Handbuch der BK – Č

verzija 9_2023

Č, č

čaji, čakavci

ki govoru čakavski dijalekat –> čakavski

Čajta – Schachendorf – Csajta

U bortanskom kotaru, istočno od Borte. U sridnjem vijeku nimška s ug. manjinom, Hrvati naseljeni u 16. st., vizitacija 1697. govori već o hrv. selu. Gospošćina –> Batthány, crikva Sv. Martina. 1971. skupasložena –> Vincjetom a 1996. razdružene. Većinsko hrv. selo.

L: J, GHA, 1434-145; Breu, 88; NWSt, 101

čakavski dijalekat, čakavsko narječje,

naziv po upitnoj zamjenici ča? Govori se u sridnjem i sjevernom Gr. s ove i one strani granice, kot i u Slovačkoj i Moravskoj. Porijeklom je ono iz Hrvatske iz primorskih krajev, kamo se je potisnulo za vrime turskih bojev. Do tih bojev se je govorilo čakavski na sjeveru do Kupe i Save, a na istoku do Une i Cetine, na zapadu do talijanske granice. Karakteristike gh. čakavskoga govora je obdjelao Gerhard –> Neweklowsky.

Čakavska Katedra,

u Šopronu 2019. Čuvanje i jačanje hrvatske kulture u Madjarskoj. (Program u 9 toč.).

Čakavski sabor,

kulturna manifestacija u Žminu/Istra od 1983. Osnivač Zvane –> Črnja. Prikupljanje čakavske riči iz Istre, Primorja, otokov Dalmacije ali istotako i iz Gradišća. Diozimatelji Augustin –> Blazović, Nikola –> Benčić, Ivo –> Sučić, …

ČAPLOVIĆ/Csaplovics, Jan/János/Johann, pravnik, upravitelj gospodarstva, etnolog

(*Horné Príbelce, 21.09.1780. – †Beč, 29.05.1847., H, SK). Na početku djela kot pravnik po Slovačkoj/Gornjoj Ugarskoj, od 1809. je u Pakracu u Slavoniji sekretar grčko-kat. crikve, od 1813. zaposlen kot upravitelj gospodarsva kod grofa Filipa Schönborna, nastani se u Beču kade i umre. Pisao je pjesme u slovačkom jeziku, rasprave na latinskom, ugarskom i nimškom. Suprotstavljao se je madjarizaciji. Značajna su mu etnološka djela. Za djelo o zapadnougarski Hrvati je stajao u vezi sa Šimonom –> Palatinom.

DJ: Topograph.-statist. Archiv des Königreiches Ungern, Wien 1821, 2 sv.; Croaten und Wenden in Ungern, Pressburg 1828; Gemälde von Ungern I.+II, Pesth 1829; Der Sprachkampf in Ungarn, Zagreb 1814; Ueber Ungarn Magyarisirung, Wien 1814; Slavonien und zum Theil Croatien, Pesth 1819, Ethnographische Erklärung der von Oberstlieutnant Heimbacher gezeichnete und in Kupferstichen herausgegebenen 78 ung. Trachten Pannoniens Bewohner in ihren volkstümlichen Trachten, Wien 1820; Slowenské werse, Pest 1822.

L: HL 208; SZJ II, 175-179; ÚMIL 377;

čaranje, črna magija,

je natprirodna moć pojedincev, većinom žen, na kvar ljudi i živin. Počinitelje zovemo –> viška ili višac, u neki krajina i coprnica, coprac i bosorka. U 17. i 18. st. se prirodne katastrofe i nesriće čudakrat tumačile čaranjem ili zaviškanjem i zato je je i pravosudje počelo tirati. Iz toga vrimena su zloglasni viškinji procesi. Skoro u svakom selu se je vjerovalo u zlonamjerno čaranje. Poznati su nam procesi iz Uzlopa protiv –> Tergovchicha de Monte Petri. Ta fenomen moramo gledati u odnosu dobrih i zlih sil, čaranja i vračenja/vraćenja. U pozadini je bila nenavidnost, pohlepnost, konflikti. Danas se to sve tumači u iskanju krivca u društvu. Iz procesni aktov se more doznati, da je čaranje pojerbano, upućenje ili naučeno. Za timi procesi stoju nadmoćni duhi iz prirode, demoni ili sam zali. Duhi, viške imaju sposobnost letenja i se redovito sastajali po subote (sabate) na mulatšag, veselu zabavu, a po ki put su zeli i čisto jednostavne ljude sobom. Znaju se preobraziti u životinje.

L: MML I, 420-422; HL II, 654

Čarman/Csarmann, Mate, učitelj, narodni pisac

(*Celindof, 07.02.1915. – †Shlobin, RU, 14.12.1943., A)

Školu je započeo u tehničkoj školi u Bečkom Novom Mjestu, zadnji razred u učiteljskoj školi. Učitelj u Šuševu, Bajngrobu i Malternu u Štajerskoj. Tajnik HKD za vrime boja. Poručnik i komandant u Rusiji. Doprinosi u HN i kalendaru.

L: KG 1946, 91; HN 1984/(20-01.), 2

časopisi,

serijske publikacije naminjene čitateljem posebnih interesov. Prvi za gr.H. su Knjižnica za seljačke ljude, 1891.-1892., tiskan u Nežideru, urednik Miho Naković

Dvotočka, časopis za mlade, uredniki školri iz pojedinih gimnazijov, more biti i pod drugim, posebnim naslovom gimnazije, npr. Paneks, HKD, Gornja Pulja 1998, 2007 (Želj.)

Glas, HAK, 1957-1963

Glazbeni misečnik, 1949-1950, ur. Ivan Vukoviç

Informativni vjesnik, Željezno 1968-1972, ur. Konrad Meršić

Katoličanski Ljudski Savez, 1927.-1941, ur. Anton Grubić,Ignac Horvat, Štefan Dobrović

Kipi, Pervane-Željezno, ur. Anton Šatoviç

Kolo, Pervane, 1966, ur. Anton Šatović

Kolomije, Pervane 1965-1966, ur. Anton Šatović

Marija, Nikištrof, 1979, ur. Joško Palković

Mlado Gradišće, Željezno 1966-1968, ur. Nikola Benčić

Minimulti, za ošk. dicu, od 1994. ur. Anton Berlaković, Štefan Bunjai

Naša budućnost, Željezno, 1991-, ur. Leo Stubić, Egidij Živković

Naša stara pobožnost, Nikištrof, 1982, 1984, ur. Anton Šatović

Naša zora, Željezno 1961-1962, ur. Feri Sučić

Novi glas, HAK, Beč 1969 –> po intervali se minja

Pokus, Beč-Željezno 1978-1983, ur. Petar Tyran

Preporod, Pervane 1969, ur. Anton Šatović

Put, Beč, od 1980, ur. Gabriela Novak

Vazmeno pismo gh. djakov, 1937., rp.

Vjesnik, Beč, GHKD, 1961-1962; ur. Robert Sučić

L: Novine i časopisi GH, Željezno1985

Častá Schattmanndorf – Cseszte

U 16. st. bila hrvatska manjina u selu. Asimilirano, slovakizirano u 17. st.

L: Breu, 116; NWSt. 134

Čatar/Četar – Csatár – Schilding                                                           

Nastao spojenjem Dolnjega i Gornjega Čatara 1933. – u narodu Četar, županija Vas, na obali rijeke Pinke, Gornji Čatar je u 16. st. naseljen s Hrvati a Dolnji Čatar je maloplemićko ugarsko naselje. Selo se prvi put spominje 1244., varošćanski posjed grofa –> Erdődyja.

Danas je tamo centralna manjinska škola. Crikva posvećena sv. Nikoli ali kiritof imaju na dan sv. Štefana kralja 20. augusta, filijalka –> Narde. Na crikvenoj zidi ploča „Communitas …“ slična onoj u –> Petrovom Selu.

Pred DSB imali kupališće uz Pinku, mlin i dom za mladinu. 2006. postavili spomenik na revoluciju 1956.

L: Breu, 89; WSt, 60

Čemba – Schandorf – Csém

U bortanskom kotaru, istočno od Borte, u sridnjem vijeku ug.-nim. općina, naseljeno s Hrvati u 16. st. od –> Batthyány familije. Od 1562. do 1658. protestantsko selo. Vizitacija 1697. veli čisto hrv., crikva Sv. Ana, novi grb (1998.): na žutom tri humki, tri klasi na koruni stabla. U 17. st. čisto hrv. selo. Maloplemićka obitelj Fabsits, Herić, Hompasz, Tóth, … U lozi veliki broj keltskih humkov. K Austriji priključena stoprv 10.01.1923. s Luisingom.

L: J, GHA, 13-14; Breu, 88; Jandrisevits Petar, Beiträge zur Vergangenheit Schandorfs, 1938. rp. monografija; ur. Ferdinand Mühlgaszner, Schandorf – Čemba – Csém, Großpetersdorf 1994, monografija; Balogh Ivan, Čemba prije i sada, KG 1953., 110-114.; NWSt, 102

Čenar/Csenar, Aladar/Alfred, učitelj

(*Dolnja Pulja, 27.10.1916. – †Beč, 28.09.1990., A)

OŠ u rodnom selu, GŠ u Štamperku, preparandiju je završio u Matrštofu 1937. i odmah morao u vojsku. Po boju je učitelj u Longitolju (1946.-1947.), Mučindrofu (1947.-1954), pa na Dolnjoj Pulji kot direktor sve do umirovljenja 1977. Dopisnik HN i kalendara. 1959. osnovao Tamburaški orkestar u OŠ.

DJ: 750 ljet Dolnja Pulja, Mučindrof i Pervane,1975, (sudj. F. Vančić); 400 ljet gorska kapela svetoga Donata; Kroaten im Burgenland, 1981, (sudj. Leo Stubić); Tamburica i folklor u Gradišću- Tamburizza und Folklore im Burgenland, Dolnja Pulja 1983; 100 ljet ognjobransko društvo Dolnja Pulja, Mattersburg 1985; 85 ljet farska crikva Dolnja Pulja; Das Musikwesen, in Die burgenländischen Kroaten im Wandel der Zeiten, Wien 1986, 98-195;

L: HN 1978/9, 6; HN 1986/43 ,4, HN 1990/40, 6; WSt, 89

Čenar, Albin, lodnar

(*Dolnja Pulja, 01.03.1919. – †Dolnja Pulja, 23.01.2005., A)

Utemeljitelj Tamburaškoga društva u DP (1936.,), glasoviti peljač društva po DSB. Komandant ognjogasnoga društva. Bio u jugoslavenskom ropstvu.

L: HN 1979/10, (09.03.); HN 1999/9, 13; KG 1988, 65

Čenar/Csenar, Anita, prof. hrv. jezika

(*Gornja Pulja, 12.07. 1969., A)

Študij slavistike u Beču, diplomirala 1996. Diplomsko djelo o Augustinu -> Blazoviću. Dobitnica –> Karallove nagrade. Nastavnica za hrvatski jezik u privatnoj biškupskoj gimnaziji u Željeznu. Nastavnica na Pedagoškoj visokoj školi u Željeznu. Nastavnica na Dvojezičnoj gimn. u Borti (2019.) Peljačica autorstva „mini“- knjig 2015., udata Jugović.

DJ: Das literarische Werk Augustin Blazovichs, Dipl. A., Uni. Wien 1996; urednica Gradišće kalendara 1999-2003; Život i pregled djel Augustina Blazovića, novi glas, 2001/2, 19-26

L: HN 1997/7, 11

ČENAR/ CSENAR, Christine,

DJ: Liedgut und Brauchtum in Unterpullendorf, Wien1973, dipl. dj.

ČENAR, Georg „Šurl“,

DJ: 20 ljet Hajdenjaki 1977-1997, Dolnja Pulja 1997

ČENAR, Gizela, rodj. Stajrić,profesorica

(*Šuševo, 22.04.1955., A)

Profesorica za hrv. jezik na gimn. Gornja Pulja (1988.-2020.). Peljačica tamburaškoga sastava „Panonci“ od 1994. i vokalnoga sastava „Pujanke“. Vrlo uspješna suradnja s Božom –> Potočnikom.

DJ: TOP 16 – naše najdraže – CD (2008.), Naše stare nove – CD (2018.)

Čenar/Csenar, Ivan/János, svećenik

(*Dolnja Pulja, 17.06.1857. – †Gerištof, 15.03,1916., A)

Pavin, posvećen 18.02.1881., kapelan u Dolnjoj Svetici (1881.-1883.), Velikom Borištofu (1883.-1887.), farnik u Gerištofu (1887.-1916.)., desetnik. Utemeljitelj „Junačkoga društva“, ”Šparnoga duštva“ i „Čitalnice“.

DJ: Hižni kalendar (1892-1894), skupa s Matom –> Horvathom.

L: KLjS, 1941/3, 38, FF 108; NN 1916/12, 7; NN 1916/13, 5-6

ČENAR, Jurica, pjesnik, pseudonim Senica Ivan

(*Dolnja Pulja, 25.08.1956., A)

OŠ u domaćem selu, gimn. u Gornjoj Pulji kade mu prof. Vladimir –> Vuković budi interes za novije moderno austrijsko pjesničtvo. Urednik klupskoga časopisa –> novoga glasa, sudjelač kod hrv. redakcije ORF Gradišće, kulturna književna nagrada grad. ZV 1989., mnogobrojni pozivi na čitanje svojih pjesam, dobitnik –> književnoga naticanja I. Horvat 1993., inicijator CD izdanj ORF-a, suinicijator i u suurednik –> rompotanja. Od 1989. član P.E.N.-a, čitanje doma i u inozemstvu.

DJ: Kolo Slavuj, … Matrštof 1981, skupa s Klaus–> Čenarom i Petrom–> Tyranom; misi misli, 1983, pjesme; novorodjeni zec, 1985, povidajka; mi svi, 1993, pjesme; Svojemu svoj, 1993, proza; Književnost gradišćanskih Hrvatov med dvimi stolci, KG 1993, 34-40; 15 ljet hrvatski program u ORF-u Eisenstadt, GH 1994, 73-76; Vidovinka CD, 1995.; Dobro, 1997, CD; Die Burgenländischen Kroaten von der Zersplitterung zur Vereinigung, in Hart an der Grenze, Wien 1992, 91-102; Dugo čekani i dugo pisani veliki roman ČEŽNJA, novi glas 2001/2, 46-50; Posvete, 2006; ur. Djuro Vidmarović, Jurica Čenar hrvatski pjesniki iz Gradišća, Split 2015.; brojium da; 2023.

L: HN 1996/34, 13; HN 2006/33-34, 18; MI 1983/6, 11

ČENAR, Klaus, činovnik

(*Dolnja Pulja, 19.12.1951., – †Dolnja Pulja, 30.10.2022., nA)

OŠ u rodnom selu, Terezijanumsku akademija u Beču (1970.), študira ekonomiju na sveučilišću u Beču, ima funkciju u odboru –> HŠtD, od 1975. predsjednik –> Kolo-Slavuja, činovnik grad. ZV.

DJ: Kolo-Slavuj, … Matrštof 1981., skupa s Juricom –> Čenarom i Petrom –> Tyranom

L: KG 1988, 69

ČENAR/CSENAR, Luka

DJ: Leteći krumpiri u svemiru, KG 2005, 81-82

ČENAR, Ljubica,

(*Dolnja Pulja, 1984. A)

Študij elementarne muzičke pedagogije u Beču (2010.). Dobila višu muzičku izobrazbu u Beču, sponzija 2010. Diozimateljca na naticanju LINAK 2002., pjesme u n.g., HN i KG. 

DJ: Umjetničke emocije – kreativna prikazanja, Beč 2010.

L: NG 2007/1, 36-37; HN 2010/49, 12

ČENAR/CSENAR, Manfred

(*)

Aktivan član HGKD i Centra u Beču.

DJ: Überlegungen für ein interkulturelles Gewerbegymnasium im mittleren Burgenland, u Bildungssprache – Muttersprache, 44-48. Praktischer Lösungsvorschlag am Beispiel eines „Interkulturellen Gewerbegymnasiums, für das mittlere Burgenland, Bildungssprache-Muttersprache, Konzepte -Konflikte, Wien 1990, 46-50; Die bgld. Kroaten im Lichte der Forschung, Eisenstadt 1993, ZIGH;

L: HN 2010/33, 1

ČENAR, Mariška, socijalna djelačica

(*Dolnja Pulja, 08.09.1919., A)

OŠ u rodom selu, GŠ u Štamperku, školu za domaćice u Željeznu, Od 1957. peljačica domaćega stana u dičjem selu Imst i Hinterbrühl, u mirovini od 1977.

L: KG, 1988, 66

ČENAR/CSENAR, Marijanne, učiteljica, du. Winhofer

(*Dolnja Pulja, 01.11.1951., A)

DJ: Methode der Schreib-Lese-Unterrichtes nach Prof. dr. Vajnaht, Eisenstadt, 1972, dipl. dj., PA

ČENAR/Csenar- Schuster, Agnjica

(*Uzlop, 1961., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu, sveučilišće, tumački fakultet u Beču (1991.), slobodna tumačica i prevoditeljica, predsjednica –> ZIGH-a (1997.), urednica GK, sudjelačica kod HN, urednica priloga u HN, jedno vrime uredjivala i novi glas, Glasilo HKD-a, pjesme po novina i kalendaru.

DJ: Konzerviranje ili napredak gh jezika, rp; ur. dičjih knjig: Mali Dino (1995), Božićna zvijezda, (1995), Pfister Marcus, Šarica, Eisenstadt 1995, HKD; Pfister Marcus, Šarica na pomć, Eisenstadt 1995, HKD; Pfister Marcus, Mali Dino, Eisenstadt 1995, HKD; Pfister Marcus, Božićna zvijezda, Eisenstadt 1995, HKD; Translationswissenschaftliche Überlegungen zum Burgenlandkroatischen und eine Evaluierung des Übersetzungswörterbuches für das Sprachenpaar Deutsch- Burgenlandkroatisch, Wien 2011, Sem. Arb; Bijele lilije, pjesm, rp. do 2003.

L: HN 1991/36, 15

ČENČIĆ/CSENCSICS, Tina Maria

(*Čemba, A)

DJ: Antisemitisches Gedankengut in den Werken der burgenländisch-kroatischen Literaten Mate Meršić-Miloradić und Peter Jandrisevits, Wien 2003., Dipl. Arb.

Čepreg – Csepreg – Tschapring

Za vrime Tomaša –> Nádasdyja znatan protestantski grad sa znamenitom školom i gospodarstveni centar. Za vrime –> Bocskayevog ustanka jako stradao. Ljeta 1880. je bilo 168 Hrvatov u varošu. U grad su se naselili hrvatski –> Jankovichi i Sedeniki. U novije vrime znatna gr.-hrv. manjina s kulturnim programom u gradu.

L: Breu 101, 178; HG, 2008/13, 10

Čepreška sinoda/kolokvij –> kolokvij u Čepregu

ČERGIĆ/Csergits/TSERGITS, Simon, svećenik

(*Hrvatska Nadalja, 26.10.1765. – †Temerje, 06.12.1806., H)

Teologiju je završio u Požonu 1790., kapelan je bio u Belatincu. Farnik u Dolinci/Nagydolányu, Gornja Lendava/Felsőlendva, a od 1803. temerdski farnik. Pjesme u ugarskom jeziku mu se pojavile u „Helikoni Virágok“.

DJ: Nagyméltoságu felsőszopori Szily János halálát keserő versek, Szombathely 1799; Gyászoló versek, melyekkel gróf Eszterházy P. László pécsi püspök Mohácson november 7-én történ halálát siratja, (Beč) 1800.; Batthyány József kardinális emlékére írt vers, 1799, Kazinczy Ferenc levelezése, I. sv.; Az ezer hét száz kilentczven hetedik Esztendő bélin Generális Insurectiónak Historiája, 1798; Bárotzi Sándorhoz, Helikoni Virágok, 1791, 37-38

L: G II, 338, III, 59; SzJ, II, 306.

Čermak, Franc, pseudonim za Franjo –> Šebela

ČERNÍK, J

DJ: Pojednanije o piesnach z Horvetského Gróbu po stránke hudobnej, in Podunajská dedina …, Bratislava 1925. 360-364;

Červený Kameň – Bibersburg,

gospošćina u južnoj Slovačkoj. Kolonizaciju su započeli –> Fuggeri (1535.-1583.), nastavili –> Pálffy (Nikolaus). Njoj pripadaju Aprendorf: Fencheldorf (Fancel); Golthspan (Klčovany); Joachimstal (Borová, 1589.); Lanendorf (Dlhá); Lattingdorf; Naydorff; Pudmeritz (Budmerice); Sank Joannes-Dorf (Dubová, 1590.); Schatmannsdorf (Častá); Schenaw (1588.); Selpycz (Šelpice); Wynczensky. Pálffyjev upravitelj piše za Hrvate «beses Volk».

L: Breu 114-115, Ku 1998.

Česno –> Schützen am Gebirge

Četar –> Čatar

Čista srijeda –> Pepelnica

Čištrof –> Witzelsdorf

čitanka (štanka),

školska knjiga za učenje jezika i razvijanje usmenoga i pismenoga izražavanja školara. Prve čitanke su bile vjerskoga sadržaja, kasnije prevodjene iz stranih jezikov, pri nas nimški, ugarski, književno hrvatski. Čitanka je drugi stupanj u učenju jezika, prvi stupanj su bile –> početnice ili –> šlabikari. MMst. svidoči ali da su pred tim bile zidne table sa slovami i šlabikovanjem.

Prva naša čitanka se je pojavila od Gašpara –> Glavanića 1860. Pod naslovom Štanka.

L: HL I, 216

čitaonica,

na početku su to bili klubi, društva, skupno druženje, kade su se skupno čitale novine ili knjige. Med gr.H. poznamo čitalnica u Velikom Borištofu od Martina –> Meršića st. i od Ivana –> Čenara u Gerištofu i drugi sridnjogradišćanski seli. Danas postoju po općina knjižnice sa sličnim zadatkom, najpoznatije su u Filežu i Mjenovu.

L: Martin Meršić st. Spominki, Željezno 1993, 265

Čizmazija/Csizmazia, Franc, učitelj, novinar

(*Židan, 14.04.1889. – †Željezno, 03.03.1969., H, A)

Školovanje u rodnom selu i Kisegu, učiteljsku školu u Peticrikva. Od 1909. učitelj u Bonyhád-Varasdu (Tolna), Veliki Borištof (1910.), Sabara (1911.-1914.), vojna služba do 1916., kada zbog bolesti ponovno preuzme svoje mjesto u Sabari. Od 1919. se angažira za priključenje k Austriji pri „Ödenburger Heimatdienstu“. Urednik novin „Novi Glasi“ (1921.-1922.) za propagandu priključenja. Disciplinarni postupak zbog ponašanja za vrime Ugarske Sovjetske Republike. Poslije priključenja se priključi kršćanskosocijalnoj liniji, zbog čega je otpušćen iz uredničtva novin i poslan na učiteljsku službu u Pandrof, u državnu školu (1922.-1925.), bio sudjelač Slovnice 1924., Štikapron kot direktor (1925-1930.) pak služba u zemaljskom školstvu, od 1038. dodiljen grad. Zemaljskom poglavarstvu kot prevoditelj za –> „Volkstumstelle“ (1938.1943.), do 1945. „Landratu“, kade pelja odilenje za obiteljske potpore. Umirovljen 1948.

DJ: ur. Novi Glasi, Beč 1921. ukupno 6 br.; urednik Naš Hrvatski kalendar 1924. 1925.; Koljnofčani zbudite se, Sopron 1921???, letak; Hrvatska braća, Šopron 1921, letak

L: Fodor Henrik, Vasi kiskönyvtár, 37; Tobler Feliks, Franjo Čizmazija (1889-1969), KG 1981, 53-58; HN 1925/16, 3

ČizmiĆ, Ivan, povjesničar

(*Zadvarje,28.08.1934. –†Zagreb, 09. 01. 2022., HR)

Diplomirao i doktorirao na zagrebačkom filozofskom fakultetu (1973.). Sudjelač Matice iseljenika Hrvatske. Znanstveno istraživao hrv. iseljeničtvo, tako i gr.H. u SAD-u, Australiji i Novom Zelandu. Sudjelač monografije Iseljena Hrvatska (2006.) i Leksikona za iseljeničtvo (2014.).

DJ: Iseljavanje gr. Hrvata u SAD, u Gradišćanski Hrvati 1533-1983, Zagreb 1984, 25-30; Iseljena Hrvatska, Zagreb 2005; Leksikon iseljeništva…, Zagreb 2015.

L: HL I/218, HN 2006/26, 5.

Član 7 § –> Državni ugovor

U austrijskom Državnom ugovoru ljeta 1955. se član ili § 7 bavi pravom u posebnom imenovanju koruški Slovencev i gradišćanskih Hrvatov. Ta član je na ustavnom rangu. U njemu se precizira ravnopravnost s drugimi austrijskimi državljani, pravo na organiziranje, organizacije, slobodno sastajanje i štampu (tisak). Nadalje se govori o elementarnoj školskoj nastavi u maternjem jeziku i o odredjenom broju vlastiti sridnjih škol sa svojim školskim nadzorničtvom. U upravi se govori o hrvatskom jeziku kot ravnopravnom službenom jeziku i osiguraju dvojezični natpisi u odgovarajući upravni kotari i seli. Zabranjuje se djelovanaje društav, ka tiraju asimilaciju i djelaju proti egzistencijalnih potriboć manjin u Austriji.

L: Stourzh, Staatvertrag, 57-62; Schreiner, 289-290

ČOVIĆ, Danilo,

(1914.-2000.)

DJ: Među Hrvatima u Gradišću – …, MI 1967/3

ČRIP – folklorna grupa u –> Devinskom Novom Selu.

Črljena Hrvatska,

lat. Croatia Rubea, kod starih piscev južna Hrvatska od Kotora prema Albaniji. Drži se, da je to opozicijski naziv prema –> Bijeloj Hrvatskoj na sjeveru.

L: HL I, 203

črna hiža,

u staroj paorskoj hižnoj kulturi središnji prostor, med prednjom i zadnjom hižom. Većinom otvorenim ognjišćem u sredini i svodom, ki je bio črn od dima, od čega i ime. Pod svodom se je kadilo meso. Po DSB tokom modernizacije seljačkih hiž je nestala i črna hiža. Umjetnički prikaz od Rudolfa –> Klaudusa.

Črnja, Zvane, književnik

(*Žminj, 08.10.1920. – †Zagreb, 26.02.1991., HR)

U mladi ljeti se je priključio partizanskomu pokretu. U Zagrebu je študirao pravo, a poslije dao se je u književnost. 1969. je osnovao „Čakavski sabor“, unutar koga je izgradio dobre veze i gr.H. i omogućio izdanje monografije „Gradišćanski Hrvati“ i MMml. „Znameniti i zaslužni GH“,

DJ: „Gradišćanska jačka“, Vjesnik,1979 (23. studenog); Kulturna historija Hrvatske, Zagreb 1964; Hrvatski Don Kihoti, 1971; Ein Barde der Burgenlandkroaten, Most, Croatian Literature Rewiew, Zagreb 1980/1-2, 103-104, „In tyrannos“ na gradišćanski način, Vjesnik, Zagreb 1979, (23.10), 12

L: HL I/220; HN 2001/13, 12

ČUKOVIĆ/CSUKOVITS, Hildegard, ud. Nagy

(*Lanžer, 14.09.1928. – †Gornja Pulja, 29.08.2018., A)

DJ: Die Besiedlung meines Schulortes (Neuberg), seine siedlungsgeschichtliche Innenstruktur und das Schicksal der Siedler im Rahmen des allgemeinen historischen Geschehens, Neuberg (Güssing), 1951, Dipl. Arb.

ČUKOVIĆ, Ivan, svećenik, pisac

(*Gerištof, 11.05.1865. – †Velikovec/Völkermarkt, 11.09.1944., A)

Študira u sjemenišću u Juri (1886.-1890.), kapelan: Markt St. Martin, pristupi lazaristom, ke napusti i dojde karmelitankam u Sopronbánfalva. 1919. se priključi gibanju za Austriju, dojde u sukob s Martinom –> Meršićem st., dobene zaposlenje kod Grad. Zemaljske vlade u Sauerbrunnu/Kiseloj Vodi kot odgovorni za školska pitanja. Za školu propagira širokogrudan program kojega ali učitelji potkopaju. Dojde za farnika u Neufeld i Štikapron, odakle pobigne 1929. zbog konflikta sa socijaldemokrati i Franjom –> Čizmazijem u Korušku, u Velikovec, kade i umre za vrime boja. Martin Meršić st. ga apostrofira kot jedan od naših najdarovitijih i najboljih književnikov. Bavio se je i mehanikom i elektronikom. Imao nekoliko malih patentov: električni akumulator, stalka za držanje kitic, obraćanje stranic pri orgulanju.

DJ: Levelek öcsémhez az önképzésről, Székesfehérvár 1890, Sopron 1891; Pilj blažene divice Marie, iliti Neprijatelj Bogorodice, Münchenn, b.lj, pri Karolu-Augusto Seyfriedu i com; Žitak i smrt blaženoga mučenika Ivana Gabriela Perboar-a, …, München 1894, 1897; Štacia za kotrige oltarskoga bratinstva, Šopron 1894; Dva dari Jezuša ter Marie na obrambu kršćanskoga ljuctva, München, oko 1895; Žitak svetih, III. dio, Grac 1897; Žitak i smrt Vincenza Pavlanskoga, Gradci 1897; Črljeni škapular, Graz 1898; Čudnovata medalja, Graz 1898; Nekoliko ljubeznih ričih na naše ministrante, Ljubljana 1898; Narodne molitve, 1898; Vsakidanja hrana, Graz 1898, 1902; Kršćansko-katoličansko Cvetje, Ljubljana1898, 1899, 1910, Šopron 1912, 1922, Kiseg 1944; Pobožnost k Božanskomu Srcu Jezuša, Graz 1898, 1904; ; Najlipše djundje kršćanskoga srca, Ljubljana 1899; ; Pobožnost za lipi Marijin misec Majuš, Gradci 1899, Kiseg 1906, Niuzalj 1931; Posluhni: ča bi ti bilo dobro i znan potribno, U Ljubljani 1899; Hodi u purgatorijum; Misionarsko pismo hrvatskoj mladini za osnivanje katoličanskih mladinskih društav; Kratko podučenje zvrhu Marijinih Očenašev, Grac 1899; Najlipše djundje kršćanskoga srca, U Ljubljani 1899; Pismo misijonara na našu hrvacku mladinu Gradci 1899; Spominak na prvo pričešćanje, Gradci 1899; Zercalo društva Marijanske dice: Tovaruštvo Marijanskoga pomirenja, Juri 1902; Hodi u purgatorium, Jura 1902; Tovaruštvo Marijanskoga pomirenja u Wilteni, Juri 1902; A gyakoribb szent áldozásról, Györ 1902; A keresztények legsszebb gyöngye, Györ 1902; Életlevelek az igazán keresztény lélek számára, Budapest 1902; Emléksorok a szentmiséről, Györ 1902; Isten nevét hiába ne vegyedd. Györ 1902; Néhány szívélyes szó a keresztény házasulandokhoz es hitvestársakhoz, Jura 1902, Budapest 1902; Mire lehetne szükséged, Györ 1902, Budapest 1903; Tagsági könyvecske a keresztéeny kat. családoapák vallásos társulatának tagjai számára, Györ 1902; Tagsági könyvecske a keresztény kat. hajadonok vallásos társulatának tagjai számára, Györ 1902; Nedilja polag jezuita Tóth, Budapešti 1903; Májusi ájtatosság könyvecskéje, Budapest 1903; A mi papjaink, Budapest 1903; Hogyan kell ájtatossan minisztrálni, Budapest 1903; Segitö könyvecske azok számára, kik jó szent gyónást, fleg jó életbeli gyónást szeretnének végezni, Budapest 1903; Rövid megemlékezé az örök igazságokról, Budapest 1903; Zrcalo društva Marijanske dice, Budapešti 1904; Litanie presvetoga serdca Jezuševoga, Jura 1904; A csodáltos éremnek története, Budapest 1904; A mi Urunk Jezusunk szentséges Szívének hónapja, Budapest 1904; A szenvedök vigasztaló, felbátoritó könvecskéje, Budapest 1904; Baylon Szent Páskálnak, a társulatok véd-szentjének életrajza, Budapest 1904; Elsö szent áldozási emlék, Budapest 1904; Male molitvene knjige za školare iz Cvetja iznete, Šopron 1905; A mi papjaink, Budapest 1905; Kármelita-apáczák intézményének rövid ismertetése, Szombathely 1905; Društvo Svetoga Mihovila Arkangjela, 1905; Jezuš i Marija prelipa zrcala kršćanskoga žitka, Željezno 1906, 1913, Šopron 1912, Kiseg 1918, 1927; Boldogságos Szűz követinek öröksége, Jura 1906; Pravila društva sv. Mihovila arkangyela, Györ 1906; Arany mise arany szív, Sopron 1910; Molitva va času boja, 1914; Pobožnost k božanskomu srcu Jezuša, Nežider 1915; Sveti Angjel čuvar, Šopron 1916, molitvenik; Svete jačke za pohodnike Marijanskih shodišćov, Šopron 1916; Töredékek a magyarországi pálosrend, föleg a wondorfi (Sopronbánfalvi) zárdában élt páloszerzetesek történetéböl, Sopron 1917; Bruchstücke aus der Geschichte des ungarländischen Paulinerordens, … Sopron 1917; Anton Szemeliker, filežki farnik mučenik kommunizma, Šopron 1919; Čudnovita dogadanja i Podilenja milošćov pri jednom Propielu va·Španjolskoj, Šopron 1921; Gemma Galgani, Šopron 1921; Nasledovanje Blažene Divice Marije, Šoproni 1921; Boldogságos Szüz Mária követése, Sopron 1921; Popišovanje sudnjega dneva polag svetoga pisma, Šopron 1921; Ča pokojni povidaju, Jura 1921; Csodáltos jelenségek a spanyolországi limpiasi feszületen, Sopron 1921; Wunderbare Ereignisse an dem Christusbilde von Limpias, Sopron 1921; Zvanariedno dite milošće, Jura 1921; Žitak sv. Nortburge, Sopron 1921; Žitak sv. Terezije, Šopron 1921; Kalendar sv. Jožefa, Šopron 1922; Vsakovrsne piesme od F. Güll i W. Hey, Beč 1922; Ja znam jur štati, Beč 1922; Doma i vani, Sopron 1922; Spominak na svete Missie, Grac 1926;

Svečevanja dana, Gradci (b. Lj.); Očuvaj svoju dušu, Gradci (b. lj.); Zvanaredno dite milošće, Sopron (b. lj.); Kako star si ti?, Graz (b. lj.); Páli szent Vince élete;???; Pilj blažene divice Marije, München, (b.lj.; Szeplötelen fogantatás érmecskéjenek története, (b.lj.); Svečevanje dana, Grac (b.lj.); Vezérkönyv az irgalmas növérek vezetése alatt álló Máriagyerekek számára, (b.lj.);

Urednik: Gradiški Kalendar sv. Jožefa za 1923. ljeto;

rukopisi: Početnica, 1922; Vienac jedno- i dvoglasnih jačak,1922; Robinson, 1922; Prva nimška vježbenica, 1923; Slovnica i pismovnik, 1923;

L: HN 1940/30, 2; KG 1946, 87-88; MI 1984/lipanj, 26; NB, U spomen Ivanu Čukoviću, HN 1994/39, 7; KG 2005, 55- 62

ČULIĆ, Paulina –> Žulić

ČULIĆ, Vjekoslav, svećenik

(*Split, 17.04.1937. – †Beč. 15 02.2003., HR, A)

Zaredjen u Splitu 18.10.1959. Od 1969.-1978. farnik u –> Bijelom Selu.

DJ: Naše molitve − Unsere Gebete, Bijelo Selo-Pama 1974.

Čunovo – Čunovo – Dunacsúny – Sandorff

Hrvatsko i nimško selo u Slovačkoj, naseljeno s Hrvati sredinom 16. st. jugoistočno od Bratislave na desnoj strani Dunaja. Do 1971. samostalno, pa priključeno velikoj općini Bratislavi. Službenih hrv. natpisov u SK nima. Do 1947. je selo pripadalo Ugarskoj. Uz Hrvate je bio veliki broj Nimac u selu. Danas je pod peljanjem dra Jive Maásza –>Tamburaši Čunovo. Popisa narodnosti od 1950. do 1991. nije bilo.

Crikva je posvećena sv. Mihovilu, na cimitoru i hrv. natpisi.

L JH, GHM i HSK, 232-239; WST 129

Čunovski bećari,

tamburaško društvo u Čunovu, peljač Ivo Maász.

čuž, čužd,

od riči tudji/tuđi, tuđa, tuđe, sveslav. i praslav. *tįudįo > *tudįo = stranjski, forma čužd, u starosrpskom od 13. st. kot i u ruskom i ukrajinskom. Spodobne riči su: Teuta (ilirski), Tót (ug.), Teutones (germ.). U novom. der Tschusch = Ausländer (österr., abwertend), Gastarbeiter aus Yu.

Skok, III, 519

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert