteljica

(*, A)

2014. študij za učiteljicu na OŠ. Dodatna izobrazba na PA Željezno za dvojezično školstvo. Član društva –> Barani, jači u grupi –> Kacavida.

L: HN 2014/38, 22

KINDA, Tereza Zrinka, du. Reiter, pjevačica

(*Beč,11.05.1990., A)

Studij slavistike, pjevačica kod –> Kacavide, rock, sudjelačica u KUGi

DJ: Die Frau und das Frauenbild in der Literatur der BurgenlandkroatInnen im Wandel der Zeit/ Žena i lik žene u književnosti gradišćanskih Hrvatov i Hrvatic kroz vrime, Trausdorf/Trajštof 2021., ZIGH

L: HN 2009/31-32, 13

kiparstvo,

grana likovne umjetnosti. Trodimenzionalno oblikovanje mase. Masa more biti od driva, gline/ilovače, kamena, kosti, kovine, stakla, različnih novih stvari (plastika, otpadki, …). Djelo more biti samostalan nepomičan kip (statua/štatua), pomična (mobilna), relijef …

Poznati gh. kipar je Tome –> Rešetarić, Paulešić, Gregorić

L: HL I. 594

Kipi,

ilustrirani časopis, prez lj., 5 brojev, tiskano Pervani, ur. Anton –> Šatović.

L: NČ 186

KIRIŠIĆ-JELEŠIĆ, Marija

(*Stinjaki, 1899. – †1980, A)

Povidačica narodnih povidajkov za −> Gaal-Neweklowsky, Erzählgut der Kroaten …, Beč 1983, 57 povidajkov.

L: Krpan, 290-291

KIRISITS, Erich Lukas

(*Stinjaki, 14.10.1947., A)

Kabaretist.

DJ: Lukas Resetarits-Krowod, Wien 2022

L: Iris Fink, Hans Veigl (Hg), Lukas Resetaris „Es ist bitte folgendes...), 2007.

kisela godina/kiša,

uključuje u sebi suhe čestice/droptine i sadržava kiselost (pH) od obične vridnosti, ka iznaša oko 5pH u naši krajina. Takova godina ugrožava biljni svit, osebito loze.

L: HL I, 595

Kiseg – Kőszeg – Güns

Sridnjovjekovni grad u Ugarskoj. Osnovan u 13. st. od familije Volfert iz plemena Hédervár. 1328. je nastao kraljevski grad. Mjesto i utvrda u zapadnoj Ugarskoj. Turki su pod peljanjem Sulejmana II. 1532. napali malu utvrdu u varošu. Grad je branio hrvatski vitez Nikola –> Jurišić sa 700 vojaki. Po 21 dan napada su se Turki povlikli najzad bez toga da bi osvojili bili grad. 1695. dostane grad fam. Esterházy.

L: (Bariska István, Az 1532. évi török hadjárat történetéhez, Regionalne Studije II. PannonlQm 2010, 11-49)

kiselica,

zviranjak vode, mineralna voda.

KITANICH, Máté,

DJ: A magyarországra irányuló horvát migráció a 16.-18. században, Pécs 2014, fil. dis.

KITONIĆ/KITONICS/KOSTAJNIČKI, Ivan/János

(*Kostajnica, oko 1560. – †Trnava, 20. 12. 1619., HR, H)

Porijeklom iz Hrvatske, viši študij u Grazu, upravitelj škole u Sambotelu (1591.), vicešpan Mošonske županije, krunski pravnik (1619.), stručnjak Verbőczijevoga Tripartituma. Za vrime Bocskayjevog ustanka gubi svoje imanje, vrati se najzad u Varaždin (1606.), kade dostane malo imanje Tihovec i Okonec. Izaslanik grada Varaždina u Požonu i Eperjesu.

DJ: Directio Methodica Processvs Ivdiciarii Ivris Consvetvdinarii Inclyti Regni Hungariae, Tyrnaviae 1619, Beč 1634, Tyrnava 17001724 Tyrnava, Debrecen 1701, Kolozsvár 1785, na ugarskom Rövid igazgatás … Gyulafejérvár 1647, ford. Kászoni János, Löcse 1650, lat-ug. 1701; Centvuria, Centarvum Contrarietatum Et Dvbietatvm, Ex Decreto Tripartito, Desumptarum & resolurtarum, Tyrnaviae 1619, Beã 1634, Debrecen 1701, b. m. 1735, Kolozsvár 1764. ug.: Kitonics a hármas törvénykönyvböl meritett é megfejtett száz ellenvetése, pr. Kassay Adolf, Pest 1848. Po izdanju iz 1634. Nyomárkay István, Mađarski i hrvatski prijevodi Verbecijeva Tripartituma. (jez.) u Trnavi)

L: SzJ VI, 448-449; HL/596; Kitanich Máté, A Magyrországra irányuló horvát migráció a 16.-18. szátadban, Pécs, dis.; HN 2009/49, 7.; István Nyomárkay, Mađarski i hrvatski prijevod Verbecijeva Tripartituma, Kroatologija 5, 2014, 7-23

KLAČKA, Jozef, arhivar

(*Devinsko Novo Selo, 14.11.1938., SK)

OŠ u rodnom selu, gim. u Požonu, študij povijesti i arhivalistike na svučilišću u Bratislavi, diploma 1960., zaposlen u Slovačkom državnom arhivu, od 1969. u Arhivu Slovačke akademije znanosti, od 2003. ravnatelj toga arhiva, umirovljen 2006.

Aktivno sudjeluje u razvijanju i obdjelivenju povijesti hrvatske manjine u Slovačkoj, član Odbora hrvatskoga društva u –> Devinskom Novom Selu, predstavnik hrv. manjine u Slovačkoj u različni funkcija. Pripravlja „Zlatnu knjigu izvora DNS“

DJ: Pripojenje obce Devinska Nova Ves, Dubravka dejiny Bratislava, Bratislava 1978; Načrt historickeho vyvojy. Zahorska Bratislava … Devinskaej Novej Vsi, Dubravky, Lamača a Zahorskej Bystrice, Bratislava 1986, 15-59; Vznik Devinskej Novej Vsi a jej vyvoj do r. 1918, in Devinska Nova Ves 1995; Ktoré rody patria k pÿvodníym usadlíkom v Devínskej Novej Vsi, in Chorváti na Slovensku, Bratislava, 30-32, K metodike bádania o Chorvátoch na Slovensku, ibid 33-36; Urbáre červenokamenského a stupavského panstva o chorvátskej kolonizácii v 16. storoči, in Chorvátska národnost’ na Slovensku, Bratislava 1999, 25-36; Genealogicky vyskum chorvátskych rodín, in Chorvátska národnost’ na Slovensku, Bratislava 1999, 59-62; Povijesni i suvrimeni pogledi na hrvatsku manjinu u Slovačkoj, ref. 2005, Devinska Nova Ves, in História, in Devinska Nová Ves, 2008, 19-28; Zlatna knjiga izvora Devinskoga Novoga Sela, 2011.

L: MI 2010/1, 54-55; HN 2018/47, 9

KLAIĆ, Vjekoslav, povjesničar, muzikolog

(*Garčin, 26. 10. 1849. – †Zagreb, 01. 07. 1928., HR)

Študirao u Beču povijest i geografiju, prof. opće povijesti na sveuč. u Zagrebu (1893.-1922.). Brojna znanstvena djela o povijesti i zemljopisu.

DJ: Hrvatske naseobine u Moravskoj, Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati III, Zagreb 1880, 212-214

L: HL I, 596

klapa, klapsko pjevanje,

višeglasno pjevanje nar. jačak u Dalmaciji. Festival u Omišu. Sastoji se od 5 do 8 jačkarov. U novije vrime i med gr.H.: Vrime iz VP, Klapa Pinkovac, Golubice ženska klapa iz Koljnofa, Ravnica iz Devinskoga Novoga Sela, Klapa Dičaki,

L: HN 2015/ (04.11.): HL I, 597

KLASEKOVIĆ/KLASZEKOVICS, István, ev. biškup

(* – †Fertőszentmiklós,1620., H)

Diozeo na disputi u Hećki (1587.-1588.), dušobrižnik u Fertőszentmiklósu, desetnik (1597.), –> Endrišće (1605.), od 1613. intendant (biškup).

L: Payer Sándor, Az evangelikus egyház…, 636-637

 

KLAUDUS, Ivan, pjesnik

(*-, A)

Pjesme objelodanio u HN, u prvom redu med boji.

KLAUDUS, Rudolf, slikar

(*Šuševo, 19. 10. 1895. – †Željezno, 26. 03. 1979., A)

OŠ u rodnom selu, gim. u Kisegu, u PSB oficir u Galiciji i u Italiji. Počeo študij likovne umjetnosti u Beču 1921. Osnivač –> Hrvatskih novin 1923. Štipendija u Zagrebu kade završi študij na 1926. Akademiji likovne umjetnosti. Podučava u Gradjanskoj školi u Keresturu. Pristup tzv. „Eisenstädter bzw. Burgenländ. Kunstverein“, redovite izložbe, od 1936. –> nadzornik za hrvatski jezik. 1938. su ga NS otpustili iz službe zbog njegovog djelovanja u –> Vaterländ. Frontu i zaprli u hižni zatvor. Od 1945. do 1950. kotarski školski nadzornik, pa 1950. do 1960. urednik i izdavač tajednih novin –> Naše selo (1947.-1949.) sudjelač časopisa –> Mladost. Osnivač gradišćanskoga umjetničkoga udruženja –> Bgld. Kunstverein (1954.-1956.), ko se 1956. pretvori u Künstlergruppe Burgenland. U mirovinu išao 1960. Pejsažne slike Gradišća kot i slike naših sel, aktivan u gh. kulturnom životu. Zalagao se je za hrv. književni jezik. Od 1950. do 1959. Nadyornik za hrv. školstvo u Gradišću.

DJ: veliki opus slik, s mnogobrojnimi izložbami

L: HL I/598; izd. Ana Schoretits, Rudolf Klaudus – die Farben des Lebens, Wien 1995, monografija; HN 19655/40, 1; HN 1975/39,.1; HN 1979/13, 1, 6-7;

KLEMENČIĆ, Ingrid

(*Šopron, 06.07.1975., H)

OŠ u Koljnofu, gim. Miroslav Krleža Pečuh (1993.), viša izobrazba Sambotel (fizika – 1997.) i Juri (transport i logistika – 2004.). Od 1995. podučava na OŠ Mihovil Naković u –> Koljnofu, sudjelačica HŠtD od 2004. do 2022., predsjednica Društva gradišćanskohrvatske mladine u Ugarskoj (2004.-2007.), od 2009. urednica −> Kalendara Gradišće. Pjesme objelodani u KG i HN.

DJ: Kulturni život 20. stoljeća u Koljnofu, Sambotel 1997., dipl. dj.; Fizičari med Gradišćanskimi Hrvati, Sambotel 2000; Povijest riječke luke i njezina veza s Mađarskom, Šopron 2004.

L: Katarina Zvonarich, Die Kalenderliteratur der bgld. Kroaten, dipl. dj. 2013., 163; HN 2004/27, 23.

KLEMENCHICZ, Márton József

Študij u Beču (1735.)

DJ: Panegyricus divo Ivoni dictus coram antiquissima acceleberrima universitrate Viennensi, cum in metrop. D, Stephani proto-martyris basilica incl. Facultas juridica ejusdem divi patroni sui feria tertia pentecostes annuam memoriam solenni ritu instauraret, defente Francisco Carolo Heisler, Viennae 1735.

L: SzJ VI, 526

KLEMPA, J

DJ: Chorvátski osadnici v Prešpurskej župe v 16. storoči, in Pútnik sätovojtešky, 19, Trnava 1890, 63-66.

KLETZENBACHER, Leopold,

DJ: Zwei Motive aus der Volkspoesie der bgld. Kroat., BHbl. 1951/13;

KLIER, Karl, Magnus, učitelj, oficir, muzikolog

(*Beč, 07. 12. 1892. – †Beč, 29 .09. 1966.)

Učitelj po različnim skolama u Beču,.Oficir PSB, član NSDAP-a, Istraživač narodne muzike i poezije. Nekoliko doprinosa i o gh tematiki.

DJ: Das Volksliedthema eines Haydn-Capriccios (1765), D.d. VI. 1932/34, 88-92, 100-104; Haydn und das Volkslied seiner Heimat, BHbl. 1932, 29-31; Kinderreime aus dem Bgld, BgHBl 1956/1, 130-136; Kroatische Kinderreime Oslip, BHBl 1957/1,124-130; Sterben, Tod und Begräbnis im Bgld (Kaisersdorf, Kr. Minihof), BgHBl 1963; Moritz Filaka, ein Erforscher bgld.-kroat. Volkstums, BHBl, 1964/78-80

KLIKOVIĆ/KLIKOVITS, Alfred, učitelj,

(*Cindrof, 25.12.1956., A)

DJ: Andrija Kuzmić i seljačka pozornica / Andreas Kuzmich und das bäuerliche Theater, Eisenstadt 1978, dipl. dj.;

KLIKOVIĆ/KLIKOVITS, Betina/Bettina, nastavnica, slikarica, ud. Preselj

(*Željezno, 08.05.1979., A)

Odrasla u Cogrštofu, završila študij teologije i hrv. jezika u Beču i Zagrebu (1996.-2002.-2004.), crta comic. Podučava njem. u Gornjogradskoj gim., u Zagrebu, vjeronauk u Saveznoj gim. u Željeznu.

DJ: MiR – Molitva i riječ, dipl. dj.; Drogen? Nein danke …, 1996, comic; Samuel, crtić, Glasnik 1998/22-23, 10Za mene? KG’04, 251-254, comic;

L: BF, 1996/4, 2; HN 2002/47, 19

KLIKOVIĆ/KLIKOVITS, Mate, tajnik HKD, vinogradar

(*Novo Mjesto, 28.10.1953., A)

Odrastao u Cogrštofu. Živa subvencija HKD (1984.-2012.), inicijator –> Hrvatskoga nogometnoga kupa. Glasoviti vinogradar frankovke i malvazije u –> Cogrštofu, nekoliko pjesam u narodnom tonu.

DJ: ur. Zajačimo si, Eisenstadt 1986, 2003, 4. izd.; Godina – kiša, Željezno 1989 skupa s J. –> Vlašićem; Šport, Zagreb 1989, skupa s J. –> Vlašićem

L: HN 2012/12, 12; Glasilo, decembar 2011, 4-5

Klimpuh – Klingenbach – Kelénpatak

Selo zapadno od grada Šoprona. Prvi put se spominje 1277. kot Chlingenpach. Od 1418. pripada gospošćini Šopron, sredinom 16. st. naselili Hrvati. Prvi pisani spomenik gh. jezika iz 1564. lj. u ćirilici, latinici i glagoljici –> Klimpuški fragment. Crikva Sv. Jakova, nova moderna crikva izgradjena 1975., obloki od Johanna Wankea 2001. Seoski crikveni muzej (1997.). Za vrime protestantizma se odupre novoj vjeri ali ostaje prez kat. duhovnika. Šopron im 1576. pošalje protestantskog pastora Gašpara –> Dragonusa, ki je kanio pridobiti nje za protestantizam, ki se tuži Šopronskomu tanaču, da se Hrv. ne kanu „poboljšati“. Od 1921. granični prijelaz. Ima znamenitu kazališnu grupu, tamburaše, športska udruženja, … Dobili hrv. nogometni kup 1997.

L: Dobrović Ivan, Iz prošlosti Klimpuha, KG 1962, 90-93; 700 Jahre Klingenbach 1276-1976, b. lj. (1976); 700 Jahre St. Jakobskirche und Pfarre Klingenbach, Wien 1976; Ivan Dobrović, Iz prošlosti Klimpuha, KG 1962, 9093; Feliks Tobler, Kad su se Hrvati doselili u Klimpuh? KG 1976, 49-52, Gospodarstveni i socijalni položaj klimpuških seljakov u 18. st. KG 1974., 6163

L: Breu, ; WSt, 71

Klimpuški fragment –> Fragment iz Klimpuha

Kloštar – Klostermarienberg – Borsmonostor,

opatija, kloštar, osnovana od grofa Dominika Borša, rodjaka ug. kralja Béle III., 1194. lj., ki pozove redovnike cistercitov iz Heiligenkreuza. U nju su pripale i kašnja hrv. sela –> Mjenovo, –> Mali Borištof, –> Prisika, –> Židan i –> Plajgor. Glavni zadatak zu bogoštovanje, poljodjelstvo, gajenje blaga i pčelarstvo. 1532. je od turskih četov zrušen. Novi gospodar je nastao Nikola –> Jurišić, ki je naselio opatijsko dobro s Hrvati med Madjare i Nimce. Izuzetkom od nekoliko sel je opatija bila hrvatska. Kašnje su postali gospodari obitelj Nádasdy. Asimilacija počinje krajem 18. i nastavlja se tokom 19. st. Danas u selu nima Hrvatov, germanizirano.

L: Ivan Dobrović, Hrvati bivše Kloštarske opatije, KG ,78-80; WSt, 85

Kloštarski savjet = Klosterrat

Kloštarski savjet/tanač je uredio cesar Maksimilijan II. 05.01.1568. zbog teškoga stanja vjerskih poslov u Dolnjoj Austriji. Na početku samo sa savjetujućom funkcijom za patronatske gospodare, kloštre i fare u Dolnjoj i Gornjoj Austriji. U to vrime se gospošćina –> Fortnava, –> Željezno i –> Ugarski Stari Grad upravljali iz Dolnje Austrije, zato je Kloštarski savjet bio nadležan i za ove krajine.

L: Rittesteuer, Die Klosterratsakten …, Eisenstadt 1955, 4

Klub mladih Hrvatov,

u Hrv. Jandrofu, osnovan 1996.

KLUCSARITS, Richard,

DJ: Die bgld. Kroaten im Jahre 1938, Zeitgeschichte 1977/4, 331-344; Die Kroaten, in Widerstand und Vefolgung im Burgenland 1934-1945, Wien 1979, 342-357

KLVA, A. J

DJ: Moravšti Charvati, Národopis lidu Československého, I. sv. 2, Praha 1922, 837-843

KLJUČE, Željko,

(*Podgradina-Opuzen, 1955., HR)

Muzičku izobrazbu je dobio u Mostaru, kade je 2009. diplomirao. Na „Festivalu Marijansko-duhovne klapske pjesme“ u Sinju 2013. je aranžirao i oglazbio Miloradićevu pjesmu Mariji i predstavio klapom „Versi“, član i ravnatelj Sinfonijski orkestar Mostar.

DJ: CD Klape Gospi Sinjskoj 2013

L: HN 2014/31-32, 16-17

Ključarevci – Allersdorf im Burgenland – Kulcsárfalu

U bortanskom kotaru, istočno od Borte. U sridnj. vijeku nim. Alaph i pripada Rohunačko-solunačkoj gospošćni. Za 1540. zabilježeno, da je čisto opustošeno, od 1570. naseljeno s Hrvati, 10 sesionalistov i 2 željari. Danas znamo da su bili Hrvatski Vlahi i uživali vlaške privilege. Iz ovoga plemena su glasoviti −> Kunići. Danas imaju Nimci većinu u selu, germanizirano.

L: J, GHA, 134-135, Breu, 78; WSt, 92

kmetstvo,

stalež i društveni odnos prema – > vlastelinu, vezano uz zemlju, daje porcije u naturalijami, pinezi –> daće i raboti. Ukinuto je 1848.

L: HL I., 603

KNEFAC/KNIEFAC, Šimeon/Simon, svećenik, OFM.

(*Novo Selo, 23. 02. 1752. – †Klimpuh, 03. 08. 1819., H)

Stupio 1771. u franjevački red, posvećen 1775, bio u kloštru u Novom Gradu i Željeznu kot hrv. prodikač, kaplan u –> Pandrofu (1787.), –> Celindofu, Kaplan u –> Ciklešu (1799.), farnik u –> Klimpuhu (1801.).

DJ: Lapat evangyeliumszki, Sopron 1798, molitvenik; Marianszko czveche, 1803, 1827, 1848, Kiseg 1849, Stari Grad 1850, 1871, 1872; Vrata nebeszka …, Sopron 1800. 1804, Stari Grad 1850, 1865, 1873, molitvenik

L: NN 1911/49, 4-5; CGG 1982/6, 7

knez,

naziv za upravitelja, čudakrat i za samostalne vladare manje teritorijalne jedinice. U hrv. jeziku odgovara lat. dux, princeps, comes. Po prvi put je zapisana rič hrv. na −> Bašćanskoj ploči. Kašnje se je naziv proširio i na druge uprave feudalnoga vrimena. Gr.H. su aktivno upotribljavali rič na Esterházyje, zadržala u Česni kot Riedname. Nim. rič −> feršt je istisnula hrv.

L: HL I., 603

KNOR, D

DJ: Die Kroaten des Güssinger Bezirkes im Spiegel der historischen Forschung, Wien 1980, dipl. dj.

KNOR Erna, rodj. Knor, učiteljica

(*Pinkovac, 01. 02.1932. – †Željezno, 17.08. 2017., A)

OŠ u rodnom selu, matura u Beču (1950.). Počne podučavati u Beču u OŠ Kaisermühlen (1953.), 1973. je premješćena u Željezno u vježbaonicu PA, podučava metodiku za hrv. jezik na PA, predstojnik odiljenja PA za OŠ (1981.-1992.), 1975. titula prof., umirovljena 1992.

L: HN 2017/42, 25

KNOR, Karl, učitelj

(*04.02.1963., – A)

Učitelj u Novoj Gori.

DJ: Neuberg, eine Ortsgeschichte…, Neuberg 1990, monografija; Danijela pozna ptice / Daniela kennt die Vögel, Željezno 1997, HKDC; Danijela poznaje stabla / Daniela kennt die Bäume, Željezno 1998; hkdc; Božićna knjiga za dicu, Nova Gora 2009; Povijesne slike iz novogorske školske kronike: Spominki, 2013, 1. sv., Ončas 2014, 2. sv., 2018., 4. sv.; Leni, Marie & Muzi, 2016; Historische Fotos aus Neuberg Teil 4/Aus der Neuberger Schulchronik/Von der Schulgründung bis zur neuen Schule 1968/69. Nova Gora 2018;

Povijesne slike iz Nove Gore 1995.-2003., Nova Gora 2019.

L: HN 2018/5, 15; HN 2019/40, 36

KNOR, Koloman,

(*Pinkovac, 1921. – †Chikago, 09. 01. 1984., A, USA)

1955. preselio se je u Ameriku, predsjednik –> Gradišćanskoga društva – Burgenländische Gemeinschaft u Chikagu.

DJ: Pinkovčani i drugi Južnogradišćanci u Chikagu, KG 1958, 61;

L: CGG, 1984/3, 5; HN 1984/4, 2-3

Književno društvo sv. Jeronima –> Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda

Književna naticanja,

1934./35. – Djačko Kolo

1949. ljeta (NS, 1949/17, 3) za seljačku i djelačku mladinu

1955./56. – HKD

1962/63.

1968.

1973./74. za mladinu, paralelno I.H.

1980. – I.H.

1993. – I.H.

1996. – I.H. – HŠtD

1998. – I.H. – HŠtD

2002., 2004., 2008., 2010. – HAK pod nazivom -> LINAK

Književno naticanje Ignac Horvat,

stvoreno od I.H. kratko pred njegovom smrću, fond kod HŠtD-a.

književnost – literatura

široko područje duhovnoga stvaranja pismenosti i usmene tradicije, kot i umjetni rod jezične kreacije posredovane tiskom, obuhvaća i nje proučavanje. Kod gr.H. počinje ona –> Klimpuškim fragmentom. U prvi stoljeći ima pretežno nabožan karakter i nek od 19. dobije i svitski (svitovni) karakter. Periodizacija po sebi je med gr.H. problematična, ar se ne proširuje na sva poznata područja književnosti. Uz nabožnu, crikvenu literaturu je dobro razvijeno narodno pjesničtvo i dramska –> kazališna književnost. Ona se danas proučava na sveučilišći u Beču, Zagrebu, Rijeki. Prikazi od –> Sedenik File i –> Benčić Nikole, Anđelke –> Tutek, …

knjižnice,

mjesto, kade se spremaju knjige, zatim i zgrade u koji se čuvaju knjige. Najpoznatije su nacionalne knjižnice. GH nimaju jednu vrhunsku skupnu knjižnicu, to je bio zadatak nacionalnih bibliotekov, zato im je književnost, pismenost i dokumentacija jako rastrovašena. Poznate su ali privatne knjižnice, kot je to od Martina –> Meršića ml. (danas dijecezanska), Štefana –> Zvonarića st., Jančija –> Karala, općinske knjižnice: Filež, Mjenovo, nekada farske: Čemba, Hrvatski Jandrof, Narda, Veliki borištof, …

L: HL I., 608

Knjižnica za Seljačke Ljude,

časopis, 1891.-1892., štivo za seljačke ljude, urednik Miho –> Naković, tisak Bela −> Horvath.

L: NČ 71

KOBETIĆ/KOBETITZ, Mihovil, svećenik

(*Trajštof, 27.05.1715. – †Cundrava, 31. 08. 1782., A, SK)

Posvećen oko 1740., kaplan u –> Cimofu farnik u –> Frakanavi, Cundravi (1750.-1771.).

DJ: Betrübte Stund oder Trauer und Lob-Rede …, Raab 1755

L: SzJ, VI 631

KOCELJ,

knez u Dolnjoj Panoniji, vladao od 869. do 874. (?), upravno središće mu je bilo u Mosaburgu na Blatnom jezeru. Možda su boravili kod njega –> Ćiril i Metod na svojem putu u Rim i podučavali mlade svećenike. Pozvao je –> Metoda 869. u svoje sjedišće.

L: KL I., 609

KOCH, Tome, pisac

(*Mali Borištof, 1931. – †Beč, 12. 02. 1997., A)

Aktivist GHKD u Beču, dopisnik novin, pisac crticov,

L; HN 1997/8, 13

KOCSIS, Martin,

DJ: Wandel und Kontinuität bgld.-kroat. Volkslieder, Eisenstadt 2001, dipl dj.

KOČIŠ, Anka,

(*Dolnja Pulja, A)

Študij publicistike u Beču. Suradnica ORF-Gradišće, hrv. redakcija.

DJ: O svisnom korišćenju tjelovnoga jezika iliti nonverbalne komunikacije, izučavanje nonverbalnoga jezika) – metode podučavanja i korišćenja u svakidašnjici, Beč 2000, dipl. dj.

L: HN 2000/13, 16

KOČIŠ, Dorica,

Gornjoaustrijanka iz Grieskirchena, študij muzičke pedagogije, udata za Doljnjoipuljanca Andija Kočiša. Piše o svoji iskustvi s jezikom na DP.

DJ: Auf nach Sprachpannonien – Ljetodan samo po hrvatsku, 2010.

L: HN 2010(04.04.)

KOČIŠ, Jelka –> Zeichmann

KOČIŠ, Martin, violinist

(*Dolnja Pulja, A)

Konzervatorij u Željeznu, violina. Član Haydn kvarteta u Željenu.

L: HN 1997/21, 18

KOČIŠ, Mate, književnik

(*Dolnja Pulja, 14. 02. 1930. – †Dolnja Pulja, 15. 09. 1995., A)

OŠ u rodnom selu, izuči krojački obrt, profesionalni vozač, počeo pisati prozu prilično kasno, nekoliko pjesam, dopisnik HN i kalendara.

DJ: Budućnost prez ufanja, 1986.-1987., roman; Čuška, 1988., roman; Kasno protuliće, 1989., roman; Puzeći strah, 1992.; Dom je nek jedan, 1995., HŠtD

L: HN 1995/34, 6-7; KG 1988, 67-68; KG `97, 119-120

KOČIŠ/KOCSIS, Štefan/Stefan, muzičar

(*Dolnja Pulja,12.12.1930.-, A)

OŠ u rodnom selu, najprije muzičku školu u Gornjoj Pulji, Visoku muzičku školu u Beču (1946.-1948.), direktor Muzičke škole u Gornjoj Pulji (1952.). Mnogobrojni koncerti po svitu. Kompozitor mnogih sakralnih djel i kusićev. Od 1943.kantor na Dolnjoj Pulji.

Nagrade: 3x ORF; Il premio UNDA Sevilla; Viteški križ pape Silvestra, Kulturna nagrada gr.H. 2011;

DJ: Psalm 50, 99, 144, 1955; Bog i Hrvati, 1956; Hrvatska pjesmarica, Wien 1973; Maše u hrv. jeziku: Sv. Jakova; Sv. Andrije; Sv. Donata; Sv. Tome, Vazmena maša (1972.); Psalm 57 (1974.); Deutsches Orinarium, 1965; Narodne jačke gr. H. Eisenstadt 1995, HKD, note; CD 2001; Zur sakralen Musik der burgenländischen Kroaten in Geschichte und Gegenwart, in … und sie singen noch immer…, Eisenstadt 1998, 159-297: Missa Sancti Bartholomaei, 2006; I mir na svitu…, meditacija 2003; Maša sv. Trojstva, 2003; Pjesma suncu, Gornja Pulja 2010,

L: HN 1980/50,1,3; HN 2000/50,12;2003/39, 5

KOCSIS, Károly, geograf

DJ: Etnische Karte des heutigen Gebiets von Burgenland, Budapest 2005, MTA

Kod nas – Bei uns,

periodične općinske visti Veliki Borištof, Mali Borištof, Šuševo, Longitolj, Veliki Borištof 1985), izdavač: seoska organizacija SPÖ-a.

L: NČ 185

KODNAR, Johannes, slikar

(*Dolnja Pulja, 1958. A)

U –> Ludwig zakladi njegova slika U raju muzike (1983.).

L: HN 1982/20, 5

KOERNER, Erich,

DJ: Von unseren Volksgruppen. Doppelsprachigen Gemeinden in Ö. in Die österr. Nation, Salzburg 1960, 91

KOHL, Johann Georg, putopisac

(*Bremen, 28.04.1808. – †Bremen, 01.10.1878., D)

Študira u Göttingenu, Heidelbergu i Münchenu. Učitelj u Kurlandu, St. Petersburgu. 1838. se naseli u Dresdenu, suradnik različnih novin. Opis zapadnoug. Hrvatov.

DJ: Putovanje u Ugarskoj, Dresden-Leipzig 1842,

L: KG 1999, 44-48

KOHUT, Mikloš

(Petrovo Selo, H)

Kod tamburaškoga društva Koprive i Pinka Banda. Načelnik PS.; Kulturna nagrada županije Vaš (2009.)

DJ: „Va Pinčenoj dragi rastu klinčaci…“, HK 1996, 128-130.

L: HN 2009/9, 18.

KOKOŠIĆ, Štefan, pjesnik

(*Bečko Novo Mjesto, 14.12.1952., A)

Celindofac, OŠ doma, GŠ Klosterneuburg, trgovačku školu, od 1999., bankovni namješćenik u Beču, kantor u selu, dopisnik HN, od 1978. peljač Tamburice Celindof. Dijecezansko odlikovanje 2009.

DJ: Kroz hrvatski život, 1990, pjesme; Vrime teče, Željezno 1999, pjesme; Šaroliko/Kunterbunt, 2012., pjesme; Od srca čujem ja…! / Aus dem Herzen höre ich…!, 2023., pjesme, skeči, jačke, Celindofski pir.

L: HN 1984(27.07.)

KOLLÁR, Ján, pisatelj i filozof

(1793-1852, SK)

Sa svojim lirsko-epskim djelom „Slávy dcera“ 1824. imao jako veliki uticaj na slavenske književnosti i književnike i na hrvatske.

KOLARIĆ, Franjo, učitelj

(*Gornja Pulja, 13.01.1965. – †Cindrof, ??? .., A)

DJ: Piše Kolarić honvid, spominki iz 1. svitskoga boja u HN 1919/28, 1.

L: NN 1919/28, 1; HN 1985/2, 4

KOLARIĆ/KOLLARICS, Štefan, slavist, povjesničar

(*Cindrof, – A)

dobitnik Štefan László nagrade (2004.)

DJ: Die Magnatenverschwörung Zrinski-Frankopan in der kroatischen Literatur, Wien 1999, dipl. dj.; prijv. Desa Muck, Ku farbu ima svit? Željezno 2002, HKD

L: HN 2000/15, 21; HN 2004/45+, 1

KOLARIĆ, Rudolf,

DJ: Govor dveh slovenskih vasih ob Nežiderskom jezeru, Južnoslov. Filolog 1973/30, 369-381;

koledanje,

tradicionalni ophod dičakov, danas mladih za Božić, Novo ljeto, Tri kralje uz jačenje božićnih jačak, za što dostanu male nagrade (pinez, cukrić). Danas skoro samo na Tri kralje, tzv. Trikraljska akcija katoličanske crikve.

L: HL I, 612

kolera

epidemijska bolest, ka se širi hranom i vodom. Zadnje epidemije u naši kraji u sedamdesetih ljeti 19. st. ali I prije; 1832, npr. Celindof 130 mrtvih,…

L: HL I, 612

KOLLAVITZ/LIGVANDI/GOLUBITS, Zosimus, kapucin

(*Šuševo, 1723. – †Mór, 31. 05. 1803., H)

krsno ime Tome, 1753. je ug. prodikač u Kaloči, prof. za crikveno pravo u Kaloči (1757.-1764.).

DJ: Keresztény tanitási beszédek, … Pozsony 1794-97., 5 sv. pod Zosimus; Specimen vocabularii theologico-canonistici Latino-Hungaricum ad usum junioris cleri. Deák és magyar theologiai és egyháztörténeti szó-tárnak próbatétele. A fiatal papságnak hasznára, Pozsony 1802.

L: SzJ VI, 757

KOLLENITZ András, svećenik, pavlinac,

(*oko 1665. ili 1664. – †Marianka, 22. 08. 1734., H)

Pustinac sv. Pavla, porijeklom iz Vas županije, generalni vikar. U januaru 1688. upis u Rimu: –> Collegium Germanici et Hungarici.

DJ: Thesaurus in agro absconditus. … Tyrnaviae 1713; Stella triplex, sive sermones panegyrico-morales. … Tyrnaviae 1713; Der in dem Acker verborgene Schatz, …Wien. neustadt 1714; Augusta porta et acta via, … Tyrnaviae 1721; Sermones indifferentes. … Tyrnaviae 1722; Columba intra et extra arcam. … Posonii 1724; Vita moriens, … Posonii 1729, i ug. Vita moriens vagyis haldoklo élet … pr. Orosz Ferenc, Pest 1758

L: SzJ VI, 758-759

KOLIĆ, Anton, svećenik

(*Glavani, 25.09.1944., HR, A)

OŠ u Šaljini, GŠ u Divšćići, gim. u Pazinu, JNA u Štipu, teologija u Zadru i Rijeci, posvećen za svećenika u Poreču u Hrvatskoj, farnik u Juršići (1969.-1971.) došao 1971. u Gradišće, farnik u Frakanavi (1971.-1979.), provizor u Lučmanu, Selcu, – Velikom Borištofu, od 1979. do 2015. u Ratištofu i Malištrofu, paralelno doktorat na teologiji u Beču „summa cum laude“, dopisnik HN, CGG i kalendara. Redovito služi maše u –> Kisegu, –> Nardi, –> Undi, Šopronu.

DJ: Frakanava, 100 ljet crikva 1877-1977, Frakanava 1977.

L: CGG 1994/40, 5; HN 1999/40, 18; Intervju s Antonom Kolićem, Regionalne Studije V., PannonlQm 2013, 61-70

KOLICH, Lukács, svećenik, SJ

(*Equanowitz (Moravska) 1624. – †Nagyszeben, 20. 04. 1690.)

je možda moravski Hrvat?, u red stupi 1646., prof. za retoriku.

DJ: Apologia pro domo die, quae est ecclesia Die vivi … Pragae 1719

L: SzJ VI, 734

KOLINOVIĆ/KOLINOVICS ŠENKVICKY/SENQUICZIENSIS, Gabrijel/Gábor/Gabrielis, pl., povjesničar, notar

(*Šenkvice, 24. 03.1698. – †Šenkvice, 22. 12. 1770., H, SK)

Rodjen u malople mićkoj obitelji. OŠ u rodnom selu, gim. Sv. Juraj, Modor, Požun, više razrede u Tirnavi (1715.), stupi u red piaristov, zbog bolesti 1716. napusti red. Vrati se u Šenkvice. Notar u gospošćini Črveny Kamen −> Pálffy/… Pod starost se vrati u svoje rodno selo. Rukopisna djela mu je izdao Šenkvičan Martin –> Kovačić. Donio u Šenkvicu 1753. zastavu, ku je pred kostajničkimi graničari posvetio biškup Juraj Branjug, ku su oni nosili pred graničari u boju protiv Turkov. Predali ju „na spomen svojih zemljaka čiji su preci došli iz Kostajnice“.

DJ: Postuma memoria Josephi Esterhazii …, Trnava 1754; Chronicon militaris …. Pestini 1789, sa slikom; Nova Ungariae periodus … Budae 1790.; ostali rukopisi u sveučilišnoj u Budimpešti i Pannonhalmi.

L: SzJ VI, 734-738; HL I/613; HN 2006/15, 5

KOLNHOFER, Vince, povjesničar

(*Sambotel, 11. 01.1970., H, A)

Nardanac, OŠ u Čataru (1976.-1984.), gim. u Juri kod benediktincev u Czuczor Gergelyu, sveučilišće u Peticrikvi, Janus Pannonius, struka povijest, dipl. 1996., doktorsko djelo A gradisatyei horvátok és a magyar-osztrák határkijelölés, Pécs, dec. 2009.

DJ: Az osztrák-magyar határkijelölés szempotjai, in A társadalmi-gazdasági aktivitás területi-környezeti problémái, Pécs 1998, 356-361; A Moson megyei határkijelölés, in Kutatási füzetek 4, Pécs 1998, 3-15; Az 1922. Évi osztrák-magyar határcsereegyezmény és következményei, in Kutatási füzetek 4, Pécs 1998, 16-32; Az osztrák-magyar határkijelö és a nyugatmagyarosrzsági horvátoknál; Zapadno-ugarski koridor – plan teritorijalnog povezivanja Čehoslovačke i Jugoslavije (Hrvatske), rp.; Austrija i Gradišćanski Hrvati, rp.

kolo,

narodni ples/tanac, danas društveni i umjetni ples, folklor. Poznatije vrste: drmeš, karakaša, ličko kolo, lindjo, vuzmeno kolo, … U poslidnje vrime je etnograf Ivan −> Ivančan kreairao nekolika kola i za gr.H.

L: HL I, 613

Kolo,

katoličamsko, gradišćansko hrvatsko djačtvo med dvimi boji s centrom u Gornji Šica. Priredilo 11.03.1934. u Hofburgu/Beč veliku svetačnost, prilikom 400-lj. jubileja doselenja Hrvatov u Gr. Postojalo od 1931-38.

Početak gibanja je u Gornji Šica med sridnjoškolci, ki osnuju djačko društvo Rodobran, ko se je ljeto dan kašnje proširilo na študente (seniore) i cijelo područje Gr. s imenom Kolo, i prik njega (Beč, Grac, Hollabrunn, Varaždin). Peljači aktivisti društva su bili Štefan –> Horvath i Konrad –> Meršić. O djelovanju društva su izvješćavali u HN i rukopisnom listu istoga naslova.

Kolo je imalo i dobre veze s hrv. mladinom u staroj domovini.

Djelovanje se je prekinulo s nacističkim Anschlussom.

Predsjedniki: Fridrik Bintinger (1931.-1932.), Štefan Horvat (1933.-1934.), Franz Sinovacz (1934.-1935.), Ivan Klaudus (1935.-1936.), Franz Steiner (1936.-1937.), Alojz Bilišić (1937.-1938.)

L: Krpan, S., Kolo grad. hrv. djačtva, GH 1533-1983, Zagreb1984, 31-45; HN 1932/18,

Kolo,

ilustrirani časopis za staro i mlado, Pervane 1966.-1967., ur. Anton –> Šatović.

L: NČ 143

Kolokvij u Čepregu,

u 16. i 17. st. je bio običaj izmedju katolič. i prot. zastupnikov ali i unutar konfesijov u sporni pitanji održati diskusiju, raspravu o vjerski pitanji. U našoj krajini su poznati takovi kolokviji iz Hećke i Čeprega. U Čepregu su održani dva takovi kolokviji. Prvi 2.-3. juna 1591. izmedju ev. biškupa Istvána Beythe i Severina Sculteti o pitanju jedinstva protestantske vjere. U vjeri je kolokvij ostao bez uspjeha ali organizatorski je gospodar Ferenc Nádasdy odredio da moraju svi na njegovoj gospošćini primiti augsburško vjeropriznanje = AB. Sculteti je 1591. izdao knjižicu Historia colloquii Csepregiensis, Drugi kolokvij i sinoda su održali 1596., isto bez uspjeha. Sadržaji su poznati samo iz jedne pjesme od Andrása Beythe iz ljeta 1597., čim je došlo do raskola med protestanti.

L: MMML IV., 150-151

Kolomije,

časopis vjerskoga karaktera, Pervane 1965.-1966., ur. Aleksander −> Šatović.

L: NČ 140

KOLONIĆ/KOLLONITSCH, hrv. plemićka obitelj iz Bosne,

tokom 15. st. se zbog turske opasnosti preselu u Austriju i 1583. primljena u DA. plemićki staliž. Seyfried Kolonić, otac i sin su još gorljivi zastupniki protestantizma. Po tom se tokom 17. st. vratili kat. crikvi.

– Leopold (*Komarno, 26.10.1631.– †Beč, 20.01.1707.), kardinal ug. primaš, političar. Biškup Nitre (1668.-1670.), Bečkog Novoga Mjesta (1670.-1685.), Jure (1685.-1690.), ostrogonski nadbiškup (1695.-1707.) i primaš Ug. (1695.). Osnivač jez. tiskare u –> Tirnavi.

– Sigfried (1677.-1751.), biškup Váca (1709.-1716.), nadbiškup Beča (1716.-1722.), kardinal (1727.), oštro zatirao hrvatsku rič u DA. Farnik −> Maria Ellenda N. Kovač veli, da je dao zrušiti privatni oltar na cimitoru u Ellendu, koga su si postavili Hrvati, da imaju na posvećenom mjestu za nedilje i svetke posvećeno mjesto za bogomolju, ar im je u crikvi to bilo prepovidano. Istotako dao požgati hrv. evangelistar, prepovidao hrvatsko jačenje i molitvu pri prošecija i hrv. pokop vjernikov.

S njim je izmrla ugarska grana familije ali adoptacijom grofa Ladislava Zaya je prešlo imanje i titula na tu granu.

L: HL I 614, KG 1976, 70

KOLLONITSCH, Hans, protestant,

„caplan zu Creutz“, kritizira 1559. Konzulovu „Postilu“, bio na sinodi u Sambotelu 1579., djelovao u −> Cindrofu.

L: Wieder, 4-5

KOLO-SLAVUJ, plesački folklorni ansambl,

stvoren od mladih študentov po inicijativi Milana –> Kornfeinda, po drugi podatki od Vladimira –> Vukovića već 1963., kot sekcija –> HKD u Beču, 1969. pod imenom „Kolo“. Prvih šest tancov su se uvježbali kod ansambla „Koledo“ u Zagrebu i predstavili je u vazmenom tajednu 1970. i išli po hrv. seli na turneju. Problem im je bio da nisu mogli osnovati vlašću tamburašku grupu. Prihvatili su ideju Mirka –> Berlakovića, da sudjeluju s tamburaškom grupom „Slavuj“, ka je postojala u Velikom Borištofu od 1966. Tako je ansambl dostao ime „KOLO-SLAVUJ“. Prvu skupnu probu su imali na Novo ljeto 1971. Od tog vrimena su oni jedna od najuspješnijih grupov gr.H. Prvi peljač skupne grupe je bio Mirko -> Berlaković, od 1975. do 1976., Klaus –> Čenar. Grupi je veliku pomoć dao Ivan –> Ivančan iz Zagreba, ki je dao autentičnu koregrafiju hrv. tanac iz Gradišća, tako: Stinjačko kolo (1973.); Hrvatski plesi sridnjega Gradišća (1974.); Na Poljanci (1975.); Hati (1981.); Ki će s nami pirovati (1991.); Hodi mila s manom, sastav od Št. Novaka.

L: Svečani spis – Festschrift Schachendorf, 3.-5, 07,1981, 14; Kolo-Slavuj 1991; Zajačimo maljahomu, HN 2019 -CD

KOLONOVIĆ/KOLONOVITS, Dieter, pravnik

(*Čemba, 30.08.1969., A)

s tridesetimi ljeti vanredni sveučilišni prof. na pravnom fakultetu u Beču.

DJ: Minderheitenschulrecht im Burgenland, Wien 1996, Manz; Sprachenrecht in Österreich, Wien 2000.

L: HN 2006/20, 3

KOLONOVIĆ Kristijan/Christian, kompozitor

Hrvatski korijeni iz Rohunca, otac iz Čajte.

DJ: „Coming home“, mjuzikl,; Vox Panonice, 2004; Csaterbereg 2006;

L: HN 2004/38, 16

Kolonović-Šenkvički –> Kolinović

konoplišće,

mjesto na kom su uzgajali/namakali/kiselili konoplje.

L: HN 2000/6, 23; HN 2000/8, 12

KOLLAVITZ Zosimus –> Golubits

Koljnof – Kopháza – Kohlenhof

Sridnjovj. selo istočno od Šoprona u Ugarskoj, opustošeno i naseljeno od Hrv. u 16. st., Jursko-Šopronsko-Mošonska županija. Od tada Hrv., Ug. i Nim. stanuju skupa u njem. Pogranički prijelaz u Deutschkreutz Austriju.

1552. se prodaju šopronske gradske sinokoše, med kupci 12 kmetov iz Koljnofa (imena 5 Hrv., 7 Nimc. (Prot. Antiqua 1552. jan. 15.)

Prvi spomen pod imenom Viz iz 1199., gospodar grad –> Šopron. U ovom selu je djelovao ugledni pedagog Mihovil –> Naković, ovdje je osnovan –> Hrvatski Narodni Tanač 1919.

Farska crikva je posvećena sv. Martinu, hodočasna crikva BDM, na cimitoru i hrv. natpisi. U selu je jedno vrime djelovao i prot. pastor Šoprona Gašpar –> Dragonus. Seoska hiža, muzej otvoren 2005.

Bán povida str. 397, da je Pavao Behovčić farnik istukao Jurja Horvata, ar mu ni kanio u robot izmlatiti teg, (1764. sept.15.).

Zvana sela postoji i velika hodočasna crikva BDM. Spomenik prilikom jubileja 450-jet doseljenja gr.H. 1983. na kom stoji Vörösmartyjov verzuš. (???, možda je Miloradićev???), Prilikom plebescita 1920. su glasovali za ugarsku opciju. Danas postoji interaktivni muzej u selu (2019.). I u ovom selu tiha asimilacija.

L: JH, GHM i HSK, 136-143; HN 1199/39, 5; Breu, 94; WSt, 56

Koljnofske visti – Kópházi Hírek

Pokrenuli1994., dvojezično, ureniki: Monika Taschner-Egrešič, Géza Völgyi. Informacije, seoska kronika i una internetu.

L: HG 2021 (7. sijećnja), 11

KOLOSAR, Štefan,

U Undi peljač i koreograf folklornoga društva. Odličje Pro cultura Minoritatum Hungariae (2019).

L: HN 2019/22, 13

komasacija,

postupak, kim se mala, uska, na remene raskidana gospodarstva ujedinu u komasijsku masu i na novič razdilu. U Gr. po DSB…

L: HL I, 614

komedija,

dramska vrsta, film ili TV-igra u kom se smišno prikazuju pojedinačne ili skupne falinge.

Med gr.H. osebito obljubljena, po ki put i dosta gruba narodna drama/igrokaz.

L: HL I, 614

Komitet za prava Gradišćanskih Hrvatov,

osnovan 1972. od gh. študentov u Beču. Braća Herman i Hubert –Rešetarić, Anton –> Andorfer, Rudi Grandić, Franjo Perušić, Feliks –> Tobler, Vili Vuković. Djelovanje se je proširilo na ispunjenje § 7 –> Državnoga ugovora iz 1955., zastupanje interesov gr.H., informacija javnosti o situaciji gr.H. Predsjednik je bio Hubert –> Rešetarić. Med velike uspjehe spada upeljanje hrv. ORF emisijov (1979.) i priznanje hrv. jezika kot službeni u Gr. (1989.). Ljeta 1995. se je komitet raspustio.

L: Fröhlich, 42, HN 2005/48, 21

komunizam,

politička i socijalna doktrina i praksa po kojoj vlasničtvo, dugovanja djela pripadaju skupčini (komuni) a ne pojedinom. Tim se postavljaju uvjeti za besklasno društvo. Praksa je rušenje kapitalizma revolucijom, nasilnimi sredstvi. Po Karlu Marxu viši stupanj socijalizma. Ideja je vrlo stara ali se ostvarivala u Pariškoj komuni (1872.) i od Oktobarske revolucije u Rusiji (1917.). U našem kraju je –> Ugarska sovjetska republika (1919.) za pol ljeta dala praksu revolucionarnoga pokreta. Po DSB se praktički ostvaruje pod pritiskom i uticajem Sovjetskoga Saveza u zemlja pod njevom kontrolom. Najočitija forma je bio stalinizam s diktaturom proletarijata nad klasnimi neprijatelji. To je bila diktatura komunističke partije. Od 80-ih ljet prošloga stoljeća se je počela ružiti sila partije i počelo polagana pluralizacija, ka završi – zvana nekih zemalj − padom komunizma 1989.

L: HL I, 616

kompjutor,

računalni stroj, univerzalni sistem za obdjelivanje datov, automat.

konfiskacija,

zaplinjenje, oduzimanje bez naknade nečije imovine u korist države. Čudakrat dopunska kaštiga odsudjenoga zbog krivičnih djel. Najglasovitija je konfiskacija imanja diozimateljev u Wesselényijevoj −> Zrinsko-Frankopanskoj uroti. Istotako i imanja Habsburgovcev, Romanovov ili Hochenzollerov.

L: HL I, 618

konkordat,

ugovor izmedju Sv. Stolice i pojedinih državov o položaju crikve i medjudržavni odnosi u toj državi.

L: HL I, 619

Konrad & dičaki

Duo Wernera Karalla i Roberto Hirnera

DJ: Ciganica

L: HN 1998/41, 15

KONZUL, Stipan, Istrijan, protestantski svećenik

(*Buzet/HR,1521. –†Gradišće ili DA?, po 1579., HR)

Glagoljaški svećenik, ki je prešao na prot. Životni put ga je otpeljao u Ljubljanu, pa u Nimšku u Urach, kade dobene nalog od Hansa –> Ungnada za peljanje hrvatske tiskare. U njoj je Konzul skupa s Antunom –> Dalmatinom izdavao knjige glagoljicom, ćirilicom i latinicom. Med njimi jednu „postilu evandjeljov“ i za zapadnougarske Hrvate, ka se je ali pojavila u Regensburgu. S tom knjigom je došao med zapadnoug. Hrvate Željezanske i Vorištanske gospošćine 1568., na poziv Hansa –> Weispriacha, da širi protestanstku vjeru. U Željeznu (ili DA) mu se je izgubio slijed.

DJ: Katekizam, Tübingen 1564, reprint, Zagreb; Posztila, … Ratisponi 1558, 2 sv., reprint Pazin 1993.

L: HN 1997/20,10; Zimmermann Bernhard, Das Luthertum in Eisenstadt… (1934)., Jagić, Die serbokroatische Übersetzung der Bibel im ganzen oder einzelnen Teilen derselben; Fluminensia, Rijeka 1996/8, 93-143

Kopfstetten – Guštatin

u DA, Maračko polje, većinsko hrv. selo, 1605. od 35 stanov 30 hrv. imen. U 19. st. su Hrv. imali još većinu u selu. Asimilirani u 20. st., germanizirani.

L: Breu 130, WSt, 28

KOPREK, Katarina, časna sestra

Sridnju glazbenu školu u Zagrebu, pristupila časnim sestram Notre Dame, študij glazbe na Institutu za crikvenu glazbu u Zagrebu, dipl. 1987., 1994. nastavi študij muzike na Pontificium Institutum Musicae Sacrae u Rimu, 2002. doktorira na temu gregorijanski koral.

DJ: Koje su crikvene popijevke gradišćanskih Hrvatiov prihvaćene u staroj domovini, ref. 2011.

L: HN 2011/6, 9

KOPRIVE,

folklorna grupa iz −> Petrovoga Sela, osnovana 1999.

DJ: Gizdav sam da sam Hrvat, CD, 2011. Croatica

L: http://www.hakave.org, Nenad Piskač, Nek nam živi gradišćanska grana

KOPRIVOVÁ, Lenka,

(*Valtice, 17.07.1984., CZ)

Predsjednica hrv. manjine u Češkoj.

KORADE, Mijo, jezuit, povjesničar

(*Delkovec, 11.09.1947., HR)

Diplomirao filozofiju i teologiju (1975.) u Zagrebu, doktorirao iz crikvene povijesti na Gregorijanumu u Rimu. Profesor na različni sveučilišći, objelodanio mnogo znanstvenih djel iz crikvene i kulturne povijesti.

DJ: Pastoralna teologija Mihe Horvata (1733-1810), in Katehet. časopis…1995/4, 286-293; GH i Družba Isusovaca od 16. do 18. st., in Isusovci u Hrvata, zbornik, Zagreb 1992.

L: HL I., 622

koridor,

ideja je od čeških političarov na početku 20. st. s kom su kanili prostorno spojiti sjeverni čehoslovački prostor s južnoslav(en)skim, ada od Požona do Maribora. Granice teritorija su bile uzduž austr. granice na zapadu, a na istoku/Ugarska na linili Jura-Kapuvár, Vasvár do Drave. S njom su kanili osigurati željezničku i putovnu gospodarstvenu vezu na Jadran ali i razdiliti austronimški i ug. prostor A-U. monarhije. Ideju na zapadu je širio tzv. –> Jugoslavenski odbor. Na mirovni konferencija u Parizu je jugoslavska delegacija u zadnjem hipcu zamučala potribovanje i tako se ideja nije ostvarila.

L: Falk Emmerich, Das Bgld. im Blickfeld tschech. Großherrschaftspläne, Stuttgart 1938

korizma,

dio crikvenoga ljeta u kom se katoličani 40 dan postu i tako pripremaju postom i molitvom na Vazam. Vrime počinje Čistom srijedom ili Pepelnicom i završava Velikom subotom. Nekada se je to pokazalo u narodu i opravom i prepovidanjem bučnoga svećevanja, veselja, pira i sl.

L: HL I, 624

KORNFEIND, Alfons, učitelj

(*Veliki Borištof, 27.07.1910. – †Trajštof, 04.01.2000., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu, učiteljsku školu u Beču (1931.), učitelj u Filežu, na Stinjaki, u Neustiftu, Trajštofu (1947.-1972.), kade je bio i direktor, aktivist HKD, predsjednik HKD-a (1965.-1971.,1972.-1974.), dopisnik HN i kalendara, ima i nekoliko pjesničkoga ostvarenja.

DJ: Stinjački pokop, KG 1947, 81-86; Od Trajštofskog pira, GK, 1950, 66-68; Opet nešto od trajštofskog pira, KG, 1951, 68-70; Protegne se zlata žica, KG 1952, 90; Will man uns Kroaten absichtlich vergessen? Die österr. Nation, Salzburg 1960/!2; prijv. M. Boul, Kitična košarkica, igrokaz; prijv. V. Nazor, Črljenkapica, igrokaz za dicu;

L: HN 2000/1-2, 31

KORNFEIND, rodj. SEMELIKER, Angelika, nastavnica, prof.

(*Beč, 15.03.1954., A)

Odrasla u Vulkaprodrštofu. OŠ u selu, gim. u Željeznu, študij anglistike i slavistike u Beču, nastavnica na privatnoj biškupskoj gim. u Željeznu. Aktivna u folklornom gibanju, peljačica vulkaprodrštofskoga tamburaškoga društva –> Poljanci. (1977.).

Gospodarska i vinogradarska terminologija sjevernoga Gradišća, (bliža okolica VP), Wien 1976, dipl. dj.; Sudbina seljačke terminologije, Pokus 1978/1, 14-16; Brauchtum der bgld. Kr. Kroaten-Tag Kittsee 1985, Kittsee 1986/4, 41-42; Ljet 10 Jahre. Hrvatski Folklorni Ansambl Poljanci, Vulkaprodrštof, Eisenstadt 1981, skupa s Doris Schön i Nikola Semeliker; Kroatische Ackerbau- und Weinbauterminologie des nördlichen Burgenlandes (nähere Umgebung von Wulkaprodersdorf), BHBl. 1991/2, 49-94; Naštikani traki, 1993, DOGH; 20 Jahre Kroat. Folkloreensemble „Poljanci“ in Wulkaprodersdorf, Wulkaprodersddorf 1997;

L: HN 2009/48, 9; HN 2014/23, 23

KORNFEIND, Branko, svećenik

(*Željezno, 29. 02. 1952., A)

Odrasao u Trajštofu. OŠ u selu, gim. u Željeznu, teologiju u Beču. Posvećen 1977., kapelan u Željeznu, farnik na Stinjaki (1979.-1993.), Pandrofu (1993.-2012.) u Novom Selu (1997.-2000.) i Bijelom Selu (1“798.-1799.), …. predsjednik Društva za obrazovanje Gradišćanskih Hrvatov. Peljač Hatskoga kola. Dobitnik kulturne nagrade gr.H. 2012., pjesnička ostvarenja. 2002.-2012. desetnik dekanata Niuzalj. Od 2012. farnik u Čajti, Čembi, Vincjetu.

DJ: CD Mali most, 21 jačak od njega (2008.).

L: HN 1999/9, 5; HN 2012/21, 6

KORNFEIND, Julia,

preostala od Malih Poljancev, peljačica –> Poljancev.

L: HN 2018/48, 18

KORNFEIND, Katrin, keramičarka

Iz Dolnje Pulje, završila školu u Štumi. Izlagala u Centru (2000.), KUGI (2001.),

L: HN 1997/14, 1

KORNFEIND-Macher, Kristina, slikarica

(*Veliki Borištof, 21.12.1946., A)

OŠ u rodnom selu, stručnu školu za keramiku u Štumi (1961.-1964.), Akademiju likovne umjetnosti u Beču, mnogobrojne izložbe u Beču, Gracu, živi u Beču.

DJ: Zasipana duša, izložba Alte Schmiede 1985.

L: HN 1986/19-20, 3

KORNFEIND, Milan, liječnik

(*Željezno,10. 06. 1949., A)

OŠ u rodnom selu, gim. u Željeznu, medicinu u Beču, općinski liječnik u Trajštofu i Uzlopu. Aktivan član, utemeljitelj –> DOGH-a, HAK-a, plesačkoga ansambla –> Kolo Slavuj, od 2006. na čelu grad. vrač. Komore. Odlikovanje „Zlatni prsten“ (2016.).

L: HN 1999/24, 17

Koronaknjiževnost,

književni doprinosi gr.H. za vrime COVID-19, koronakrize 2020. Inicijator Ivan –> Rotter u čast bratu Francija -> Rottera.

Diozimatelji: Nikola Benčić, Doroteja Zeichmann-Lipković, Ana Šoretić, Marijana Palatin, Romana Schweiger-Domnanović, Andrea Kerstinger, Bernadeta Jež, Jurica Čenar, Štefan Jagšić, Konstantin Vlašić, File Sedenik, Anton Slavić.

koruna,

iz lat. corona, vladarski simbol, ukras na glavi u obliku vijenca ili kape, bogato nakinčen dragimi kameni. Simbol moći i časti/preštimanja ke prima vladar pri stupanju na prijestol. Kralj pri službeni i svetačni prilika nosi ta znak na glavi.

Prva koruna Hrvatov je bila Tomislavova i Zvonimirova, za ku se ali ne zna kako je izgledala. Njom se još korunio i Koloman 1102. ljeta. Za gr.H. je od preseljenja u novu domovinu −> koruna Sv. Štefana kralja simbol vladanja, za doljnjoaustrijske Hrvate koruna Rimskoga cesarstva, a kašnje Austrijskoga cesarstva, za Moravske Hrvata koruna Sv. Vencela.

Koruna je bio i naziv za mnogobrojne europske pineze u staro i novije vrime. U A-U. od 1892. do 1918.

L: HL I, 655

Koruna sv. Štefana,

ug. kralj Štefan I. je dobio tu korunu od pape Silvestera II. po svoj priliki ljeta 1000. Ta korunua se čuvala u Stolnom Biogradu, Višegradu, Požonu i na kraju u kraljevskoj palači u gradu Buda, danas u Parlamentu u Budimpešti.

Koruna ima gornji dio od zavijenih obručov, to je od pape (corona latina) s latinski natpisi na uokvireni emailirani kipi apoštolov, izdjelano na prijelazu milenija. Dolnji dio, obruč (corona graeca) je stvorena izmedju 1074.-1077., za vrime ku je dostao Géza I. od bizanstkoga cesara Dukasa VII. Mihajla. Ov dio ima isto emailjirane ogradne prikaze i dogotovljen je u Konstantinopolu. Na dolnjem dijelu visu mali lančići, zgora na koruni je postavljen (naheri) križ. Ali ima i drugačije tumačenje postanka korune. Koruna Sv. Štefana je simbol ugarske državnosti i ima peršonsko pravo.

L: István király emlékezete, Budapest 1973., 22

Koschat, Jelka, rodj. Biricz, slavenska filološkinja

(*Pajngrt, 26.02.1939., A)

OŠ u rodnom selu, 1949. Mädchengymnasium der Schwestern von armen Kinde Jesu (1949.-1953.), učiteljsku školu kod opatic u Željeznu. Sveučilišće Beču, slavistika i gremanistika (1958.), stipendij Split-Zagreb (1960.), Varšava-Breslau (1962.), Moskva (1961.), Zagreb (1963.-1964.), doktorsko djelo 1966., asistentica prof. Hamma (1969.-1970.), od 1979. lektorat na Tumačkom fakultetu sveučilišća u Beču.

DJ: Die čakavische Mundart der „Poljanci“ im Burgenland, Wien 1965, fil. dis., kot knjiga ÖAdW 1978; Naš jezik kroz vijeke star, n.g. 1988/4,18-22;

L: HN 2009/9, 18

KOS/KOSZ, Feliks, narodni pisac

(*Dolnja Pulja, 01.04.1918. – †Beč, 21.12.2006., A)

OŠ u rodnom selu, u mladi ljeti došao u Beč, angažiran kod SC-Gradišće, igrao kod Austrije, tehničar kod ORF-a u Beču.

Aktivno suradjivao u HKD-u u Beču, pisac, pisao humorističke doprinose u novine i kalendar.

DJ: Prvi april, Beč 1998; Fantenje, rp; Šandor, roman, rp.

L: HN 2005/134, 14; HN 2006/1-2, 27

KOSSUTH, Lajos, ug. političar

(*Monok/H, 19. 09. 1802. – †Turin/I, 20 .03. 1894., H)

Pravnik po zanimanju, borac za ug. slobodu i otcipljenje od Habsburga. U ug. Saboru u Požonu pripravljač revolucije, izdavač “Pesti Hirlap”, pokretač ug. revolucije 1848. kojoj stoji i na čelu. Za vrime revolucionarnih borbov je bio i u Pandrofu, kade je narod obilježio hižu pred kom je govorio svojim vojakom Košutovi.

Po ugušenju revolucije ruskimi trupami pobigne najprije u Tursku, odanle u Italiju, kade i umre. Ugarski narodni heroj, po kom su prozvane ulice, trgi i postavljeni mu mnogi spomeniki. Od komunizma zlorabljeno ime.

L: wiki

Kossuth-ova nagrada = Kossuth díj

Od ug. parlamenta postavljena 15.03.1948. Podili se od predsjednika države. Dotirana s 50.000,00 tj. 100.000 forintov na pojedine zaslužne osobe u znanosti, umjetnosti i književnosti od 1963. i kulturi.

L: wiki

KOSTYAN, rod. LUCANIĆ, Anica, keramičarka

(*Filež, 1954., A)

OŠ u rodnom selu, stručnu keramičku školu u Štumi (1968.-1972.), djela kot keramičarka u Lichtensteinu (1972.-1975.), Bayreuthu (1986.), od 1975. kot slobodna umjetnica keramičarka u Filežu, brojne izložbe pod imenom Anica keramik. Ima galeriju sa sinom Filipom u Lučmanu.

L: HN 2005/36, 17; HN 2008/35, 14

Košić,

projekt HKD-a za podupiranje većjezičnosti širom Gradišća. Dici od starosti od 6 do 14 ljet se daje mogućnost, većkrat u tajednu, u mali grupa, intenzivno vježbanje materinskoga jezika (komunikacija, jačenje, igre). Pilotprojekt je započeo u Klimpuhu i na Stinjaki 2000. Organizator Valentin –> Grandić.

L: HN 2000/22, 5

Košolná – Gófalva – Kesselsdorf

U 16. st. imalo hrv. manjinu, ka se je pridružili Habanom i ponimčarila se, naučili –> habansku keramiku, slovakizirano.

L: Botik 28; WSt, 135

KOSZOGOVITS, Helga

(*Vincjet, A)

Študij slavistike I anglistike na sveučilišću u Beču, promovirala 1984.

DJ: Sprachbewusstsein und Alltagskultur bei den Kroaten des südlichen Burgenlandes, Wien 1984, dis.

L: HN 1984/51-52, 14

KÓTH, Ana Lucija, športašica

(*Mali Borištof, A)

Umjetničko skakanje u vodu, tri medalije.

L: HN 2002/36, 9

KOULA, J

DJ: Malby domku v nejjižnejši Morave, in češky lid 1894/III, 112. 243

KOVÁCS, Géza

DJ: Horvátlövő településtörténete és néprajzának értéktára, 2015; Hrvatsko-sičke gradišćansko hrvatske, liturgijske narodne jačke i molitve, epske pjesme, 2017.

KOVAČ. Ignac, svećenik

(*Vedešin, 13.07.1840. – †Šopron, 05.08.1915., H)

Škole: Šopron, Jura, bogoslov 1865. u Juri. Kapelan: Pandrof, Svetica.

Farnik: 1868.-1902. u Prisiki, nadzornik nimških i hrvatskih škol lučmanske ešperešije, 1887.-1902. desetnik Lučmanske ešperešije, 1902. kanonik kaptola u Šopronu 1913. naslovni prepozit Veszprémvára. Predsjednik Društva Sv. Elizabete u Šopronu, Katoličanski meštarski junakov.

DJ: A borsmonostori apátság története, Sopron 1910; članki: A győri püspökség megalapítása, Magyar Sion 1863; A győri egyházmegye első főpásztora Modestus püspök, Magyar Sion 1866; A kath. egyház története Magyarországon szent László király haláláig, 1883., rp., naticanje za Szt. István társulat, nagrada 25. zl. dukatov.

L: NN 1915/33, 7; Szinnyei, VI, 1250.

KOVÁCS, József, svećenik

(*Hrvatska Nadalja, 12.03. 768. – †Jura, 15.09.1848., H)

Kaplan u ug. seli. Od 1825. do 1831. rektor sjemenišća u Juri., kanonik od 1825.

DJ: 3 djela na ug.

L: KJ 239

KOVAČ, Jožef, učitelj

(*Nova Gora, 23.08.1947., A)

OŠ u rodnom selu, gim. Matrštof, sveuč. BOKU u Beču, minja 1968. na PA u Željeznu, služba na OŠ u Stinjaki (1969.-1972.), dir. u Pinkovcu (1972.-2009.), kantor fare.

DJ: dojezične podloge za ručni rad, priroda, društvo; djelatni list Priče u slika 1. i 2; sudjelač

L: Oprošćenje direktora OŠ Kovača, HN 2009/34, 22

KOVAČ, Martin, pravnik

(*Mjenovo,1995., A)

Uz študij vrlo aktivan u selu i u HAK-u. Praksa na sudu u Željeznu.

DJ: Europäischer Gerichtshof: Keine Sammelklage gegen Facebook, dipl. dj.; Datunschutzbehörde: Entgeltloser Kontoauszug?

L: HN 2029/23

KOVÁCS Tibor, povjesničar

DJ: Vas megye népessége a XIX. sz. 1804-1870; Szombathely, b. lj. (1970); Das südliche Bgld. in den Konskriptionen aus dr 1. Hälfte des 19. Jhdts, Eisenstadt 1967, BF 56;

KOVAČIĆ/KOVACHICH ŠENKVIČKY, József Miklós

(*Buda, 15.02.1798. – †Beč, 27.11.1878., H, A)

Porijekolom iz Šenkvic ali se školovao u Budimu. Sveučilišće je završio s 18-i ljeti (1815.). S ocem –> Martinom proputovao Ugarsku da razgledaju arhive. Bio adjunkt u arhivu, vrhovni sudac Boršod županije, od 1825. direktor državnoga arhiva u Budi, 1850. pripremi i izdvoji hrv. državne dokumente, u mirovini od 1870.

DJ: Monumenta veteris …. Zagrabie 1815; Monumenta veteris legislationis … Zagrabiae 1815; Lectiones variantes decretorum … Pestini 1816; Provocatio ad optimos…. Pestinii 1816; Epicricis documentorum … Pestinii 1817; Sylloge decretorum … Pestinii 1818, 2 sv.; Notitiae praeliminares … Pestinii 1820; Scholae Salernitanae praecepta … Budae 1821; Astrea, … Budae 1823; rukopisi u ug. nacionalnom muzeju; Merkur von Ungarn, 1787. Pojednanie o domove, Životnych osudoch a diele G. Kolinoviča Šenkvickeho, Šenkvice 1978, rp.

L: SzJ VI, 1166-70

KOVAČIĆ/KOVACSICS, Martin/Márton Juraj/György

(*Šenkvice, 09.11.1743. – †Buda, 01.12.1821., H)

Osnovno obrazovanje u rodnom selu, sridnju školu u Trnavi, sveuč. u Budi. Najveći dio svoga života proveo u knjižnica i arhivi Ugarske. 1810.-1815. sa sinom naučno literarno putovanje po državi za otkrivanje arhivalijov, materijal danas u ug. nacionalnom muzeju. Upravitelj sveučilišne biblioteke u Budimu. Djelovao i u Hrvatskoj i kod biskupa –> Maksimilijana u Zagrebu. Poprsje od Messerschmidta.

DJ: Beiträge zur neueren Literaturgeschichte von Ungarn, Pest b.lj.; Geschichte der neueren Schulreformation in Ungarn, Pest 1775; Kurze praktische Anweisung, verschieden Luftballen zu , …Ofen 1784; Entwurf zu einer Sammlung kleiner schriften … Ofen 1787; Dissertatio de regionale ut ea republicae … Pest 1788; Commentatio de patria vita, fatis et scriptis nobilis Gabriel Kolinovics Senquicziensis, Pest 1789, Šenkvice 1978., slov.; ; Vestigia comitiorum apud hungarus … Pest 1790; Solemnia inauguarlia … Pestini 1790; Institutum diplomatico-historicum … Pestini 1791; Institutio grammato … Pestinii 1792; Series chronologica … Budae 1797; Supplementum ad vestigia comitiorum … Budae 1798-1801, 3 sv; Scriptores rerum hungaricarum minores … Budae 1798, 2 sv.; Formulae solennes styli … Pesthini 1799; Codex authenticus … Budae 1803; 15. Nuncium ad exelsor … Budae 1804; Sammlung kleiner, noch ungedruckter Stücke …, Budae 1805; Indices reales historici …Budae 1806; Lineamenta apparauum … Budae 1807; Responsum ad epistolam … Budae 1807; Disguisitio an, et quit … Claudiopoli 1814: Tentamen quo jobagiones … Claudiopolis 1814; Specvimen cognitionis … Claudiopolis 1814; Notio comitatuum … Viennae 1814; Codex juris … Pesthini 1815, 2 sv.; Astres … Budae 1824; Pisma, rukopisi u ug. nacionalnom muzeju

L: SzJ VI, 1170-1182; Windisch Éva, Kovachich Márton György, a forráskutató. S. a. r. bev. Glatz Ferenc, Budapest 1998, Társadalmi és művelődéstörténeti tanulmányok 24, 31

KOVAČIĆ, Stjepan

DJ: Gradišćanskim Hrvatima, pjesma, Hrv. Kalendar???

KÖLBL, Marko, muzičar

(*Stinjak, – A)

Asistent na sveučilišću za muziku u Beču.

DJ: piše doktorat na stinjačko javkanje???

L: HN 2014/22, 14

KÖRÖSI, Tilda, rodj. Gyergyovics

(*Hrvatska Kemlja, 26.06.1957., H)

peljačica Kulturnoga doma u Hrvatskoj Kemlji, dobitnica „vankuš“-a kot odlikovanje za kulturu (2005.)

L: HN 2005/16, 12

KŐVÁRI, Štefan, svećenik

(*Rasporak, 15.08.1890. – †Ostrogon, 01.11.1951., A, H)

Rodjeno ime mu je bilo Marhold, ko si je dao madjarizirati. Teološki študij u Beču, Pazmanita (1910.-1914.), zaredjen u Beču 1914.,kapelan je bio u Krušovcu/SK, Topolčany/SK, vojni kapelan (1916.-1920.), Budimpešta (1920.-1942.), farnik u Gbelce/SK, farnik u Budajen Œ/H (1944.-1947.), pa dušobrižnik u ostrogonskoj bolnici. U zatvoru pod komunističkim režiom.

Suradnik HN i kalendara. Zbog njegovog doprinosa Krivi i pravi socijalizam u kalendaru Naša domovina, 1938. se je dao od tajne policije zaplinjiti ta kalendar. Brojni doprinosi u HN.

DJ: Krivi i pravi socijalizam, ND 1038, 55-63; Sv. Jožefu, KsvJožefa, 1922, 85

L: KG 1997, 42-45

KPÖ = Kommunistische Parte Österreichs

KRAGEL, Eberhard Marija, svećenik, servit

(*Cundrava, 24.12.1725. – †Fortnava, 25.04.1788., A, H)

Školovanje pomoću servitov u Lovreti, zaredjen 1748. u Beču, profesor dogmatike i hrvatski prodikač u Lovreti. Po raspušćanju reda u −> jozefinizmu pomoćnik u Vorištanu i u kloštru u Fortnavi. Autor najznačajnije knjige gradišćabnskohrvatskoga baroka, po narodu „Četiri poslidnja“.

DJ: Csetvero-versztni duhovni persztan…, Sopron 1763.

L: HN 1975/49-50, 5; Sapunar, Andrea, Das burgenlandkroatische literarische Volksbarock und seine stilistischen und inhaltlichen Besonderheitem, Wien 1999, Diss.; isto Barokne propovijedi Eberharda M. Kragela …, u Književni prsten, Zagreb 2012, 29-42

KRAJAČEVIĆ- Sartorius, Nikola, svećenik, duhovni most med starom i novom domovinom

(*Sisak, 1582. – †Zagreb, 09. 03, 1653., HR)

Svećenik, sastavio molitvene knjige, ke su po svemu bile u upotribi i med zapadnougarski Hrvati u Esterházijevoj gospošćini u izdanju zagrebačkoga biškupa Petra –> Petretića 1651. I u Hrvatskoj najstarija crikvena pjesmarica bez notov.

DJ: Molitvene knjižice 1628., 1640, Petretićevo izdanje u Gracu 1651; Sveti Evangeliomi …, Graz 1651, Tyrnava 1694.

L: HL I, 636

KRAJAŠIĆ/KRAJASICH, Petar/Peter, povjesničar

(*Trajštof, A)

DJ: Das „Dorf Trauersdorf“ in der Beschreibung der Herrschaft Eisenstadt aus dem Jahre 1802, BHBl 1991/2, 95-101; Franz Liszt im Spiegel der zeitgenössischen deutschsprachigen Ödenburger Presse, BHBl 1995/1, 63-73; Das Rettungswesen bei den bgld. Feuerwehren, 1923-1937, BF, Sonderband XXII, Eisenstadt 1999, 267-279; Der Einfluß der Kaiser-Jubileums-Stiftung der österr.-ung. Assecuranz-Institute auf die Gründung des „Ung. Landesfeuerwehr-Unterstützungsfonds“, in Forscher-Gestalter–Vermittler, Festschrift Gerald Schlag, Eisenstadt 2001, 205-208;

krajcar,

drobni mideni pinez A-U., od nim. Kreuzer. Stoti dio od forinte.

L: HK I, 636

KRAJNJAK/KRAJŇÁK, Eduard, prof.

(*Spišký Hrušov, 24.09.1848. – †Bratislava, 06.03.1924., SK)

Prof. u kraljevskoj gimn. u Požonu, kanio 1903. pokrenuti kalendar za zapadnougarske Hrvate, što je Martin −> Meršić st. s −> KsvF spriječio.

L: Meršić st., Spominki, Željezno 1993

Krabat,

(*Jezernice 1624. – †Gross Särchen, D)

Legendarni Hrvat kod Lužičkih Sorbov. Izložba u Budyšinu (Bautzen) pod naslovom Krabat – Človik. Mit. Brend / Krabat-Mensch-Mythos-Marke, sept. 2019. Porijeklom iz Žumberka, uskok: Janko Šajatović. Roman Šimun Šito Ćorić, Naš čovjek Krabat, Split 2019.

L: NH 2019/31-32, 16, Film 2008.

krajputaš,

hrv. križ u Slovačkoj kod Horné Vestenice (kod Trenčina) uz samu magistralu prema Prieviedza s natpisom Tento krž dali postaviti horvacky kupci Horné Vestenice 1798., pronašao Branko Strapar-Agramer (1976.) Svetoga Jurja.

L: HN 2004/12, 19

KRALJEVIĆ, Marko,

najznačajniji junak južnoslavenske narodne epske poezije. Nazočan i u hrvatskoj epskoj poeziji. Kot povijesna osoba bio je turski vazal. Poginuo u bitki na Rovinama 1395. Bojejući se s Turki protiv rumunske vojvode Mirče. Povijesno značenje nije identično s narodnom predajom i poezijom. Med gr.H. se održao motiv Kraljević Marko i brat mu Andrejaš. Kurelac: br. 452. Bizonja, br. 470 Petrovo Selo, br. 482 Vincjet. U Dalmaciji, Slavoniji, Liki, Karlovcu i Bosni je izdanje Hrvatske narodne pjesme 1897. zabilježilo 72 zapisanih jačak.

L: HL I., 638

kraljica vina,

običaj u Željeznu na tajedan vina,

1986. Edita Straussberger iz Cogrštofa, Gradišćanskohrvatska kraljica vina 1986.-1988, Austrijanska kraljica vina 1987.-1988.

L: KG, 1987, 164

KRAMMER, Delia Helene

DJ: „Trauer im Lied“. „Nujno jačit“ in der Burgenlandkroatischen Gemeinde Stinatz, Wien 2012, Dipl. Arb.

KRANCZ, Štefan, svećenik,

(*Čatar, 22. 08.1795. – †Szombathely, 13.03.1874., H)

Posvećen za svećenika 1819., farnik u Temerji, 1845., zamjenik direktora u sjemenišću u Sambotelu, 1853. kanonik, 1871. prepošt.

DJ: Članki u Századunk i Nemzeti Újság pod šifrom K-n.

L: SzJ, VII, 210

KRANZ, Beatrix, ud. Ackerl, učiteljica

(*Štikapron, 11.02.1951., A)

DJ: Pädagogen und ihre Bedeutung für das kroat. Schulwesen im Bgld., Eisenstadt, 1971, dipl. dj.

KRANZ, Danijela,

DJ: To kanim znati 1, Eisenstadt 2001, HKDC

KRANZMAYER, Eberhard,

(*Celovec, 15. 05. 1897. – †Beč 13. 09. 1975.)

Bavio se je jezikoslovjem, dijalektologijom i istraživanjem imen u austronimškom prostoru.

DJ: Bgld.-sches Siedlungsnamenbuch, Eisenstad 1957, BF 36

KRAUSCHER, Rudolf,

DJ: Au am Leithaberge, Horn 2002.

kravata,

dio muške prateži, na izgled rupca ili vrpce oko vrata. Na početku su ju nosili u črljenoj farbi konjaniki Hrvati u Francuskoj za vrime Luja XIV. pod imenom Royal cravate = Croate od čega dojde ime kravata. Izgleda ali da je nošenje starije. Proširi se pojednostavljeno od sredine 19. st. Izložba u Šopronu, 2014. Štefan −> Benczak je kravati 2000. posvetio cijelu knjigu.

L: HL I. 641; Stefan Benczak, An illustrated History of the NECKTIE and its illustrious predecessors, 2016; MI 2016, siječanj-veljača, 50-52

Krbava,

polje u Liki izmedju Plješevice i Resnika. Glavno središće Udbina. Po predaji isto pokrajina iz koje su se seli Hrvati na granični pojas med Austrijom i Ugarskom.

Krbavska bitka,

je bila izmed turske i hrvatske vojske pokraj Udbine 09. 09. 1493. u koj je potučena hrv. vojska i hrvatska izgubila cvijet staroga hrv. plemstva. Hrv. vojsku je peljao ban Derenčin. Otada početo Turki redovito napadaju i poharaju Krbavu i Liku i prikvelebitske kraje i tim prouzrokuju masovno seljenje u druge kraje, tako i u današnje pogranični prostor izmedju Austrije, Ugarske, Slovačke i Moravske.

L: HL I, 642

KREŠIĆ, Mijo, trgovac

(*Karlovac, 22.03.1818. – †Zagreb, 07.01.1888., HR)

Trgovac i poslanik 1848. u Beču. Suosnivač kulturnih i gospodarstvenih društav u Hrvatskoj. Dao opis Šoprona grada.

L: HL I, 643; Monografija Šopron grad kulture I suradnje, Samobor-Šopron, 2008, 105-115

KRETZENBACHER, Leopold,

DJ: Zwei Motive aus der Volkspoesie der bgld. Kroaten, BHBl, 1951,

KRICKEL, Adalbert, činovnik

(*Beč, 1791.)

1829. proputovao i opisao Željezno, Fortnavu, …, Vorištan.

L: KG 1961, 82-84

KRIČKOVIĆ, Anton, nastavnik, koreograf

(*Gara, 19. 02. 1929. – †18. 01. 2017., H)

Koreograf u Ugarskoj, sudjelivao u folklornom ansamblu LADO. Umjetnički peljač budimpeštanskoga ansambla LUČ (1959.), koreograf kazališća u Pečuhu, prof. tjelovježbe u gimn. u Budimpešti. Koreograf narodnih tancov u Petrovom Selu, Bizonji. Brojne nagrade.

DJ: Tanci i jačke grad. Hrvatov u Ugarskoj. Kemlja 1994, Tri bijele vile (Bizonja), Gradišćanska svadba,

L: MI 2017/1-2, 28

KRIEGLER, Johann, povj.

(*Wiesen,11.06.1932. – †Wiesen, 03.02.2021., A)

Prof. germanistike u Beču.

DJ: Die Ausbildung einer bgld. Führungsschicht in der Ersten Republik, Wien 1969, dis.; Die politischen Führungskräfte des Bgldes in der Ersten Republik, BF, Sh III, Eisenstadt 1971; Politisches Handbuch des Burgenlandes, I. (1921-38), Eisenstadt 1972; II. (1945-1995), Eisenstadt, BF 76;

Krijes/kris,

med gr.H. u medjuvrimenu izumrli običaj, kada se je od Velike subote na Vazam, na brižići, višinami blizu sela žgali krijesi, ognji, u A. i danas običaj kot Oster- i Johannisfeuer.

Kriegsopferverband

Stinatz 1946.

kritika,

vrsta književnoga izlaganja o umjetničkom djelu. Tako se zove i svaki postup vridnovanja nekoj pojavi. Med gr.H. slabo razvijena.

L: HL I., 645; N. Benčić, Nedostatno o književnoj kritici, u Knj. Gh. od 1921. do danas, Zagreb 2010, 341-346

KRIZMAN, Bogdan,

DJ: Gradišće na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919-1920, in Nastava povijesti 4, Zagreb 1947, 30-42

KRIZMANIĆ, Elfrida, prof., političarka

(*15. 08. 1940., A)

Profesorica engl. i nim. jezika na GP. Žena opernog pjevača M. −> Krizmanića u DP. U politiki aktivna od 1977., predstojnica seoskoga SPÖ-a, zastupnica u parlamentu (1989.-1994.), predsjednica NVŠ (1990.).

L: HN 2010/37, 17

KRIZMANIĆ, Franjo

(*Unda, 1937. – †Unda, 14. 08. 2011., H)

Utemeljitej tamburašev „Veseli Gradišćanci“ u Undi. Producirao tambure, naučio od oca stolara.

L: Zbogom Franjo! HG 25. kolovoza 2011.

KRIZMANIĆ, Ivan, narodni pjesnik

(*Filež, 16. 05. 1900. – †Beč, 29.10.1989., A)

OŠ je pohadjao u rodnom selu. Djelač u Eisenerzu, narodni pjesnik. Utemeljitelj jačkarnoga zbora u Filežu 1924. Prevoditelj i sastavljač narodnih jačak, publicirao u HN i kalendaru, vrlo muzikalan.

L: Nikitsch-Filež, 2006, 158; HN 1985/39, 6

KRIZMANIĆ, Matija, operni pjevač, seljak

(*Dolnja Pulja, 09. 02. 1930. – †Gornja Pulja, 11. 0. 1984., A)

OŠ u rodnom selu, poljoprivredna škola u Gornjoj Pulji (1951.-1952.), praksu u Švedskoj (1952.), muzički konzervatorij u Beču (1954.-1958.). Karijera mu počinje u Zagrebu, da bi nastupe imao po pjevački hiža Sridnje Europe. Mörbischer Festspiele, Krapina. Peldodavni gospodar sadovnika marelic, jabukov. ORF načinjio film o njemu 1981.

DJ: 8 gramafonski pločov, Pjesme iz Gradišća (1961, 1963), Jugoton; LP ploča Rajska Diva – kraljica Hrvata (1971.), film o njemu Der Bauer als Opernsänger (1981)

L: KG 1988, 63; HN 1984/20, 3

KRIŽANIĆ, Juraj, polihistor, misionar

(*Obrh kraj Ribnika, 1617/1618. – †Beč, 12. 09. 1683., HR)

Školovao se je u Ljubljani, Zagrebu, Bologni i Rimu, 1642. dr. Ide u misiju u Rusiju, kade ga je car poslao u Sibiriju, Tobolsk. Sveslav(en)sko djelo mu je Politika ili Razgovor ob vladateljstvu (1663.-1671.). 1676. djeluje u Moskvi kot bibliotekar, 1678. more napustiti Rusiju i sa poljskom vojskom Jana Sobijeskija stigne pod Beč, kade pogine. Spomenploča u Beču (Schönlaternengasse 13).

L: HL I, 647; HN 2018/ (15.06.), 21

Križni put,

naziv za put, ki je po Bibliji prešao Kristuš, noseći križ od Pilatušove hiže do Golgote. To je kipni/ikonografski prikaz muke Kristuševe. Zove se i Kalvarija. Osebito za vrime –> korizme pobožnost ophodom u crikvi ili zvana crikve. Od XVIII. st. se pobožni ophod obavljao i po brigu, ki je dobio postaje štacijov muke Kristuševe. Poznata Kalvarija na Brigu u Željeznom ili u Svetici za jezerom, Hrvatskoj Kemlji, Petrovom Selu

L: HL I., 649

KRNIC, Ivan, književnik

(*1878. – †1937., HR)

Pisao impresionističke književne kritike i knj. djela.

DJ: O I.H. „Gradišćanske“, Hrvatska revija 1930.

LH I, 652

Kroatische Bewegung = Hrvatsko gibanje,

je pojam austrijske, točnije gradišćanske policije i žandarmarije o otpornom pokretu gr.H., kojega su interpretirali kot iredentistički, nacionalnimi motivi, ustaškim pokretom i tendiranjem prema SHS-u. Pod inicijalom, zemlja triba jedinstveni jezik i karakter i zato odbijaju svaku dvojezičnost. Intenzivna kontrola do 1925. Od onda samo sporadična, pažnju kanu pokloniti samo hrv. farnikom i učiteljem.

DJ: Ernst, Kroatische Bewegung, BF, SH VI, 44-62

Kroatischer Pressebericht,

prijevodi iz HN i drugih tiskanih produktov za vrime nacionalsocijalizma. Prijevode su načinjali u tzv. „Volkstumsstelle“ za unutrašnju upotribu uprave gradišćanskoga teritorija. Prevoditelji su bili Franjo –> Čizmazija i Josef –> Breu. U ZA Gradišća 1938., 1939.

L: rp. Zemaljski arhiv

Kroatisch Wagram/Wagram an der Donau,

danas Wagram a. d. Donau u DA, gospošćina koj su pripadala sela s brojni Hrvati: Breitstetten, Fuchsenbigl, Helma(hof), Kimmerleinsdorf (Franzensdorf), Lassee; Mannesdorf a. d. Donau, Schönfeld, Untersiebenbrunn, … U 17. st. bilo još polovica hrv., germanizirano

L: WSt, 30

KROBATH,

DJ: Die kroat. Bewohner von Themenau, NÖ Ztf., Österreichische Volkskunde, Wien 1902/VII, 202-298

Krobot, Kroboti,

podrugljivo, pejorativno, indiferentno Hrvati, u prvom redu danas gr.H. svejedno ke pokrajine, naziv od Ugrov, Nimac, … Krleža u svoji djeli čuda upotribljava prezirno, umanjujući.

Kroboteck/Krobotek – Hrvatski Kut

Selo u Jennersdorfskom kotaru, osnovano tek u 16. st. znatnom hrv. manjinom, po čemu je dostalo i ime, ug. Horvátfalu. Vizitacija 1698. veli da je potpuno germanizirano. Samo nazivi dijel polja spominju na Hrvate.

L: Breu, 61; WSt, 116

KROJER, Tome/Thomas, svećenik

(*Vulkaprodrštof, 27.05.1950., A)

Posvećen za duhovnika 1975. Upravitelj u Česnu (1980.-1986., farnik u Trajštofu i Uzlopu, (1986.-1991.), Velikom Borištofu (1991.-2005.), Šuševu, desetnik Velikoborištofskoga dekanata (1997.-2000.), peljač hrv. shodišća u Celje 1981.-2010.), farnik u Cindrofu (2005-2020.) i Klimpuhu (2007.-2020.), msgn. (2007.), brojna odlikovanja. Dušobrižnik Hrvatov u Beču ‚2005.-), kanonik 2002.

DJ: Predavanje Sveta Majka Tereza – misionarka ljubavi i milosrdnosti (2016).

L: HN 2000/18, 17; HN 2010/25, 18

Krowotendörfl,

nastao u Spittelbergu/Beč u orig. Crabatenthendörfel, predgradje Beča, danas Spittelberg, 7. kotar. Na karti Anguissola-Camuccio pod imenom Villagio die Croati (Selo Hrvatov). Am Alsergrund = Lazarettgasse. Naseljen od hrvatskih i vendskih (slovenskih) hauzirerov (torbarov). Prilikom parceliranja Bürgerspitala u IX. kotaru su je preselili krajem 17. st. u Alservorstadt: Spitall-, Lazarett- i Mariannengasse. Prodavali su povrće, samonačinjene igračke, žlice i pribor za kuhinju. Spittelberg je bio najnezdraviji dio Beča, ar im zbog uskog mjesta nije stajao na raspolaganje dvor ili vrčak. 1795. je došao u posjed grada Beča.

Iz Alservorstadta se je većina po revoluciji 1848. preselila u Favoriten.

L: StadChronik Wien, Wien 1986, 2. Aufl. 21, 24; Breu, 125, 128

Krottendorf b. Güssing – Žablje Selo – Békafalu ili Horvátfalu,

pripada fari –> Sv. Mikula, naseljeno s Hrvati u 16. st., gospodar −> Batthyány. Ne spominje se pred 1641. U 17. st. čisto hrv. selo, 18. st. pola hrv., pola nim., u 19. st. med prvimi čisto asimilirano, germanizirano.

L: Zi 198-201; Breu, 63; WSt, 108

KROYER, Rudolf,

DJ: Geschichte der Herrschaft Eisenstadt bis zum Jahre 1647, Wien 1954, dis.; Wie war es denn damals …– ein Burgenländer erinnerts sich, Eisenstadt 1994;

KRÖPF, Anton,

(*Frakanava, -A)

Bio u ruskom ropstvu 1915. Od 1923.-27. Načelnik u Frakanavi.

DJ: Bilo je 1914., Frakanavska Gmajnska kronika u gmajnskom arhivu, rp.

KRÖPFL, Christina Marian, učiteljica

DJ: Die Bedeutung der Tamburizzainstrumente in der Musikerzíehung, Eisenstadt 1972, dipl. dj.

KRÖPFL, Franjo,

(*Frakanav, 06.10.1912, – †Gornja Pulja, 08.07.1989., A)

DJ: Pozdravice i pjesmice za seoske i školske svečanosti, HN 1972/28., HN 1975/47, 8 i 48, 8

KRÖPFL, Franjo,

(*Gerištof, A )

Bubnjar PAX-ov, FTM-trio, Zelenjaki, …, hobi slikar.

DJ: Izložba u VB 2016.

L: HN 2016/24, 6

KRPAN, Stjepan, kroničar, pisatelj

(*Gornji Andrijevci, 21. 11. 1922. – †Zagreb, 08. 11. 1995., HR)

Po sridnjoj školi u hrvatskom domobranstvu (1942.-1945.), išao po –> „Križnom putu“, študij gospodarstva, mora 1950. prekinuti, kao izvanredni študent u Sarajevu, završio učiteljsku izobrazbu (1954.-1961.), službovao u Oroslavju, Novskoj, Ogulinu i Zagrebu.

DJ: Hrvati u Keči, Zagreb 1983; Kolo gradišćanskohrvatskoga djačtva (1931-1938), in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 31-48; Gradišćanski portreti, Zageb 1988; Od Karaša do Biferne, Zagreb 1988; Hrvatski uglednici u madjarskom Podunavlju, Budimpešta 1991; serija Hrvatska dijaspora u pet zemlja u pet stoljeća, Glas koncila.

L: HN 1995746, 20; MH 1995/12, 25

križ,

simbol kršćanstva, oblik su mu dva kraki ki se presiću pod pravim kutom. Simbol je vezan uz napravu gredov za mučenje razapetoga Kristuša.

L: HL I, 646

Križni put,

naziv za put kim je po Bibliji prešao Jezuš Kristuš noseći križ od Pilatušovoga dvora do Golgote. Ikonografski prikaz ključnih dogadjajev (štacije) na tom putu. Od 18. st. 14. štacijov

Naziv i za fantenje i masakr hrv. vojnikov, ki su predani od Englezov partizanom kod –> Bleiburga (hrv. tragedija po DSB) 1945. Marš smrti u različni pravci. Zničeno više tisuću ljudi.

L: HL I, 649

KRNIĆ, I

DJ: Knižnica iz života gH, Hrv. revija III, ???.

kroatistika,

interdisciplinski skup proučavanja hrvatske kulture u sadašnjosti i prošlosti. U središću proučavanja je književnost, tj. pisana rič u najširjem smislu riči. Temelji su joj položeni u baroknom enciklopedizmu kada je započeta i gramatika i leksikografska tradicija (Kašić, Vrančić). Prilično rano su položeni i temelji povijesti književnsoti (S. Crijević, Djurdjević, B. A. Krčelić). Od sredine 19. st. je kroat. podignuta na razinu historijske lingvistike i filologije (V. −> Jagić) a tako je uključena med slavističke nauke kot akademska disciplina. Odlučnu ulogu u tom su odigrali „hrvatski vukovci“. Med gr.H. počelo se raspravljati o jeziku od sredine 19. st. (G.−> Glavanić), a o književnosti od početka 20. (F. −> Sedenik). Na sveučilišnu razinu je došla gh. gramatika i književnost krajem 20. st. (J. −> Vlašić, I. -> Sučić, N. −> Benčić)

L: HL I. 652

Kroboteck/Krobotek – Hrvatski Kut

Selo u Jennersdorfskom kotaru, osnovano tek u 16. st. znatnom hrv. manjinom, po čemu i nimško ime, kot i ug. Horvátfalu. Vizitacija 1698. veli da je potpuno germanizirano. Samo nazivi dijela polj spominjaju još na Hrvate u selu.

L: Breu, 61; WSt, 116

krstionica,

lat. baptisterium, je mjesto kadi se u kršćanskimi crikvi obavi obred kršćenja. Do 15. st su to bile male kapelice uz crikvu, a od 16. st. kameni zdenci ili posude na stupiću unutar crikve. U starokršćanski crikva su sačuvane udubine pred crikvom. Najpoznatija krstionica u Hrvatskoj je Višeslavova iz Nina (oko 800.), danas u muzeju u Splitu.

L: HL I, 653

Kršćanska hrvatska seljačka stranka –> Hrvatska stranka

Prvi naziv 1922.-1923.

Kršćanska katoličanska stranka,

zastupnik Petar Jandrišević (1923.-1927.)

Kršćanske hrvatske novine,

tajednik, Beč 1922, pojavile se četiri puta, list kršćanskosocijalnoga usmirenja, urednik Ignac –> Horvat, reprint –> PAIN

L: NČ 88

Kršćansko-katoličanski Crikveni Jačkar,

izašao 1901. ljeta, priredio Miho –>Naković i Martin –> Borenić, velikom potporom Frana –> Kuhača, financijsko Zagrebačka biškupija.

Kršćanski muzej = Magyarországi Horvátok Keresztény Gyűjteménye, Peresznye / Kršćanska zbirka madjarskih Hrvatov, Prisika,

zbirka u –> Prisiki od Štefana –> Dumovića, židanskoga farnika. Bogata zbirka crikvenih ali i svitskih dugovanj Hrvatov židanske okolice, otvoren 09.08.200/8.

L: HN 2005/30, 10

Kršćenje/pokrešćenje,

obred katoličanske crikve za upeljanje u kršćansku Crikvu. Na početku potisnjenjem pod vodu (per immersionem) ili polivanjem (per infusionem), prvi od Sedam sakramentov. Isprva su se krstili samo odrašćeni. Priprema za krst se zvala katekumenat, po kršćenju su se zvali neofiti (novorodjeni), a poslije baptizati (kršćeni) ili fideles (vjerni). Od VIII. st. nestane katekumenat, ar su skoro svi pokršćeni u Europi.

Uz krst imamo cijelu poredicu narodnih običajev, načinji se velika gošćina zvana krstitke, primanje u junačko društvo u krčmi, …

L: HL I. 655

KRUESZ, Jandre/Andreas, svećenik

(*Celindof, 25.11.1779. – †Veliki Borištof, 09.07.1820., H)

Zaredjen za duhovnika u Juri 1802., kapelan Veliki Borištof (1803.-1804.), administrator u Racindrofu (1804.), Gijeca (1804-1806.) farnik u Cogrštofu (1806.-1813.), Veliki Borištof (1813.- 1820.).

DJ: Szridnyi Katekizmuš …, Stari Grad 1813.

L: KG ’04, 67-70

KRUESZ, Johann, političar

(*Celindof, 27 .04.1879. – †Celindof, 16.04.1960., A)

Seljak u Celindofu, načelnik (1918.-1921, 1925.-192.7, 1934.-1938.), suutemeljitelj –> Hrvatske stranke, od 1927. kod CSP, politički mandat 1927.-1934., za vrime staleškog parlamenta (1934.-1938.).

L: PHdB, 102

KRUESZ, Krizostom, svećenik

(*Celindof, 21.01.1819. – †Pannonhalma, 11.01.1885., H)

Rodjeno ime mu je Karlo, gimn. u Juri (1835.) kod benediktincev, novicijat u –> Pannonhalmi, profesura za vjeronauk, filozofiju, ugarsku povijest, matematiku i prirodopis 1839., doktorat 1842., zaredjen 1843. Djelovao u Požonu, Juri i Pannonhalmi. Za nadopata u Pannonhalmi su ga izabrali 1865. u koj funkciji sudjeluje u Vatikanumu I.

DJ: Természettan …, Pest 1862, prijevod od S. Šubića; Vegytani adatok …, Pest 1862; A szervtelen és szerves vegytan …. Pest 1865; A rendtársakhoz …Pest 1865; Encyclica quadrages pro anno 1866, Pest 1866; A nagyböjt alkalmából, Pest 1867; A pannonhalmi apát körlevele …, Komárom 1869; Rómának …, Komárom 1871; A vegytan alapvonalai …, Pest 1872; Elnöki beszéd …, Győr 1874; Az egyházi bucsú kihirdetés alkalmából, Komárom 1875; Emléklapok …, Bécs 1876; Föpásztori szózat …, Komárom 1977; A jelenkor bajairól … Győr 1879

L: HN 1993/50,8; Pannonhalmi főapátok I.; Kruesz Krizosztom (1865-1885), Budapest 1990

Kruh nebeski, molitvenik

Legendarni molitvenik, pojavio se je 1941., sastavljen od Martina –> Meršića ml. Po boju 1976. do danas šest izdanj i jedno reprint izdanje 2014.

KRUHEK, Milan, povjesničar

(*Zamlača kraj Varaždina, 28.12.1940., – †Karlovac, 02.07.2022., HR)

Doktorat u Zagrebu (1989.), proučava povijest sridnjega vijeka i Vojne granice. Djelao u muzeju u Splitu, pa Zagrebu, od 1991. peljač Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu.

Djelao o gr.H. u muzeji u Željeznu, Stinjaki, Halbturnu, Solunaku i Pinkovcu, sudjeliva s PAIN-om.

DJ: Die Kirche bei den südbgld. Kroaten/Crikva kod južnogr. Hrv., in Bauerntum und Kirche …, Güttenbach 1990, 109-114; Die Auswanderung der Kroaten aus kroat. Gebieten auf das Territorium Südwestung. …, in Seljačtvo i crikva, Pinkovac 1990, 67-101, 103-108;

L: HN 2005/33, 6

krušna peć,

na selu u domaćinstvu načinjena peć, punokrat i na dvoru, za pečenje kruha ali i drugih peciva ili pečenja. Čudakrat samostalno izgradjeno u dvoru ili integrirani dio –> črne hiže ili kuhinje.

L: HL I, 656

KUCHARSKI, Andrej, slavist

(*1795. – †1864.)

Diplomira na sveučilišću u Vršavi, sridnjoškolski pak sveučilišni professor, istraživač slavskih jezikov.

Poljak, poznavao posredovanjem –> Fialke i gr.H.

KUČEROVA, Kvêtoslava, povjesničarka

(*Zlin, 25.05.1935., SK)

Gimn. pohadjala u Trenčinu, Žilini i Bratislavi. Fil. fakutet u Bratislavi, povijest i klasična filologija, dr. 1968. Djela kot gim. prof., arhivistkinja, u Znanstvenom zavodu Slovačke akademije. Lektorat na svučilišću u Bratislavi za klasičnu filologiju., 1992. habil. Obdjelivala gradju o Hrvati u Slovačkoj.

DJ: Južni Slovania na trnavskej univerzite v 17. storči, in Slovanske študie, Bratislava1971/11, 195-223; Hrvati u Slovačkoj, Kalendar Matice Iseljenika, Zagreb 1971; Naseljavanje hrvatskih seljaka u Slovačkoj i njihov socijalni položaj, Radovi 5, Zagreb 1973, 113-126; Chorváti a Srbi v strednej Európe, Bratislava 1976; Migration des Paysans Croates au XVIsiòcle et leur contribution a l’économie de l’Éurope centrale, Rapports. co-rapports, communications Tchécosloaques pour le IVe congròs de l’association internationale d’etudes du sud-est Européen, Prague 1979, 169-184; Chorváti na Slovensku, in Chorvati na Slovensku, Bratislava 1996, 21-25; Hrvati u srednjoj Europi, Zagreb 1998; Chorvátska disapóra na Slovensku, ibid 26-29; Minulost’ a súčasnost Chorvátov na Slovensku, in Chorvátska národnost’ na Slovensku, Bratislava 1999, 19-24

kučilo,

sprava iz driva ili industrijski načinjena za kućenje/tepenje putora/maslaca.

KUGA –> Kulturna zadruga u Velikom Borištofu, kulturna inštitucija.

Kuga,

časopis Kulturne zadruge u Velikom Borištofu, visti iz društvenog života, 1998.

kuga, črni beteg,

teški, zarazni beteg, bolest, ku izazove bacilus, kojega prenosu buhe, štakori na čovjeka. Bolest je bila proširena i u našem prostoru. Najstrašnija epidemija je bila u XIV. I XVII. st., ku bi po današnjem razumivanju mogli zvati panepidemijom 1644., 1646. Od druge polovicer XIX. st. pri nas već nima ove epidemije.

L: HL I, 658

kuglanje,

šport, zabava, igra kuglom kojom se zrušu batke na kraju staze. Pri nas se je raširila ta športska igra u XIX. st. U varoši su se postavili kuglaški klubi, po seli se većinom na krčmi postavile kugljaške staze u skupnom djelu ditićev i mužev.

KUHAČ, Franjo Ksaver, muzikolog

(*Osijek, 20.11.1834. – †Zagreb, 18.06.1911., HR)

Diplomirao u –> preparandiji u Pešti (1854.). Svoje muzičko znanje proširuje u Leipzigu, Weimaru i Beču. Po povratku djeluje u Osijeku i Hrv. kot klavirski pedagog i zborovodja. Od 1871. živi u Zagrebu. Proputovao po Kurelčevom slijedu gh. sel. Korespondencija objavljena u HN 1972. od MMml. Njegovom pomoću je izašao –> “Crikveni jačkar” 1901.

DJ: Josip Haydn i hrv. narodne popievke, Vienac, Zagreb 1880/27, 13-29; Ursprung der österr. Volkshymne, Kroatische Revue II 1887, 98-101; A regős-énekek dallamairól, in Ethnographia, Wie 1901/12, 145-155, 201-214; Kerštjansko-katol. crikveni jačkar, Vienac Zagreb 1901/33; Južno-slovjenske narodne popievke, Zagreb 1-5, 1877-82, 1941; Među Hrvatima Donje Austrije i Zapadne Ugarske, Vienac 1878, otisak u i GH, Zagreb 1973, 233-268;

L: HN 1972/br. 25. do 2. 1973.; HL I, 658

Kuharica = kulinarijum

serija knjig hkdc o jiliši po naši seli pod naslovom HRVATSKI KULINARIJUM: Vincjet (1995.), Čemba (1996.), Filež (1997.), Vulkaprodrštof (2016.), Kuharica službenov 2018., Novo Selo (2019.), Celindof (2022.) … –> Hrvatski kulinarijum

KUHNER, Herbert, književnik

(*Beč, 29. 03. 1935.)

Austrijski Amerikanac, odrasao u Ameriki (SAD), od 1963. ponovno u Beču, pjesnik, dramatičar, novelist, prevoditelj.

DJ: Prevoditelj antologije Ptići i slavuji/Hawks and nightingales, Beč 1983; izdavač antologije Austria: Poetry: Now.; Koroška slovenska poezija/Carinthina Slovenian Poetry, Celovac 1984.; Austrian poetry today, New York 1985.

L: HN 1985/24, 4

K&K, K und K = Kaiserlich und Königlich

Cesarsko i kraljevsko, odnašalo se je na odnos Austrije i Ugarske, ar je Austrija imala cesara a Ugarska kralja na svojem čelu.

L: HL I, 660

Kuked – Nagykölked – Großkulken

kukorica –> turska

KUKTIĆ, Inge, udata HAJSZAN, pjesnikinja

(*Borta, 22. 01. 1964., A)

Odrasla u Cikljinu. Piše pjesme, objelodanjene u novina I PLknj.

L: PLK 1994, 2000

KUKULJEVIĆ Sakcinski, Ivan, povjesničar, književnik, političar

(*Varaždin, 29.05.1816. – †Puhakovec, 01.08.1889, HR)

Školovao se je u Varaždinu i Zagrebu, vojnoj akademiji u Kremsu. Služi u ug. dvorskoj gardi u Beču (1835.). Počne pisati na nim. jeziku, 1837. upozna Ljudevita –> Gaja i postane oduševljeni ilirac. 1842. napusti vojsku i zaposli se u Zagrebu, počne se baviti politikom, zastupnik u Saboru, u kom održi prvi hrv. govor 02.05.1843., član banskoga vijeća, za vrime Bacha arhivar, bavi se znanstvenim djelom i tematikom zapadnoug., danas GH. Brojna znanstvena djela.

DJ: Pêsme Ivana Kukuljevića Sakcinskoga s dodatkom narodnih pêsmah puka hrvatskoga, Zagreb 1847; Hrvatska naseobina u Moravskoj, Vienac 1873/5, 24f

L: HL I, 660

KUKUMBERG, D.

DJ: Chorvátska dedina u Moravskoj, Vienac, Zagreb 1873/5,24f

Kulma – Kulm − Kólom

Novogradski kotar, Pinka dolina. Novonaseljeno od Hrvatov, vizitacija 1697. veli čisto hrvatsko, germanizirano.

L: Breu, 67; WSt, 109

Kulturna zadruga = KUGA/Kulturgemeinschaft Grosswarasdorf,

multikulturno društvo u Velikom Borištofu, osn. 1982., cilji: podupiranje i održavanje večjezičnosti, regionalne kulturne priredbe, ostvarenje mogućnosti dalnje naobrazbe. Izdavaju redovito informativni list pod naslovom –> kuga, svetačni spis 1992, 1997, 2022.

L: Fröhlich, 47-49; Dokumentacija 1992; Festschrift 1997

Kulturne nagrade

BEWAG Literaturpreis; Karall Lorenz Stiftung; Knjiženo naticanje Ignac Horvat 1936; László Stefan Preis; LINAK HAK 2002; Theodor Kery Stiftung 1974; Kulturna nagrada gradišćanskih Hrvatov: 1991.− Ivan Ivančan, 1992. – Ana Šoretić, 1993. − Štefan László, Feri Sučić; 1996.− Augustin Blazović; 1999. − Nikola Benčić; 2004.− Ivo Sučić; 2010. − Štefan Kočiš; 2012. − Branko Kornfeind; 2013. – Bruji; Mini-Metron:

kumstvo,

dojde od lat. compater, društveni odnos u kom se uspostavlja izmedju pojedinaca i obitelji pri kršćenju, bermanju, vjenčanju, nekada pi primljenju med ditiće, … prisna veza, ka se je gledala kot rodbinska. Kumstvo se postavljalo medjusobno, najvećkrat izvanrodbinsko. Najviše se je cijenilo krsno kumstvo. Pozivom za kuma se stvara duhovno srodstvo. I med ditići je postojalo kumstvo.

L: HL I, 663

kuna,

životinja, u Hrvatskoj i pinez. Spada med prve hrvatske kovane pineze, djelala se je u Pakracu u prvoj polovici XIII. st., poslije u Zagrebu sve do kraja XIV. st. Na kipu pineza je bila slika kune u trku. Za vrime narodnih vladarov je kunina bunda služila za naturalno plaćanje, kasnije kot obračunska jedinica i zato se gleda tradicionalnim hrvatskim pinezom. U doba –> NDH kuna je bila novčana jedinica. Poslije osamostaljenja Hrvatske ponovno novčano platno sredstvo. Stoti dio je lipa. Do kraja 2022. Oficijelni novac u Hrvatskoj.

L: HL I, 663

KUNIĆ/KUNITS, Ferenc, svećenik, SJ

(*Cikljin, 08.08.1697.– †Šopron, 26.10.1763., H)

Iz maloplemićke familije, plemstvo od Rudolfa II. 1578. Sridnje škole je pohadjao u Kisegu, 1714. je stupio u –> jezuitski red, novicijat i teologiju u Beču (1714.-1716.), podučava u Šopronu (1717.), filozofiju najprije u Beču (1717.-1720.) pak u Gracu (1720.-1726.), obadvi završio doktoratom. Bio profesor na različni mjesti jezuitskih fakultetov Kolozsvár (1728.-1731.), Trnava (1732.-1737.), rektor u Kašavi (1741.-1745., 1759.-1761.), Budimu (1745.-1748.), Trnavi (1748.-1751., 1755.-1759.), Jagri (1751.-1755.). U mirovini (1762.) je bio bibliotekar u Šopronu. Veliki zagovorač obnove ugarskoga jezika, pisac povijesnih udžbenikov.

DJ: Compendium historicum …, Tyrnaviae 1732; Epistolae rerum sacrae …, Tyrnaviae 1732; Monumentum gratitudinis res gestas virorum, … Tyrnaviae 1733; Compendium historicum …, Tyrnavie 1733; D. Hieronimi Stridoniensis …, Cassoviae 1739; Regulae juris canonici …, Cassoviae 1741; prv. od Giovanni Graneli, Szedecziás, keserves játék …, Kassa 1753. (Prijevod djela Giovannija Granelli)

L: SzJ VII, 486-487

KUNIN, Franc, Buczolich, režizer

(*Beč, 1906. – †Mjenovo, 1985., A)

Stolarski majstor, redatelj/režizer igrokazov od 1946. do 1962. na Mjenovu. Čudakrat i proizvodjač kulisov, slikar, šminkar, sufler.

L: Jahns M., Kazališna kulturna nagrada u Mjenovu „Tetac Franc Kunin“, HN 2000/47, 10

KUNNERT, Heinrich, arhivar

Od 1933. član NSDAP-a. 1938. odgovoran peljač “Wohlfahrta”. Njegovom zaslugom se nije podilio Arhiv Gradišća na Niederdonau i Štajersku. Odgovorni u –> Volkstumsstelle. 1947. stavljen pred sud zbog nacizma, oslobodjen. Za njega se zna, da je branio Hrvate od preseljenja (1941., 1942.).

DJ: Eine Sprachenkarte des ehemaligen nördlichen Burgenlandes (/skupa s Walterom Neunteufl), Graz 1941, u Das Joanneum, 175-189., Bemerkungen zu einem Beitrag über die kroat. sprechende Bevölkerung in Niederdonau und Steiermark, in Dtsch. Archiv für Landes- u. Volksforschung. 1943&7, 549-552;

L: Iz naših sel: Željezno – Dr. Heinrich Kunnert, Naše selo, 1948/19, 2

KUNTÁR. József, farnik

(*Sabara, 19.08.1883. – †Narda, 01.12.1955., H)

Posvećen za duhovnika 1906., kapelan na različni mjesti, administrator Nove Gore (1911.-1918.), od 1918. sve do smrti farnik Velike Narde, filijale Mala Narda i dva Čatari. Istaknuo se je u borbi za najzadpriključenje toga kraja Ugarskoj (1921.-1923.). Umro je u prometnoj nesrići, graničari su ga s konjskimi koli povezli.

L: Kuntár Lajos, Nagynarda plébánosának Trianon miatti kálváriája, Vasi szemle 1999/5, 635-648;

KUP −> Hrvatski nogometni kup

kupinar (kuonar),

ki kupuje po seli različna dugovanja, u prvom redu canjke, jaja, malo/drobno blago, … I.H. ima u jednoj novelicu „tikas“ po madj. tikász.

KURDIĞLU NITSCHE, Gerald

Tirolac, boravišćem u Istambulu. Izdao antologiju Österreichische Lyrik − und kein Wort Deutsch, (2008) u koj su zastupani i gr.-hrv. književniki.

L: HN 2009/12, 8

KURELAC, Fran, književnik, jezikoslovac

(*Bruvno, 14. 01.1811. – †Zagreb, 18.0 6.1874., HR)

Rodjen u oficirskoj familiji, školovao se je u Švarci i Rakovcu, gim. u Karlovcu i Gracu, 1830. študira u Zagrebu, od 1833. u Beču, 1835. u Budimu, od 1840. ponovno u Beču. U dva putovanja, 1846. i 1848. je proputovao zapadnu Ugarsku sakupljajući narodne jačke, iz kih je 1871. izdao izbor jačak. Učitelj hrv. jezika na Rijeki, staroslavenskoga u Djakovu.

DJ: An die Deutsche Nation der westlichen Comitate Ungarns, Agram, 22. Juli 1848; Proglas zapadnougarskim Hrvatom 1848; Recimo koju, Karlovac 1860; Jačke ili narodne pêsme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šopron, Mošon, Željezno na Ugrih, Zagreb 1871; Pjesme šaljive, domišljate, uštipljive, ND, 1934,162-164;

L: Pisma Ljudevitu Gaju iz Kisega 12.10.1846. iz Požona 20.04.1848. u Velimir Deželić. Gradja za povijest književnosti Hrvatske, Zagreb 1909; HN 1971/2, 2; HN 1980/36, 5; Imre Ress, Fran Kurelac és a nyugat-magyarországi horvátok nemzeti mobilizálásának kisérlete 1848 tavaszán, i hrv. varijanta, u A horvát-magyar együttélés fordulópontjai/Prekretnice u suživotui Hrvata i Mađara, Budapest 2015, 337-351, 374-386.

kurija,

stambena hiža plemićev od XVII. do XIX. st. na selu ili u gradu. Drugo značenje u ugarskom prostoru je izborna ili pravna jedinica.

kuruc(i)

ug. vojak iz vrimena Imre Thökölya i Ferenca Rákóczyja, ki su se borili za odcipljenje od A. Njevi austrijski protivniki su se zvali –> labanc(i). U drugom značenju je tvrdoglav, nepokoran. Misli se, da je iz te riči austronimška psovka kruzitürken: Kuruzen und Türken.

KURZWEIL, Géza

DJ: P. R. Sztahovics O.S.B. und die Anfänge der dtsch-ung. Volkskunde-Forschung, in Dt.-ung. Heimatbätter, Budapest 1931/III, 319-326;

KUSTRIĆ, Feri, pjesnik

L: HN 1963/51-52

KUSZTRICH/KUSTRIĆ, Georg/Gegi, glumac

(*Gijeca, 1962., A)

Privatna izobrazba za glumca. Uloge u Kobrštofu, grad. KUZ-I, Borta, Beč.,

Avignon, član –> Hatskoga tria.

KUSZTRICH, Imre, svećenik,

(*Novo Selo, 01.04.1856. – †Pandrof, 03.05.1903., A)

Posvećen 1879. za svećenika, farnik u Novom Selu (1888.-1897.) i Pandrofu (1897.-1903.).

DJ: doprinosi u „Magyar Korona, Mosonmagyarországi Lapok, Tűzoltó Közlöny

L: SzJ VII, 530

KUSTRIĆ/KUSZTRICH, Lara, violinistkinja,

(*Novo Selo 1994., A)

Članica austr. filharmoničarov (2019.)

L: HN 2019/19, 13

KUSTRIĆ/KUSZTRICH, Luka, violinist

(*Novo Selo, 1991., A)

Školar Muzičke gimn. u Beču, Neustiftg., Kunstuni Gornje Šice prof. Regina Brandstätter. Dobio za turneju u Japanu –> Stradivari-violinu, bio na turneji u Nimškoj i po Austriji,

L: HN 2005(24.06); HN 2005/45, 13

KUSTRIĆ/KUSZTRICH, Rudi, učitelj, muzičar

(*Gijeca, 13.09.1948. – †Pandrof, 28.10.2001., A)

Odrasao u Novom Selu. OŠ u Novom Selu, gim. u Bruki, PA u Željeznu (1967.), učitelj u Pandrofu, član folklornog ansambla –> Kolo-Slavuj, madrigalnoga zbora u Niuzlju i jedan od utemeljiteljev –> Hatskoga tria.

L: HN 2001/44, 13; KG 2002., 120-121

KUTEN, Djuro, profesor

Prof. na Obrtničkoj školi u Zagrebu. 1884. putovao u Prag i tada posjetio i Moravske Hrvate.

DJ: Tri dana medju Moravskim Hrvatima, Zagreb, Vienac 1887/6, 91. u više nastavkov, rp.; –> Hubeny ostavšćina.

KUTROVATZ, Ernst, biškup

(*Cikleš, 12.01.1841. – †Jura, 21.10.1913., H)

Posvećen 1865. u Juri, kapelan na Kalvariji u Željeznu, od 1872. farnik u Melindofu, desetnik (1890.-1890.), pozvan u Juru (1894.), od 1897. titularni biškup. Dao izgraditi melindofsku crikvu u koj je i pokopan, obnoviti i ciklešku crikvu.

L: KZ 1988 (6.11), 4; KG ’93, 142-143

KUZMIĆ, Adalbert/Bela, učitelj, tamburaš

(* Štikapron, 24.04.1898. – †Trajštof, 28.08.1970., A)

Od 1920. do 1938. i 1945.do 1946. učitelj u Trajštofu.

Utemeljitelj Trajštofskog tamburaškoga društva –> Tamburica Trajštof (1959.), korijeni od jačkarnoga zbora (1931.).

L: HN 1999/38, I; HN 2002/39,.13

KUZMIĆ/KUZMITS, Jandre/Endre, kantoručitelj, pisac igrokazov

(*Mjenovo, 23.11.1863. – †Trajštof, 23.02.1940., A)

OŠ u rodnom selu, gim. u Šopronu, 4. r. u Juri, preparandiju u Šopronu, učitelj pak kantoručitelj u Štikapronu (1884.-1925.), zadnja ljeta u Trajštofu u mirovini. Kulturni djelač, jedan od pokretačev –> NN (1910.) i –> HKD (1921.), –> Hrvatske stranke (1923.), –> Kalendar sv. Antona Paduanskoga (1909.-1923.), sudjelač

–> Hervatskoga kalendara Gradjanske države (1923.-1925.).

DJ: Čuvaj tvoj jezik, in KKK, Eisenstadt 1908; Početnica …, Šopron 1921, Beč 1924, 1928; Hudobni krčmar, igrokaz; Jačkarno društvo, igrokaz; Aldov dužnosti, igrokaz; Fabiola, sv. Agnjica, kazališne igre za dicu, Niuzalj, b.g.; Venac Blažene Divice Marije, Nežider 1912;

L: HN 1970/35, 2: KG 1960, 47-49; Klikovits Alfred, Andrija Kuzmić i seljačka pozornica, PA Eisenstadt 1977, rp.

KUZMIĆ, Ernest, nastavnik, slavist

(*Mali Borištof, A)

DJ: Tendencije nacionalizacije na Stinjaki, 1848-1945, Rudolf Klaudus kot gradišćanskohrvatski funkcionar, Beč, mag. dj.

KUZMITS, Gyöngyi/Biserka, rodj. Benčić, učiteljica

(*Narda, 05.02.1965., H, A)

DJ: Ház- és dűlőnevek egy nyugatmagyarországi horvát faluban, Nardán, Szombathely 1987, dipl. dj.

KUZMIĆ, Joško, svećenik

(*Mjenovo, 22.06.1965., A)

Teologiju u Beču, posvećen 29.06.1996.

DJ: 450 ljet Gradišćanski Hrvati / 450 Jahre Burgenländische Kroaten; Advenat – Iščekivanje, CG 2017.(03.12.2017.)

KUZMIĆ, Ludvig, slavist, bibliotekar

(*Mjenovo, A)

Magisterij i doktorat na slavistiki (1991.), lektorat na slavistiki, bibliotekar tumačkog fakulteta, sudjelač gramatike i jezične komisije.

Nagrada dra. L. −> Karalla

DJ: Bgld.-kroat. Aspekte der bgld.-kroat. Sprachinstitutionen, in Wiener Slaw. Jb. 1983/28, 105-111; Burgenländisch – kroatische Schulbücher bis 1921, Eine bibliographische Bestandaufnahme, Wien 1984, dipl. dj.; Gradišćanskohrvatske školske knjige do 1921, Wien, magisterij; Kulturhistorische Aspekte der burgenlandkroa tischen Druckwerke bis 1921 mit einer primären Bibliographie, BF, Sonderband X, Eisenstadt1992, tiskana disertacija; 100 ljet zlatnomu času naše (kalendarske) štampe, KG 2002, 33-39, No pasarant, KG 2005, 165-170,

L: HN 2004/8, 6

KUZMIĆ, Oto, tamburaš

(*Trajštof, 18. 08. 1932., A)

OŠ u Trajštofu, GŠ u Željeznu, zaposlen na Financijskom uredu u Željeznu. Peljač –> Tamburice Trajštof (1962.), preuzeo od oca.

L: HN 2002/39, 13

KUZMIĆ, Štefan, učitelj

(*Filež, 25.12.1913. – †Beč, 19.05.1988., A)

OŠ u rodnom selu, gim. u Željeznu, maturirao u Hollabrunu, djelao u Zagrebu, službovati počeo kot bilježnik u Velikom Borištofu, morao na vojsku, zbog kritike na Hitlera je morao pobignuti u –> Jugoslaviju, pri kraju boja u zatvoru u Mariboru, učitelj u Filežu (1946.-1978.), prevoditelj i režizer igrokazov, pisatelj radioemisijov, suradnik –> Kočiševe pjesmarice i gh. rječnika, HN i kalendarov.

DJ: Iz dnevnika jednoga zarobljenika, KG 1947???, 75-81; Imamo i našu dramu, KG 1947, 48-52; Ukradjeno dite u Filežu, povidajka, HN 1968/22,11; Na drvali, serija u HN 1975, 1977, prijev.: I. Brlić-Mažuranić, Šuma Striborova, rp.; adaptirao igrokaz Sr. Anastazije, Šipkova roža, po Ivanu Dobroviću 1924.; Put jedne majke, 1970, igrokaz, rp.; Tunja, jednočinka za dicu; serija Na drvali, 1974, 1975, 1976, 1977, 1979, 1980, 1981,

L: HN 1979/2,3, 5; HN 1988/23, 5

KUZMIĆ/KUZMICH, Wolfgang, tamburaš

(*Trajštof, 1967., A)

Poslovodja –> Društva za menedžment Dvorca Esterházy, peljač –> Tamburice Trajštof (1992.) preuzeo od oca. Stipendist Brooklyn Academiy of Music.

Dobitnik dr. Lovre –> Karall nagrade (1999.). Poslovodja dvorskih igar u Koberštofu, menedžer Dvorca Esterházy u Željeznu.

DJ: simpozij Das symphonische Werk Josef Haydn, Eisenstadt 1995; Die Musikgeschichte der burgenländischen Kroaten, Wien 1996, Die Tamburica im Burgenland, in …und sie singen noch immer …, Eisenstadt1998, 84-130

L: bvz, 1996 (24.01), 7; HN 1999/10, 13; HN 1999/38, I; HN 2006/49, 5

KUZMITS/KUZMIĆ, Elisabeth, slavistkinja

DJ: Die Legenden Leskovs und ihr Verhältnis zum altrussischen Prolog, Wien 1980, dipl dj.; Sprache und Stil von Doriša Cesarić, Wien 1980, dipl dj.;

KUZMICH, Loja, učitelj, muzičar

(*Filež, 01.08.1846. – †Filež, 28.03.1882.)

Učiteljsku školu u Šopronu. Školnik na Filežu (1869.-1882.)

DJ: Musikstücke f. d. Grafen Zichy, Felinger 51???

KUSO, Mathias. svećenik

(*Cundrava, 28.01.1804. – †Weigelsdorf, 12.08.1861., A)

AKH dušobrižnik/Seelsorger: 1843.-1856. u Beču

Nadgrobni kamen/Grabstein:

Hier ruhet † hochwürdige Herr Mathias Kuso,

Director und Bibliothekar des k. k. allgemeinen Krankenhauses in Wien,

Stifter und Vorstand des St. Josef von Arimathäa-Vereins

geboren zu Markt Au am 28. Jänner 1804,

gestorben zu Weigelsdorf am 12. August 1861.

Unermüdel war sein ganzes Leben, Bieder schlug sein edles Herz,

Und in Gott ergebnem Sterben, Schwang sein geist sich himmelwärts.

Geweiht von seinen tiefbetrübten Geschwistern.

Herr, gieb seiner Asche sanfte Ruhe. (Friedhof Weigelsdorf)

L: Szinovatz Ch., Pfarre AU am Leithaberge, Heft Nr. 45,

kužni pilj,

postavljen iz zagovora ili zahvale da je prestala kuga, stoji u Štikapronu (oko 1700.); i u drugi seli.

L: HN 1986/31

Künstlergruppe Burgenland

preimenovano društvo –> Burgenländischer Kunstverein

kvas,

staroslav(en)sko za lat. fermentum i nim. Germ. Upotribljavalo se za pečenje kruha i kiseljenje nečega.

KZ = Konzentrationslager, koncentracioni logor,

u prvom redu se misli na logore za vrime nacizma od 1933. do 1945. Oni su služili za isključenje i zničenje neprijateljev i za prisilno djelo bojnih zarobljenikov, zničenje Židovov – schoah, Ciganov, homoseksualcev, asocijalnih, … Istotako su imale i komunističke države svoje KZ-logore a Sovjeti svoje –> Gulage.