verzija 9_2023
Ć, ć
ĆIRIL i METOD, apoštoli Slav(en)ov,
Ćiril se je zvao krsnim imenom Konstantin i rodio u Solunu/Thesaloniki, umro u Rimu, 14.02.869., kade je i pokopan.
Metod se je zvao krsnim imenom Mihael, rodio isto u Solunu oko 825., umro 06.06.885., pokopan možda u Slovačkoj. Braća su u mladosti naučili slavski (makedonski) jezik u svojem rodnom gradu. Konstatntin je po izobrazbi nastao cesarski bibliotekar u Bizantu, a Mihael upravitelj cesarske provincije, možda Bugarske ali se zbog ikonoklasične/kipoborbe povliče u jedan kloštar u Maloj Aziji. Konstantin je po različni cesarski misija (Samara, Krim) na prošnju moravskoga kneza Rastislava, po cesarskoj naredbi 863. sa svojim bratom, Mihaelom, Klimentom, Konstantinom i Naumom prošao u misiju u Moravsku. Za tu priliku je priredio novo pismo, ko je sposobno fonetski napisati slavske glase, tzv. –> glagoljicu. U tom pismu je priredio najpotribnije liturgične knjige: evandjelje, psaltir, poslanice, crikvene propise, liturgiju sv. maše. Zbog prominjenja političke situacije u Moravskoj je bilo potribno zaprositi od Rima odobrenje slavske liturgije. Tom prilikom su morali „Jantarskom cestom“ i prik zapadne pokrajine Panonije. J. –> Rittsteuer misli, da su tom prilikom nastale crikve u Velikom Borištofu i Heiligenbrunnu. Istotako i podučavanje učenikov kod kneza Panonskih Slavov –> Kocela u Mosaburgu. U Rim su došli prik Venecije, kade su peljali veliki disput o slavskom pismu. Papa Hadrijan II. je u Rimu zaredio obadva za misionare i daje im ime Ćiril i Metod. Papa je simboličnim aktom u crikvi sv. Petra priznao slav(en)sku liturgiju i prijevode od Ćirila. Ćiril je ali u jednom kloštru u Rimu umro, a Metoda je papa pomazao nadbiškupom Sirmiuma i pošalje ga na misije u Koceljovu Panoniju (874). Metod je tom prilikom priredio cijelu Bibliju, žitak svecev i sastavio homilije (prodike). Zbog političkih nemirov izmedju Rastislava i Svatopluka su ga nim. biškupi omrazili kod pape, zbog čega je ponovno morao u Rim na opravdanje. Novi papa Ivan VIII. ponovno potvrdi i priznaje slavsku liturgiju (880.), čim je otvoren put slavskoj bogoslužbi. Po Metodovoj smrti je latinski klerus Bavarske obnovio pritisak na slavske misionare, na što su Metodovi učeniki prognani iz Moravske. Oni su prošli u slav(en)ske kneževine na Balkanu, med drugimi u Bugarsku.
Po hrv. kroniki popa –> Dukljanina su Ćiril i Metod prolazili i kroz hrvatske kraje i u jedno vrime su i djelovali u nji. Tradicija glagoljanja se spominje i na crikvenoj sinodi u Splitu 925. i u pismu pape Ivana X. hrv. kralju –> Tomislavu.
L: HL I, 224-225
ćirilica,
je pismo nazvano u slavu slav. apoštola –> Ćirila. To je pismo sridnjovjekovne slavske književnosti. Najstariji spomeniki u tom pismu su iz 10. st. To pismo je nastalo najvećim dijelom iz velikih grčkih slov, kim su se dodali neki znaki za one glase za ke grčki nije imao znaka. Ćirilica je zvana Hrv. brzo potisnula –> glagoljicu. U knjiga se je upotribljavala četverouglasta ćirilica (ustav). Uz nju ali postoji i praktično pismo, brzopis za kancelarijsku upotribu. Svitski (svitovni) oblik (graždanka) je upeljao Petar Veliki, ko pismo se je preuzelo od svih narodov s upotribom ćirilice: Rusi, Bjelorusi, Ukrajinci, Srbi, Bugari, Makedonci, nekada i Rumuni u liturgiji. Na osnovi brzopisa se je pisalo njom i u Bosni i Hrvatskoj i to posebnim tipom nazvana –> Bosančica. U Hrvkoj se je ona upotribljvala od Splita do Dubrovnika, na otoki Brač i Hvar, kašnje i u drugi područja. I prvi gh. lit. spomenuk tzv. –> Klimpuški fragment je napisan uglavnom bosančicom.
L: HL I, 223-224