verzija 9_2023

I, i

IBEŠIĆ/IBASICH, Jožef, učitelj

(*Štikapron, 07.09.1918. – †Beč, 21.10.1994., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu, preparandiju u Matrštofu, učitelj u Klimpuhu, Šikapronu, Neufeldu (1938.-1951.), na GŠ u Željeznu (1951.-1973.). školski nadzornik dvojezičnih škol (1973.-1983.). Peljač Djelatne zajednice za školske knjige.

DJ: Kroat. Volkslied- und Märchenmotive meines Heimatbezirkes, Eisenstadt 1948. dip. dj.; Idemo u školu, Rječnik za dvojezične OŠ

L: 1971/28, 1; HN 1994/46, 4.

IBY, Paul, biškup

(*Raiding, 23.01.1935. A)

Posvećen 1959., 1967. promocija na Gregorianumu u Rimu, sekretar (1967.-1974.), peljač Caritasa (1969.-1977.), peljač školskoga odilenja (1973.-1985.), peljač sekretarijata (1974.-1992.), generalvikar (1984.-1992.); imenovan biškupom 18. 12. 1992., posvećen 24.01.1993. po redu od 1993. Do 2010.drugi biškup –> Dijeceze/Biškupije Željezno.

L: wiki

identitet,

istovjetnost, podudaranje, potpuna jednakost, priznanje da neko ili nešto/ča zaistinu jest ono čemu se priznaje. Skup/suma značajki, ke neku osobu, grupu načinjaju onim što/ča zaistinu jest. Katarina –> Tyran je 2015. obranila na sveučilišću u Berlinu disertaciju Identitäre Verortungen entlang der Grenze. Verhandlungen von Sprache und Zugehörigkeit bei den Burgenländischen Kroaten, SLCCEE 2015.

L: Klaić, 565

IFES = Institut für empirische Sozialforschung, Wien 1010, Teinfaltstr. 8,

študija o gr.H. 1975.(mislim da ima još jednu!)

Igram,

pripada gospošćina Smolenice, nedaleko od Trnave. Hrvati naselili opustošeno selo tokom 16. st., većkrat. Naseljava Franyo Nyáry i Krsto Ungnad. U 17. st. dobro naseljeno s Hrvati.

L: Ku, 241-242

igrokaz

tekst naminjen kazališnoj izvedbi, narodni igrokaz s jačkami, popularnim porijeklom iz 19. st. Med gr.H. proširen po Prvom svitskom boju djelovanjem Martina Meršića st. i ml. Pod tim nazivom se razumu sve vrsti dramskoga prikaza.

L: HL I, 493; Nikola Benčić, Gradišćanskohrvatsko narodno kazališće/Das burgenländischkroatische Theaterwesen, Željezno/Eisenstadt 1998, NVŠGH ist. Kazališni peljač gradišćanskohrvatske dramske književnosti, Željezno 2000, NVŠGH

Ikona,

religiozni prikaz Kristuša, Bogorodice, arkandjelov, svecev, prikazi iz Staroga i Novoga Teštamenta u stilu istočne crikve. Ikone postoju od početka kršćanstva. U Hrvatskoj kot kontaktno područje izmedju Istoka i Zapada, sačuvano veliki broj ikona. Med gr.H. proširena po DSB, slikar Adolf –> Horvath.

L: HL I, 494

ikonoklasična borba = kipoborba

borba protiv poštovanja vjerskih slikov, kipic, kipov

ILEDIĆ, Kristijan, političar

(*Novo Mjesto, 20.07.1958., A)

Odrastao u Rasporku, 2018. predsjednik GZS, u zemaljskoj politiki SPÖ frakcije, od 1996., zaslužan za upeljanja „Discobus“-ov za mladinu. (2004.)

L: HN 2018/32, 15

ILLÉSHÁZY, plemićka familija

Naseljavala Hrvate u 16. st. u Šenkvice i okolicu, lokator Benith.Najveći bogatuš u Gornjoj Ugarskoj, osebito što si je priženila i obitelj Thurzó

L: KU 220

ILETIĆ/ILLETITS, Ivan, učitelj

(*Čatar, 09.12.1844. – †Čemba, 29.06.1907., H, A)

učitelj u Prašćevu. Molitvenu knjigu napisao u čakavskom i štokavskom dijalektu južnoga Gradišća,

DJ: Marijanszki-put, ki va nebo pelya, Kiseg 1889.

L: HK I, 495

Ilirci

pripadniki i nositelji –> ilirskoga pokreta.

L: HL I, 495

Ilirski pokret

Sinonim za narodni preporod, narodni pokret u prvoj polovici 19. st. Nazvan tako po svojoj „ilirskoj“ ideji, t. j. da su južni Slavi porijeklom Iliri. Cilj je bio oblikovanje hrvatske narodne osebnosti. U Južni Slavi je vidio jezično-etničku cjelinu i želio je je jezično i kulturno ujediniti. Dalnji razvitak je –> narodni preporod. Ljeta 1987. je i Gradišćanski Zemaljski Muzej imao izložbu o vezi ilirskoga pokreta i GH.

L: HL I,497-498; katalog izložbi Ilirski pokret i Hrvati u Zapadnoj Ugarskoj, Željezno 1987.

ime

peršonsko ili osobno ime se da človiku pri rodjenju ili kršćenju, prezime/obiteljsko ili familijsko ime daje identitet po obitelji u koj se je ki rodio. Dokle su osobna imena vrlo stara su obiteljska mladjega, kasnosridnjovjekovnoga porijekla. Gh. imeni su se bavil Martin –> Meršić ml., Ivo –> Sučić, –> Joško Vlašić, …

Impuls,

informativni list sridnjoškolcev, (1977.), urednik: Jurica –> Čenar. izdaje –> HAK.

L: NLČ 164

Informativni vjesnik,

periodični list za narodnost, prosvetu i kultutu, naminjen študentom PA, Željezno 1968.-1972., ur. Konrad –> Meršić.

L: NČ. 147

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,

osnovan u Zagrebu 1948., do 1997. se je zvao Zavod za jezik, zadatak znanstveno proučavanje hrvatskoga jezika. Glavni pomoćnik/partner Gradišća, GH u stvaranju gradišćanskohrvatskoga rječnika od 1972. ljeta. Rječniki su se pojavili 1982. Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch i 1991. Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko njemački rječnik, Organizatori djela u Zagrebu su bili Božidar –> Finka i Antu –> Šojat, kašnje Mijo –> Lončarić (ostala imena u rječniku). Sudjelovanje se je nastavilo u izdjelanju Gradišćanskohrvatske gramatike, ka je izašla 2003., pri koj su pomagali: Mijo Lončarić, Sanja –> Vulić, Marija Znika.

Institut za narodne grupe Rušta,

Institut vina = Weinakademie Österreich, Rust

Postoji od 1991. lj. u Rušti, predstojnik dr. Pepi –> Schuller, neprofitabno društvo s velikim brojem školovanja u Rušti Seehof. Istotako u Kremsu, na ljeto oko 1000 seminarov s 20 000 diozimateljev. Kooperacija s VB Wine and Spirit Education Trust (WSET) od 1993.

L: wiki

INTERREG,

skupna inicijativa Europskoga Fonda za regionalni razvitak (EFRE) za skupadjelanje europ. regijov. Djelaju na pobolšanju infrastrukture, obrambi okoliša, i razvijanje planov za hasnovanje zemljišća i prostora. Potpore su se mogle dobiti za cilj-1 regiju 75%, za drugo 50%.

L: wiki

IPKOVIĆ, Jure, političar

(*Židan, 27.04.1927. – †Sambotel, 16.01.2006., – H)

Tajnik Komisije za hrv. manjinu u Željezanskoj županiji (1963), odbornik Demokratskoga saveza Južnih Slavena u Madjarskoj.

L: HG 1996/32, 5

iseljena Hrvatska,

naziv, ki se rabi za hrvatsku –> dijasporu i kim se metaforično pokazuje na izvandomovinsko hrvatsko stanovničtvo.

L: HL I, 507

iseljeničtvo,

stanovničtvo, ko se je iselilo iz vlašćega sela, domovine u druge krajine/zemlje. Hrvati se pojedinačno ili masovno počeli seliti pod turski udari na zemlju od 15. st. početo, med njimi i današnji gr.H. u zapadnu Ugarsku, Austriju, Slovačku i Moravsku, kot i Molisu u Italiju i susjedne zemlje. Po oslobodjenja od kmetsva nutarnje selenje u susjedna mjesta, grade i u velikom broju prik morja.

U prikmorje počinje iseljivanje u 70-imi ljeti 19. st. iz sjevernoga Gradišća, pa za tim i drugi kraji. Na vrhunac je došlo oko 1905. (GH 380), pak po 1922. lj. Poznati su južnogr. Eisenburger Vereinu. Nazivi ulic u Gieci Čikago, Mjenovi Soutbend.j

L: HL I/507-508; KG 1958, 58-62; HN 1987/49, 10; HN 1992/18/28, 6

Iseljenje/izmjena stanovničtva,

za vrime Drugoga svitskoga boja je postojao plan iseliti ili izminiti hrv. stanovničtvo Gradišća (Austrije) s nimškim (Švapskim) u Jugoslaviji. I –> delegacija, ka je bila zbog gh robov kod maršala Tita je zbog toga imala privatne poteškoće doma, ali delegacija nije u tom poslu bila kod maršala Tita.

ISSATSCHENKO, Aleksander, prof.

(*St. Petersburg, 03.01.1912. – †Celovec, 19.03.1978., RU, A)

Kot dičak je 1920. došao s roditelji bigunci u Celovec, maturirao u Celovcu 1929., študirao slavistiku u Beču kod Trubezkoga (1929.-1933.) uz psihologiju, etnologiju, indologiju.

Bio u Parizu, lektor na slavistiki u Beču (1935.-1938.), privatni docent, od 1941. u Požonu, od 1955. u Olomucu, pak 1960. u Berlinu, Pragu (1965.-1968.), Kaliformiji (1968.-1971.), a od 1971. u Celovcu. Kratko po emiritiranju umro 1978.

DJ: Vidovinka, Kroat. Gesänge aus dem Bgld, Graz 1938, prijv.; Die kroat. Enklaven im Bgld, Slv. Rundschau Prag 1938, 114-118; Von Krieg und Liebe/Alte kroat. Gesänge aus dem Burgenland, in VuH 1948/I, 5

L: Vidovinka, HN 1938/8, 2

isusovci –> jezuiti

ISZAK, Petar,

(*Petrovo Selo, H)

DJ: Lét-tér-kép, pjesme, na hrv. prev. Tomislav Krekić, Budimpešta 2017, Croatica

L: HG 2917 (27.07.27.), 9

Ivanci – Győrszentiván

Nekadašnje protestantsko ug. selo blizu Jure. Za vrime katoličanske obnove, po protiranju ug. protestantov 1718. lj. naseljeno s Hrvati iz –> Hrvatske Kemlje. 1970. je priključeno gradu Juri. Danas potpuno madjarizirano selo.

L: WSt., 50

IVANČAN, Ivan, etnolog, etnokoreograf

(*Molve, 15.06.1927. – †Molve, 03.09.2006., HR)

Študij kemijske tehnologije, diplomirao u etnologiji (1962.) i doktorirao na filozofskom fakultetu u Zagrebu., sudjelač Instituta za narodnu umjetnost (od 1955.), peljač folklornoga ansabla Lado i ansabla Joža Vlahović. Okolo dvajset knjig o tanci Istre, Korčule, Dalmacije, Slavonije, u rukopisu iz Gradišća.

Od 1970. istraživač tancov i običajev GH, 1991. odlikovan Kulturnom nagradom GH. Za –> Kolo-Slavuj postavio šest koreografijov, jednu za Tamburicu Uzlop.

DJ: Plesovi i plesni običaji gr. Hrvata, in Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 203-222; Narodni plesni običaji u Hrvata, Sedam gh. koreografijov, Mi Uzlopci, tanac.

L: HN 1991/30, 8; HN 2002/25, 8; HN 2006/33-34, 9; Kolo Slavuj, Andrija Ivančan, Narodni plesni običaji Gradišćanskih Hrvata, Beč, 2021.

IVANČIĆ/IVANSCHITZ/IVANSCHIZ, Amandus, Amando, (Mathias), svećenik

(*Bečko Novo Mjesto, 24.12.1727. – Maria Trost, 1758.), A)

Otac porijeklom iz Pajngrta, otac zaposlen kod Esterházyja. Mathias stupio u red pavlincev 1742. i dobije ime Amadus. Novicijat u Ranni (DA). Zaredjen 15.11.1750. u Bečkom Novom Mjestu (1750-). Izmed 1751. i 1754. je tajnik pavlincev kod Svete Stolice u Rimu., kade se dalje naobrazuje u muziki. 1754. se je vratio najzad u Bečko Novo Mjesto odakle je poslan u Maria Trost, kade umre 1758. Originalna djela su mu se zgubila raspušćanjem reda pavlincev od Jožefa II.

DJ: Sačuvano na stotinu djela, med nji 21 maša, 19 lauretanskih litanijov, 7 oratorijov, kantata Genitus crucifixi Iesu Nazareni, Te Deum, 22 simfonije i 16 trija.

L: HL I, 515; KG ’98, 39-40; KG 2017, 138-139; Maciej Jochymczyk, Amandus Ivanschitz, His Life and Musik, With a Themathic Catalog of Works, Krakow 2016.; HN 2017/46, 6

IVANCSICS, Karin, književnica

(*St.Michael, A)

Živi u Beču, igrokazi, knjige

DJ: Wanda wartet, Klagenfurt-Wien 1999; Warteschleife 2002

IVANČIĆ/IVANTSITS/IVANCHICH, Markus, svećenik

(*Melindof. 1613. – †Velika Holovajna, 17.04.1684., H)

Školovanje u Juri, posvećen 1639., farnik Velike Holovajne (1639.-1684.), počne matičnu knjigu peljati u Holovajni, dao podignuti dva pilje (1656.,1657.) na spominak kuge, jedan Ecce homo, u Holovajni osnovao dva pobožna društva Gottesleichnam-Zech i St. Radegundis-Zech, a za farnike u Željeznu Pium Foedus za okolišna sela. Na čelu Željezanskoga dekanata (1658.–1673.).

L: Horányi II, 267

IVANČIĆ, Martin, činovnik

(*Klimpuh, 31.08.1950., A)

OŠ u rodnom selu, bavi se manjinskom politikom, peljač ureda zemaljskog poglavara Hansa Niessela (SP), predsjednik HKDC, nove školske knjige. 2018. Pokrebrene novi TV projekt „Mi Hrvati“.

DJ: Zač ili zašto ne?, Željezno 1995, hkdc i HNV·; ur. Čemba – hrvatski kulinarijum, Schandorf 1995, hkdc; ur. Filež – hrvatski kulinarijum, Eisenstadt 1997, hkdc

L: HN 2001/1-1, 13, HN 2018/10,

IVANČIĆ/IVANCSITS, Stefanie/Stefi, rod. Dobrović, učiteljica,

(*Vulkaprodrštof, 02.07.1948., A9

DJ: Flakica, za dicu, lutke;

IVANOVIĆ, Nikola, nastavnik

(Split)

DJ: Uzlop, hrvatsko selo u Gradišću, Austrija, Omiš 1981, monografija;

L: HN 1981/37, 5; HN 1984(21.09), 9

IVANSCHITZ, Ewald,

(*Željezno, 22.0 9.1953. – †Željezno, 11.08.2014., A)

Odrasao u Pajngrtu.

DJ: Die Musik der Kroaten in Baumgarten, Wien 1986, dipl. dj.

IVANŠIĆ/IVANSCHICH, Ignac, svećenik

(*Željezno, 08.04.1961., A)

Odrasao u Klimpuhu, Posvećen 29.06.1991. Željezno, Od 2017. farnik u Štikapronu i Celindofu, od 2020. u Vorištanu.

DJ: prijev.: Nestroy Johann, Za norca držat, 1987; rp.;

IVEKOVIĆ, Željko, svećenik

DJ: Gradišćanski Hrvati – 500 godina čuvanja svoje vjere, nacije, kulture običaja.Katolički tjednik, 1/11. siječnja 2015., 12-15

IVŠIĆ, Stjepan, jezikoslovac

(*Orahovica, 13. 08. 1884. – †Zagreb, 14. 01. 1962., HR)

Gimn. u Osijeku i Požegi, diplomirao kroatistiku i klasičnu filologiju na sveučilišću u Zagrebu, specializacija u Pragu, Krakovu, Petrovgradu, Moskvi, doktorirao 1913. Na temu Prilog za slavenski akcent. Od 1914. do umirovljenja sveučilišni prof. u Zagrebu. Redovni član JAZU. Uz mnogobrojne študije o hrvatski dijalekti se bavio i gradišćanskohrvatskim jezikom.

DJ: Hrvatska dijaspora u 16. vijeku, Ljetopis JAZU 1936/37, Zagreb (1971. Pretiskao i preuredio Božidar –> Finka; Puškinova priča o ribaru i ribici u gh. knjizi, Hrv. revija, 1937; 128-134

L: HL I, 520

izborni sistem,

ustavni i politički principi na konstituiranje državne uprave. Način biranja po politički potribovanji od sredine 19. st.