korigirana verzija (juni 2023.)

B, b

BAAR, Paula, rodj. Dobrović, učiteljica

(*Vulkaprodrštof, 07. 01. 1919. – †Vulkaprodrštof, 02 .03. 2002., A)

OŠ u rodnom selu, učiteljsku u Laxenburgu kod časnih sestar i Beču (Hegelgasse). Uč. mjesta u Šuševu, Gerištofu kod Novoga Grada, Bojane, Prašćevo, Jezerjani … Artič i Zabukovje u Jugoslaviji da podučava dicu nimški u Pinkovcu, Novoj Gori, Klimpuhu, Vulkaprodrštofu.

Za vrime DSB potajno hrabro uči u Pinkovcu i Novoj Gori pri perječihanju hrvatske narodne jačke. Članica –> delegacije maršalu Titu 1945.

L: CGG 1989/3, 3

Handbuch der BK – B weiterlesen →

verzija 9_2023

C, c

Cahnov – Hohenau,

po svemu se oko 1579. ljeta se naselilo nekoliko familijov u selo, ke familije su se friško asimilirale. Početkom 20. st. su se sve narodnosti priznale za nimško.

L: WSt. 34

Cajla – Zeil,

danas dio −> Pezinoka, imala hrv. manjinu do 18. st., ko se je u 19. st. asimiliralo, germanizirano i slovakizirano.

L: WSt, 133

Handbuch der BK – C weiterlesen →

verzija 9_2023

Č, č

čaji, čakavci

ki govoru čakavski dijalekat –> čakavski

Čajta – Schachendorf – Csajta

U bortanskom kotaru, istočno od Borte. U sridnjem vijeku nimška s ug. manjinom, Hrvati naseljeni u 16. st., vizitacija 1697. govori već o hrv. selu. Gospošćina –> Batthány, crikva Sv. Martina. 1971. skupasložena –> Vincjetom a 1996. razdružene. Većinsko hrv. selo.

L: J, GHA, 1434-145; Breu, 88; NWSt, 101

čakavski dijalekat, čakavsko narječje,

naziv po upitnoj zamjenici ča? Govori se u sridnjem i sjevernom Gr. s ove i one strani granice, kot i u Slovačkoj i Moravskoj. Porijeklom je ono iz Hrvatske iz primorskih krajev, kamo se je potisnulo za vrime turskih bojev. Do tih bojev se je govorilo čakavski na sjeveru do Kupe i Save, a na istoku do Une i Cetine, na zapadu do talijanske granice. Karakteristike gh. čakavskoga govora je obdjelao Gerhard –> Neweklowsky.

Handbuch der BK – Č weiterlesen →

verzija 9_2023

Ć, ć

ĆIRIL i METOD, apoštoli Slav(en)ov,

Ćiril se je zvao krsnim imenom Konstantin i rodio u Solunu/Thesaloniki, umro u Rimu, 14.02.869., kade je i pokopan.

Handbuch der BK – Ć weiterlesen →

verzija 9_2023

D, d

daće,

su plaće gospodaru iz feudalne = urbarialne podložnosti na državu i pokrajinske vlasti. Kmetske daće na gospodara su bile u pinezi i prirodni prihodi, kot i u tlaki/robotu. Plaćalo se je za hasnovanje zemljišća, hiže ili stanje, djelatnost (mlin, krčma), pravne usluge. Državi se je plaćala kraljevska ili cesarska daća u pinezi. U novom vrimenu je i županija ubirala daću. Crikvi se je davalo –> lukno.

L: HL I, 228

Dalmacija

Geografska regija uz južno Jadransko morje. Proteže se od Hrvatskoga primorja (Tribanj) do Crne Gore i Dinarskih brigov na sjeveru. Sastoji se od otokov i kopnenog/suhozemnog dijela. Naseljena od najstarijega doba, spada med najrazvijene dijele Hrvatske.

L: HL I, 228

Handbuch der BK – D weiterlesen →

verzija 9_2023

E, e

Eberava – Eberau – Monyorókerék,

u kotaru Novi Grad. U 16. st. naselili Hrvati u velikom broju. Hrvati okolice su zvali Eberavu –> Varoš. Urbar 1624. veli 18 hrv. 12 ug. 5 nim. familijov. Filijala −> Petrovoga Sela. Hrvati kroatizirali nim. i ug. stanovničtvo. Od 1587. do 1590. je u tom gradu tiskao −> Manlius svoja ugarska i nimška djela, med njimi i liječničku knjigu Gergely −> Frankovitya, Početkom 19. st. je već Ehrensdorf, Kulm, Winten. Od 1971. veleopćina Eberava, Kertež, Hrvatska Čenča, Hrvatski Hašaš, Kulm, Winten.

U Eberavi se je Nikola/Mikula Zrinski/Zrinyi ženio 21.09.1564. po drugi put groficom Evom von Rosenberg (Češka), ka se je po junačkoj smrti Mikule Zrinjskog po drugi put udala za Paula von Gassolda. S Mikulom je imala jednoga sina Ivana, ki je pojerbao po konfiskaciji imanje Petra Zrinjskoga iz Čakovca, tako i značajnu knjižnicu.

L: Breu, 67-68, WSt, 105; wiki

Ebergassing, DA

Leži na rijeki Fischa u DA, po vizitacija u 16. i 17. st. većinsko hrv. selo, germanizirano. Za vrime nacionalsocijalizma priključeno Velikom Beču (1938.), od 1954. opet samostalna općina.

L: Breu, 124, WSt. 13; wiki

ECHO,

muzički sastav

Handbuch der BK – E weiterlesen →

verzija 9_2023

F, f

FABIANČIĆ, Ivan, mesarski majstor

Živio u Beču, imao kiparsko djelo Bijeli bik.

L: KG 1956., 151.

FabiankoviĆ, Lovre, svećenik, sastavljač crikvenih jačak

(*Koljnof, 25.10.1902. – †Židan, 14.10.1978., H)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Šopronu, sjemenišće u Juri. Kaplan u ugarsko-nimški fara Szomód i Környe, farnik u Hrvatskoj Kemlji (1928.-1942.) i Židanu (1942.-1978.), desetnik Čepreškog dekanata od 1948.-1976.

L: CGG 1978/38 i 1979/8

FABSITS, Helene, učiteljica, ud. Jandrisits

(*Čemba, 16.02.1948., A)

Mag., Zaposlena na Trgov. Akademiji Gornja Pulja, gimn. Gornja Pulja, direktorica.

DJ: Die ortskundliche Stoffsammlung und ihr Einbau in die schuleigene Lehrstoffverteilung, Güttenbach 1969, dipl dj.

Handbuch der BK – F weiterlesen →

verzija 9_2023

G, g

GAÁL, Károly, etnolog

(*Budapest, 23.04.1922. – †19.05.2007., H, A)

OŠ na jednom salašu blizu Kecskeméta, gimn. u Kecskemétu, sveučilišće u Budimpešti, završi disertacijom o marijanskom hodočasnom mjestu Andocs. Od toga vrimena se je posvetio etnologiji i objavio mnobrojna djela na tu temu.

Za gr.H. je prof. –> Neweklowskyjem istraživao stinjačke jačke, povidajke.

DJ: Erzählgut der Kroaten aus Stinatz im südlichen Burgenland, Wiener Slawistischer Almanach, Sb 10, Wien 1983; Totenklage und Erzählkultur in Stinatz im Südlichen Burgenland, Wiener Slawistischer Almanach, Sb 19, Wien 1987; Kroatische Märchen und Totenklage aus Stinatz im Burgenland, Most/The Bridge, Zagreb 1991; Megjegyzések a stinátzi hímestojás alakulásához, in Duna menti népek hagyományos mıveltsége, Budapest 1991, 443-450; Gondolatok a három burgenlandi nyelvcsoport hagyományos kulturájáról, Néprajzi Látóhatár, Debrecen 1994/3-4, 18-45

Handbuch der BK – G weiterlesen →

verzija 9_2023

H, h

HAAS, Hans,

DJ: Die Rechtslage der österreichischen Volksgruppen in der Ersten Republik, in 60 jahre Burgenland, BF 70, Eisenstadt 1981, 49-69

habanska keramika,

producirana od nimških Habanov, anabaptisti po vjeri, ke su po ug. zvali i hutteri. Doselili su se u 16. st. u sjevernu i zapadnu Ug., tako i med gr.H. u SK I u Gijecu. Živili su u zatvorenom vjerskom društvu i producirali keramiku bijele posude, tehnikom, ka se zove i fajans i ku su samo oni poznavali. Producirali su u prvom redu keramiku za upotribu svojih gospodarov: tanjure, putrice, kantice, žbane i dr. Posude su im bile jako poznate i tražerne po cijeloj zap. Ug. Imaju i nekoliko gh. motivov, tako i hrv.-jandrofsku crikvu. Od 18. st. su po proširenju produkcije porcelana počela propadati društva i produkcija. Dalnju produkciju su preuzeli od njih Slovaki, po predaji i gr.H.

L: MML, 2005/III, 433-439

Habsburgovci,

vladajuća dinastija u Austriji od 13. st. i Ugarskoj od 14. st. Po bitki na Mohačkom polju (1526.) zavladaju Ugarsko-Hrvatskom sve do 1918. Mnogobrojni raznovrsni privilegi i dokumenti za zapadnougarske, danas gr.H.

Handbuch der BK – H weiterlesen →

verzija 9_2023

I, i

IBEŠIĆ/IBASICH, Jožef, učitelj

(*Štikapron, 07.09.1918. – †Beč, 21.10.1994., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu, preparandiju u Matrštofu, učitelj u Klimpuhu, Šikapronu, Neufeldu (1938.-1951.), na GŠ u Željeznu (1951.-1973.). školski nadzornik dvojezičnih škol (1973.-1983.). Peljač Djelatne zajednice za školske knjige.

DJ: Kroat. Volkslied- und Märchenmotive meines Heimatbezirkes, Eisenstadt 1948. dip. dj.; Idemo u školu, Rječnik za dvojezične OŠ

L: 1971/28, 1; HN 1994/46, 4.

IBY, Paul, biškup

(*Raiding, 23.01.1935. A)

Posvećen 1959., 1967. promocija na Gregorianumu u Rimu, sekretar (1967.-1974.), peljač Caritasa (1969.-1977.), peljač školskoga odilenja (1973.-1985.), peljač sekretarijata (1974.-1992.), generalvikar (1984.-1992.); imenovan biškupom 18. 12. 1992., posvećen 24.01.1993. po redu od 1993. Do 2010.drugi biškup –> Dijeceze/Biškupije Željezno.

L: wiki

Handbuch der BK – I weiterlesen →