verzija 9_2023
J, j
Jablonec – Halmos – Halmesch, SK
Hrv. se doselili sredinom 16. st. Poslovačili su se već tokom 17. st.
L: Botik, 26, Ku, 228., WSt, 135
JACKOVICH, Štefan, svećenik
(*Dechtice/Dejte, 18.09.1777. – †Gijeca,29.02.1856., H)
Posvećen 02.09.1801. u Juri. 1801. kapelan, poslije farnik u –> Bijelom Selu (1804.-1849.)
DJ: Muka Goszpodina nassega na Cvitnu nedilyu, rp.; Duhovne jacske, 1828, rp. u arhivu biškupije.
jačka,
pjesma kod gr.H., od dijačka, djačka (latinska) pjesma iz ke sintagme se je u jeziku očuvalo samo dijačka > djačka > jačka.
Jačkarna društva,
spadaju med najstarija udruženja gr.H. Na početku su ona bila muška društva i kasnije su nastala mišana: Radost, 1921., ostala do 1923. lj.: Radost − Pajngrt; Harmonia − Veliki Borištof; Radost − Šuševo; Složnost − Mali Borištof; Mladost − Pandrof; Bratinstvo − Frakanava; Složnost − Stinjaki, Vulkaprodrštof. Po DSB: Bajngrob, Jorgovan − Bizonja, Celindof, Cindrof, Cogrštof, Čemba, Dolnja Pulja, Filež, Frakanava, Gerištof, Klimpuh, Mali Borištof, Mjenovo, Nova Gora, Pajngrt, Pinkovac, Rasporak, Stinjaki, Štikapron, Šuševo, Trajštof, Vincjet, Vulkaprodrštof, Žamar.
L: Fröhlich, 10
Jačke Moravskih Hrvatov
L: MH
JAGAČIĆ, Tomislav, nastavnik
(*Trnovac, 19.10.1924 – †Varaždin, 2001., HR)
Gimn. u Varaždinu, uč. šk. u Čakovcu i Zagrebu, nastavnik u različiti škola u Hrvatskoj, veliki prijatelj i pomagatelj GH, osebito u Pandrofu, Čajti, Pinkovcu.
L: PL 2001/1, 2-3
jagarstvo, jagarska društva –> lov, lovačka društva
JAGIĆ, Vatroslav, jezikoslovac
(*Varaždin, 06.07.1838. – †Beč, 05.08.1923., HR)
Jedan od najuglednijih slavistov. Študij klasične filologije i slavistike kod −> Miklošića u Beču. Profesor u Odesi, Berlinu, Petrogradu i Beču (1886.-1908.). Mnogobrojna znanstverna djela na polju slavistike, utemeljitelj časopisa Archiv für slavische Philologie (1875.-1920.). Bavio se je i kulturom zapadnougarskih, danas gr.H.
DJ: Bibliografija AfsPh. 34; Eine Sprachprobe des kroat. Dialekts von Neuprerau bei Nikolsburg, AfSPh, Berlin 1890/12, 317-319; Slovník Naučný, Praha 1864., 29-38, 284-285; Die serbokroatischen Übersetzungen der Bibel im Ganzen oder einzelnen Teilen derselben. Eine bibliographische Übersicht, AfslPh, Berlin 1913
L: HL I., 528-529
JAGODITSCH, Rudolf, sv. prof.
(*Graz, 07. 08. 1892. –?, A)
Po PSB u ruskom zarobljeničtvu, promocija 1926., boravak u Moskvi (1926.-1929.), od 1952. prof. Slavistike u Beču. On utiša nesporazum izmed učitelji i Ignacu –> Horvatu u poslu „Školnik zvonar“.
DJ: Besuch bei den bgld. Kroaten, … Die Presse 1948 (26.06.)
L: NT 1952/9, 3
JAGŠIĆ/JAGSICH, Ivan/Juan, meteorog
(*Uzlop, 28.04.1886. – †Cordoba, 03.121956., A, Argentina)
OŠ u rodnom selu, maturirao u Šopronu (1905.), politehnikum u Zürichu/CH, dipl inž. (1910.), asistent u Montblancu, preseljenje u Argentinu (1912.), nastani se u Cordobi i zaposli u svojoj struki, postane sveuč. prof. geodezije u Cordobi, osnivač instituta za meteorologiju, kartografiju i oceonografiju, utemeljenje akademije za vojno zrakoplovstvo. Jedna morska struja se je prozvala po njemu.
Član brojnih inštitucijov, akademijov u Južnoj i Sjevernoj Ameriki. Mnogobrojna odlikovanja.
DJ: oko 23 većih djela i 33 specijalih študija o meteorologiji; meteorološki crteži u novina La Prensa (Buenos Aires, 1933); Meteorologie für die Militärluftfahrt; Physikalische Meteorologie aller Zeiten, 1954, 1957; Meteorologia Fizica del tiempo, Ing. Juan Jagsich, KG 1960, 100;
L: HN 1995/42, 9; BF 1980 (22.10), 48-49; Uzlop, 232-233; Leksikon Hrvata u Argentini, ur. Adriana Ivana Smajić
JAGŠIĆ/JAKŠIĆ/JAGSICH, Ivan, svećenik, pjesnik, literat, hobiarheolog
(*Uzlop, 05. 09. 1893. – †Grac, 19, 05. 1964., H, A)
OŠ u rodnom selu, gimn. u Zagrebu, poslije stupi med piariste, posvećen u Budimpešti (1920.), podučavanje i doktorat u Segedinu, od 1924. služba u Gradišću, kapelan u Gijeci, farnik u Klimpuhu (1926.-1959.). Mnogobrojni kritički članki u novina, kalendari, prijevodi, pjesme i igrokazi, putopisi, prvi učitelj na preparandiji u Matrštofu, iskapao 1934. blizu Klimpuha brižuljkaste grobe.
DJ: Die deutsche Mundart zwischen dem Leithagebirge und Neusiedler See, Facharbeit an der Uni. Budapest 1919; igrokazi: Božji puti; Graničari; Naši-Vaši (1929); A kismartoni völgy német nyelvjárásának hangtana (Lautlehre der Mundarten des Eisenstädter Riedes), Szeged 1922., ?, fil. dis.; Katekizmus tretoga reda sv. Franje; Željezno 1933; Rukoveće, ND 1938, 44; Od Vesprima do Gece; Siromah doktor; Način i začin; Večer; suprevadjač Svetoga Pisma 1952.
L: HN 1985/36, HN 1987/33, 4; HN 1964/22,1, 26, 5
JAIDL, Mihael, inžiner tehničke fizike
(*Česno)
Majka iz Cindrofa, zna hrv., piše dis. na TU Beč.
JAKIĆ, Emanuel Galliardi, prof.,
Zagreb, Govori na spravišću u GP protiv priključenja gr.H. k Austriji.
L: NN 1919. (21.9.)
JAHNS, Mariška, rodj. Buranits, spisateljica
(*Mjenovo,13.11.1937., A)
OŠ je pohadjala u rodnom selu, kade se je od mladosti angažirala u seoskoj kazališnoj grupi i divojačkom katoličanskom gibanju. Zaposlila se je u Beču, kade u večernjoj školi položi maturu i zadobije diplomu na sveučilišću kot tumačica za hrvatski i srpski jezik. Angažirana u GHKD u Beču i kot pisateljica dičjih povidajkov i većega prikaza Hilda, dičji doživljaji krez ljeto.
Pjesmice, povidajke u narodnom duhu za odrašćene i dicu.
DJ: Farska kronika Mjenovo, 2001; Hilda, dičinji doživljaji, HN 1984-1985; Varoši, Zagreb 1989, skupa s J. –> Vlašićem; Stari, lipi časi, 2016.
L: HN 2007/46, 9
JAHNS, Štefan, svećenik
(*Beč, 13.07.1973., A)
Odrasao djelomično una Mjenovu i u Beču.Posvećen 29.12.2016. kot kasnopozvani.
L: HN 2016/28, 10; Ich glaube, dass ich das leben kann, Die Presse, 12.12.2010.
JAKŠIĆ, Štefan, poduzetnik
(*Uzlop, A)
Otavski načelnik. Poduzetnik s firmom JPM za eksport import, trgovanje prašćići, sjedišćem u Cindrofu. Uspješna politička karijera. Poslije konkurza 2015. počne pisati pjesme u nim jeziku. Nagradjen u Frankfurtu za svoje pjesničko stvaranje.
DJ: Ernste Gedanken, Reden wir übers Leben, 2018
JAKUYBIKOVA, K
DJ: Rodinne obyčaje v primestkej obci Bratislavy v Devinskej Novej Vsi; in Slovensky narodopis 1985, 151-164;
JAMBREŠIĆ, Andrija, jezuit, leksikograf
(*Cesargrad, 20.09.1706. – †Varaždin, 13.03.1758, HR)
Školovao se je u –> Trnavi i Grazu, profesor u Varaždinu, Trnavi. Njegov rječnik i med gr.H. u upotrebi.
DJ: Lexicom latinum interpretatione illyrica, germanica, hungarica, Zagreb 1742.
L: HL I, 531
JANDRIŠEViĆ/JANDRISEVITS, Petar, svećenik, pisac, novinar, povjesničar
(*Šeškut, 22.02.1879. – †Čemba, 08.06.1938., H, A)
Pseudonimi: Janicsár, Hetes, Grabič, Graničar
OŠ u rodnom selu, otac mu je zadnji hrv. učitelj u Šeškutu. Teologiju je študirao u Sambotelu, posvećen 1903., kapelan u Solunku, Rohuncu, kade je podučavao u GŠ fiziku, prirodopis i kemiju, farnik na Stinjaki (1906.-1924.), po tom u Čembi. Za vrime boja je bio vojni. kaplan i nadzornik vjerskih škol u Beogradu i Sandžaku. U političkoj borbi 1919.-1921. se je angažirao za Ugarsku opciju. Na kraljevsku vladu u Pešti je stavio memorandum (1921.) o tom pitanju. Bio zastupnik –> Kršćanskosocijalne stranke u ZS (1923.-1927.), jedan od osnovateljev –> NN, HN, HKD, KLjS.
Bio dopisnik nekoliko ug. i austronimških regionalnih i nadregionalnih novin. Bavio se arheologijom i poviješću. Literarni doprinosi po gh. novina, časopisi i kalendari.
DJ: A felszentelési cimek a római katolikus egyházban, rp. disertacije. farska knjiž.; Monographie des Marktes und der kath. Pfarre Rechnitz, 1927, rp; Die Ansiedlung der bgld. Kroaten, in Oberwarter Ztg. 1928 (30.12.), 53, Zur Burgenland-Biographie/Schrifttum über die Kroaten, Čajta 1930; Ostereier (pisasnice) im Burgenland, in Ztschft. f. Volkskunde 193o/35, 152-154; Festrede zum 400-jährigen Jubiläum der Kroaten im Burgenland, Wien am 11.03.1934, rp.; Mate Ujević, in Naša domovina, 1935; Mate Ujević „Gradišćanski Hrvati“, ND 1935, 110-113; Életrajz, rp., farska knjiž.; Kod Hrvatov u Moravskoj, ND 1936, 54-68; Hügelgräbernekropolen und frühgeschichtliche Siedlung im Raume der Gemeinde Schandorf und Pinkafeld (Burgenland), Mitteilungen der anthropologischen Gesellschaft in Wien, sv. LXVII, 1937. 74-116; Urkunden und Dokumente über das (südliche) Burgenland und Umgebung, rp., 6 sv. Beiträge zur Vergangenheit Schandorf’, Schandorf 1938,1978, rp.; Von den Valachen des südlichen Buergenlandes, rp – Od Vlahov južnoga Gradišća i njevog doseljenja, Niuzalj 1937; Ein altes Dokument in kroatischer Sprache aus Kleinzicken, rp; Naš Hrvat, HK 1941, 23; Sličice, Željezno 1976, crtice i novele; Crikvene ceremonije, I-IV, rp. u Zvonarićevoj knjiž.; Lipota katolićanske Crikve (po G. Ripplu), rp. farska knjiž.
L: HL I, 532; HN 1938/25; HN 1976/35,3; HN 1980/4,4; BF 1980. (16.01.),41; Peter Jandrisevits und seine Zeit, Ausstellung in Sulz, 1979; Mühlgaszner Ferdinand, dis; KG 1999, 117-123; Ferdinand Mühlgaszner, Vielfalt und Widerspruch / Duhovita i borbena ličnost Hrvatov, Peter Jandrisevits 1879-1938, Eisenstadt 2010, hkdc
JANDRIŠIĆ, Felicitas, sestra.
(*Pinkovac, 08.09.1936., A)
GŠ u Rohuncu, gimn. u Therezianumu u Željeznu. 02.03.1956. stupi u red Sestar Božanskoga Otkupitelja. Kloštri: Kerestur, Niuzalj, Rim. Dopisnica različnih hrv. novin.
L: Glasnik, 16. 09. 2018., 132
JANDRIŠIĆ, Peter,
pjesme u KG 2015.
JANDRIŠIĆ, Rita, prevoditeljica
(*Pinkovac, 07.01.1970., A)
“Dugava”, štatueta za zasluge na području gh. kazališća,
DJ: prij.: I. Brlić-Mažuranić, Šuma Striborova, Pinkovac 1997, rp.
L: HN 2000/45, 12
JANDRIŠIĆ, Vili/Wilibald, nastavnik
(*Pinkovac, 07.07.1950., A)
OŠ u selu, gimn. u Katzelsdorfu, PA u Željeznu (1973.), zaposlen GŠ Sv. Mihalj (1973.-2010.).
Peljač –> TOP-a Pinkovac, magisterij slavistike u Gracu (2006.), 24.11.2012. posvećen za dijakona.
L: Ferdo Sinkovich farnik, nosač kulture i literat u Pinkovcu, Grac 2006, dipl. djelo.
L: HN 2006/9, 17; HN 2012ß49, 15; HN 2010/30, 19
JANKOVIĆ obitelj u Čepregu, nadimak Daruvarski
Porijeklom su iz Bosne, posjedi u križevačkoj, požeškoj i virotitičkoj županiji, plemstvo od 1588. Hrvatska grana su unionisti. Čepreška grana je porijeklom iz Daruvara, imali su znamenitu konjsku trku (Izidor), Julije Janković (1729.-1789.), grof Antun Janković (1789.-1857.), Izidor Janković (1820.-1904.) pokopani u Čepregu pod oltarom kapele. Usmene legende.
L: HG 2010/25, 6-7; monografija: Balogh Jánosné Horváth Terézia, Tri domovine Janković vlastela – Hrvatska, Ugarska, Austrija – 99 mozaika o prošlosti obitelji i kulturne povijesti, Budimpešta 2019, Croatica
JANKOVIĆ, Ernst, učitelj
(*Cindrof, 17.06.1945., A)
DJ: Tri majke, rp, igra za dicu
JANKOVIĆ/HANKOVICH, Miho
DJ: Canttionalle…, piszane … od Mihe Jankovicha 1843, rp.
JANKOVIĆ, Slavko, folklorist, hrvatski skladatelj
(*Gundinci, 01.01.1897. – †Delnice, 29.06.1971., HR)
Sakupljač narodnih jačak, uskladio gh. koračnicu. Upeljao tip kvintne tambure (Jankovićeva tambura) u kom su igrale brojne gh. tamburaške grupe. Napisao priručnik Tamburaška škola.
DJ: Šokačke pismice (1967.-1974.).
L: Andrić Josip, Gradišće u tamburaškoj glazbi, HN 1964/26, 2, HL I, 533
JANKOVIĆ, Tome,
(*Hrvatski Jandrof, SK)
DJ: Jandrofska prezimena 1779-1917 Jarovské priezviská, Rudolf –>Streck, 2018.
JANKOVIĆ, Tome, muzikaš,
porijeklom iz –> Hrvatskoga Jandrofa, član –> Kolo Slavuja, tambećarov.
L: HN 2002/37, 12
Jantarska cesta,
stara trgovačka cesta od Sjevernoga do Sredozemnoga morja. Jedan kus je išao i po našoj krajini od Požona, u Austriji (Carnuntuma), prik Šoprona (Scarabantium), Sambotela (Savaria) na Celje u Sloveniji.
L: Pajrić Franjo, Jantarska cesta, Regionalne Studije IV, 119-134
jaram,
sprava na vrat blaga (voli, krave) u dvoje ili po jedno za vličenje kol, tera. U prenošenom smislu tlaka, političko potlačenje.
JARČEVIĆ, Slobodan, publicista, književnik
srpski povjesničar, napisao študiju naslovom Gradišćanski Hrvati su Srbi, rp.
2008., 48 stran.
JAREBIĆ, pleme Dvorniković
Jarovce –> Hrvatski Jandrof
jaslice (običaj),
prikaz motiva Kristuševoga narodjenja za vrime božićnih svetkov u crikvi, domi ili na javni mjesti. Najjednostavnije jaslice imaju maloga Jezuša, Mariju, Jožefa, neke pastire s blagom. Za vrime baroka su se počele oblikovati jako bogato, nakinčene, šarolike „betlehemske štalice“. Prošireno i med GH.
L: HL I., 536
JAUK-PINHAK, Milka, indološkinja
(*Skrad, 14.12.1939., HR)
Diplomirala u Zagrebu (1963.), disertirala na temu o vedskoj tvorbi riči (indologija). Od 1977. na indologiji u Zagrebu. Bavila se puno osobom i djelom našega Filipa –> Vezdina.
L: HL I., 536
javkanje, jafkanje
narodni običaj različan od −> spričanja, naricanje u neki južnogradišćanski seli (Stinjaki, Medveš) nad otvorenom grobu svojih najbliži, improvizirano peršonsko oprašćanje. Javkalo se ali i u drugi prilika, npr. kad su mladi morali za vrime boja na vojsku, iseljenje u prikomorje, smrt rodjaka u tudjini (smrt vojnika), pri oprašćanju zaručnje iz materinskoga stana.
Naziv javkati, jafkati, jaukati dojde od jaj, uzvika boli i žalosti.
L: Gerhard Neweklowsky und Károly Gaál, Totenklage und Erzählkultur in Stinatz, Wien 1987., XVI-XIX.
JAZU
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, od 1991. –> Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU).
JECH, Paula, rodj. Warschitz
(*Vorištan, 1919. – †Vorištan,1979., A)
piše pjesmice
L: CGG 1968/39-40.
Jedenspeigen – Niederšpelk
U 16. st. ima hrv. manjinu. Nesporazumi med nim. i hrv. vjerniki, germanizirano.
L: Breu, 133; WSt, 35
JEHOVINI svidoki
Kršćanska sekta ka prorokuje skori konac svita i ostvarenje kraljevstva Božjeg na zemlji. Tvrdi da je pravo ime Boga u Bibliji Jahve, odakle je nepravilno izvedeno Jehova. Sektu je osnovao amerikanski trgovac, prezbiterijanac C. T. Russel (1852.-1916.). On je po Bibliji izračunao početak i konac svita, što se nije obistinilo. Sekta odbija učenje o Sv. Trojstvu, ne držu kršćanske svetke, prepovidaju transfuziju i odbijaju nošenje oružja. Jako intenzivno se bavu agitacijom za njevu vjeru.
L: HL I., 538
JELAŠIĆ/JELAČIĆ/nim. JELLAŠIĆ/ug. JELLASICS, BUŽIMSKI, Josip, ban hrvatski
(*Petrovaradin, 16.10.1801. – †Zagreb, 20.05.1859., HR)
Školovao se je u Theresianumu u Beču, potporučnik u Tretoj konjaničkoj pukovniji u Galiciji, 1830. je potkapetan, pak skoro kapetan graničarske pukovnije u Ogulinu. Od 1837. je major, 1842. je pukovnik, pristaša hrv. –> ilirskoga pokreta. U revolucionarnom ljetu, 23. 03. 1848. je imenovan hrvatskim banom u kojoj časti 19. 04. 1848. prekine realnu uniju s Ugarskom, obeća Sabor i hrvatsku vladu, provede velike društvene reforme u Hrvatskoj. Kad se u pregovori nije mogao pogoditi s Madjari dojde u septembru (11. 09.) do boja pod cesarkom zastavom. Kod Pákozda na Velence jezeru dojde do neodlučene bitke, poslije Jelačić krene na Beč da pomaže ugušenje revolucije. Kod Ugarskoga Staroga Grada se podijeli njegova vojska i jedan dio krene najzad prik zapadne Ugarske pod Todorovićem u Hrvatsku, a drugi dio pod Beč do rijeke Schwechat (30. 10.). Tom prilikom dojde i do sukoba s ugarskom vojskom kod Pandrofa. Od 16. 12. je do konca Ugarske revolucije na ugarskom bojišću ali Austrija nije imala povjerenje u njega. Po revoluciji zavlada neoapsolutizam cesara i kralja Franja Josipa I. Po dužoj bolesti i familijarni tragedija je ban preminuo u Zagrebu, pokopan na svojem imanju u Novi Dvori kraj Zaprešića. Na glavnom trgu u Zagrebu je 17. 12. 1866. otkriven spomenik, a trg prozvan njegovim imenom. Komunistička vlada je od 1947. do 1990. odstranila njegov spomenik i preimenovala trg u Trg republike.
Neimenovani (po naslućivanju Fran Kurelac) je 16. 09. 1848. uputio letak u hrvatskom jeziku u kojem zapadnougarske Hrvate ognjeno poziva na podupiranje hrvatskih revolucioranih idejov.
Spomenik palim hrv. vojakom kod Mannswörtherstrasse kod Schwechata od „Österreichisches schwarzes Kreuz, Kriegsgräberfürsorge“ i na cimitoru u Kisegu.
L: HL I., 539
Jelašićeva vojska,
Po bitki na Velence jezeru kod Stolnoga Biograda je Jelašić povlikao svoju vojsku na zapad. Kod Ugarskoga Staroga Grada je ju razdilio i pod peljanjem Todorovića jedan dio svoje vojske poslao najkraćim putem najzad u Hrvatsku. Oni su krenuli na jug istočno od Nežiderskoga jezera na Žiru, Čepreg, prik hrv. sel Undu, Prisiku i Židan na Kiseg, odakle su se dali na Štajersku i tako vratili u Hrvatsku. Tom prilikom su ug. ustaniki napali kod Žire hrv. vojsku, ku su oni potisnuli najzad i oplinjili gradić. Ovom prilikom se je dogodilo, da su Frakanavci kod mlina na Repci pobili dva hrvatske vojake i dostali od tada nadimak Tukavci. Vojska se je utaborila na prenoćenje kod Kisega, kade su ju rano jutro kisečanski ustaniki napali i pobili oko 30 hrv. zarobljenikov. Njev spomenik je na gradskom cimitoru. Kod Žire pale vojake je dao seljak Brigović pokopati na granici izmedju Prisike i Židana. Na tom mjestu stoji danas spomenkriž. To je bila prilika, kada su zapadnougarski Hrvati po prvi put strefili hrv. vojsku, i borili se protiv nje, kot npr. Filežac Mate Prikosović, zapovjednik-vodnik ili novoselski −> honvédi. Na cimitoru u Kisegu je Ferenc Szenczy sambotelski biškup 12. 10. 1853. blagoslovio spomenik hrv. vojakom 42. Graničarske regimente onim vojakom, ke su Kisečani potukli 12. 10. 1848., Nazočan je bio hrv. ban Josip −> Jelačić.
L: Mohl Adfolf, A horvátok átvonulása sopronmegyén, Sopron 1898; Géfin II., 38, Religió ujság 1853, II., br. 49, 390; Hermann Róbert, A Drávától a Lajtáig, Budapest 2008; Hinger Dražen, Josip Jelačić Bužimski und Josip Broz Tito, Mythos und Kult, Wien 2008, Mag. Phil.
Jelent –> Maria Ellend
JELIĆ, Tomislav, geograf
(*Orahovica, 21.11.1959., HR)
Školovao se je u Zagrebu, diplomirao 1983. smjer geografija, doktorirao 1995. na temu gradišćanski Hrvati. Djelao kot stručni nastavnik geografije po zgb. škola, geografska zbirka, NSB, urednik za geografiju u Školskoj knjigi, direktor nakladničke hiže Alfa.
DJ: Gradišćanski Hrvati u Austriji, – analiza hrvatskih naselja, Zagreb–Koprivnica 1997; Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj i Slovačkoj, Zagreb 2006.
L: HN 1996/7, 21
JEMBRIH, Alojz, kroatist, prof.
(*Varaždin, 11.06.1947., HR)
Školovao se je u Zagrebu, sveučilišće u Beču, slavistika (1977.) kade se je upoznao s gradišćanskohrvatskim kulturnim krugom i posvetio veliki broj študijov toj tematiki. U Zagreb se je vratio 1978., zaposlio na različni znantveni intitucija, izvanredni profesor u Čakovcu, pa sveučilišni u Zagrebu. Kontroverza s –> Gassnerom o Kaušiću (HN 2022.).
DJ: Zašto gh. književni jezik i što je to, novi glas, Beč 1974/5; Gradišćanski Hrvati, in Zagorski godišnjak, Zagreb 1975; Uz rub povijesnoga razvitka gh. književnoga jezika, in novi glas, Beč 1977/3; Jezične osobine pjesmarica Grgura Mekinića Pythiraeusa (1609. i 1611.), in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 71-88; Štokavština u pjesništvu gH., in Hrvatski dijalektološki zbornik, JAZU, 1985/7, 1111-125; Od iseljavanja do ilirskoga preporoda (uz izlobu – 450 godina Hrvata u Gradišću), in Varaždinske vijesti, 1984/2035, 7; Ein Beitrag zur kulturellen Beziehungen bedeutender burgenländischer Kroaten mit dem Mutterland zu Beginn des 20. Jhdts, BHBl Eisenstadt 1986/2,57-87; Gradišćanskohrvatski književni jezik između norme i kodifikacije, in Književni jezik, Sarajevo 1986/1, 7-20; priredjivač: Katekizam, Tubinga 1564; Duševne pesme 1609; ; Njemački izvori u pjesmarici Grgura Mekinića (1609), in Zbornik Matice srpske za slavistiku , Novi Sad 1988/34, 109-118; Dijalekatska osnovica i njemački izvori Mekinićevih „Duševnih pjesan“ (1609., 1611.), in Nemzetközi Szlavisztikai napok III., Szombathely 1988.,m 115-130; Kulturnopolitički i sociolingvistički aspekti grad. Hrvata u pismima Martina Borenića, in Marulić, Zagreb1989/1, 53-68; Dijalekatska osnovica i njemački izvori Mekinićevih „Duševnih pesan“ (1609), in Novi glas, Beč 1990/2,26-32; Hrvati u Gradišću i barok, in novi glas, Beč 1991/1, 8-13; Veze Stipana Konzula i Primoža Trubara u Urachu, Buzetski zbornik 16, Buzet 1991, 97-123; Josip Hamm i njegovo značenje za jezični razvoj kod Grad. Hrvata, in Novi glas Beč 1992/1, 16-19; Pjesnici stvaraju jezik – Augustin Blazović, in Novi glas 1992/2,23-27; Mekinićeve pjesmarice iz 1609. i 1611., in Studia Phraseologica et alia, Festschrift für Josip Matešić zum 65. Geburtstag. München 1992/31, 255-268; Juraj Damšić i njegov „Nauk keršćanski“ /1744), Željezno 1994, 5-136; Utjecaj hrvatskokajkavskoga književnoga jezika na gradišćanskohrvatski jezik 17. i 18. st. in Kajkaviana croatica, Zagreb 1996, 351-364; Na izvori gradišćanskohrvatskoga jezika i književnosti, Eisenstadt 1997, Jačke grad. Hrvata u Kukuljevićevoj zbirci pjesama (1847), in Hrvatski sjever, Čakovec 1997/1-2, 08-109; studija; Hrvatskokajkavski jezični utjecaj na jezik GH u 17. I 18. st. in Na izvorima hrvatske kajkavske knjiž. riječi, Čakovec 1997, Zrinjski, 234-245; Recepcija Mate Miloradića u Hrvatskoj, in novi glas, 2000/3, 39-49; Poetika vigilije u poeziji Augustina Blazovića, novi glas 2001/2,61-66; Jezik katekizma iz 1561. i 1564. Stipana Konzula i Antuna Dalmatina, Studia Slavica Savariensia 2/1992, 27-41; Hrvatski zapis (1564.) Jurja Vukovića iz Jastrebarskoga u latinskom misalu župe Klimpuh, Kroatologija, Zagreb 2011/2,44-67; Znameniti i zaslužni hrvatski učitelji u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća u zapadnoj Ugarskoj, Reginalne Studije V., PannonlQm 2013, 33-50
L: HN 1991/24, 6, 1997/29, 16
JERABEK, Richard
DJ: Moravšti Charvati v literatre, in Stražnice 1946-47, Brno 1966, 273-291: A propos du probleme de l influence culturalle da la colonisation Croate sur la culture populaire en Moravie, in Sbornik praci Filozoficke fakulty Brnenske university, Brno 1967, 194-207; Volkstümliche Wandmalerei bei den südmährischen Kroaten im 19. Jh., Universitas Comeniana Bratislavensis facultas philosophica, Ethnoogia Slavica, 1975, VII.; sastavio Moravští Charváti, dejiny a lidová kultura (Antologie), Brno 1991.
Jeronim, sveti
(*oko 347. u Stridonu, – †Bethlehem, 30.09.420.)
Kršćanski svetac, autor prijevoda Biblije tzv. Vulgata na latinski jezik, crikveni učitelj teolog, zaštitnik Dalmacije.
DJ: De viris illustribus
Jevišovka –> Frielištof
Jezerjani – Eisenhüttl – Vaskút,
U novogradskom kotaru, u 16. st. od Hrvatov novoosnovana općina na mjestu nekadašnjeg Jezero, gospodari −> Batthyány, Novogradska gospošćina, filijalka Kukmira, tokom 20. st. germanizirano.
L: Zi, 21,130-133; Breu, 64, WSt,105
jezičar –> Ignac Horvat
jezik, hrvatski,
naziv za sve govore i sve iz njih razvijenih varijantov književnog jezika kim se služu Hrvati. Ti govori ishadjaju iz praslav(en)skoga jezika, po tom je hrvatski jezik slav(en)ski i ide u skupinu južnoslav(en)skih jezikov. U povijesnom razvitku se u neki dokumenti hrvatski jezik zove i slovinski i ilirski. Mi naš hrv. jezik zovemo gradišćanskohrvatski. Govori hrvatskoga jezika se jasno dijelu na tri −> narječja: čakavski, kajkavski i štokavski. Hrv. književni jezik se izgradio na štokavskoj osnovi a gradišćanksohrvatski na čakavskoj osnovi. Naziv srpskohrvatski jezik je teško opterećen politikom, zato je danas ispravnije kazati hrvatski ili srpski jezik.
L: HL I., 544
jezična komisija = jezkom
komisija jezikoznancev unutar −> ZIGH-a, ki se na redoviti sastanki bavu normiranjem i usmiravanjem gh. riči, ke nisu našle ulaz u rječnik.
L: wiki
Jezični kut,
znamenita serija Ignaca −> Horvata u novina „Naš tajednik“ 1947. ljeta. Bilo i nekoliko pokusov oživiti rubriku, tako 1981., prez uspjeha.
Jezuiti/ježuiti, Societas Jesu, Sa,
kat. vjerska organizacija, osnovana 15. 08. 1534. od prijateljev Baska Ignaca od Loyole (1491.-1556.) Glavna kripost im je poslušnost i egzercicije. Igrali su veliku ulogu u protivreformaciji. Absolustistički vladari su ukinuli red 1773., ki se je ali 1814. obnovio. Matercrikva im je Il Gesú u Rimu.
Nikola Olah, jurski biškup pozove iz Beča jezuite u Tirnavu. Pošto im je stan po 7 ljeti izgorio, napustili su Tirnavu. Doselili su se ponovno na poziv biškupa Jurja –> Draškovića 1615. 1626. je biškup Nikola Dallos postavio molbu na kralja, da se stvori jezuitska gimnazija i sjemenišće. U Juri su jezuiti otprli gimnaziju 1662., sjemenišće 1627. Profesori su bili na njoj: Jure Sučić (1846.-1848.), Ivan –> Meršić (1890/1899.), Jandre –> Verdenić (1902.-1909.); direktori: Mate Barilić (1738.-1741.), Ivan Kasonić (1753,-1755,), Jandre –> Verdenić (1920.-1933.), Jandre –> Zgodić (1718.-1720.).
Joachimsthal – Borová,
po M. Bélu 1589. novoutemeljeno selo od Hrvatov, slovakizirano.
L: Breu, 116, WSt, 133
JODLBAUER, Ralph
DJ: Die Deutschen in Südtirol und die Kroaten im Burgenland, Hamburg 1986, Bd. 8 Bayreuther Beiträge zur Sprachwissenschaft, skupa s Hans Tyrollerom
joganje –> lov
JORDAN, Tomaš, svećenik
(*Rusovce, 21.12.1815. – †Jura, 25.11.1893., H)
Posvećen za svećenika u Juri 1839., kapelan u Horpácsu, –> Pandrofu, –> Vedešinu, –> Velikom Borištofu, farnik u –> Uzlopu (1848.-1858.), –> Trajštofu (1858.-1874.), desetnik (1867.-1874.), jurski kanonik (1874.). Osnovao zakladu za sirotišće (u Trajštofu) od 5000 guldenov.
DJ: Vivia Perpetua Mucsenica, Jura 1884; Ivan Zalka, bogoszlovlya naucsitely, jurszki biskup. Zsivotopisz za lyudsztvo. Na szpominak nyigovoga dvaiszet pet letnoga biskupszkoga jubileuma. Budapest 1893; Keršćanzko Katoličanzki Nauk, Šopron 1857.
L: Uzlop, 124-125; CGG 1957/1-2
JORDANIĆ, Martin st.,
(*Filež, 1910. – †Filež, 1988., A)
Bio u DSB 1941. do 1945.
DJ: Vojni doživljaji Filešca Martina Jordanića …u 2. Boju, HN 2018, 11, 8 i 12, 6, rp.
JORDANIĆ, Martin, književnik, kulturni djelač
(*Filež, 15.10.1935., A)
OŠ u rodnom selu, izučio zidarsku meštriju u Pinkafeldu (1949.-1952.), namješćenik kod pošte u Beču (1971.-1987.), kade osnuje Fileški Trio (1973.-1983.) za Hrvate u Beču, u selu peljač muzičke grupe Domaća muzika, aktivan suosnivač tamburašev Mladosti i Graničarov i zabavne grupe 77 i Ženskoga zbora (1990.) dobio „Književno naticanje Ignac Horvat“ (1980./1981.), mnogobrojne crtice, pričice, humoreske, radiodrame iz gh. života. Odlikovan Zlatnim križemn ZG.
DJ: Dok nas smrt ne razluči, Željezno 1982, novela, HŠtD; Zakopani televizor, 1983, radodrama; Financ i tri buče, 1989; radiodrama Naše najlipše, jačke, 1999; Sudbina života, 1996, novela, H·tD; TV-color, radiodrama 1983, Nepotpuni zaručnjak, 1998., 2006. kot DVD; Od naših jačkarnih zborov, KG 1993, 99-194, sudjelovao kot ostvarenju Fileške kronike 1153-2003, dokumentarac 1945. Rusi u Filežu (2005); Narodni običaji Gradišćanskih Hrvatov, Filež 2009; Aldov fileške bune, 2007. i drama Fileška buna, 2009. itd.
L: HN 1985 (8.11.), HN 1995/41, 10
Jorgovan,
pjevački zbor u –> Bizonji.
JOVANOVIĆ, Luka
DJ: O spričanju, Zbornik za narodni život i običaje. Br. 1., ljeto
JOVANOVIĆ, Sergije,
DJ: Hrv. stanovništvo i njegova naselja i privreda u Gradišću (Burgenland), Glasnik geografskog društva, Beograd 1929, sv. 15, 103-108;
jozefinizam,
je naziv za prosvjetiteljsko-apsolutističku vladu Jožefa II. (1780.-1790.). On je kanio postignuti dobrobit svojih narodov apsolutistički, tj. prez naroda i svojih podanikov. Poznate su mu crikvene odredbe: zlišao muške i ženske rede ki se nisu direktvo bavili njegovanjem bolesnikov ili podučavanjem i zaplinjio im cijelu imovinu. Tako su raspušćeni u našem prostoru serviti u Lovreti, pavlini u Marijanki, …. školstvo je stavio pod državni nadzor. Za državni jezik je odredio nimški, reformirao sudstvo, ukinuo torturu, upeljao vjersku toleranciju, upeljao kataster i brojenje hiž, itd., itd. Staleži su se pobunili protiv njegovih naredbov, ke je na smrtnoj stelji zvana ukinuća kmetstva i crikvene tolerancije morao opozvati.
L: HL I., 548
Jugoslaven, Jugoslav
Stanovnik –> Jugoslavije, danas pripadnik jugoslavenske ideje.
Jugoslavija
Utemeljena kao država 1918. pod imenom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. Kraljevina Jugoslavija, od 1945. Narodna Republika Jugoslavija, od 1963. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, od 1991. Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora). Plebescitom u maju 1991. se je hrvatski narod odlučio za nezavisnost Hrvatske, čim je započeo −> Domovinski rat u kom je −> Hrvatska nastala samostalna.
Jugoslavenski odbor,
Stvoren za vrime PSB od hrvatskih, slovenskih i srpskih političarov u emigraciji, konstituiran 30.05.1915. u Parizu s Trumbićem kot predsjedniku. Od Hrvatov je u odboru Ivan –> Meštrović, Frana Supilo i Anton Trumbić, za širenje propagande i simpatijov za ujedinjenje južnoslav(en)skih zemalj s uredom u zapadni velegradi Londonu, Genfu, Petrovgradu i Washingtonu. Imali su veliku potporu o jugoslav(en)skoga iseljeničtva. Iz odbora je Fran Supilo istupio, ar se nije moglo raščistiti ravnopravni ulazak svih jugoslav(en)skih narodov u skupnu zajednicu. Odbor od –> antante nije bio legitimiran. Ujedinjenje jugoslav(en)skih narodov se je provelo 01.12.1918. Oni su lansirali i ideju –> koridora, na teritoriju današnjega Gradišća.
L: HL I, 549
Jugoton,
diskografska kuća bivše Jugoslavije u Zagrebu. Osnovana 1947. Najprodavanija ploča Novi fosili, 2007. Nagrada „Porin“ za životno djelo.
JUGOVICS/JUGOVITS, Dávid
DJ: Lyra Apollonis, qua, dum … Josephus Fengler, epiuscopus Jaurinensis, diem suum onomasticum laetus celebraret, pie ac devote cantavit, die 19. Martii. Anno quo feLICes festVs FengLero eIant fLagIteMVs, fer faVstos fablos faX fIDelqVefoVe, prez mejesta pojavljenja., (1791)
DJ: SJ V/704
JUGOVIĆ/JUGOVITS, Johann,
(*Čajta, 08.05.1920. – †Borta, 14.06.2011., A)
DJ: Die kulturellen Beziehungen des Bglds zu Österreich im Laufe der Jahrhunderte, rp. BLA
JUGOVIĆ, Jožef, RIBA,
(*Borta, 24.06.1966., – †Dolnja Pulja, 30.12.2022., A)
Odrasao u Čajti. OŠ u Velikom Petarštofu, gimn. u Gornji Šica, visoku tehničku školu u Pinkafeldu (1985.), upraviteljsku akademiju u Beču. Zaposlen kod Ministarstva za promjet, peljač Austrijske tehničke sekcije „mobilna kontrola“. U gh. kulturnom aktivan od 1977., od 1994. peljač folklornoga ansambla –> „Štokavci“, od 1984.-1988. hrvatski –> DJ po Gradišću i Beču. Uzgajač tikvinoga/bučnoga ulja. 2022. Ekonomski savjetnik.
DJ: Ljubljeni svatovi (1996.), rp; Žena ide na gosti (1996.), svadbeni prikaz; Lepa moja pisana nedelja (1996.), scenski prikaz; Svi su ljudi po polji, scenski prikaz; Vincječki tanci, scenski prikaz.
L: HN 2009/41, 21, HN 2015/15, 15
JUGOVIĆ, Tibor, mag.
(*Čajta, 08,05.1953., A)
Dugoljetni predsjednik „Centra“ u Beču (2007.-2022.)
Julian-Iskola-Egyesület – [Školsko Društvo Julian]
se je brigilo pri Ugri za ugarski jezik zvana i unutar državnih granic. Slično kot na austrijanskoj strani –> Südmark-Verein. Centrala je bila u Budimpešti, Andrássy ut 83. Nagradili su Ivana –> Németha, petrovišćanskoga školnika, direktora za njegove zasluge za ugarski jezik (pismo od 18. juna 1934, br. 426/1934.)
(Privatni akt IN)
Jur pri Bratislave –> Sankt Georgen
Jura/Djura/Đura – Győr – Raab,
središće zapadnoistočne Ug., oko 130 000 stanovnikov. Za vrime Rimljanov se zove Arrabon, u 10 st. biškupija i središće utvrdjene grofovije. 1564. je utvrdje protiv Turkov, ki su ju 1592. zauzeli i tek 1598. su ju kraljevske-cesarske sile mogle osloboditi. 1683. čuda trpi od Turkov. Za vrime protivreformacije je središće pokreta i počinje novoizgradnjom –> Pannonhalme. U 19. st. nastane industrijskim i školskim centrom pokrajine. Za gr.H. važan centar svećeničke izobrazbe i izdavačke djelatnosti. Hodočasno mjesto gr.H.
L: wiki
Juranits, György/Juraj, dr. phil i dr. theol.
(*Dolnja Pulja, 25.031787. – †Prisika, 08.06.1852., H)
OŠ u selu, potom sluga kod Niczkyja u Mučindrofu. Teologiji u Juri (1818.), u Pešti (1819.), posvećen za svećenika 1819., kapelan u Pajngrtu (1819.-1822.), Šundrofu (1822.-1824.), Rušti (1824.-1825.), Gijeci (1825.-1826.), farnik u Židanu (1826.-1844.). Prisiki (1844.-1852.). Matematičar i zvjezdar na glasu.
DJ: Praecipuum antgue, Pesthini 1818; Méltánylás azaz beszédek …, Kőszeg 1843. (o pretvorenju škol u ugarske); A földmozgásról …; A peresznyeiek ártatlansága….1848. ostalo u rukopisu; Neutoniana, Pest 1818: Tudós matematikai értekezések gyüjteménye,
L: SzJ V, 724-725
JURASOVIĆ/JURAssovich, Mate, oficijal
(*Klimpuh, 20.09.1867. – †Beč, 23.03.1940., A)
kulturni djelač, suradnik novin i kalendarov.
Suradnik i komisar proaustrijskoga –> Ödenburger Heimatdiensta u Šopronu i Koljnofu 1921. ljeta. Prvi predsjednik HKD u Beču.
Dj: Die Kroaten, Burgenland Festschrift, Alte Volkslieder, 1920/3, 127; Die Kroaten im Burgenland, Parr–Lustig, Deutsches Lesebuch, 1923/III Über die Kroaten im Burgenland 1920, 123-126; Hrvatski jezik, KsvM; 1926, 58; Osamljen narod, NG 1928/40, 3; HN 1928?40, 3: Von den kroat. Burgenländern, in Parr, Lesebuch 1929; Izseljeni Hrvati, NG 1930(16.8.), 8; Poslidnji Zrinski i Frankopani, rp
L: HN 1923/51.52,
JURICA, Neven, književnik
(*Dubrovnik,1952., HR)
Škole je završio u Zagrebu, sastavljač antologijov.
DJ: Mate Meršić Miloradić i hrvatska poezija početka stoljeća, Forum, Zagreb 1998/7-8, 202-208;
JURIĆ ZAGORKA, Marija, književnica
(*Negovec kraj Vrbovca, 01.01.1873. – †Zagreb, 30.11.1957., HR)
Prva profesionalna novinarka u Hrvatskoj. Pisateljica mnogih romanov med njimi i najčitaniji u Gradišću Grička vještica.
L: HL I., 555-556
JURIŠIĆ, Nikola/Mikula, vojskovodja, branitelj Kisega
(*Senj, 1490. – †Kiseg, januar 1544., po Bariska 1543., po H, 1545.)
1524. član austrijske gornje hiže, 1526. u diplomatskom poslanstvu u Carigradu, zapovidnik Rijeke (1528.-1530.). Bio na saboru u Cetini (1526.-1527.) kade su hrv. staleži izabrali Ferdinanda za ug. kralja. 1529. je zapovidnik u Slavoniji i Kranju. Branio Kiseg 1532. od Turkov, 1533. dobio titulu Kisečki, 1537. dobio kisečku gospošćinu za donaciju, naselio Hrvate u okolici Kisega, potpisao se na nimškom pismu –> bosančicom.
Kisečkoj gospošćini su pripadala hrv. sela: −> Veliki Borištof, −> Frakanava, −> Temerje, −> Kloštar.
DJ: Zwen wahrhafftige Sendbrieff… an Römische Königliche Majestät, , … M.D.XXXIJ, (Dresda) 1532, većkrat pretiskano po Europi. Bariska István, Kőszeg ostromának emlékezete, Helikon 1982, Bariska István, Jurisics Miklós (1490.1543), Regionalne Studije I, 3-50;
L: SzJ, V, 731-733
Jurjevo,
dan sv. Jurja/Jure, Georga, po starom kalendaru 24. 04., po novom 23. 04. Gledao se je za pravi početak protulića. Na ta dan su se otpušćali i primali sluge, pastiri, čuvari, vrdiri… Toga dana se je blago prvi dan pustilo na pašu, zato su blago u neki kraji i nakinčili. U alpski kraji se važgu ognji, tzv. krijesi.
L: HL I,. 557
Jurska biškupija,
osnovana je od kralja Štefana I. 1009., protiv nimške Pasavske biškupije, na poštivanje BDM. Teritorijalno je pokrivala sjeverni dio Transdanubije, kaptoli su bili u Vasváru i Pápocu, a od 1779. i Šopronu s osam dekanati. Većinski u tu biškupiju su se doselili i Hrvati u 16. st. Iz jednog dijela teritorija se pak 1777. izlučila –> Sambotelska biškupija iz njih pak i Biškupija Željezno. Dva znametnita hrvatska biškupa je imala: Jurja −> Draškovića I. Trakošćanskoga (1521.-1587.), i Jurja −> Draškovića II. (1599.-1650.).
Stolna crikva Jurske biškupije sa svojim kipom BDM je do danas hodočasno mjesto gradišćanskih Hrvatov. Kip BDM je donešen iz Irske 1655. ljeta, a na dan sv. Patrika 17. marca 1697. se je krvavimi suzami plakao. Osebito su pak jezuiti pojačali misije i med Hrvati ove biškupije.
L: MML III, 416-417
JUŠIĆ, Renata, rodj. Zsifkovits, nastavnica
(*Stinjački Vrh, A)
DJ: Leo Štubić – das literarische Werk als Element der Erhaltung und des Ausbaues der Burgenländisch Kroatischen Sprache, Graz 2005, dipl. dj. 2005.
jutro, jutar,
stara mjerna jedinica zemljišne površine. U upotribi dvi vridnosti: ugarsko jutro od 1200 četvornih klaftrov ili 4315,98 m2 i katastralno (bečko) jutro od 1600 četvornih klaftrov ili 5754,64 m2.
L: HL I, 558
Južnoslav(en)ska ideja,
govori o jedinstvu jugoslav(en)skih narodov i uzajamnosti na raznorazličnih polji. Med Hrvati se je ideja počela širiti za vrime najveće razdrobljenosti od 17. st. Prvi propagator je bio Juraj Križanić s idejom svi Slav(en)i su jedan narod i zato je triba politički ujediniti pod žezlom moskovskoga cara ali u duhu rimskoga pape. Na ti temelji je razvio i slav(en)ski skupni jezik. U 18. st. je Pavao Ritter Vitezović ograničio koncepciju samo na jugoslav(en)ske narode i mislio da bi to ujedinjenje morali ostvariti Habsburgovci. U prvoj polovici 19. st. tzv. –> Ilirski pokret s Ljudevitom –> Gajem preuzima ideju. Od 1860. pak biškup Josip Juraj –> Strossmayer i Franjo Rački. U to vrime je ali izgradjen i srpski nacionalizam, ki pod Vukom Stefanovićem Karadžićem i Ilijom Garašinom dobije svoj oblik. Nakon razočaranja Ugarsko-hrvatske nagodbe (1868.) i nerješenog nacionalnoga pitanja unutar Monarhije ojača ideja ujedinjenja slav(en)kih narodov na jugu i dobila svojega pokretača u –> Jugoslavenskom odboru. U ostvarenoj jugoslav(en)skoj državi poslije 1918. je pak razočaranje za Hrvate bilo postupačno sve veće i kulminirala u rascipljenu Jugoslavije u –> Domovinskom ratu.
L: HL I, 559
Jugoslavenski odbor,
organizacija hrv., slov. i srp. političarov i emigrantov za ujedinjenje austrougarskih južnoslav(en)skih zemalj sa Srbijom i Crnom Gorom. Organizaciju su započeli hrv. političari Anton Trumbić, Fran Supilo i Ivan Meštrović već u jeseni 1914. ljeta. Odbor je konstituiran 1915. ljeta u Londonu s uredi u Parizu, Ženevi, Petrovgradu i Washingtonu. Uz ujedinjenje južnoslavskih zemalj su pružali otpor protiv Italije, ka je kanila dobiti veliki dio otokov i Istru. Nije se moglo raščistiti pitanje ravnopravnosti narodov med narodi i zato je Fran Supilo istupio iz Odbora. Ujedinjenje je proklamirano Deklaracijom u Ženevi 09.11.1918. i ostvareno 01.12.1918.
L: HL I, 549