Audio

Poljanci – Govor – Odrasti u selu, Beč

Jednostavni zapis

B: Kadi stanujete?

A: Na Poljanci, hauznumera nojn (broj devet).

B: Kada ste se rodili?

A: Najcenhundert cvaradrajsig (1932.). Da, da, ću već najncig bit. Vo lito ću najncig (90). … No sin, sin dojde svaki dan, a ta je u Riedlingsdorfu oženut. Ta dojde onako, čera ga švigertohte ovo bila ta ovo čistit, a sada na kuru u Oberwalterstorfu, na kuru na tri tajedne.

B: A onda Vam sin pa snaha pomažu, ne?

A: Da, ta dojde, sin dojde, ta u špitalju djela, ona djela u špitalju, on djela u špitalju. A ta drugi je u Beču. Imam dva sine.

B: Tako, a znaju i sini hrvatski?

A: Razumu sve, ali pominat se ne znaju ništ, nigdi.

B: Dobro.

A: Prodat je ne morem. Što velim hrvatski, to sve razumu.

B: Što ste Vi djelali dokle ste bili mladi? Što ste djelali kroz žitak?

A: Od škole smo vandošli, sam taki u ler (Lehre) došal u Pinkafelj, … oto sam bio tri i pol ljeta…

B: Što ste se učili?

A: Šnajder. Oto sam bija tri pol ljeta, onda sam bio dva ljeta u Rohuncu pri Sukliću, to je onako poznat ta Suklić kšeft, da, onda šest ljet u Beču.

B: A iz Beča ste onda svaki tajedan mogli…?

A: Onda ne, ne, u Beču sam bio, svaki misec ali svaki dva misec jednoč sam došal. Onda su tako dugo da se moram doma dojt, doma dojt. Bar bi bija u Beču ostao, bi si čuda bio zašporit nek ovo djelo ovo. No sigurno, no toliko djelat ne bi bio pravao nek ovo na Poljanci.

B: A što ste na Poljanci onda djelali?

A: No ono na virtšoftu. Znate, onako veliki virtšoft nismo mali, znate, onako kad je prvo to bilo. … Kad je drugo djelo na virtšoftu bilo, drugač, ali…

B: A što ste onda, kad ste ovde djelali, što ste sve na polju sijali?

A: No se prvo što se sve sijalo, žito i, i majsns je bilo krumpiri i brgunda, to smo štendig bili na laptu, ne kot sad, sad se vozu pak je fertig, pol ure – gotovo se.

B: A je Vam gdo pomogal pri djelu, ste imali starinu, ali gdo Vam je pomogal?

A: Da, da, starinu smo mali. A ovo smo mali, mi nismo ovo bili, to je od oca teta bila, ta nije mala dice…

B: Ali na Poljanci se i danas još pomina po hrvatsku?

A: Jo, u par, u par hiž, ali ne čuda. Oto prik pri Zlatarić, i pri Pitnarovih, ali Erna, Erna večer neće znat, ali majsns se po hrvatski pominali. Hrvatski su svi znali. Ringpaur su gor nimški. Ta grosmudara, ona mala jedanajst dice, ali ta nije, nije znala hrvatski.

B: Njeva dica su se onda u selu naučila hrvatski.

A: Da, da, se u selu.

B: A čuvarnice onda niste imali?

A: Ne, ne, ovo nije bilo.

B: Kako ste onda Vi zrasli? Kadi su dica bila onda po danu?

A: Po selu, simo-tamo, jednoč u ovu hižu, onda u drugu hižu…, ali kindergortn, to prva nije bilo.

B: A starina se nisu bojala da će vam se što stat?

A: No aber vo. Ta su imali bar fraj ko mi moremo pojt. Ni oni nisu mogli čuda, kad su cijel dan po, po lapti bili. To se frija sve kapalo i sve. Kad sam ja još od Beča doma došao, sam doma došao, prva mi je otac dao kosu, dat kosit. Onda sam si mislio – bar bi bio Beču ostao. Kad sam ja prva kosio? … Kad su toliko da dojdem doma.

B: Na što se znate iz ditinstva spomenut, što Vam je lipo bilo?

A: Lipo bilo, po selu smo…, u svaki stan smo mogli pojt, kaj, kaj su dica bili, ibahaupt lipo bilo. A ne kot sad, sad ne moreš u stane pojt kamo. …

B: A što Vam nije lipo bilo?

A: Nismo imali kot sad, kot čokoladija, cukora – kad smo mogli to imat? Hekstns na Božiće su mogli što speć, pa toj već sve bilo. Da, da, ali drugač nije bilo čuda.

Po našu 2.dio, Ozvučena čitanka. Dodatak, HKDC, 2022.

Po našu 2_dodatak_naslovna

Prisika – Govor – Djelo, dica, jilo

Jednostavni zapis

/0.00/ Ja sam bila va kašteli, svenek sam tako ćutila, da ja imam najlipše djelo, va kašteli je socijališ, oto tako starni dom bil, ta se je otprl šezdeset šestoga tako, znam, u protulići, a ja četrnajstljetna, otac su bili odzdol moj, ter su došli da bi pravali koga, aš da je, tako, onda je još bil siromaški svit, ali papriku, paradajzle pak ovako se su prodavali va kašteli, /0.38/ ter, a to je bilo uber, ča nisu već mogli pohasnovat, tr tako da ćedu je tako prodat, a na to da bi pravali ki bi pisal, tr ti li neću pojt, tako četire ure san nek onda mogla djelat, tr san rekla de hojt ne, ter san tako hojt onde bila, a u zimi pak va veži, va krpjeti bila, /1.00/ svenek san htila reć, da je moje djelo najlipše, aš su mi se veselili kad sam pak tako, aš san se svenek veselila, da ja sad iman djela, sad ja moren s ovim pomoć staramateri, aš oni su mene odhranili ovde va ovom stani, ali i oni su se veselili da sad meru iman djela, da ću pomoć meru, a i ja da sam sad staramateri pomogla, oni meni, ja njim, ter tako sam svenek bila vesela. /1.28/

A sada ča djelate?

/1.29/ A sad sam va penziji, ur skoro dvajsetpet ljet, aš ja san još mogla pojt zis pedeset pet leti, sad sam doma, meru čuvam dicu, imamo vinograd, tote san jako rado, ja sam svenek rado vani, vani kade vidim drivje, /1.45/ onda velim, „ovo je Božje čudo“, va svakoj kitici oto vidim, ali to je istina, va vodi, va svem, zaistinu, to nek va naturi človik tako ćuti, a va jednoj hiži gonc tako ne znam kot vani, vani sam spolom vesela, aš ovde mi je lipo. /2.06/

Vi ste rado pekli?

Da, aš sam imala, bud, veljek jedan za drugom dicu, a dica su svenek rado slatko, ter sam se tako začela, ter san htila pitat, vako starje žene, a i od staramatere, aš i prvo su htili, i ako su nek na kiritof pak na svetke, ali i onda, /2.25/ no ja sam pak pet dice imala, onda svakomu, ko je imal tako rodjendan, ali kakov svetak, onda sam svakomu prvo htila turtu, svenek, mr još, još i imamo na kipici tako, /2.40/ ali sad sam jur turte ostavila, sad oto pečen, ča si prosidu, ča ki rado, /2.47/ ali, ter zano sam se ja zano začela, i zaistinu sam rado aš su se dica veselila, no sad, sad, majka su mi vo spekli, majka su nam ovo, a onda pak svenek duplo svenek, da si svaki dost toga, slatkoće naji, i tovaruši su htili rado da, i tovaruši su htili rado dojt, aš tako je bilo za svakoga.

Kakovoga jila je još bilo?

/3.09/ Hrenovicu ja još svenek načinjim, ali i kad u zimi, otu onako, ko odnesem dici, otu onako rado, aš im je ne tako gusto, oto nij svaku nediju, aš sad volu dica va prezli, velidu, no ča ćete ovo ali ono, ne velu oto, ali kad je skuhano, onda se veselu; najbolje je zis govedskim mesom, je najbolje, ali tako ne svenek projdemo po govedskoga /3.41/ onda je svinsko, dobru supu, mora bit jaka, ter žemlje tako sdinstat meru, pak hrena na nje, ali ja načinjim svenek i softa, prvo supu onda ta hren, meru octa, meru cukora, meru soli, tr onda se to zis kipućom supom zalije, pak octa sam rekla, da, ter onda je to dobar soft, ta je dobar i mlačan i mrzal, /4.10/ za onim se pak hrenovica, pak se lipo va, va supi ostavi to meso, da se ne zisuši, tr onda se s tim softom ji, oto su htili staramat na gusto pak smo je svenek rado jili, tr sad, sad i mi rjedje, sad je zano rado. Pak onda ovde je, oš bar kako je to lakocjeno, ja si onako va ljetodani jednoč, požejim žgance, ali nek onda kad je salata, ali buborke friške, /4.41/ no onda je i moj muž poji; gusto ne, znam va ljetodani jednoč, ali onda nam dobro spadu, zaistinu.

Po našu 2.dio, Ozvučena čitanka. Dodatak, HKDC, 2022.

Po našu 2_dodatak_naslovna

Unda – Govor – Ditinstvo, škola, oprava, mladina

 

Jednostavni zapis

A: /0.00/ Na ditinstvo se spominjam, kako smo (sa) sestrom, roditeljimi i starimocem živili, puno svega imam pred očima, i se erinam  na lipe stare povidajke, kot smo kod stola sidili, skupa, svenek je došlo ča najpr od čega se je moglo pominat, ko su imali lazno po djelu, onda smo se svenek igrali uz povidajke, smo si mlin namoljali, pažon, kukorice smo brojili, devet – devet, s tim se je moralo igrat /0.36/, to gvišno svaki pozna kako to ide, tr smo htili čekat gdo će dobit, onda nediju smo va crikvu išli, maši, dopodne, a po objedu litaniju zopet molit, zatim je bilo najlipše po selu na cesti kad smo se prošetali, smo prošli majke roditelje i brata familiju pogledati /1.04/, najbolje se mi divičice na te fajne turte, kolače spominjamo, smo čekali da nas ponudu, svenek smo bili ponudit vino, slatkarijom /1.16/, potom smo i va cimitor prošli, i molili za naše ki već nisu s nami bili /1.22/. Strašno mi je bilo, ako si najzad pomislim, da, ko, kad je moje majke otac, moj stari͜otac bolestan bil, i tako, da se je jako teško pominal, nij ga bilo razumit, a mene je tamo zval tr mi je, a, čuda ča rekal, ali ja nisam razumila /1.41/, a on je pa nek s rukom manul, obrnul se je, pa je zaspal tako, da se je već utrudil, a mene je to tako bolilo, da se nisam mogla nazadnje s njim pominat, nisam razumila, nisam mu mogla ništ reć, to, to mi bilo onako, to je bilo strašno meru.

B: Kade ste va školu hodili?

A: /2.00/ Škola mi je bila va seli, osam razredov sam zvigizdila na Undi, učili smo se po ugrsku i po hrvatsku, školske knjige, tulikaj madjarske i hrvatske smo imali, učiteji su nam živili na Undi, ali i madjarske učiteljice smo dostali /2.23/; va školi smo se učili i vjeronauk, za vjeru va školi, bud, na madjarskom jeziku, s gospodinom Lörinc Varga, oni su nam bili Madjar, oni su nas pripravili na ͜pričešćanje i na bermanje, i to smo va školi dostali, pak onda va crikvi, onda smo imali va crikvi probe, da bude se dobro išlo,

B: Kako ste bili obličeni:

A: /2.52/ Hat va opravu si je svaki tako rikta, hojt lipu bijelu pratež, ali kot pričešćanja; na glavi je bil vijenac, pa onda lipo bijela pratež, na bermanje se već nij tako pravalo, to, komu se je ča dalo, kako su si mogli uredit da si pratež kupu, ali lipo smo bili spravljeni.

B: Kako je živila mladina?

A: /3.20/ Mladi smo skupa držali, skoro svaki dan smo se po djelu našli, pominali, jačili, hat nij bilo tako kod denas da mladi idedu va disko, po svakudaj, se zabavljat /3.36/. Mi smo bili va selu, skupa smo došli pred, pred kulturnim domom, tr tote smo tili, onde smo imali već onda i klub, kad smo rasli bolje mladina /3.51/. Onda smo se tote htili igrat, pominat, svaku nediju smo va kulturnom domu tancali, na muziku ploče. I moj muž je igra na harmonike, maloput sam i ja vukla harmonike /4.07/, ne tako kot moj muž dobro, ali onda nam je bilo i to dobro, da smo mogli tancat, valcer, tvist, rokenrol, no tango, i to je bilo za nas, ne kod sada da se drmadu /4.24/. Onda je bilo tako to lip tanac, to smo imali svenek zabav, nediju smo kumaj čekali da neka dojde, da otpru kultur. /4.34/

Po našu 2.dio, Ozvučena čitanka. Dodatak, HKDC, 2022.

Po našu 2_dodatak_naslovna

Jurica Čenar – Demokracija

linkovi: Jurica Čenar, Ivanov blog

http://jurica.csenar.at/

https://ivansic.wordpress.com/2015/10/16/jurica-cenar-demokracija/

Jurica Čenar – Svića

linkovi: Jurica Čenar, Ivanov blog

http://jurica.csenar.at/

https://ivansic.wordpress.com/2022/11/17/jurica-cenar-svica-2/

Jurica Čenar – Oj Jelena

linkovi: Jurica Čenar, Ivanov blog

http://jurica.csenar.at/

https://ivansic.wordpress.com/2022/11/17/jurica-cenar-oj-jelena/

Jurica Čenar – Da bi

linkovi: Jurica Čenar, Ivanov blog

http://jurica.csenar.at/

https://ivansic.wordpress.com/2019/05/07/jurica-cenar-da-bi/

Jurica Čenar – Ivanov blog

linkovi: Jurica Čenar, Ivanov blog

http://jurica.csenar.at/

https://ivansic.wordpress.com/2022/11/16/jurica-cenar-ivanov-blog/

Jurica Čenar – Morje

Ivan Rotter

linkovi: jurica čenar, morje

http://jurica.csenar.at/

https://ivansic.wordpress.com/2020/08/18/jurica-cenar-morje/

https://ivansic.wordpress.com/2023/05/17/jurica-cenar-morje-2/

 

Franjo Franta – zbirke pjesam(a) i povidajke

  

DOWNLOAD/PREUZIMANJE:

Franz Franta: Veselo ljeto,  Rötzer, 1985

Franz Franta_Veselo ljeto_1985

Franz Franta, Otto Strobl: Mi jačimo, Rötzer, 1987.

Franta_Strobl_Mi jačimo_1987

Google Drive: share/podijeli/pogledaj

https://drive.google.com/drive/folders/1o850YNWOXX8JGck5_cDR6nXtPn2F8j8u?usp=sharing