Andrea Kerstinger – Drage uspomene – Jedna priča u poslovica

  1. dio:

2. dio:

čita: Ivan Rotter

Vrime je tako kot su ljudi.

A starih ljudi nij.

Ki pita, ta nerado dâ!

Jist se mora to, ča na stol dojde!

Ti nigdar nećeš prvoga vrganja najt!

Ki je knoći junak, ta mora bit i jutro!

A za divičicu se to gor ne dostoji!

Mi se doma po hrvatsku!

Lipo Bog plati!

download/preuzimanje teksta/dokumenta: PDF

 

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert