(… i ona je došla u 2022. ljeto)

Dragi moji prijatelji!

Drage moje prijateljice!

Čitajući Hrvatske novine vidila sam članak o Nakovićevom naticanju u Koljnofu. Odmah sam se upitala zašto je ovo naticanje i ča moraju dica djelati za to, da dobiju u svakoj kategoriji prve tri nagrade. U članku sam čitala, da su dica od nižih razredov morala recitirati pjesmice a viši razredi su čitali prozni tekst našega Augustina Blazovića, komu smo slavili 100. obljetnicu rodjenja.

Upitala sam se kod organizatorov, kako je to kad izaberu pjesmice. Rekla mi je jedna od glavnih organizatorov, da je jako teško za dicu najti takove pjesmice, ke se lako moru naučiti. Imamo li mi uopće pjesmice za dicu? Naravno je imamo, dobijem odgovor… A kade su te pjesmice? Mama mi je rekla da je ona još učila pjesmice u školi iz IX. knjige Hrvatskoga štamparskoga društva: Gradišćanski hrvatski gaj, ku je uredio naš slavni i nažalost jur pokojni Anton Leopold 1967. ljeta. On piše u predgovoru knjige: „Dostkrat obratili su se na mene učitelji, dica i drugi ljudi iz naroda s molbom, da im nabavim ili sam napišem ku pjesmicu za čestitanje ili deklamiranje pri kakovoj zgodi. … I tako sam se dao na djelo, da saberem ove pjesme i sastavim ih u ovu zbirku. Sve ove pjesme uzete su iz bogatoga vrtljaca naše gradišćanske književnosti, dakle iz umjetnoga pjesničtva Gradišćanskih Hrvatov.“

Imamo mi nakon skoro pedeset pet ljet tako bogat vrtljac?

Ovo ljeto sam pomoć dobila od učitelja Ivana Rottera, Marijane Palatin i Doroteje Zeichmann i nisam izostavila ni omiljenu moju pjesmicu od Mate Meršića Miloradića Krt.

Ufam se, da ćete, vi dica, uživati u čitanju teksta i pjesmic! Na kraju bi vam samo napisala jednu pjesmicu Mihovila Nakovića.

Domovini

Živila! O zemlja naša,

Domovina slatka,

Kade nas je hranio otac

I gojila majka!

Zaostavit tebe nikad

Va žitku mi ne ćemo,

Bogu, rodu, domovini

Vjerni ostat ćemo.

download/preuzimanje (PDF)

GK 2022_Buba-familija

Marijana Palatin

Loza u jeseni

Črljenim, bijelim i črnim perjem obličena žuna se spusti na hrast

punim elanom splazni do najviše trule kite – to joj je velika strast,

tok tok tok, tok tok tok.

Lišće pada: žuto, kafecko, črljeno i zeleno

obraća se u vjetru, načinja piruete, tanca u ritmu skerešno,

šiuuuu šiuuuu šiuuuu.

Bojažljiva črljenkasta viverica frca od jednoga stabla do drugoga

pušasti rep izgleda kot antena kad išće orih krugloga,

tap tap tap, tap tap tap.

I onda je još srna, ka žere želude, vrganje i lozne kopine

sunčani traki se lamlju u velikim očima puni miline i tepline,

ham ham ham, ham ham ham.

download/preuzimanje: PDF-dokument

Marijana Palatin_Loza u jeseni

Marijana Palatin

Pauza na školskom dvoru

Jedan, dva, tri,

vrijed smo na šujci svi!

Četire, pet, šest,

lipše nego test!

Sedam, osam, devet,

nimamo skrbi preveć!

Deset, jedanaest, dvanaest,

odmah će tući trinaest!

Kad učitelj zagleda nas sve,

zaviknut će glasno NE!

Zazvonit će nova ura,

počet će daljnja muka!

download/preuzimanje: PDF-dokument

Marijana Palatin_Pauza na školskom dvoru

Marijana Palatin

Mrvunac Oro i pauk Lipotica

Ženski pauk Lipotica je bio na putu do lipoga i mirnoga mjesta, kade bi mogao znesti svoja jaja. Jur pred jednim danom je stavio željni cilj u navigaciju svojega hendija i od onda slijedio je putničkim preporukam. Polag te navigacije već nije imao daleko do cilja. Ipak ga je presenetilo vihorno i jako nevrimenasto vrime, tako da se je morao odmah kade shraniti. Dospio je do neke škulje u zemlji, u ku je kanio splazniti. Mislio je, da će i onde moći znesti svoja jaja. No, kad je došao do ulaza je upametzeo, da pelja ova škulja u kanalni sistem mrvuncev. Cijela črijeda je marljivo simo-tamo bižala, mrvunci su nosili zrnca zemlje, ostatke lišća i mnogo drugoga dugovanja i vladala je velika larma. A larma je postala još glasnija, kad su opazili Lipoticu na ulazu. Nije dugo duralo i mrvunac Oro, on je bio zastupnik kraljice, je stupio pred Lipoticu. „Ča kaniš ovde? Ča ne vidiš, da nije mjesta i da smo jako zaposleni?“, rekao je Oro oštrim glasom. A pauk Lipotica je odgovorio: „Ja bi prosila samo za čuvano mjesto, kade morem znesti svoja jaja. Nažalost si ne morem ništ drugoga iskati, ar vani se pripravlja jako nevrime. Prosim da bi se mogla ovde shraniti“, razložio je pauk Lipotica svoju situaciju. …

download/preuzimanje: PDF-dokument

Marijana Palatin_Mrvunac Oro i pauk Lipotica