Handbuch der BK – C

verzija 9_2023

C, c

Cahnov Hohenau,

po svemu se oko 1579. ljeta se naselilo nekoliko familijov u selo, ke familije su se friško asimilirale. Početkom 20. st. su se sve narodnosti priznale za nimško.

L: WSt. 34

Cajla – Zeil,

danas dio −> Pezinoka, imala hrv. manjinu do 18. st., ko se je u 19. st. asimiliralo, germanizirano i slovakizirano.

L: WSt, 133

CANISIUS, Peter/Petrus, SJ, svećenik,

pisali su ga i kot Kanisius, Kanijs, Kannis

(*Nimwegen, 08.05.1521., NL? – †Freiburg, 21.12.1597., CH),

svetac, crikveni učitelj, pisac vjerskih knjig, prvi nim. jezuit, nazočnik na Tridentskom koncilu, sveuč. prof. u Ingolstadtu, prodikač u Beču, 1555. Upravitelj Dijeceze Beč. Za priručnu upotribu je 1556. priredio Cathechismus minimus. Po Tridentskom koncilu je izdao mjerodavni katekizam našega prostora Summa doctrinae christianae, Beč 1559., kot odgovor na učenje Luthera, po kom su se redili svi narodi sridnjoeuropskoga prostora, tako i gr.H. Već za njegovoga života se je pojavio oko 200x. Zadnja svoja ljeta je prebavio u Freiburgu/CH. 1869. su ga proglasili blaženim, 1925. svetim i crikvenim učiteljem, pak po Bonifacu drugim učiteljem Nimac.

L: Lexikon f. Theologie und Kirche, 1995

CAR, Zvonko, kipar

(*Crikvenica, 04.02.1913. – †Crikvenica, 13.11.1982., HR)

Kiparstvo študirao na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Uz mnogobrojne skulpture u Opatiji „Divojka s galebom“ i „Madona“ pred crikvom, načinjio poprsje dobročiniteljice Ane −> Gutdeutsch u Pandrofa, ko stoji u farskom domu.

L: HN 1972/47, 5; HL I, 181

CARIĆ, Mate, dopisnik novin

(*Rasporak, 04.02.1905. – †Beč, 18.02.1940., A)

Maturirao u tehničkoj školi u Beču, dopisnik HN i „Malih crikvenih i školskih novin“, sudjelovao u kalendari.

L: HN 1940/9, 3; D.L mu je poklonio pjesmu „Mati Cariću“ HN1940/9, 3

CEBIĆ, Dario, muzičar

(*Zagreb)

U Zagrebu pohadjao muzičku školu Vatroslav Lisinski, završio 2012. Študirao i u Gracu. Zaposlen na Franz Schubert konzervatoriju u Beču. „Artist of the Year“ 2014.

DJ: Die Entwicklung des Tamburizzaspiels in Kroatien und Österreich, Wien 2015, Mus. Diss.; Sinfonija Misticana.

L: HN 2015/13, 4

CECELIĆ –> Biric

CELIĆ, Stela,

DJ: Gradišćanski Hrvati i mi, dramolet, 1933, Obzoru, 11.05.1933., 3

Celindof – Zillingtal – Völgyfalva, A

Zapadno od Željezna. Nastanjen od prahistoričnoga vrimena, znamenito avarsko groblje u blizini sela, prvi put se spominje 1271. kot Cylygental. Hrvati su naseljeni tokom 16. st., gospošćina Mattersdorf i Esterházy. Od 1971. do 1991. skupa sa Štikapronom, 1991. razdiljeni. Idol „Cilika“ iz kamenoga doba.

L: J, GHA, 84-85; HN 2015/42, 20

celovnjak,

je seljak punom sesijom/paorijom, ka je jednoj obitelji osigurala potpunu egzistenciju. Celovnjaki su imali po seli posebna prava prema drugi. Med gr.H. su bili rijetki, ar su posjed dobili samo za posebne zasluge od svojih gospodarov. U južnom Gr. su je zvali „šemberi“. Takov celovnjak je bio Wyhyatschtysch de Zelina u Novom Selu, Bučić/Butschitsch 1524. od kralja Ferdinanda, Miočić u Kalištrofu, Kersnarić u Rasporku, Sladović i Zajčić kod Batthányijev.

L: Vera Zimányi, Die bäuerlichen Unterschicht (Söllner, Kleinhäuser, Tagelöhner), Wiss. Arb. Aus dem Bgld., 1986, Heft 73,

Celje – Maria Zell,

marijansko hodočasno mjesto u Štajerskoj, poznato kot Magna matere Austriae i Hungariae. Neprekinuti postanak od 12. st. kad je na tom mjestu bila cela od Sv. Lambrechta. Hodočasno mjesto od početka 14. st. kada svitski sudi odredjuju hodočašćenje za pokajnički put. Uz celu su vezane mnogobrojne legende, jedna od njih je ona od Ludviga Velikoga, ugarskoga kralja, darovatelja, u svetoštefanskoj zemlji bila jako proširena. Milostivna kapela se je izgradila nad sridnjovjekovnom celom 1690. ljeta. Baziliku nad kapelom je izgradio Johann Bernhard Fischer v. Erlach 1703. Cesar Josip II. je ukinuo sve privilege uz crikvu. 1901. je nastala „basilika minor“. Za zapadnougarske Hrvate, danas gr. H. hodočasna crikva od 17. st., a po priključenju k Austriji od 1923. glavno mjesto shodišćev. U ljetu 2007. jubilarna izložba pod naslovom „Veliko i malo Celje“ u Sambotelu, postavljena od Šandora −> Horvata.

Med gr. Hrvati jako obljubljena −> Putujuća Celjanska Marija, ku je utemeljio Martin −> Meršić ml. po jubilarnom 1974. ljetu.

L: KG 1953, 95-102; Stefan Raimann, DasWallfahrtwesen de burgenländischen Kroaten. BENUA 1996; wiki

Centar –> Hrvatski centar u Beču, III. Schwindgase 14

cenzura,

nadzor nad javni nazvišćenji, njevi proizvodjači i širitelji, da bi se odstranilo sve nepoželjno iz teksta. Med gr.H. su se sva crikvena izdanja pojavila tako. Za vrime DSB je tzv. –> Volksstumstelle kontrolirala hrvatska izdanja. Po drugom svitskom boju su sve kazališne predstave od 1945. do 1955. morale imati pečat sovjetske cenzure. Jandre −> Prikosović je cenzurirao Miloradićeve pjeme., itd, itd. …

L: HL I, 185-86

Charvátská Nová Ves – Oberthemenau − Nova Ves

Danas predvaroš Breclava. U prvi spominki se spominje kot Oberkrabaten/Oberkrabatendorf, pusto naselje od 1530. naseljavaju Hrvati. Od 19. st. postoji ali samo hrv. manjina, čehizirano, slovakizirano.

L: Breu 134; WSt. 38

CHERNEL obitelj,

stara, razgranata ug.-hrv. familija. Od 16. st. su u Željezanskoj županiji, od druge polovice 18. st. i gospodari −> Temerje. Uz poznate političare i upravljače županije i povjesničari, kot Kálmán, ki piše monografiju Kisega ili ornitolog István. Pronajden hrv. rukopisni rječnik iz 1833. lj. “Rani gradišćanskohrvatsko ugarski rječnik” Željezno 1999., pronašao i publicirao Šandor –> Horvath.

L: Balogh Gyula, Szluha Márton, Vas vármegye nemes családjai, Budapest 1999.,

CHLUP, J.

DJ: Zmeny etnického povedomia v prímeskej obci Bratyslavy Čunovo, Slovensky národopis 1985/33, 223-227.

Chorvatanka,

pjevački zbor u –> Hrv. Grobu.

Chorvátsky Grob –> Hrvatski Grob

Christlichsoziale Partei Österreichs = Kršćanskosocijalna stranka Austrije, osnovana 1888. Razvila se je iz austrijskoga katolicizma na osnovi idejov Karla Vogelsanga. Masovna partija je nastala pod Karlom Luegerom (†1910), najjača partija u Reichsratu. Po priključenju zapadnoug. teritorija k Austriji se i u Gr. počela organizirati stranka i osnovala 1922., ka je med gh. farniki, učitelji i seljaki našla veliki odziv. Na čelu kršćanskosocijalnoga gibanja je na početku stajao Martin −> Meršić st. od koga pak Lovre −> Karall preuzme peljanje sve do njegove smrti.

L: August Ernst, Geschichte des Burgenlandes, Wien 1987

Cigani,

nomadski, putujući narod, porijeklom iz Indije. Pred Turki su došli sve do sridnje i sjeverne Europe. U našoj krajini su se pojavili u 15. st. Bavili su se različnimi zanimanji, obdjelivali metal i drivo, bili trgovci i muzikaši, neki su bili i zemljodjelci. Za vrime turskih bojev je obadvi strani upotribljavaju kot špijune i nositelje visti. Od 18. st. su je pokušavali integrirati, naseliti i po seli pozivali na gmajnske službe ali prez većega uspjeha. Pretpostavlja se, da je na teritoriju današnjega Gr. krajem 18. st. bilo oko 450 do 500 Ciganov, oko 1880. 1000, 1910. 3000. Po priključenju Gr. k A. su 1925. daktilokopirali 5480 peršonov, polovica mladja od 14. ljet. Opća brojidba 1934. je dala 6507 peršon. Za vrime −> nacionalsocijalizma do krajnje mjere diskriminirani. Najveći dio otprimljen u KZ, najprije u užoj domovini kot npr. Lakimpuh (spomenik), odatle u velike logore Mauthausen, Dachau, Buchenwald, Sachsenhausen, Ravensbrück, Lódz. Po DSB se već nisu registrirali kot posebna narodna manjina, zbog čega nimamo brojev. Zbog diskriminiranog naziva Cigan, Ciganin su se sami počeli zvati Rom, Roma (znači človik) i Sinti (po nim. od Sinto i znači Cigan nimškoga roda = deutschstämmig). U mnogobrojni hrvatski seli imali pojedinačpno stanje ili bile male naseljene kolonije zvana sela.

L: Claudia Mayerhofer, Dorfzigeuner, Wien 1988; MML II, 34-37

CiklešSigless – Siklósd

Zapadno od Matrštofa. Prvi put se spominje kot Sykels 1325. Turki je opustošili 1529. i 1532. ljeta, potom popunjeno s Hrvati, filijala Kreništofa, −> Svetice na ledini/pusti, samostalna fara od 1807. od kada se je borilo za prednosti jezikov: nim. ili hrv., ke borbe su znale biti i vrlo grube (1817.), akoprem su Hrvati bili u većini, od 1971. do 1991. skupa s Kreništofom, visoki stupanj germanizacije.

L: J, GHA, 99; monogtafija; WSt 81

Cikljin – Zicken – Cziklin

Cikljinov imamo tri: Hrvatski Cikljin = Spitzzicken – Oláhcziklin, je hrvatski, Eisenzicken – Nimški Cikljin = Vasszék je većinom nimški i Mali Cikljin – Kleinzicken –, novoosnovano naselje u 16. st. od Hrvatov u hataru Kotezickena. Nimški dio je srednjovjekovno selo i imao od 16. st. hrv. manjinu. Hrvatski Cikljin su naselili −> Vlahi, zapravo skupno vlaško pleme. Oni su 1614. skupa s –> Podgorjem dostali od –> Erdődyja potvrdjeno –> vlaške privilege. Gospošćina –> Verešvar. Mali Cikljin vizitacija 1697. opiše kot hrvatski. Ljeta 1971. su Verešvar, Hrvatski Cikljin i Siget spojeni Rotenturmu/Verešvaru. U toj gmajni stanuju sve tri gradišćanske narodnosti.

L: Breu, 73, 75; WSt 100

Cilj 1- regija Gradišće,

posebna potpora od EU-a za gospodarstveno slabo razvijene regije. Gradišće je dobilo tu potporu po priključenju A k EU-u za razvijanje turizma, obrta, zemljodjelstva, istraživanje, čuvanje prirode i povišenje zapošljenja (2000-2006).

Cimof − Hof am Leithaberge

Općina na sjeverozapadnoj strani Lajtanske gore, nedaleko od Bruke. Po prvi put dokaženo 1208. U posjedu fam. –> Póth. Nekadašnje bavarsko naselje su u 16. st. popunili s hrv. kolonisti. U selu je 1544. farnik Sigmund Wartolowiz, ki nije znao ni nimški, ni latinski. Fara je imala znatan broj Hrvatov. U 17. st. su Hrvati imali većinu. U selu je rodjen misionar Filip −> Vesdin/Vezdin, indolog, spomenploču je dostao 1836. Od 1740. dostanu nim. farnika od kada postoju poteškoće i svadje med Nim. i Hrvati. Do 1787. imaju uz farnika još hrv. kaplana, po tom su Hrvatom i toga zeli. 1825. se evandjelje štalo još hrv. U školi se nikada nije podučavalo hrv. Tokom 20. st. se je hrv. jezik potpuno izgubio.

Poznata gotička mrtvačka lampa = Totenleuchte, na jednoj strani ima natpis: Johannes Kollonitsch de Bihatsch. 1587., germanizirano.

L: izd. Die Marktgemeinde Hof am Leithaberge im Wandel der Zeit, Hof 1998; Stjepan Krpan, U Cimofu Vezdinu na tragu, u Od Karaša do Biferna, Zagreb 1988, 227-230; Krauscher Rudolf, Au am Leithaberge, Horn 2002.

Cindrof – Siegendorf im Burgenland – Cinfalva

Istočno od Željezna, prvi put imenovan 1244. pod imenom Peresnye iz staroslav(en)skoga Presina. Danasnje ime je iz 1343. Po osobnom imenu Sigo. Bio obiteljski posjed familije Veszkényi, od sredine 15. st. Ulrich –> Grafeneck i pripada −> Landžeru, a 1738. je priključen gospošćini −> Esterházy. Turki su prilikom svojih pohodov 1529. i 1532. opustošili krajinu, zato sredinom 16. st. naseljeno s Hrvati. Već ljeta 1528. se spominje jedan Krabat u selu. Kuga je harala 1600. i 1664., a 1704. kolera, –> Bocskayevi soldati i −> kuruci opljačkali selo. U selu je farnikovao Anton −> Herić prvi gh. zastupnik u ug. parlamentu. Cukorna fabrika Konrada –> Patzenhofera. Spada med najveća gh sela Gradišća. Nastalo glasovito i po sjednici načelnikov u Cindrofu 29.11.1955. u koj su se socijalistički načelniki odlučili za asimilaciju, ku su potvrdili „Odlukom“ protiv „Memoranduma“ HKD, visoki postotak germanizacije.

L: Breu, 44, 102; Siegendorf im Burgenland, Festschrift 1975; J, GHA, 78-80; ur. Kristijan Golubić, Cindrofska kronika, 2006; WSt 73

Cindrof (na Moravi) – Sierndorf an der March/Zirndorf – Zirndorf

Nekada pripada Jegenspeigenu ali od 1637. ima hrvatsko i češko/slovačko stanovničtvo. U 19. st. nima više Hrvatov u selu, asimilirani, čehizirani.

L: WSt 35

Circus Kukuruz – teatar za dicu,

podržava Ivan Ivanšić (Pepkin, *1946.) iz Klimpuha na Donaukanalu.

Ivanšić se je školovao u dičjem selu Anton Afritsch kraj Graza. Po maturi glumačka škola u Grazu. Poslije troljetnoga angažmana kod „Vereinigte Bühnen“ se osamostalio i specialiirao na dičje igrokaze i tako proputovao cijelu Štajersku. Iskustvo u Berlinu s grupom „Rote Grütze“, a sada na Donaukanalu kod Salztorbrücke. Svisno se postavio na rud društva.

L: HN 1987/38, 5

cisterciti, Ordo cisterciensis = Ocist,

crikveni red, reformirana grana −> benediktincev, osnovan od Roberta Molesmea 1098. Veliko proširenje po Bernhardu iz Clairvauxa. Ime po prvom kloštru Citeaux (Cisterium). Cisterciti imaju nasuprot benediktincem centralnu upravu i direktno priminjeno načelo „ora et labora“. U A su se pojavili oko 1135., u Ug. 1142., u H-oj 1205. Imaju velike zasluge u širenju gospodarenja i agrikulture, liječenja ljekovitimi kupkami. U svoji kloštri su držali besplatno utočišće za putnike i hodočasnike, podupirali križarsku ideju. Napredovanjem Turkov su u našem prostoru zničeni samostani. Najpoznatiji kloštri su bili: Lilienfeld, Szentgotthárd, Zirc. Njevo djelovanje su preuzeli −> jezuiti. Veći broj gr.H. u redu: npr. u Heiligenkreuzu.

L: MMT II, 53; KG 1988, 55-58

Cithara octochorda,

najvažniji i najopsežniji tiskani zbornik crikvenih napjevov na latinskom i hrvatskom jeziku. Objavljeno u tri izdanji u Beču 1701., 1723. i u Zagrebu 1757. U njem je i jačka „Kristuš se je gore ustal…“, ku sadržava rukopisno i −> Klimpuška knjiga.

L: HL I., 192

Charvátská Nova Ves –> Nova Ves – Oberthemenau

Clusius, Carolus – Charles de l’Escluse, botaničar

(*Arras, FR. 19.02.1526. – †Leiden, 04.04.1609.)

Humanist, studirao najprije pravo, potom filozofiju i medicinu u Luewenu, Marburgu, Parisu. Opširna botanička putovanja, tako i u Novom Gradu kod Baltazara −> Batthánya, ki mu je nastao veliki −> mecen. U svojerm epohalnom djelu o panonski biljka je zabilježio i nekoliko imen od Hrvatov južnoga Gr.: tj. cikla, dragoljub, gavez, javor, kačlji jezik, kukolj, lan, ljiljan, mak, natragulja, roža, pažut, repa, slak, šafran, šarm, tisa, zob, …

DJ: Stirpium Nomeclator Pannonicus, 1583.

C+M+B,

zapis na vrati pri trikraljskoj akciji skupa s ljetom. Znači: Christus Mansionem Benedicat = Kristuš neka blagoslovi ov stan, ne imena tri biblijskih kraljev nisu u liturgiji.

Coffeshock Company

Muzički sastav podržan od općine Frakanava. Sastav od 2010. ljeta, pauzira od 2022.

DJ: CD album 30 ljet Krowodnrock.

L: HN 2012 (07.10.), 9

Cogrštof – Zagersdorf – Zárány

Stara općina južno od Željezna. Povijesni slijedi iz vrimena prije Kr. Prvi put se spominje relativno kasno oko 1461. kot Czogasdorff. Veliki gospodari su bili –> Kanizsay i –> Esterházy. Postojeće mjesto su Turki 1532. porušili, potom nastanjeno s Hrvati. Urbarijalna općina se je onovala 1869. Dostali grb 1992. DVD dvojezični film Daheim in Zagersdorf/Doma u Cogrštofu. Ima glasovitu kazališnu i tamburašku grupu „Tamburica Cogrštof“.

L: monografija Cogrštof/Zagersdorf. Vom Lächeln zur Bewunderung, Zagersdorf 1996; J. GHA, 84-85, WSt 74-75

COKLIĆ, Ana, r. Krizmanić

(*Trajštof, 18.06.1857. – †28.05.1948.)

Pripovidačica hrv. etnologu Milovanu −> Gavazziju hrv. narodnih epskih jačak (1933.), u prvom redu Junak Novak i vila. Za tu jačku se misli, da je ostatak nekadašnje pjesme iz stare domovine.

L: Krpan, 289-290

COKLIĆ Marija −> László Maria

Collegium croaticum,

odgojni zavod za svećenike iz zagrebačke biškupije u Beču kamo se je preselio 1624. ljeta iz Graca. Ukinuo je kolegij car Josip II. 1782. U njemu se je odgojilo već od 1000 svećenikov iz Hrvatske. Na zgradi, kade je stao kolegij je postavljena spomenploča Jurju −> Križaniću, ki je 1683. došao pod Beč, da pomaže kršćanskoj vojski pri obrani Beča.

L: HL 1, 93

Collegium Germanico-Hungaricum,

odgojni zavod (sjemenišće) za svećenike iz nimških zemalj, kamo su slišile i Ugarska i Hrvatska u Rimu. Peljaju ga jezuiti. Osnovan 1552. ljeta kot Collegium Germanicum a od 1580. kot Collegium Germanicum-Hungaricum u kom je 12 djakov imalo mjesto iz svetoštefanskih zemalj. Djeluje do danas.

L: HL I, 193, MMtL II, 62

COMENIUS-projekt,

EU-projekt 3 ljeta dugo, 2002. med Vincjetom i Čatarom, Cikljin i Nimške Šice, OŠ, tradicionalne dičje jačke, tance, pjemice svojega kraja

Communitas Fidelissima,

naslov sel (većinom hrvatska), ka su 1923., po −> Venecijanskom protokolu opet došla k Ugarskoj: Petrovo Selo, Pornova, Nimški i Ugarski Keresteš, Dolnji i Gornji Čatar, Mala i Velika Narda, Hrvatske Šice, Plajgor. Spomenkamen u Petrovom Selu i na crikvi u Gornjem Čataru. Spomenkamen postavilo „A Magyar Nemzeti Szövetség“. Najpoznatija titularna općina je grad Šopron. (ploča). Spomeniki 2021. lj.???

L: Zsiga Tibor, Communitas fidelissima Szentpéterfa, Szombathely 1993

CONRAT/CONRAD, Hugo,

(1845-1906)

DJ: London, Haydn und das kroat. Volkslied, Die Musik IV/2 (XIV), Berlin 1904/05, 14-29

Consul –> Konzul

Corvinus rádió,

regionalni, zapadnougarski radio iz Šoprona, emitira privrimeno i hrvatski. Plaća se iz fonda gradske samouprave ku pelja Feri −> Pajrić. Urednica je Ildikó Bunjevac, val 104,6.

L: HN, 2006, 37, 12

Cravate = kravata,

fr. rič za vojnika konjaničke pukovnije Royal-Cravate. To je bila gardijska vojska francuskih kraljev sastavljena od hr. vojnikov za vrime tridesetogodišnjeg boja. Postojala do francuske revolucije. Ovi vojniki su oko vrata nosili rubac kot ukras, od čega je nastala današnja kravata i današnji naziv.

DJ: Majestät Krawatte und ihre Vorgänger, Wien 2000

crikva,

rič je iz starogrčkoga jezika i znači božji dom, drugo značenje zajednica kršćanskih vjernikov ali i zgradu u koj se držu kršćanske bogoslužbe. Hrvati i gr.H. većinom pripadaju rimsko-katoličanskoj crikvi.

L: HL I, 196

Crikvena glazba/muzika,

od početka jednostavne crikvene pjesme i narodni napjevi pri maši, litaniji, blagoslovu, molitveni dani, shodišću i sl. Do 19 st. sačuvane med gr.H. samo u rukopisi, u prvom redu tekst, rijetkokrat note. Molitveniki su imali samo tekste. Pjesme s notami tekst od 20. st. −> Crikveni jačkar od –> Nakovića i –> Borenića se je pojavio 1901., Ritualni peljač i svete ceremonije od File –> Sedenika 1902., od –> Vukovića 1942., od –> Bubića 1996, od –> Berlakovića 2015. U mnogi seli postoju i crikveni zbori i jačkarne grupe, ke patruju kantori.

Po −> Drugom vatikanskom konzilu dostane i gh. crikvena glazba nove impulse. Velike zasluge na tom polju ima Štefan −> Kočiš kot kompozitor višeglasne maše, psalmov, kantatov i meditacijov. Mašne kompozicije imamo od Riharda −> Bedenika, Hansa −> Lasakovića, Jure −> Puma, Ferda −> Sinkovića, …

Crikveni glasnik Gradišća = CGG,

nabožni list Apoštolske administratura za hrv. narod Gr., Beč, Željezno, od 1946. dvotajednik, kašnje tajednik Apoštolske administrature/Biškupije Željezno, (1946. −>), kasnije promini ime u –> Glasnik, uredniki: Štefan −> Horvath (1946.-1949.), Karlo −> Preč (1949.-1956.), Augustin −> Blazović (1956.-1977.), Joško –> Preč (1978-1981.), Leo −> Stubić (1981.-1996.), Egidius −> Živković (1996.-1910.), Štefan −> Vukić (2010.-2018.). Odobašić (2019.)

L: NČ. 101-102

crikveni redi (redovničtvo),

institucije organiziranoga, skupnoga života u kršćanstvu. Cilj je savršenije nasljedovanje Kristuševoga nauka i pomaganje drugim. Prvi redi su nastali u 3. st. u Egiptu. Na zapadu je sv. Benedikt od Nurzije jedan od prvih sa svojimi −> benediktinci. Ostali poznati redi su –> cisterciti, –> augustinci, –> pavlini, pak −> viteški redi. Od 12. st. početo nastajaju prosjački redi: –> franjevci, –> dominikanci, ki imaju i ženske grane. U 16. st. su nastali −> jezuiti. U novije vrime se širu redi misijskoga i karitativnoga karaktera.

Med gr.H. su osebito bili obljubljeni –> franjevci. Poslije doseljenja imamo i veći broj jezuitov. Ženski redi –> opatice se med gr.H. počele širiti u 20. st.: −> Barmherzigen Schwestern vom hl. Vinzenz von Paul u Filežu (1863), −> Töchter des Göttlichen Erlösers, Oberberg Eisenstadt 1881.

L: HL I, 98

Crikvenica,

grad i kupališće na morju, jugoistočno od Rijeke u HR. U njoj su po DSB održani mnogobrojni jezični i folkloristički tečaji (Učiteljski dom) za gh. školare, študente i učitelje.

Croatica,

nakladna hiža/kuća u Budimpešti: Kulturális, Információs és Kiadói Kht. = Kulturna, informacijska i izdavačka kuća. Osnovana 1999. od Saveza Hrvata u Madjarskoj i Hrvatske državne samouprave kot neprofitno poduzeće. Upravitelj Čaba/Csaba –> Horvat (2001.-2023.). Glavni cilj: izdavanje i tiskanje školskih knjig za sve manjine u Ugarskoj, tiskanje tajednih hrv. novin –> Hrvatskoga glasnika, –> Hrvatskoga kalendara, od 2002. –> Pogledi, četveroljetnog časopisa, Radio Croatica i drugih tiskanih produktov.

L: HN 2015/11, 8; HN 2015/32-33, 10

Crobath Dorf,

novoosnovano naselje zvana Unterrabnitza u sridnjem Gr., gospodar Ödön Galdi. Možda je gospodar bio, Gregor Horwath de Petthrynny, ki je u toj krajini imao svoje posjede.

L: Breu, 92; WSt, 82

Crvena zastava, novine

za vrime –> Sovjetske republike (1919.) za Hrvate i Srbe u Ugarskoj, tako i za gr.H. Cilj je bio širiti revolucionarne socijalističko-komunističke ideje i agitacije i u zapadnoug. prostoru.

L: HN 2006/4, 7

Csapod,

u 16. i 17. st. nekoliko hrv. familijov, po imenu Horváth i Tóth.

L: Breu 1970., 96; WSt, 55

Csatkai, Endre, povjesničar umjetnosti

(*Rasporak, 13.08.1896. – †Šopron, 12.03.1970., A, H)

Rodjen kot Židov u hrvatskom selu, kot povjesničar umjetnosti bio direktor muzeja Šoprona i okolice, 1954. dobio –> Kossuthovu nagradu.

DJ: Die Vergangenheit der Buchdruckerkunst im Burgenland, Guttenberger Jahrbuch 1928, 172

CSELLEY-ov malin = CSELLEY- Mühle,

nekadašnji znameniti malin na Vulki (1420.), prestao djelati 1972., od 1976. Kulturni i akcioni centar = GMbH, postao kulturnim centrom mladine cijele okolice.

L: Uzlop, 177-183

CSÓKA, Adrian, učitelj

(*Bajngrob, 24.10.1911. – †Mödling,10.02.1996., A)

DJ: Kalištrof, KG 1954, 113

Cundrava – Au am Leithaberge

Selo u DA na zapadni padina Lajtanske gore. U 16. st. naseljeno s Hrvati, izgleda većinska hrv. općina, −> Harrachova gospošćina. Krajem 17. st. blizu 700 stanovnikov. Od sredine 18. st. sukobi s nimškim stanovničtvom, ne dostanu više hrvatskoga farnika a škola je svenek bila nimška. U selu je rodjen servit Marija Eberhard –> Kragl. Nemar javnosti pelja do potpune asimilacije u 20. st., germanizirano.

DJ: AU am Leithaberge, 2002 (monografija)

CVEČKO, Jurko,

(*Devinska Nova Ves, 13.03.1935. – †Požon, 11.05. 2016., SK)

OŠ u rodnom selu, trgovačku akademiju u −> Bratislavi, ku je napustio i postao peljač traktorske stanice u Novom Selu. Postdiplomski študij na poljoprivrednoj sridnjoj školi a kašnje na visokoj školi u Nitri. Zaposlen na Ministarstvu za poljodjelstvo, docent u Nitri. Prvi predsjednik Hrvatskog kulturnog saveza u Slovačkoj. Nagrade: Red Danice Hrvatske, Pribinov križ II. kl. (SK); −> „Metron“ nagrada gr.H. u Beču 2009.

DJ: Hrvati u Slovačkoj danas i u budućnosti, GK 1994, 68-71.

L: HN 2005/10, 17; HN 2025/13, 12

Cvijetnica/Cvićnica –> Macicna nedilja

Czoernig, Karl, austr. statističar

(*Černousny, CZ, 05.05.1804. – †Gorica, I. 25.10.1889.)

Peljač austr. statističkih uredov. Prvi ustanovio i publicirao jezičnu pripadnost u svi oblasti A-U Monarhije. Objabvio kartu i statistiku.

DJ: Ethnographie der Österr. Monarchie mit einer ethnogaph. Karte in vier Blättern, Wien 1857, 137-138

L: HL I., 205

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert