korigirana verzija (juni 2023.)

B, b

BAAR, Paula, rodj. Dobrović, učiteljica

(*Vulkaprodrštof, 07. 01. 1919. – †Vulkaprodrštof, 02 .03. 2002., A)

OŠ u rodnom selu, učiteljsku u Laxenburgu kod časnih sestar i Beču (Hegelgasse). Uč. mjesta u Šuševu, Gerištofu kod Novoga Grada, Bojane, Prašćevo, Jezerjani … Artič i Zabukovje u Jugoslaviji da podučava dicu nimški u Pinkovcu, Novoj Gori, Klimpuhu, Vulkaprodrštofu.

Za vrime DSB potajno hrabro uči u Pinkovcu i Novoj Gori pri perječihanju hrvatske narodne jačke. Članica –> delegacije maršalu Titu 1945.

L: CGG 1989/3, 3

baba,

pomoćnica pri porodu, kimpetarica; staramat kot štokavcev

babac,

pozivač na pir/veselje/svadbu

Babonići (Babonegi),

plemićki rod, spominja se od 12. st. u Slavoniji. Mnogi sukobi s –> Güssingovci, i u zap. Ug./Gradišću zastupano ime.

L: HL I, 45

BACALJA, Robert, prof.

(*Zadar, 06. 05. 1962., HR)

Izobrazbeni put do sveučilišća u Zadru, magisterij u Zagrebu, 2000. disertirao na Filozofskom fakultetu u Zadru, od 1917. redovni prof. u Zadru. Bavi se hrv. knj. 19. i 20. st. Urednik je nekoliko znanstvenih zbornika. Poseban mu je interes dičja književnost. Nekoliko zbirkov pjesam. Pireditelj recitalov u Preku na otoku Ugljanu.

DJ: Pogledi i interpretacije gradišćanskohrvatske književnosti 20. i 21. stoljeća, in Gradišćanskohrvatski govori, 1. sv., 177–327; urednik u djelatnoj zajednici „Hrvatska rič gradišćanskih Hrvatov“, Željezno 2019.; ur. Zlata riba, gradišćanskohrvatska poezija za dicu i mladinu, Željezno – Zadar, 2021.

Bachov apsolutizam,

razdoblje apsolutističkoga vladanja Habsburgovcev po revoluciji 1848., nazvano po ministru unutrašnjih poslov Aleksandru Bachu, durala je do 1859., kada je austrijska vojska pretrpila poraz kod Solferina u Italiji. Za gr.H. je kanila odrediti centralistički skupni jezik s Hrvatskom.

Bad Deutsch Altenburg –> Selce?

Bad Tatzmanndorf –> Tarča

Badersdorf –> Pesama/Pesema

BADURINA, Lada, jezikoslovka, HR

Profesorica hrv. jezika i književnosti (1985.), magisterij u Zagrebu (1990.), disertirala na temu „Rečenica i interpunkcija“ (1997.), Zagreb. Zaposlena na sveučilišću u Rijeki, predavanja na postdiplomskom študiju u Rijeki, Zagrebu i Zadru, gostprofesorica na stranjski sveučilišća.

DJ: U potrazi za vlašćim jezičnim standardom, Fluminensia, Rijeka 1992/1, 97–100

BAJLIĆ, Werner, germanist, nadzornik

(*Vincjet, 1967., A)

Odrastao u Bandolu, gimn. u Gornji Šica. Študij na sveučilišću u Beču, germanistiku, profesor za nimški jezik, povijest i informatiku, predavač na PVŠ u Beču. Dir. savezne gimn. u 15. kot. u Beču, od 2012. nadzornik grada Beča, predstojnik direktorov gimnazijov u Beču.

Bajngrob – Weingraben – Borosd

Sjeverozapadno od Gornje Pulje, gospošćina Landžer. Možda skupa osnovan s

–> Kalištrofom. Hrvati se naselili oko 1553., čisto hrv. selo. Crikva sv. Marije Magdalene iz početka 17. st., škola od sredine 19. st. Danas djelomično asimilirano.

L: J, GHA, 123–124; Breu, 91

Die Bajuwaren,

teroristička organizacija u Austriji protiv migrantov, … i gr. Hrvatov 1995. lj.

L.: profil document 1995/26

Bajza, József, povjesničar ug. književnosti

(*1885. – †1938., H)

Na savjet Milana –> Šufflaya počeo se baviti hrv. književnosti i povijesti, od 1923. je profesor hrv. jezika i književnosti na sveučilišću u Budimpešti. Bavi se i gr.H.

DJ: A nyugatmagyarországi horvátok, in Magyar Szemle 1933 (dec.); „Bankó leánya“-nak magyarországi horvát változata, Irodalomtörténet 1934/1-2, 9–20; Podmaniczky-Magyar Benigna a horvát költészetben, Budapest 1936, MTA (motiv Robinje).

L: HN 1936/11, 2

BAKÁCS, István, H

DJ: Vas megye XVI. sz. jobbágynépessége kiszámitásának kérdéséhez, Tört. stat. közlöny, 1957/2-3; A dicális összeírások a tört. stat. forrásai, Budapest 1957.

bal,

najpopularnija tančena zabava, posebno u mesopusnom vrimenu i u pojedini regija. Najpoznatiji reprezentniji je u Beču s velikom tradicijom. Hrvatski bal u Beču, Der Kroatenball in Wien, (ur. P. Tyran), Beč/Wien 2007.

L: HN 2019/41, 20

BALAŠKOVIĆ/BALASKOVICS, Melanie/Melanija, spikerica, upraviteljica CARITAS-a Gradišće u Željeznu

(*Vincjet, A)

Završila „Fachhochschule für Internationale Wirtschaftsbeziehungen“. Počela svoje djelovanje kot govoračica ORF-a 1998., moderirala hrvatsku emisiju „Dobar dan Hrvati“ i „Servus-Szia-Zdravo-Deltuha“, od 2007. i nimšku emisiju „Burgenland heute“, završila i izobrazbu za medjunarodni „Weinmarketing“. Od 2019. upraviteljica CARITAS-a u Željeznu.

Balašković modna kuća/hiža,

osnovana od Čajtanca Štefana Balaškovića 1989. Sjedišće u Borti i Velikom Petarštofu.

BALAŽ, Joško, bavi se jezikom

(*1919. – †Devinsko Novo Selo, 29. 08. 1992., SK)

Zaposlen bio na pošti u Požonu, hrvatski rodoljub, urednik rječnika.

DJ: Hrvatski dijalekt u Devinskom Novom Selu, Bratislava 1991; Viera a jezik, in Hrvatsko etnikum v Devinskom Novom Seli, Bratislava 1993, 42–43; Navade i običaji u crikvenom općem ljetu,

L: HN 1992/38, 10

BALAŽ, Jure, seljački pjesnik

(*Devinsko Novo Selo, 02. 07. 1954., SK)

Seljak, piše pjesme i autobiografiju.

DJ: Vrát’anje domuom, 2014.

L: HN 2014/9, 6

BALAŽOVIĆ/BALÁZSOVITS Odoricus, franjevac

(*Sládečkovce, 1810. – † Njitra, 11. 08. 1879., SK)

S 22 ljeti je stupio u red franjevcev, posvećen 1833., lektor filozofije i teologije, od 1856. tri ljet dugo upravitelj slavenskih misijov, duže vrime predstojnik kloštra u Njitri, 1868. vikar.

DJ: Xenium amoris …, Posonii 1865; Brevis historia conventuum ordinis s. Francisci …, Posonii 1869.

L: SzJ I, 409; ZZGH, 38

BALICS, Ludwig/Ludovicus

(1856. – 1933., H)

Pazmanita, posvećen u Tati 1881., jurski kanonik 1875., prefekt sjemenišća, farnik Velike Cenke, prepošt 1907.

DJ: A róm. kat. egyh. tört. Mo-ban. 1-2. sv. Bp., 1885–90. – A kereszténység története hazánk mai területén a magyarok letelepedéséig. Jura, 1901., … Ljubljeni va Kristušu, u Litterae Circulares…, Jaurini 1915

L: KL 606

balkanizmi,

karakteristične jezične crte u hrvatskom jeziku, ke su došle iz balkanskih jezikov, npr. gubitak infinitiva, budućnost pomoću glagola htjeti, odredjeni član, ki se dodaje na kraju riči, itd.

L: HL I, 55

BALOGH, Johann/Ivan, učitelj

(*Čajta, 12. 10. 1928., A)

OŠ pohadjao je u Starom Hodasu, GŠ u Rohuncu, učiteljsku školu u Gornji Šica. Učitelj je bio u Čembi, Rupišću i GŠ u Rohuncu (1959. – 1988.). Mnogobrojne doprinose u HN i kalendaru.

DJ: Vučenje hrasta u Čembi, KG 1953, 115-117; Althodis – Stari Hodas – Ó Hodász, Željezno 1993, HNVŠ; Die Walachen in Südosteuropa und im Burgenland, PJB 2011.

BALOGH-KOVÁCS, Sandor/Šandor, inženir

(*Vedešin, 1879. – †Šopron, 1962., H)

Gimn. kod benediktincev u Šopronu, inženirski študij u Budimpešti, Od 1906. inženir grada Šoprona. Za vrime proletarske diktature 1919. u zatvoru. U obadvi boji kot artilerist. Brojne šopronske gradnje je on ostvario. Politički –> Pinezićev pristaša.

L: Jeles Soproniak, 2019

BALOŠIĆ/BALLOSICH, Mihael/Michaelis,

Nepoznati hrvatski protestantski pisac u Novom Gradu. Vjerojatno pisatelj djela za ko ne poznajemo naslov, ar je –> Borsa otkrio u korica Nürnberger Kalender od Georgiusa Caesiusa (1601.) fragmente 18 dupljastih stranic jednoga hrvatskoga protestantskoga molitvenika. Pretpostavlja se to je 1/4 molitvenika.

L: Borsa G., Protestantische Werke in kajkawischer Sprache aus der Druckerei des Johannes Manlius, Studia Slavica Hung., XXVIII.1982, 67–90

ban,

visoka državna dužnost upraviteljstva, zamjenik vladara. U Hrv. od 10. st. do 1922., indirektno sve do 1941.

Bandol – Weiden bei Rechnitz – Bándol

U bortanskom kotaru istočno od Borte. Novo osnovano naselje u 16. st. od hrv. Vlahov. Prvi put se spominje 1538. kot Rakotyás (rakiće). Uživali –> vlaške slobode (1549.),

Monogr.: Weiden bei Rechnitz, Allersgraben/Širokani – Allersdorf/Ključarevci, Eisenstadt, 1997, in Die Kroaten in Burgenland/Hrvati u Gradišću, 2009, HKDC, 106–107; Bandol u južnom Gradišću, KG 1968, 88–90.

L: J, GHA, 148; KG 1968, 88–90; Breu, 79–80

BÁNHEGYI, Miksa B., svećenik, benedektinac

(*Zalaapáti, 08. 11. 1928. – †Mátraszentimre, 25. 06. 2009., H)

Gimn. u Keszthelyu, 1947. novic, 1951. redovnik, 1952. svećenik, profesor nimškoga i latinskoga jezika kod benedektincev u Juri.

DJ: Pater Augustin – der ungarische Benediktiner, novi glas, 2001/2, 15–18.

Baran –> Veliki Borištof

Barani,

muzičkih sastav mladih u Velikom Borištofu

Barbara sv.,

imendan 4. decembra s običajem odrizanja črišnjevih kitov, ke se stavu u vodu na toplije mjesto, procvatu na Božić. U neki seli se je strovašila slama ili plive pred divojačkim stanom.

barbir,

brijač ali i vračitelj (kirurg) u prošli stoljeći.

BARIĆ, Ernest/Barics Ertnő, slavist

(*Martince, 06. 10. 1945., H)

Sveučilišće u Segedinu i Pečuhu, doktorat na ELTE-u kroatistika, nekoliko temov i o gr.H.

L: Hrvatski bez kompleksa, Jubilarni zbornik posvećen Ernestu Bariću, Pečuh/Pécs 2011

BARILIĆ, Lovre, kanonik u Juri

(*Trajštof, 07. 08. 1865. – †Jura, 01. 11. 1945., A, H)

Školovao se je u Sambotelu i Juri. Posvećen 1890., kapelan u Svetici, Porpuhu, Keresturu, Bojsi i u Željeznu na Brigu, farnik u Fertőszergényju a od 1909. farnik u Győrújvárosu. –> Špiritual jurskoga velikoga sjemenišća, predsjednik šegrtskoga društva i djelačkoga saveza, kanonik, prevoditelj pastirskih pisam jurskoga biškupa na hrvatski. Jedan od pokretnikov i urednik –> Naših novin.

DJ: Hervatska nedilja lovretanska, po Adolfu –> Mohlu, Győr 1900; A nyolc boldogság, in Borromaeus 1905/6, 10, 12.

L: KG 1946, 92

BARILIĆ/BARILICZ, Mate

(*Trajštof, 1687., – †Jura, 07.07.1749., H, A)

Pazmanita, zaredjen za svećenika u Beču 1712., farnik u Filežu. Od 1713. nimški kaplan u Juri, 1738. – 1741. Rektor seminara. 1733. kanonik u Juri. Stvorio Barilić štipendiju u jurskom seminaru za svoju rodbinu, ka je funkcionirala sve do 1865. ljeta.

BARILIĆ/BARILICH, Miška, slikar

(*Uzlop, 1928. – † 2006., A)

Izučeni moljar, restaurator, djelao u bolnici u Željeznu, član uzlopskog kruga umjetnikov.

L: HN 2006/16, 10

BariloviĆ, Lajoš, pavlinac

(* – †Marianka, 19. 12. 1712., SK)

bio dvaput predstojnik reda.

DJ: Discursus praedicabiles…, Posonii 1730.

L: SzJ, I, 585–586

BARISLOVIĆ, Josef, slikar

(*Cindrof, 19.03.1952., A)

OŠ u rodnom selu, umjetničku akademiju u Beču. Izložbe na različni mjesti.

BARKER, Thomas,

DJ: The Croatian Minority of Burgenland, Journal of Central European Affairs, 1959/19, 32–56.

Barlé, Janko, svećenik, povjesničar, etnograf, glazbeni pisac

(*Budanje kraj Vipave/SLO, 12. 03. 1869. – †Zagreb, 18. 02. 1941., HR)

Teologiju je završio u Zagrebu (1892.). Polihistor sa znamenitimi djeli u različni disciplina. Njegovom zaslugom je izašao časopis Sv. Cecilija (uredjivao od 1913. – 1940.) u kom se je pojavilo nekoliko raspravov i o gh. glazbi.

DJ: Moravski Hrvati, Prosvjeta, Zagreb 1898/6; Nešto o crkvenim jačkama ugarskih Hrvata, in Sv. Cecilija, 1917/V, 149–156 1917/VI, 181–187; File Sedenik, književnik ug. Hrvata, Sv. Cecilija, 1922/16,2, 40–41; Božićne jačke grad. Hrvata, Sv. Cecijlija 1823//&, 171–176

L: HL I, 67

barok,

stil u europskoj umjetnosti i književnosti u 17. i 18. st.

Širili su ga uz crikvu, vladari i plemstvo. Osebita obilježa u gradjevinarstvu, muziki i književnosti. Za gr.H. ostvaren stil u narodnoj pobožnosti i književnosti, osebito od –> jezuitov (Mulih) i –> franjevcev (Bogović, Šosterić, Palković), i servita Kragela. U narodnoj pobožnosti s pilji i kipi u Pinka-dolini i Šopronskoj krajini.

BARTAKOVICS, Adalbert/Béla,

(*Lefantovci, 10. 04. 1792. – †Jagra/Eger, 30. 05. 1973., SK)

Od 1806. do 1807. u Emericanumu/sjemenišću u Požonu. 1808. do 1809. u Trnavi, 1810. do 1813. u Beču u Pazmaneumu. Posvećen za svećenika na Vazme 1815., kaplan u Šala/Vágsellye i Mužli/Muzsla. 1816. upravljač trnavskoga nadbiškupskog ureda, od 1820. na dvoru primaša Rudnaya kot biškupski kapelan, 1836. ostogonski kanonik, od 1831. do 1844. nadbiškupski zamjenik, 1844. biškup Rožnjave, 1850. na nadbiškupsku stolicu u Jagri/Egeru, od 1853. kotrig Ugarske akademije znanosti.

DJ: Dictio qua vener. clero vicarialis districtus Tirnaviensis die 27. martii 1845. Tirnaviae supremum sibi valedicenti respondit, Tirrnaviae (1845); Brevis notitia historica archi-episcopatus Agriensis...,

L: SzJ I, 618.; A bécsi Pázmáneum, Budapest 2002, 306

BARTAKOVICS, Jožef/József, svećenik, S. J.

(*Sokolniky/Szalakusz, 19. 03. 1722. – †Kašava, 15. 04. 1763., SK)

Školovao se u Njitri i Trnavi, s 18. ljeti je stupio u red –> jezuitov, bio je profesor retorike i poetike u Gyöngyösu, u Kašavi, crikvenog prava i dogmatike, kot i teorije o prodikovanju u ugarskom i slovačkom jeziku.

DJ: Metallurgicon sive de cultura fodinarum auri et argenti, Tyrnaviae 1748 (pjesma); Moyses. Acta ab academicis almae …, Tyrnaviae 1749; Dramma elegans. Simon Machabaeus, Tyrnaviae 1749; Ad pias manes et incorruptum corpus p. Adam Fitter – rp. 22 latinske elegije, 36 školskih dramov u ugarskom i latinskom jeziku.

L: SzJ I, 619–620

BARTOLIĆ, Zvonimir, književni povjesničar i kritičar

(*Donja Dubrava kraj Čakovca, 20. 02. 1930. – †Čakovec, 10. 02. 2009., HR)

Svoje študije je završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sveučilišni profesor i narodni zastupnik županijskoga doma. Bavio se je medjumurskimi temami ali obdjelao je i nekoliko gh. temov, tako o Martinu Meršiću ml., Jurju Fridetzkomu, Stipanu Konzulu, protestantizmu u našem prostoru, o jačkaru, otkrio i izdao Palatinovoga Virgiliuša.

DJ: Za vuglom provincija, Čakovec1978; Sjeverohrvatske teme I-V., Čakovec 1980, 1982, 1985, 1989, 1998; Juraj Frideczky – nepoznati hrvatski kajkavski pisac iz zapadne Ugarske, in Kajkavski zbornik, Zlatar 1994, 53–58; izdao Palatin Šime, Hrvatski Virgiliuš, Željezno 2000, ZIGH; Hrvatski narodni pokret Međumurskih Hrvata, Zagreb 2001, Sjevernohrv. teme VI

L: HZ I/71; Fišer Ernest, Ustrajni istraživač sjevernohrvatskih tema, Hrvatski sjever, Čakovec 2000/1-4, 136–161, HN 2009/8, 17

Basbaritoni,

grupa jačkarov: Vilček, Palček, Rupček, Tomček, Filček (???), Vili Rešetarić, Palo Malý, Ruben Gludovac, Tome Janković, Filip Tyran.

DJ: Hometown records, CD, 2018.; Vilo moja, cover verzija; Ursula/To be loved; Bura, bura; Lošinj.

L: HN 2018/38, 12

Bašćanska ploča,

(naj)stariji pisani književni spomenik Hrvatov. Čuva se u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Uklesan u kamen oko 1100. ljeta u selu Baška na otoku Krku. To je bila zbočna ograda pred oltarom benediktinske opatije sv. Lucije. Pisan je spomenik u glagoljici.

L: HL I, 72

BatthYány, plemićka obitelj ug. porijekla

Porijeklom je iz plemena Eőrs. Prvi potomak je majstor Nikola de Kővágó Oers u Zala županiji. Nek po svojem imanju u Batthány su zeli novo ime. Balthasar Batthány je 1490. branio kot zapovidnik grad Kiseg od cesara Maksimilijana I. Njegov sin Baltazar se spominje kot ban od Slavonije i Hrvatske, bojnik kod Mohača. Njegov brat Franjo je pristaša kralja Ludviga II., ki dostane za svoje zasluge 1524. Novi Grad i distrikt Štrem za posjed. Priključio se habsburškoj partiji. Posjedi zvana Ugarske u Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji. Svoje od Turkov ugrožene podložnike selu u 16. st. sa svojih hrv. imanj u Zapadnu Ugarsku. Barunstvo 1628., grofovstvo 1630., herceg/knez 1764., bani u Hrvatskoj i povezanost s kraljevskom i cesarskom familijom Habsburg.

L: HL I, 74; J. K. Homma, Burgenlands Burgen und Schlösser, Wien, 1961, 110–113.

BATTHYANY-STRATTMANN, Ladislav, vračitelj siromahov

(*Dunakiliti, 28. 10. 1870. – †Beč, 22. 01. 1931., A, H)

Školovao se je kod jezuitov u Kalksburgu kod Beča. Gimn. je pohadjao u Kaloči (do 1888.) i Ungváru (1889.), študij agrikulture, kemije, filozofije i medicine u Beču (1890.).

Živio je većinom u sjevernom Gradišću, u Rosvaru i Gijeci. Vračitelj, specijalist za oči. Dao izgraditi bolnicu u –> Gijeci. Liječio i veliki broj Hrvatov. Proglašen blaženim.

L: KG 2000, 79–85

BAUER, Anton, zagr. nadbiskup, teološki i filozofski pisac

(*Breznica kod Bisaga, 11. 02. 1856. – †Zagreb, 07. 12. 1937., H, HR)

Njegov otac je iz Cindrofa kot zaposlenik grofa Erdődyja došao na imanje Jastrebarsko, kašnje u Varaždin. Teologiju je študirao u Zagrebu, Budimpešti i Beču, kade i doktorira. Od 1887. do 1911. je prof. teološkog fakulteta u Zagrebu. Član JAZU (1896.), 1911. koadjutor, 1914. zagrebački nadbiškup.

L: HL I, 75; U Zagrebu imenovana ulica po metropolitu Baueru iz Gradišća, HN 1995/3, 8

Bauer, Franjo/Franz, žurnalist

(*Veliki Borištof, 15. 10. 1948., A)

OŠ u Velikom Borištofu, GŠ na Gornjoj Pulji, gimn. Matrštof, sudjelač ORF-a, piše i pjesme. U redakciji „Einheit“, časopisa za narodne grupe u Austriji.

L: HN 1980/6, 2

BAUER, Franz, političar

(*Vorištan, 30. 05. 1874. – †Cogrštof, 14. 04. 1930., A)

Gradjansku školu u Željeznu, poljodjelač, trgovac, mandatar CSP-a (1922. – 1923.).

L: PHdB 79

BAUER, Theodora, književnica

(*Beč, 14. 07. 1990., A)

Gimn. u Željeznu, živi u Holovajni, publicistika i komunikacijske znanosti (2013.). Roman o gh. iseljeniki u Ameriku.

DJ: Chikago, roman, 2017.

L: HN 2017/41, 18

Baumgarten im Burgenland –> Pajngrt

Baumgarten an der March –> Pangort na Moravi

BAUMGARTNER, Gerhard, povjesničar

(*Borta, 1957., A)

Študij na sveučičišću u Beču. Zaposlen kod ug. emisijov radija ORF Gradišće (1984. – 1989.), od 2014. predstojnik Instituta Dokumentationsarchiv (DÖW) u Beču, otpor i proganjanje.

DJ: 6x Österreich. Geschichte und aktuelle Situation der Volksgruppen, Klagenfurt, 1995, 53-86; Mit gespaltener Zunge – Sprachgruppen im Burgenland 1921–2021, in Burgenland schreibt Geschichte 1921–2021, Eisenstadt 2021, 9–11.

BAUMHACKL, Friedrich

DJ: Beiträge zur Besiedlungsgeschichte des Marchfeldes, in Jb f. Landeskunde f. NÖ; NF 1912/11, 1–40; Die Kroaten im Marchfeld, Unsere Heimat, NF 1940/13, 90–108

becka,

narodni naziv za početnicu za školsku dicu po abecedi

Bečanska nadbiškupija –> Nadbiškupija Beč

Bečki Čuži/Wiener Tschuschenkapelle,

Slavko Nimić, Franz Fellner, Alfred Schütz, Adula Ibn-Quadr, Metin Meto, Peter Struzenberger. Muzički sastav u Beču, imali i dobru vezu GH-om. Specijalizirana na melodije jugoistočne Europe.

Bečki listići, spomenik hrv. liturgije,

dva pergamentni listi ispisani –> glagoljicom iz kraja 11. st. ili početka 12. Pronašao je je Vatroslav –> Jagić 1890. Čuvaju se u Austrijskoj nacionalnoj biblioteki. Prefacija, oracija i početak Pavlove poslanice Korinćanom 4, 9–16.

L: HN 2016/2-3, 5

BEDENIK, Gabriela,

DJ: Lehrplanforderung für den kroat. Sprachunterricht auf der VS-Mittelstufe, Eisenstadt 1972, dipl. dj.

Bedenik, Richard, muzičar, pedagog

(*Celindof, 05. 12. 1957., A)

Završio muzičku izobrazbu 1980., nastavnik za muziku u Biškupskoj gimnaziji u Željeznu. Član različnih muzičkih sastavov: Combos, Anaxagoras, Sixtus tahastus, Evergreens, Silence i pjevačkih zborov: Singkreis Eisenstadt, Bergkirchenchor. Skladatelj hrv. mašov.

DJ: Maša sv. Petra i Pavla (1993.); Maša milosti i hvale (2005.); Moses, (1994.) mjuzikl; Ketzer oder die Wiedertäufer von Münster, mjuzikl 2000.; Hrvatska maša za rockgrupu, za tamburicu Celindof.

L: HN 1993/24,10

Bedenik, Tome, učitelj, spisatelj

(*Štikapron, 10. 12. 1889. – †Matrštof, 06. 06. 1940., H, A)

OŠ je pohadjao u rodnom selu, gimn. u Šopronu, završio učiteljsku školu u Modoru, SK (1909.), bio učitelj u Velikoj Nardi, otišao u Hrvatsku, položio ispit iz hrv. knj. jezika, učitelj u Kaštelancu. Oženjen Sofijom Šarec (1899. – 1981.) iz Pišćanevca kraj Varaždinskih Toplica (1913.), ka je mnogo pomagala kod izdanja „Rožic“. Tome se je početkom PSB javio kot dobrovoljac. Po boju se je vratio u Ugarsku, po priključenju zapadnoga dijela dojde za uč. u Marof (1921. – 1924.), Frakanavu (1924. – 1932.), 1932. obolio živčano.

DJ: Rožice, pjesme, Borta 1922., 1923.; Oganj, alegorična dramska igra 1924, HN/24-25; Domaća zemlja, igrokaz 1932.

L: HL I/79; ZZGH 39, KG 1956, 90–93

BEDIĆ, Marko,

DJ: Prilog izučavanju gr.H., in Kaj, Zagreb 1994/27, 59–69

Beéry, István, svećenik

(*Fintafa, 10. 09. 1941. – †Stinac, 05. 11. 1906., H)

Posvećen je za duhovnika 1864., kapelan je u Rohuncu, Vincjetu, farnik u Szarvaskendu, Sambotelu, od 1892. je farnik na Stinjaki/Pásztorháza. Peljač programa izdavanja školskih knjig za hrvatske manjine Sambotelske biškupije. Dopisnik ugarskih novin i časopisov.

DJ: Mali zemljopis, Kiseg 1872; Pripetenye sztaroga ter novoga testamenta, U Kisegu 1873; Prva čitanka, Druga čitanka, Uvodna knjiga na poducsavanje ugerszkoga jezika, Budapesti 1880; – Vezérkönyv a magyar nyel tanitásához, Budapest 1880, 1882; Ugerska čitanka i vježbana knjiga. – Magyar olvasó- és gyakorlókönyv, Budapest 1900, 1902, 1903; Hrvati, u Vasvármegye, monografija 1898.

L: Géfin Gyula, A szombathelyi egyházmegye története, Szombathely 1935, 2. sv. 348, 3. sv, 36, LK,

BehofŠIĆ, Fabijan, franjevac

(1847. – 1919.)

gvardijan u Novom Gradu, hrvatski nediljni prodikač, rukopisne hrvatske prodike u franjevačkom kloštru u Željeznu.

L: Tobler F., Pronajden važan jezični spomenik GH, Pokus 1979/1, 9–14

BEHON, Jive, pripovidač, pjesnik, seljak

(*Bizonja, 02. 03. 1915. – †Ugarski Stari Grad, 16. 01. 2005., H)

OŠ u rodnom selu a 6. r. u Hegyeshalomu, da nauči nimški jezik. Uz oca se u poljodjelstvu istaknuo sadogojstvom. Aktivno je djelao u folklornom seoskom društvu „Djurdjica“, čuvar i sakupljač starih običajev, jačak u Bizonji, narodni pjesnik.

DJ: Bezenyei kalendarium – Bizonjski kalendar 1996., 1997.

L: Portreti našega folklora, Hrvatski glasnik, (03.06.1994, 10); HN 2005/4, 10

BEHON, Pavao, naivac

(*Kemlja, H)

krajolik, mrtva priroda

L: HN 2002/23, 8

BEHUNEK, A

DJ: Dejiny osady – kolonie horvatskej Velke Šenkvic, in Zbornik Muzealnej slovenskej spoločnosti, Sv. Martin 1912, 39, 49.

BÉke, Lajos, botaničar

(*Mala Narda, 15. 09. 1881.– †Budapest, 23. 11. 1950., H)

Dobio izobrazbu agrikulture u Ugarskom Starom Gradu. 1904. je nastao stručni učitelj poljoprivrede. 1928. u istraživački institut u Budimpešti., kade se je osebito bavio oplemenjivanjem cukroške. Na kraju je bio sudjelač Ugarskoga poljodjelačkoga ministarstva. Napisao brojne stručne knjige.

DJ: Landwirtschaftliche Bakteriologie, Szeged 1906. Bakteriologie des Kernobstes, Budapest 1909., 1922. Die Produktion und Veredelung von Rüben; 1932. Die Zukunft der des ungarischen Obstbaues; 1938. Was und wie sollen wir anbauen; Die besonderen Obstsorten.

L: Gedenktag der Woche, BF (21.11.1984), 48

BÉL/BELIUS Mátyás, geograf i povjesničar

(*Ocsova/SK, ?, 24.03.1684. – †Požon, 29.08.1749., H)

Gimn. u Požonu, dalnji študij u Veszprému, Pápi, Besztrercebányi, 1704. na študiju u Halli. Od 1713. nazočan u znanstvenom svitu svojimi povijesnimi i geografskimi opisi. Opis Ugarske se pojavljuje od 1724.

DJ: Notitia Hungariae Novae geographico-historica, Pars secunda Trans-Danubiana Tomus quintus, Budapestini 1792; Magyarország népének leírása 1730 táján, Budapets 1984; Az újabbkori Magyarország földrajzi-történelmi ismertetése Moson vármegye, Mosonmagyaróvár 1985., prijev.; Sopron vármegye leírása I. Sopron 2001; Magyarország népének élete 1740 táján, Budapest 1784;

L: SzJ I, 780–783

BELAJ, Vitomir

DJ: Mogućnosti etnološkog pristupa proučavanju povijesti gr. Hrvata, in Gradišćanski Hrvati 1533–1983, Zagreb 1984, 157–168

Belostenec, Ivan, pavlinac, pjesnik, pisac, leksikograf

(*Varaždin oko 1594. – †Lepoglava, 10. 11. 1675., H)

Oko 1616. stupi u red pavlincev, študira u Beču i Rimu, 1627. je poglavar samostana u Lepoglavi. Proučavao je hrvatski jezik i izdjelao dvojezični hrvatsko-latinski rječnik Gazophilacyum seu latino illyricorum onomatum aerarium (Gazofilacijum ili riznica latinsko-hrvatske riječi), Rječnik kajkavske varijante hrvatskoga jezika ima oko 40 000 latinskih riči, a hrvatski dio 25 000. Objavio se je po njegovoj smrti u Zagrebu 1740. Bio vrlo proširen i med gh. svećeniki.

L: HL I, 83

BELTRAM, Emilija,

DJ: Suradnja Hrvatske s Gradišćem, in GH zbornik, Zagreb 1973, 329–330

BENCZAK, Ferdinand, kompozitor,

imao 27. maja 1984. praizvedbu maše „Na diku Svih svetih” crikvenoga zbora u Cindrofu.

DJ: Na diku Svih Sveti 1984

L: pozivnica

BENCZAK, Štefan, računalni stručnjak,

(Cindrof, 15. 03. 1936. A)

študij i u Madridu, direktor S.B.Computer Leasing d.o.o.,

istraživač „kravate“, bio prireditelj izložbe u Šopronu 2014.

DJ: Kravata: Hrvatska EU-član broj 28, Željezno 2013.

L: HN 2014/ (09.05.), 8

BENČIĆ/BENCSICS/BENTSITS, András György, franjevac

(*Vištuk, SK, 13. 07. 1765. – †Rožňava, 1808., H)

DJ: Mana spasitedlna, djelomičan prijevod Pázmányovoga Kalauza; rp. u Rozsno

L: SzJ I, 808

BENČIĆ/BENCSICS, Andreas, učitelj

(*Čemba, …, A)

Učitelj 2008. Imenovan šk. direktorom u Velikom Petarštofu (2008.). MAS i MSC – Master od Science na sveučilišću u Kremsu (2004.), koordinator kod Bildungsservera, od 2008. nadzornik kotara Novoga Grada. Klapa Dičaki.

DJ: Naše stare jačke u Vimcjetu, Großpetersdorf 1995, muzička obdj.; Zviranjak hrvatskih jačak/stare pandrofske jačke, NVŠGH, Großpetersdorf 1997, Benua.

L: HN 2004/39

BENČIĆ/BENCSICS Edith –> Mühlgaszner

BENČIĆ/BENCSICS, Djurdjica/Gyöngyi, učiteljica

DJ: Ház és dülönevek egy nyugatmagyarországi horvát faluban, Nardán, Szombathely, 1987, dipl. djel.; Kulturális élet a Vas megyei horvát falvakban, Vasi honismereti közlemények, Szombathely 1991/1, 34–40

BENČiĆ/Bencsics, Nikola/Nikolaus/Miklós, kulturni povjesničar i filolog

(*Velika Narda, 12. 10. 1938., H, A)

OŠ u rodnom selu i Jászberényju, srpskohrvatsku učiteljsku školu u Budimpešti, 1956. pobigne u Austriju, maturira u ugarskoj gimnaziji u Gränu/Tirol u Austriji. Študira slavistiku, povijest i filozofiju na sveučilišću u u Beču. Študij završi doktoratom (1963.), kašnje i profesorskom diplomom. Zaposli se od 1963. na privatnoj Biškupskoj gimnaziji u Željeznu kot odgojitelj i nastavnik. Paraleno nastane predavatelj na Pedagoškoj akademiji u Željeznom a od 1983. lektor na slavistiki sveučilišća u Beču, ku djelatnost završi kot naslovni sveučilišni profesor 2007. Mnogobrojni znanstveni doprinosi o jeziku, književnosti i povijesti gr.H. Od 1988. član JAZU = HAZU i DHK. Gradišćanska, gradišćanskohrvatska, hrvatska i ugarska odlikovanja.

DJ: Mate Mersich Miloradiž 1850–1928, (Das Leben eine burgenländisch-kroatischen Dichters), Wien 1963, phil. dis.; Gedichte Mate Mersich Miloradić, Wien 1963, uz disertaciju; Die Politik Kroatiens nach dem ersten Weltkrieg, Wien 1965, dipl. dj.; Die Entwicklung dert kroat. Volksgruppe im Burgenland, Die Republik 1971/3, 56–63; Abriß der geschichtlichen Entwicklung der burgenländisch-kroatischen Schriftsprache, Wiener Slavistisches Jahrbuch 17, Wien 1972, 15–28; A burgenlandi horvát kisebbség, Integratio, Bécs 1973, 31–51; Stvaranje i gajenje kulture GH: polaritet samostalnosti i integracije, in Symposion Croaticon, Beč 1974; Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch, Eisenstadt–Zagreb 1982; Einige Bemerkungen zu älteren Beziehungen der bgld. Kroaten zur alten Heimat; BF, SB VII, Eisenstadt 1984,14–18; Die Auswirkungen des Buchdrucks auf die Entwicklung der bgld.-kroat. Eigenständigkeit, in Symposion Mogersdorf ’86, Maribor 1988; 105–116; Literatur im Verborgenen, DIE, Informationen zur Deutschdidaktik, Klagenfurt 1989/2, 109–117; Apokryphische Literatur bei den Burgenländischen Kroaten, in Croatica Slavica IndoeuropaeaWiener Slavistisches Jahrbuch Ergänzungsband VII, Wien 1990, 13–19; Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik, Zagreb–Eisenstadt 1991; Uzajamnosti jezika i književnosti u razvoju gh jezične norme, Nemzetközi szlavisztikai napok IV., Szombathely 1991, 83–88; Stipan Konzul Istranin u austrijskom Željeznu (1568–1579), ćsetski Zbornik 17, Buzet 1992, 5–10; Ivan Mušković (1848–1930), Studia Slavica Savariensia 1, Szombathely 1992, 29–37; Gašpar Glavanić (1833–1872), začetnik novijega gh književnog jezika, Filologija 24-25, Zagreb 1995, 45–51; Prva jezičnorelevantna rasprava o gh jeziku, in Nemzetközi szlavisztikai napok, Szombathely 1995, 133–144; Vjerski i kulturni život, in Povijest i kultura GH, Zagreb 1995, 199–232; O Konzulovim pismima, in Flumininsia, Rijeka 1996/71-2; 93–112, skupa s F. Toblerom; Kajkavska obilježja u gh., in Đurđevački zbornik, 1996, 299–307; Ivan Blažević – pjesnik u sinju, in Ivan Blažević, Proza, Željezno 1996; Gradišćanskohrvatsko narodno kazališće, Željezno 1998; Književnost gradiđćanskih Hrvata, Zagreb, 2 sv. 1998 i 2000; 249–264; Das goldene Zeitalter der Schulbuchproduktion bei den westungarischen Kroaten, BF, SB XXII, Eisenstadt 1999, 85–91; Pravni rječnik Gradišćanskohrvatsko-nimški, Rechtswörterbuch Deutsch-Burgenlandkroatich, 2 sv. Wien 1999; Kazališni peljač gh. dramske književnosti, Željezno, 2000, NVGH; Književnost gradišćanskih Hrvata od XVI. st. do 1921., Zagreb 2000.; Književnost gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas, Zagreb 2000 Historia (est) magistra vitae, in Forscher – Gestalter – Vermittler, Festschrift Gerald Schlag, Eisenstadt 2001, 33–36; Die kroatisch-ungarischen Beziehungen im Wechsel der Jahrhunderte – eine verunglückte Lebensgemeinschaft, in Tausend Jahre Lebensgemeinschaft in Mitteleuropa, Wien 2002, integratio 349–358; Tipovi gh rječnika, Filologija, Zagreb 2002, 23–31; Ehrenvoller Rückzug, Die gesellschaftliche Rolle der bgld.-kroat. Prister im 20. Jhdt., Symposion Mogersdorf, Koprivnica 2002; Margina ruba, Studia Slavica Savariensia 1-2, Szombathely 2003, 41–49; Das Ungleichgewicht in den deutsch-bgld.-kroat. Sprachbeziehungen, in Sprachen und Sprachkontakte im panonischen Raum, Bd. 5, Frankfurt am Main 2005, 67–78; Hrvatska rič gradišćanskih Hrvatov, in Gradišćansko hrvatski govori, 1. sv. 2019, 9–130.; Zlata riba, gradišćanskohrvatska poezija za dicu i mladinu, Željezno–Zadar 2021. (skupa s R. Bacaljom)

L: HN, Zbornik 2016.

BENČIĆ/BENCSICS, Zlata, nadzornica

(*Petrovo Selo, 1938. – † , 28. 12. 2015., H)

Učiteljsku diplomu je dobila na Visokoj pedagoškoj školi u Pečuhu/Peticrikvi za ugarski i hrvatski jezik, učiteljica u Gornjem Čataru. Nadzornica za hrvatski jezik ugarskoga dijela gr.H., umirovljena 1994.

Odlikovanje: Križ Republike Ugarske u bronci (1998).

L: Visoko državno odlikovanje za Zlatu Benčić u Ugarskoj, HN 1998/9, 3; 35 ljet u istoj školi Zlata Benčić, HG 1995/15

L: HN 2016/4, 23

BENDEKOVIĆ, Andrija,

DJ: Crtice iz prošlosti i života okolica mojega rodnoga mjesta, ND 1940, 73–75 (Hrv. Cikljin)

benediktinci, OSB

Najstariji crikveni red u zapadnom kršćanstvu. Osnovan 529. od Benedikta iz Nurzije u Monte Cassinu. Osnovno načelo je „moli i djelaj” (ora et labora). Nimaju centralne uprave. Za gr.H. imaju benediktinci iz Pannonhalme osebiti značaj, ar su imali cijeli red znamenitih (Augustin i Jakob –> Blazović, Krizostom –> Krues, Tibold –> Rezner,…) iz našega roda u svoji redi. U samostanu u Pannonhalmi se čuva i Miloradićeva biblioteka i prodike (izdao –> Nyomárkay)

L: HL I, 85

benediktinske regule,

pravila, ka je napisao sv. Benedikt za kloštar Monte Cassino kot opat izmedju 530. i 560., po ki živu benediktinci sve do danas. Najjasnije su sažeta u poznatoj krilatici Ora et labora. Augustin –> Blazović je napisao sociološku disertaciju o tematiki.

BENE, István,

DJ: Werdenich Endre dr. élete és munkássága, Gőr 1954, rp.

BENKOVIĆ/BENKOVICH, Feri/Ferenc, svećenik

(*Bizonja, 07. 05. 1947., H)

OŠ u rodnom selu, gimn. kod benediktincev u Juri, teologiju u Juri, posvećen 1970. Upravljač biškupske kancelarije u Juri, študij u Parizu na Institut Catholique (1980. – 1983.), jurski kanonik.

Velikim socijalnim zanimanjem za djelače u Juri. Graditelj crikve Sv. Duha (1988. – 1989.), školskoga centra Apor Vilmos (1991. – 1993.) i staračkoga doma Sv. Ane (1996. – 1997.), dom za egzercicije u Győrújbarátu (1996. – 1998.). Farnik crikve Sv. Duha (od 1991.) u Juri. Peljač hrvatskih shodišćev u Juru. Časni kanonik Željezanske biškupije (2020.).

L: Dr. F. Benković kanonik, HN 1985/15,1; Stup gradišćanskoga hrvatstva u Ugarskoj je prelat Feri Benković, HN 1997/30, 25

L: HG 2020 (01.07.) 2020; HN 2017/21, 13

BENUA,

izdavačka kuća u Velikom Petarštofu, upravitelj Andreas –> Benčić.

BENUŠKOVÁ, Zuzana

DJ: Sučasne rodinne rondely v primestskych obciah Bratislavy – v Jarovciach, Bratislava, 1983, dipl dj.; Asimilačny proces v chorvatskych diasporach v pohranični češkych zemi po r. 1945, Praha 1986, 145–154; Prínos Chorvátov prer lúdovú kultúru západného Slovenska, in Chorváti na Slovensku, Bratislava 1996, 42-45, Slovenskí Chorváti v kultúrnohistoriceskej literatúre, ibid 37–41; Soziokulturelle Determinationen der Randzonen von Bratislava – Realität und Image, in Konvergenz und Divergenz der Kulturen in den Randzonen der Städte, Wien 2003; 59–65

Berek – Berkifalu

Kermendska gospošćina, u 16. st. novonaseljeno s Hrvati s dijeli Dolnji i Gornji Berek. Urbar Kermende 1603. iskazuje selo kot čisto hrv., a vizitacija iz 1781. za Gornji i Dolnji Berek (Felső- i Alsóberek) isto. Gospodari Batthyány. U 19. st. već asimilirano.

L: Breu, 68

Berg –> Pierga

BERGER, Walter,

DJ: Die Marchfeldkroaten, ÖMW-Werkzeitung 1967/1

BERLAKOVIĆ/BERLAKOVICH, Anton, učitelj

DJ: Historische Beziehungen der Kroat. zur röm.-kath. Kirche und ihre Anwendung auf der kroat. VS Oberstufe, Eisenstadt 1971, dipl. dj.; glavni urednik Moj mali mini multi, od 1994. –>

BerlakoviĆ/Berlakovich, Endre/Andreas, diplomat i slikar

(*Veliki Borištof, 20. 08. 1931. – †Beč, 17. 03. 2008., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Hollabrunnu (1950.), študirao filozofiju, teologiju, pravo i umjetnost na sveučilišću u Beču. U austrijskoj diplomatskoj službi, u inozemstvu od 1958., Rim (1958. – 1961.), Zagreb (1961. – 1966.), Beograd (1966. – 1976.), služba u ministarstvu u Austriji (1976. – 1978.), Ženeva (1978.), Budimpešta (1978. – 1983.), Bukurešt (1983. – 1988.), u Austriji (1988. – 1991.), u Bosni i Hercegovini (1991.), austrijski veleposlanik u Zagrebu (1992. – 1996.).

Uz diplomatsku službu znatno likovno umjetničko djelovanje. Mnogobrojne izložbe slika.

Od Hrvatske odlikovan ordenom kneza Trpimira, Austrija, grad Beč i Gradišće najvišim odlikovanjem, odlikovanje i od Rumunjske.

L: HN 1998/8, 28

BERLAKOVIĆ, Erika

(*…, A)

Urednica knjige receptov iz Velikoga Borištofa.

DJ: Hrvatski kulinarijum Veliki Borištof, 2001., hkdc

L: HN 2001/48, 10

BERLAKOVIĆ/BERLAKOVICH, Helena

DJ: Das Schulwesen der burgenländischen Kroaten vom 16. Jh. bis 1921, Wien 1984., Phil. Diss.

BERLAKOVIĆ/BERLAKOVICH, Ivan, svećenik

(*Veliki Borištof, 29. 05. 1838. – †Željezno, 23. 07. 1893., H)

OŠ u rodnom selu. Posvećen za svećenika 1862., kapelan u Velikom Borištofu, farnik u Koljnofu, 1878., desetnik, odakle dojde za farnika u Trajštof. Sudjelač KKK, nekoliko jačak u CJ., pomagač –> Nakoviću kod sastavljanja molitvenikov, dopisnik ug. novin.

DJ: Nature nauk, Pešti 1873, 1878; Tri lipe molitve…1877, prijevod iz nim. za Szimkovich Matu; Kratka pripetenja svetoga pisma …, U Budapešti 1879; popis biljkov u Dodatku, Bogoslav Šulek, Jugoslavenski imenik bilja, Zagreb 1879, 481–490; Evangjelja, epistole i štenja …, U Železnu 1880; Fizika, V Gjuri 1880; Početka milostivnoga mesta Loretto va Ugarskom, (po Mohlu), Beč 1885., 1888.

L: ZZGH 40

BERLAKOVIĆ, Ivan

(*Šuševo, ???)

DJ: Teštamenat na Breževom dvoru, 1958, ???;

BERLAKOVIĆ, Jakov, učitelj, prireditelj

(*Veliki Borištof, 28. 06. 1942., A)

Po OŠ u rodnom selu ide u GŠ na Gornju Pulju. Učiteljsku školu je završio u Strebersdorfu, učitelj od 1961. u Žarnovici, Gornjoj Pulji, Velikom Borištofu, od 1978. do umirovljenja 1997. učitelj i direktor u Filežu. Prireditelj mnogobrojnih kazališnih kusičev za dicu i odrašćene, peljač tamburaškoga društva –>

„Graničari“.

DJ: Das zweisprachige Realienunterricht an kroat. VS im Burgenland, Heugraben 1963, dipl. dj.; adaptirao I. Brlić-Mažuranić, Šuma Striborova, Filež 1980; Hrvatske narodne povidajke, dodatak za „Novu čitanku“ 2.,3. i 4. r., Beč 1987; Tako ide onomu, ki neće djelati; Mudrijaš; Konjska obitelj; Kade je torta; Jur zna najper; Betežni školar; Bigunac; O povijesti fileške knjižnice

L: HN 1998/1-2, 7; HN 2006 (20.10.), 13

BERLAKOVIĆ, Kornelija, –> Bintinger

BERLAKOVIĆ/BERLAKOVICH, Marin, slavist

(*Gornja Pulja, 02. 07. 1982., A)

OŠ je pohadjao u Velikom Borištofu (1988. – 1992.), dvojezičnu GŠ isto u Velikom Borištofu (1992. – 1996.), BORG u Gornjoj Pulji (1996. – 2000.), študij počeo na Trgovačkoj visokoj školi (2000. – 2002.), 2002. prešao na slavistiku, diplomirao 2010. Sudjelač ORF-a Gradišće.

DJ: 100 Jahre «Hrvatske novine». Entstehung und Entwicklung der burgenländischen Wochenzeitung und ihre Bedeutung für die Sprache, Kultur und Identität der burgenländischen Kroaten. Wien 2010, dipl dj.; Die Identität(en) der burgenländischen Kroaten, predavanje na simpoziju „insich(t,) & ansich(t)“ 26. 05. 2011.

BERLAKOVIĆ, Mirko, učitelj, muzičar

(*Veliki Borištof, 13. 04. 1941., A)

OŠ je pohadjao doma, GŠ u Gornjoj Pulji, učiteljsku u Strebersdorfu (1955. – 1960.). U učiteljskoj službi od 1960. u Bandolu, Starom Hodasu, Velikom Borištofu, 1990. je postao direktor dvojezične glavne škole Veliki Borištof, u mirovinu je stupio 2001., 1994. peljač Muškoga pjevačkoga zbora Harmonija, 1964. Tamburaško društvo Slavuj u Velikom Borištofu, 1967. Muški pjevački zbor Djačko kolo, urednik mnogobrojnih kazališnih igar, 1971. spoji bečko plesačko društvo Kolo i velikoborištofski Slavuj u –> Kolo-Slavuj. Predsjednik HŠtD-a (1981. – 1995.). Odlikovanje: časni znak Zemlje Gradišće.

DJ: suautor Hrvatski jezik I., II., III., IV. 1987–1990; suautor Zdravo 1992; Dici i odraslim u spomenar 1992; Mali pregled gramatike gh. i hrv. jezika, Eisenstadt 1995, 1999; 2000, hkdc; Priručnik školske terminologije gh.-nimš., 2001.; Slavite gospodina pjesmami, Veliki Borištof 2015.; ur. zbornika o Augustinu Blazoviću, 2012.

L: KG 2011, 117–120; HN 2001/15, 17; PLjP 2011, 505–506

BERLAKOVIĆ/BERLAKOVICH, Nikola/Nikolaus, političar

(*Željezno, 04. 06. 1961., A)

OŠ u Šuševu, gimn. u Gornjoj Pulji (1979.), sveučilišće agrikulture u Beču, (1985.), 1987. vicenačelnik u Velikom Borištofu, od 1990. kotarski predsjednik Gornjopuljanskoga poljodjelskoga saveza, od 1991. predsjednik Zemaljske partijske organizacije –> ÖVP u ZV., od 2008., predsjednik seljačke komore, zemaljski savjetnik, Austrijski savezni ministar poljodjelstva.

L: PHbB,14–141

BERLAKOVIĆ/BERLAKOVICH, Robert, političar

(*Šuševo, 08. 07. 1900. – †???)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Budimpešti, dobrovoljac 1918., študij agrarne visoke škole u Beču, diplomirao 1931., arendator u Filežu. Politički mandat CSP-a (1934. – 1938).

L: PHdB 80;

BERLAKOVIĆ, Rudi, učitelj, novinar

(*Veliki Borištof, 01. 03. 1952., A)

OŠ u domaćem selu, gimn. Gornja Pulja, PA u Željeznu, zaposlen na Dvojezičnoj GŠ u Velikom Borištofu, suosnivač –> Brujev“, predsjednik –> Harmonije, športski reporter HN. Načelnik Velikoga Borištofa (dvi periode).

DJ: Das Zusammenwirken von Schule und Elternhaus in der Erziehung zum Wohlwollen, Stinatz 1958, dipl. dj., Beitrag zur heimatkundlichen Stoffsammlung von Großwarasdorf, Eisenstadt 1973, dipl. dj.

DJ: HN 2002/10, 19; HN 2012/9, 14

BERLAKOVIĆ, Tatjana, reporterka

(*Veliki Borištof, A)

sudjelačica manjinskoga radija ORF Gradišće, urednica dvojezičnog engl.-ug. filma Nyiregyháza, vrata k Europskoj uniji (skupa s Lizom Hausmann-Farkas), 2005., nagradjen, sudjelačica saveznoga ORF-a u Beču

DJ: Film in Ex-Jugoslavien, Wien 2002, dipl. dj.; Laufzeit, film 2005.

L: HN 2005/36, 8

BERLAKOVIĆ, Zorka, ud. –> Kinda

BERNARDIN Splićanin, franjevac

(2. polovica 16. st.)

Pisatelj prve knjige tiskane latinicom (goticom), Lekcionar, Venecija 1495., kroatizirana latinica kako je narod govorio. Ima brojna izdanja i tako proširuje narodni jezik nu liturgiji.

L: HL I, 90

BERNHARDT, Maria,

DJ: Martin Mersich jun. – seine Bedeutung für die Bgld. Kroat., Eisenstadt 1973, dipl. dj.

Bernhardsthal –> Pernital

BERNLEITNER, Ernst,

DJ: Das Türkenjahr 1529 und die Marchfeldkroaten, Unsere Heimat 1949/20, 1

Bernolákovo/Čekliš –> Čekliš

BERTHA, Franz, učitelj

(*Borta, 19. 05. 1925. – †Borta, 27. 04. 2003., A)

DJ: Die Besiedlung meines Schulortes, seine siedlungsgeschichtliche Innenstruktur und das Schicksal der Siedler im Rahmen der allgemeinen historischen Grenzen, Güttenbach 1951, Dipl. Arb

BERZLANOVICH, Matthias, Panzergrenadier

(*Šuševo, A)

DJ: Meine Jahre bei der Wehrmacht – Na kratki popišen – moj vojački žitak, Teil lI.: Der Krieg in Russland (1940–1944), 35. Infanterie Regiment, 377 str., 2011, 2. Auflage, Eigenverlag

L: Sin Andreas Berzlanovich, Kirchäcker 13, A–7306, Grosswarasdorf

betlehemari –> koledanje

BEWAG = Burgenländische Elektrizitäts Wirtschafts Aktien Gesellschaft

Osnovano 1957., počne 1959. djelati, od 2000, najveće društvo vjetrenjačov, 2012. fuzioniranje s BEGAS-om (Netz Burgenland/Energie Burgenland Wärme und Service GmbH/2022. BE Solution GmbH).

L: wiki

Bezenye –> Bizonja

BEZIĆ, Jerko, etnomuzikolog

(*Kranj, 10. 06. 1929. – †Zagreb, 09. 01. 2010., HR)

Študij muzikologije završio u Ljubljani (1956.), nastavnik muzike u različni škola, predavač etnomuzikolgije na MA u Zagrebu. Autor velikoga broja znanstvenih doprinosov iz etnomuzike.

DJ: Istraživanje folklorne glazbe Hrvata u Slovačkoj, Gradišćanski Hrvati 1973, 145–148; Prihvaćanje novih oblika u povijesnom razvoju glazbenog izraživanja gradišćanskih Hrvata, in Gradišćanski Hrvati 1533–1983, Zagreb 1984, 189–202; Folklorna glazba, in Povijest i kultura GH, Zagreb 1995, 361–403

L: HL I, 93

BEZIĆ, Živan, svećenik

U njegovu knjigu se je ugledao Matija –> Semeliker u svoji memoari Bog u Dahavi.

DJ: U sjeni krematorija, uspomene jednog logoraša, Split 1975.

BF –> Burgenländische Freiheit

Biblija (Sveto pismo),

skup knjig pisane u hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku. Jedan dio (Stari teštamenat = ST) Židovi i kršćani gledaju ju Božjom objavom/Božjim očitovanjem, drugi dio (Novi teštamenat = NT) samo kršćani. Naziv knjige dojde iz gr. biblia i znači knjige, ali se u sridnjovjekovnom latinskom preuzelo kot jednina ž. r. i tako ušla u druge jezike, i u hrv. ST se sastoji od Zakona, Spisi i Proroki, NT od Evandjelja, Djela apoštolov, Poslanice i Otkrivenja. U 3. st. je iz aramejskoga jezika nastao grčki prijevod, iz aramejskoga se zove Septuaginta, mjerodavno za kršćansku crikvu. Na zapadu su pak nastali latinski prijevodi, mjerodavan prijevod za kršćansku crikvu je iz IV. st., pripisuje se –> sv. Jeronimu/Jeromošu i zove se Vulgata. Razumljivo da se je Biblija prevela i na različne istočne jezike. Slavski prijevod je od sv. braće –> Ćirila i –> Metoda u glagoljici. Kod Hrvatov se je iz toga razvila redakcija po zakonu „rimskoga dvora“ a najznačajniji prijevod je od –> Bernhardina Splićana (Venecija, 1495.).

Gr.H. su se na početku služili s biblijski teksti NT donesenim sa sobom iz stare domovine. Za vrime protestantizma je –> Konzul i –> Dalmatin u Postili iz Regensburga 1568. stavio biblijskih tekstov na raspolaganje. Prvi gh. tekst NT je izašao u Juri 1732., pak slijedu izdanja 1741., 1792., 1806., 1841., 1857., 1860., 1880., 1912., 1934., 1958. i 1962., dodatak 1964. Ljeta 2012. je Štefan –> Geošić stavio gr.H-om cjelokupni privevod Biblije na raspolaganje.

L: HL I, 94, Fućak, Šest stoljeća hrv. lekcionara, Zagreb 1875, 272–275

biblioteka –> knjižnica

BICZÓ, Zalán, arhivar

(*Jura, 07. 09. 1974., H)

Maturirao je u Jurskoj gimnaziji Kazinczy Ferenc 1993. Diplomirao na Eötvös Loránt sveučilišću u Budimpešti. Poslije arhivar na različni institucija Transdanubije.

DJ: Szemeliker Antal 1882–1919, Győr 2011.

BIEDERMANN, H. J.

Sveučilišni profesor u Grazu

DJ: Neuere slavische Siedlungen auf süddeutschem Boden, Stuttgart 1888.

Bijela Hrvatska,

ranija domovina Hrvatov u Zakarpaću uz gornju Vislu, središće Krakov. Nasuprot je bila –> Črljena Hrvatska na jugu.

L: HL I, 96

Bijelo Selo – Pama – Lajtakörtvélyes

Blizu austrijsko-slovačke granice, pripadala gospošćini –> Geca/Gijeca, Hrvati su se uselili u drugoj polovici 16. st. Tokom 17. st. se je selo kroatiziralo, danas većinom germanizirano. CD adventskih jačak, 2001.

L: I, GHA, 66–67

BIKESSY v., Joseph Heinbucher Edler –> Heinbucher, Joseph von Bikessy

BILISIĆ/BILISITS, Alojz, jurist

(*Vincjet, 25. 06. 1913. – Beč, 27. 07. 1971., A)

1937. predsjednik –> Kola, 1938. predsjednik –> HKD. Pobigne u Egipat. Od posebnoga tribunala u Beču u odsutnosti odsudjen na smrt kot izdajnik domovine. Za vrime DSB u britanskoj tajnoj službi. Po boju se vrati u Austriju, Državni javni tužilac u Gracu. Premjesti se u Ministarstvo vanjskih poslov, ataše u Belgradu., pak služba u Brüsselu. 1954. od belgijskog kralja Boudoina I. dobio orden „Officier de l‘Ordre de la Couronne”. Djelovanje za vrime DSB u knjigi „Agent aus der Luft“.

L: Josef Königsberg, Ich habe erlebt und überlebt…, 2008

BILIŠIĆ/BILLISICS/BILLISITS, Alojz/Alajos/Márton, pustinac i prodikač

(*Dolnja Pulja, 02. 04. 1736. (1745.) – †Peticrikva, 14. 11. 1807., H, A)

Zagovor je položio kot pavlinac i pustinac 1762. Podučavao u Pápi (1764. – 1767.), Sátoraljaújhelyu, Pesti, Marijanki, Trnavi (1769. – 1784.), Peticrikvi I Beču.

DJ: Magyarok első királya, dicsőséges dicsérete, Bécs 1789.

L: SzJ I, 1066–67; UMIL I, 253

BILIŠIĆ/BILLISICS, Silke Maria

(*Borta, 17.05.1977., A)

OŠ u Vicjetu, gimn. u Gornji Šica, škola za čuvarničarke u Borti (1991. – 1996.), čuvarničarka u Wien-Grinzingu, Cambridge-Certificate za engl. jezik (1999.), študij slavistike na sveuč. u Beču (2000. – 2006.), štipendijski semestar u Zagrebu (2002.), sudjelačica Hrv. redakcije u ORF-u Gr., nastavnica hrv. i nimš. jezika na saveznoj gimnaziji u Željeznu, Beču.

DJ: Ana Schoretits’ literarischer Beitrag zur burgenländischen Kultur, Wien 2006, dipl. dj.

L: iz dipl. dj.

Bilištrov à Wifleinsdorf

Biljni svit,

opis gh. nazivlja biljnoga svita: Zagreb 1879. Jugoslavenski imenik bilja, sastavio Bogoslav Šulek. Dodatak od Ivana Berlakovića str. 481–490; Ivan Dobrović, Paprikovanje u biljnom svitu,. HN 1940/15-33; rp. u pojedini seli: Nova Gora (I. Horvat); Frakanava (K. Meršić); Ivan Németh, Popis biljkov/raslin u Petrovom Selu, rp. ali ug. publicirano u „Dnevnik staroga školnika“, 2011; Veliki Borištof (J. Liebezeit); Vincjet (J. Stuparić),…

BINTINGER, Fridrik, pravnik, publicist i pisatelj

(*Mali Borištof, 27. 02. 1913. – †Veliki Borištof, 20. 09. 1960., A)

Kao djak bio je predsjednik –> Kola katoličanskoga hrvatskoga djačtva.

Študirao pravo u Beču, promovirao za dr. ius. Urednik hrv. novin „Naš tajednik” (1947. – 1952.) i suosnivač –> „Hrvatskoga nakladnoga društva”. Mnogobrojni članki o kulturi, školstvu i gospodarstvu u Gradišću.

DJ: Kiritofske navade, NT 1947/6; Stari Zosko, NT 1947/1; Na kratki, Željezno 1990. HŠtD

L: HN 1960/14, 3; HL I, 99

BINTINGER, Kornelija, rodj. Berlaković

nadzornica za dvojezične čuvarnice u Gradišću.

DJ: Naša mala Anica, jačke – pjesme – kipići, Wien 1985.

biotermocentrala,

iz bioloških tvari/supstancijov, modernim tehničkim rješenjem načinjena centrala za produkciju toplinske energije.

Mjenovo (1998.)

BIRIC, Eugen,

DJ: Geschichte der Einwanderung der burgenländischen Kroaten, Wien 1949, fil. dis.

BIRIC, Helmut, umjetnik

(*Beč, 1955.)

Maturirao u Gornjoj Pulji, študij arhitekture u Beču, priminjena umjetnost u metalu.

BIRIC-CECELIĆ/BIRICZ-CZECZELICH, Marija/Maria, učiteljica

(*Veliki Borištof, 03. 12. 1920. – †Gornja Pulja, 23. 06. 2002., A)

Po školovanju u domaćem selu dojde u GŠ u Kerestur i Beč, gimn. u Štamperku i Beču (1939.). Počinje poslovati 1939. na Stinjaki, u Sloveniji, pa u Štajerskoj, odakle se vrati 1948. ponovno u Gradišće. Zaposli se u Klimpuhu (1948. – 1954.), pa u Filežu (1954. – 1980.). Obavlja i školsko-psihološko savjetovanje na dvojezični škola gornjopuljanskoga kotara. Savezni predsjednik ju imenuje školskim savjetnikom.

DJ: Početnica, Wien 1972.

L: HN 1980/50, 2

Biškupija Jura/Győr,

osnovana od sv. Štefana kralja 1009. Stolna crikva posvećena BDM, danas hodočasna crikva za gr.H. Nekada zauhvatili veliki dio Transdanubije iz ke se izluči pak Sambotelska biškupija (1777.) i Biškupija Željezno (1960.). Veliki dio doseljenih zapadnougarskih Hrvatov potpada(o) pod nju. Veliki broj naših svećenikov je dobio svoju izobrazbu na teologiji u Juri.

L: MMtL III., 416-417

Biškupija Njitra,

osnovana od kralja Kolomana oko 1110. Njitranska dijeceza, Slovačka, Bistum Neutra. Morebit postojala već oko 880. u –> Velikomoravskoj kneževini. Propala za vrime doseljenja Madjarov. Obnovljena 1110. i stavljena pod Ostrogonsku nadbiškupiju. 1977. zbog političkih prilikov izlučena i postavljena pod Bratislava–Tirnava. U 16. st. se naselio veći broj Hrvatov i u ovu biškupiju.

L: wiki

Biškupija Sambotel/Szombathely,

osnovana 17. 07. 1777. od kraljice Marije Terezije na teritoriju –> Jurske i Zagrebačke biškupije. Prvi biškup je bio Szily János. U njoj su i brojna hrv. sela.

L: wiki

Biškupija Željezno/Eisenstadt,

Poslije otcipljenja zapadnih dijel županijov Mošon, Šopron, Vaš se od odcipljenog teritorija već 1922. stvori –> Apoštolska administratura = Apostolische Administratur. Prvi administrator je bečki kardinal Friedrich Piffl, ki imenuje Franza Hlawatija za provikara (1922. – 1932.). 1924. je sv. –> Martin od Toura nastao patron zemlje. 1932. je kardinal Theodor Innitzer preuzeo peljanje, ki je Josefa Köllera (1932. – 1954.) imenovao za provikara. Teritorij je 1934. nastao „Praelatura nullius“ kot priprema za biškupiju. Od 1947. je Josef Schoißwohl upravljao biškupijom, od 1954. Štefan –> László, ki je 1956. imenovan biškupom, a 15. 04. 1960. je papa izdao bulu „Magna quae“ a László 14. 10. istoga ljeta postao prvim biškupom dijeceze. Od 1993. je Paul Iby biškup dijeceze a od 2010. Egidij –> Živković.

L: wiki

biškupska pisma,

okružnice, ke su preveli gh. svećeniki, kanoniki u Juri kot je to bio L. –> Barilić, T. –> Jordan na hrv. jezik. Tiskana u jurskoj crikvenoj tiskari pod latinskim naslovom Litterae Circulares ad Venerabilem Clerum Almae Diocesis Jauriensis…: 1875, 1880, 1882, 1883, 1854, 1876, 1880, 1886, 1889, 1901, 1903, 1907, 1908, 1910, 1912, 1913, 1914, 1915, a sambotelska biškupija…???

Bitka kod Kisega,

Turki su pod peljanjem Sulejmana, na huskanje Francuzov u augustu 1532. ponovno krenuli prema Beču. Na tom putu im je bio mali gradić Kiseg sa zapovidnikom Nikolom –> Jurišićem, ki je imao samo 38 naoružanih braniteljev. Pomoću naoružanja paorov, ki su se iz okolice povlikli u grad je mogao Jurišić naoružati sveukupno 700 braniteljev. Turkom nije uspjelo zauzeti grad i nek diplomatskimi razgovori sa zapovidnikom im je uspjelo istaknuti nekoliko turskih zastavov (konjskih repov) na zidine grada, da se pak povliču najzad, ali ne pod Beč nego u svoje zimske kvartire. Augustin –> Blazović se u svojem romanu Gavran i šćipavac spominje toga dogadjaja, a Ivan –> Horvat u novelici Židanski dičaki.

L: (ur. Bariska István), Kőszeg ostromának emlékezete, Budapest 1982.

BIVAL, Gordana,

DJ: Soziodemographische Analyse der kroatischen Volksgruppe in Österreich, Wien 1995, im Auftrag des BKA.

BIZOMFY –> Mašić

Bizonja/Bizunja – Bezenye – Pallersdorf

Najsjevernije hrv. selo u Ugarskoj, Jursko-šopronsko-mošonska županija. Nastanjeno od rimskoga vrimena. Ime vjerovatno od ug. „besenyők“ = pečenegi. Hrvati se u nimško-ugarsko selo uselili sredinom 16. st. U selu je rodjen Mate –> Drobilić, narodni pisac, inženjer Gašpar –> Laab. Crikva posvećena Narodjenju BDM, na groblju i hrv. natpisi. Ima svoj grb. Dom kulture od 1993.

Imaju pjevački zbor –> Jorgovan. Monografiju o selu je napisao –> Martinschich Balázs, Bezenye, Bizonja, Pallersdorf, 2021.

L: JH, GHMiHSK, 172–180

BLAGUS/BLAGUSS, Pavao st., autopoduzetnik

(*1907. – †Gornja Pulja, 14. 11. 1972., A)

Porijeklom iz Dolnje Pulje. Po poiskanju ugarske OŠ ide kot pastirić –> na Štajere, od 11. ljeta djela u Pečvi, od 1926. ljeta ima dozvolu za „Trgovanje s jaji, putorom, piplići, zvirjem, sadom i vrganji”, tada si je priskrbio već i teretnjak. Obrtničku koncesiju za transportiranje ima od 1929. Kašnje, od 1946. se je pretvorio u autobusno poduzeće Blaguss Reisen, jedno od najvećih putničkih poduzećev u Austriji. Zlatni znak Republike Austrije.

L: HN 1972/45, 6

BLAGUS, Pavao ml.

(*Dolnja Pulja, A)

Od sredine 60-ih ljet preuzima peljanje, ki sa svojim bratom dr. Robertom skupa peljaju poduzeće. Od 1972. koncesija za Putničko poduzeće, od 1976. Ured u Željeznu, kašnje i u Beču, i na drugih šest lokacijov.

Odlikovanje: Komturni križ (1998.).

L: Katalog 1929 bis 1979 Blaguss-Reisen, Eine Dokumentation, HN 2019/21, 12

BLAGUSS-Reisen,

autobusno i putničko poduzeće u istočnoj regiji Austrije, kao i u inozemstvu. Osnovano 1935 s 3 autobusi i 1935. jednim uredom. 1947-BURGENLAND EXPRESS/BURGENLAND BLAGUSS REISEN; 1970-BLAGUSS REISEN GESELLSCHAFT M.B.H.; 1972-PLATTENSEE EXPRESS; 1980-preuzme putničku agenciju UNION, a 1986. autobusno poduzeće SPRINGER WIEN GES. M.B.H.; 1987-BLAGUSS-VOLÁNBUSZ; 1991-EUROLINE; 1992-MITSCH; 1998-PANTOURS; 2003-VONATBUSZ; 2004-AIRPORT DRIVER MIETWAGENSERVICE G.M.B.H; 2007-BLAguss vienna interntional busterminal; 2012-BLAGUSS MINIBUS-SERVICE; 2014-FLIXBUS; 2015-DONAUTURM;

L: wiki

BLASKOVICH, Ivan/János, ev. svećenik,

(*Pezinok, SK, 22. 12. 1777. – †Požon, 19. 11. 1855., SK)

Školovao se u ev. gimn. u Modri, odatle u ev. licej u Požonu filozofiju i teologiju, nastavio tri ljeta u Jeni, poslije u Göttingenu i Halli pedagogiju, 1805. u Beču nastavnik u divojačkoj školi tri ljeta, 1812. obolio i išao za privatnoga učitelja sina grofa M. Friesa, 1814. u Švicarsku s njim, kade je u Plankenbergu osnovao institut koga je 1826. premjestio u Požon.

DJ: Hymaeneon guod ill. dno Joanne l. b. Jeszenák de Királyfi cum Josepha Tutzenthaler scra nuptialia die 25. aprilis anno 1799. feiiciter peragente decantabant nobilis concictus Jeszenakiani clientes. Posonii

Blatné – Sárfö – Scharfing – do 1948. Šarfia

U SK, nekadašnje (manjinsko) hrv. selo u ko su se Hrv. uselili oko 1553. U 17. st. se počnu useljavati Nim., od sredine 18. st. se počnu useljavati Slov. i Ug. a od sredine 19. st. se potpuno slovakiziralo. Selo se je u narodu zvalo i Sisek.

L: Botik, 20; WSt, 133

BLAZOVIĆ/BLAZOVICH, (Franjo) Augustin, benediktinac, književnik

(*Frakanava, 29. 01. 1921. – † Beč, 10. 05. 2004., H, A)

Rodjen u Galovićevom stanu u Frakanavi. OŠ u rodnom selu (1927. – 1932.), gimn. kod benediktincev u Kisegu (1932. – 1940.), stupi u red benediktincev u Pannonhalmi i študira matematiku i fiziku na sveučilišću u Budimpešti. Za svećenika je posvećen 1946. 1947. nastao je profesor na gimnaziji u Čepelu kraj Budimpešte. Po nacionaliziranju ugarskih škol ga je red poslao u Austriju. Najprije je djelao kot knjižnjičar kod benediktincev u Beču a od 1949. je imenovan dušobrižnikom gr.H-ov u Beču. Zvana toga je imao različne funkcije u gradišćanskom sjemenišću. I sam red mu je navalio cijeli red zadać, ke je izvršavao za nadopatiju Pannonhalmu sve do 1997. Uza to je študirao sociologiju na sveučilišću u Beču, ku je završio disertacijom 1953. Od 1956. do 1977. je urednik –> „Crikvenoga glasnika Gradišća”, suradnik gh. printmedijov i vrsni književnik gr.H-ov. 1950. do 1970. je bio narodni misionar za gr.H., član austrijskog PEN-a i hrvatskoga DHK. Sudjelao kod sastavljanja –> misala. Jedan od najpoznatiji književnikov po DSB.

DJ: a) proza: Božićna povidajka, 1949; Gavran i šćipavac, CGG 1962–1965; Sudbonosni dan, 1961; Od Vulke u Velebit, Eisenstadt 1967; Kormoran, 1971; Kade ću najti dom, HN 1984–1986, HN; Veliki i mali File 1974–1983 u KG; Odluka 1988; Slike i sudbine, 1991.

b) putopisi: Na dalmatinskom otoku Braču, 1953; Loreto–Lovreta, 1955; Paris–Lisieux, 1956; Jeruzalem 1958; Svitska izložba u Briselu, 1959; Ja ljubim Portugal, 1968; Rimski spominki, 1975; Trodnevni izlet u London, 1975; Pred potresom u Udini, 1977; Putne crte i slike iz Novoga svita, 1978, 1979; Kad sam došao u Istambul, 1978; Doživljaji u metropoli na Nilu, 1980; Portugalska metropola Lisabon, 1981, Zimski put u Zürich, 1982; Firenze, grad cvijeća i umjetnosti, 1985, Patmos, 1988; Na putu domom, 1989.

c) lirika: Vigilija – bdjenje ili virostovanje, Beč 1961; Rosa i dim 1977; S licem prema narodu, 1987; Trnule, novi glas 1991/3.

d) drame: Hiža Drašković, glas 1955; Koliko smo, to smo, glas 1959; Noe, glas 1960; Jutro, na podne, na večer, Beč 1969, rp; Vratarica nebeska, novi glas 1970–71; Gospodin špan, Beč 1974, rp.; Ribar ljudi, Beč–Klimpuh 1975, rp. skupa sa Štefanom Geošićem; Popareni zaručnjak, Klimpuh 1981, rp.; Skrbitelj sirot, 1981, rp; Biškup protiv volje, 1985, rp; Slamni udovac, KG 1990, 175–192.

e) vjersko; Soziologie des Mönchtums und der Benediktinerregel, 1953; Sveci u crikvenom ljetu -IV, 1966–1980; Europa védőszentje szent Benedek, 1980; Psalmi, 1981; A Duna menti népek jövöjéről, 1991; Knjiga mudrosti, 1992; A nyugaton élö magyar bencések élte és elöljárójuk, in Az egység szolgálatában, Katolikus szemle, Pannonhalma 1994/3-4, 9–24; Svidočanstvo za vjeru, 1996, Na putu u bolji život, Željezno 2001, HŠtD; Otvorite zviranjke, 2003, vl. n., U službi naroda, Željezno 2004

L: Csenar A., Das literarische Werk Augustin Blazovichs, Wien 1996., dipl. djel.;

Augustin Blazović, zbornik, Željezno 2012., ur. Mirko Berlaković.

BLAZOVIĆ/BLAZOVICH, Ignac, učitelj

(*Frakanava, 08. 08. 1903. – †Filež, 11. 09. 1963., A)

Službu počinje kot učitelj u Filežu (1922. – 1925.), direktor i kantor u Filežu (1926. – 1938.), učitelj u Frakanavi (1938.), na Mjenovi (1931.), 1942. mora u boj, odakle se vrati 1946., opet nastupi službu u Filežu, kade ostaje sve do 1962. Peljač hrvatske djelatne učiteljske zajednice puljanskoga kotara, redatelj i prevoditelj igrokazov.

DJ: prijev. Moliere, Liječnik proti volji, rp.; Totkinja;

L: HN 1962/37, 1; 1963/38, 1

BLAZOVICH, Ignaz, umjetnik, slikar

L: Pozivnica za izložbu u Centru 2007.

BLAZOVIĆ/BLAZOVICH, (Filip) Jakob/Jákó, benediktinac

(*Frakanava, 29. 04. 1886. – †Pannonhalma, 26. 12. 1952., H, A)

OŠ u rodnom selu. Sridnje škole je pohadjao u Kisegu i Šopronu, stupi u red benediktincev u Pannonhalmi (Brig sv. Martina). Bio je profesor matematike i fizike u gimnaziji u Pápi, bojni svećenik za vrime PSB, po boju nastavlja svojim nastavničkim djelovanjem u Pápi, kade nastane direktor gimnazije. Na glasu prodikač. 1938. superior benediktincev u Pannonhalmi. Od 1923. u Španjolskoj u Lequetio/Baska, odgojitelj dice cesara i kralja Karla IV. (do 1930.), a nekoliko misec i u Löwenu u Belgiji. Predstojnik benediktinskoga samostana u Juri. Profesor filozofije na sveučilišću u Jeni. Glavni urednik časopisa „Pannonhalmi Szemle” (1939. – 1944.) i tajednika „Pápa és Vidéke“ (1939. – 1944.). Po Drugom svitskom boju peljač znanstvenoga instituta u Budimpešti, koga država 1950. raspusti, a Blazović se vrati u Pannonhalmu. Mnogobrojni doprinosi u časopisu „Pannonhalmi Szemle“.

DJ: A csend mélységeiből, Budapest 1935; A legfájobb válság, Budapest 1935; A nagy szfinszk, – Újkori emberarcok, 1936; Krisztus embere, Budapest 1942; A fizikai okság elve s a kvantumfizika 1942,…

L: NT 1953/2, 4; HN 1953/2, 2, Gaal Zoltán, Életpályák, Gőr 1987, 39-41; KG 1986, 78–79

BLAZOVIĆ, Johanna-Jonka

(*Frakanava 1907., A)

Povidačica narodnih povidajkov B. –> Vujkovu.

L: Krpan, 291–292

BLAŽENA DIVICA MARIJA = BDM,

majka Božja, uživa veliko poštivanje gr.H. Kult je izgradjen za vrime baroka od franjevcev u tzv. „Regnum Marijanumu“ = Marijanska država/krajina. Početak i širenje s hodočašćenji u Celje, Koljnof, Lovretu, Marijanku, Sasin, Vincjet,… i mnoga druga hodočašćena mjesta našega prostora. U našoj krajini osebito se proširilo poštovanje BDM po knjigi Pavla Esterháyzja Az egész világon levő csudálatos Boldogságos Szűz képeinek röviden föltett eredeti, Nagyszombat 1690., (Kratko popisano porijekla kipov/slik čudnovate BDM po cijelom svitu), drugo izdanje Mennyei korona, Nagyszombat 1696. (Nebeska koruna).

L: MMtL II, 414–424

BLAŽENČIĆ, Ante, školski savjetnik (nadzornik) u Hrvatskoj

(*Šibenik, 07. 12. 1910. – †Zagreb, 17. 06. 1999., HR)

Gimn. i učiteljsku školu je pohadjao u Šibeniku, izvanredni študij na filozofskom fakultetu u Zagrebu (1947. – 1952.), bio učitelj u Srbiji i Hrvatskoj (1929. – 1943.), 1943. se je priključio partizanom, od 1945. referent za osnovnoškolsku nastavu u Hrvatskoj, od 1950. nadzornik, 1960. do 1966. direktor Zavoda za školstvo grada Zagreba. Sudjelač –> Matice iseljenika Hrvatske (HMI) u koj pelja referat za gradišćanske Hrvate, Hrvate u Ugarskoj, Slovačkoj i Italiji. Odlikovanja: Orden Republike sa srebrnim vijencem (1971.), nagrada „Ivan Filipović„ (1978.), čašćenja HKD-a (1996.) i Prezidija (1989.), 1996. plaketa od Madjarske (1996.), 1991. časni znak Zemlje Gradišće.

DJ: Istaknuti prosvetni radnik Gradišća – Štefan Zvonarić…, ŠN, Zagreb 1961/11; Umro dr. Lovre Karall, poznati javni radnik,…MI, 1965/6; Umro Ivan Gregorić, …, MI, 1965/12; 25. god. javnoga rada istaknutog društvenog i javnog radnika Karla Preča, MI, 1966/12; Gradišćanski Hrvati u Austriji, Iseljenički kalendar MI za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo 1970; Rodoljub i stručnjak, šezdesetgodšnji jubilej Konrada Meršića,… , ŠN, Zagreb 1971/33; Mate Šlögl naš veliki prijatelj, ŠN, Zagreb 1973/13; Život posvećen prosveti i kulturi – Alfons Kornfeind,… ŠN, Zagreb 1973/8; Kulturna i prosvjetna suradnja s gradišćanskim Hrvatima (1951–1971), u Gradišćanski Hrvati 1533–1983, Zagreb 1984, 233–259

L: HN 1999/25, 5; HN 1999/26,

BLAŽETIN/BLAZSETIN, Stjepan/István, znanstvenik povijesti književnosti

(*Velika Kaniža, 07. 01. 1963., H)

Po OŠ pohadja hrv. gimn. u Budimpešti, poslije študij kroatistike na fil. fak. u Budimpešti i Zagrebu, završi 1988., mag. u Zagrebu 1996. Zaposli se na Janus Pannonius sveučilišću u Peticrikvi. Veliki broj študijov, člankov u ug. i hrv. novina i časopisi. Piše i pjesme, prevadja ug. pisce.

DJ: Poslijeratna književnost Hrvata u Madžarskoj, Forum, Zagreb 1989/9-10, 503–511; Književnost Hrvata u Mađarskoj od 1918. do danas, Osijek 1998; dipl. djelo.

BLAŽEVIĆ, Božidar/Božo, svećenik, franjevac

(BiH, A)

Franjevački svećenik iz Bosne Srebrene, fr. karitasa „Kruh svetog Ante“ i direktor Caritasa Požeške biškupije, peljač projekta „Pax et Bonum za djecu Vukovara“, raznovrsne dužnosti. U Gradišću u kuratoriju „Hrvat S.A.M.“, dušobrižnik u Hrvatskom dekanatu Filež, Veliki Borištof.

DJ: O ljetu milosrdnosti, HN 2016, 14, 18; Čuvari vjere, jezika i kulture, svjetloriječi, 2017, srpanj-kolovoz, 46–47; Rič Domovini, Egidije Ivan Živković Željezanski biskup, Zagreb 2020., ur.

L: HN 2016/14, 17

BLAŽEVIĆ (BLAZOVICH), Ivan, pseud. Tugomir, svećenik

(*Frakanava, 17. 06. 1888. – †Sambotel, 29. 03. 1946., H, A)

OŠ u rodnom selu (1895. – 1901.), gimn. u Kisegu i Vesprimu (1901. – 1909.), bogosloviju u Juri (1909. – 1913.). Kapelan u Gyömöre (1913. – 1914.). Za vrime PSB vojni dušobrižnik u Beču, potom kapelan u Beledu (1919. – 1924.), Koljnofu (1924.), farnik u Hrvatskom Jandrofu (1925. – 1935.) i Koljnofu (1935. – 1946.). Umro je u bolnici u Sambotelu od ran, ke su mu zadali ruski soldati krajem boja.

Bio je sudjelač različnih hrv. novin i časopisov, kade su mu se pojavljivali i literarni doprinosi, pjesme, proza i kazališni kusići za dicu.

DJ: Koljnofska Marija, Györ 1920; Dika Bogu! molitvenik, Šopron 1940; Proza, Željezno 1996, HŠtD; Izabrane pjesme, Željezno 1998, HŠtD; Ivan Blažević pjesnik u sinju, u Ivan Blažević, Proza, Željezno 1996, 261–270.

L: ZZGH 41–42; HL I, 109

Bleiburg,

mali gradić u Austriji, Völkermarkt, Koruška. Poznat u hrv. povijesti zbog Bleiburškoga masakra 1945. Poslije završetka DSB se je vojska –> NDH kanila predati britanskoj vojski, ka je to prepričila i silila Hrvate, da se predaju jugoslavenskim partizanom. Partizani su vojsku otpravili u Jugoslaviju i putem masakrirali, mučili, likvidirali veliki broj vojnikov i civilov, ki su pokopani usput na putu u Sloveniji i po Hrvatskoj. Zato je ta put poznat u hrv. povijesti kot –> Križni put. Broj umorenih se do danas nije mogao točno zviditi ali šacanje iz 1990. govori o 35.000 do 50.000 ljudi. Austrija i Crikva je za prepričenje svakoljetnih sastankov, kontroverzije u žurnalističkom izlaganju.

L: wiki

BLEYER, Jakob, povjesničar književnosti, ministar

(*Dunacséb, 25. 01. 1874.) – †Budapest, 05. 12. 1933., H)

Završio sveučilišće u Budimpešti (1897.), bio gimnazijalni pak sveučililišni prof. Od 1919. – 1921. ministar za manjine, kot takov bio i u zapadnoj Ug. i pregovarao s Martinom –> Meršićem st. i drugi gh. zastupniki.

BLOCK, M. de

DJ: Kenttekening. Die kroatische Minderheit im Burgenland, in International Spectator 1959/17, 494.

BOECKMANN, Klaus-Börge

DJ: Zweisprachigkeit und Schulerfolg. Das Beispiel Burgenland, Frankfurt am Main 1997, Arbeiten zur Sprachanalyse.

Boga iskati,

u Velikom tajednu (Frakanava i drugi seli). Na Vazmenu nedilju, rano jutro oko tri se sastanu muži i žene kod kipa/pilja (Svetoga Trojstva) i idu moleći Boga iskati po hataru. Od crikve se ide na cimitor, molu žalosne očenaše, kod kapele se zmoli litanija. Od cimitora ide put med polje, od križa do križa, kapele i pilja, ki se nahadjaju u okolici. Na kraju se prošecija vraća u selo, odakle su krenuli, ovde se zmoli Andjeo Gospodinv i zjači Kraljica neba i zemlje. Potom se ide domom.

L: HN 2004/17, 16

BOGNER, Rudolf, diplomat

(*Cindrof, 28. 04. 1936.?, A)

OŠ i GŠ u Cindrofu, gimn. u Beču, študirao je ekonomiju u Beču, Zagrebu, Beogradu, na amerikanski i francuski sveučilišći, završi študij doktoratom, vrstan muzičar. Zaposlen u austrijskom Ministarstvu vanjskih poslov, U austrijskoj diplomatskoj službi od 1959., a od 1997., do 2000. austrijski veleposlanik u Zagrebu, peljač ureda OESS-a u Podgorici (2003. – 2004.), dopisnik HN.

DJ: Režim vanjske trgovine SFR Jugoslavije, Wien 1959., Diss.

L: HN 2000/18, 5

BOGOVIĆ/BOGOVICS, Lovre/Laurentius, franjevački redovnik

(*Veliki Borištof, 30. 07. 1719. – †Szentgotthárd, 12. 01. 1789., H, A)

Zaredjen je 1747. za mašnika, hrvatski prodikač u Željeznu na Brigu/Kalvariji, kašnje u Novom Gradu. U Željeznu je osnovao –> „Hrvatsko bratintsvo”. Njegov molitvenik –> „Hiža zlata” (1754.) je bila najprošireniji molitvenik med gr.H. Po svemu i prva šk. knj. skupa s –> Palkovićem.

DJ: Hisa zlata…, Soproni 1754, 1755, 1772, 1778, 1813, 1820, 1822, 1836, 1843, 1846, 1847, 1848, 1864., 1869; Nova hisa zlata …, Ung. Altenburg 1855; Duhovni vertlyac…, 1753. skupa s –> Palkovićem; Marianszko Cvetje…, Sopron 1757. skupa s Palkovićem; Slabikar, 1753. skupa s Palkovićem; Obchinszke miszie pitanya knisicze …, skupa s –> Palkovićem: Szveti krisni put, Sopron 1760. po HZ.

L: ZZGH 43; HL I 115; Horányi I, 314

BOHAČ, A

DJ: Volne kapitoly ze štatistiky Slovanska, Chorvatske ostrovy v zap. U…, in Slovansky prehled 1912/XIV, 7–11; Narodnostni mapa ČSR, Praha 1916

bohta –> straža

BOIŠIĆ/BOISITS, Ida, pjesnikinja, rodj. Saković

(*Nova Gora, 08. 11. 1934., A)

OŠ u rodnom selu, sezonska djelačica po Austrij i. Pjesme i male prikaze u kasniji ljeti.

DJ: Novogorske pjesme, 1999; Ida 80, 2014.

L: HN 1999/11, 8

Bojane – Steingraben – Bonyányi, Bánya, od 1913. Bányácska,

pod Novim Gradom, novoosnovano od Hrvatov u 16. st., urbar 1635. veli da su svi Hrvati, gospodari Batthyány. Početkom 20. st. potpuno asimilirano, germanizirano.

L: Breu 63; WSt, 112

BOJNICKY-VIDMAROVIĆ, Natalija

DJ: Madžarski književni utjecaj u pjesništvu Mate Meršića Miloradića, in Gradišćanski Hrvati 1533–1983, Zagreb 1984, 149–156

Bomba u Stinjaki

Na Stinjaki je izvršeni atentat bombom 06. 02. 1995. nakanom pogoditi Tereziju –> Stoišić. Bombu je položio Franz Fuchs pod šifrom Bajuwarische Befreiungsarmee (Bajuvarska oslobodilačka armija). Naranjen je Erich Preiszler iz –> Hrvatskog Hašaša/Kroat. Ehrensdorfa. U –> Fratrovom Selu/Ollersdorfu se je našlo pismo u kom stoji: Klani Živkovićev, Grandićev, Stojšićev, Rešetarićev i Janišev – ponajzad u Dalmaciju.

L: HN 2004/6, 3

Bonasna – Bonisdorf – Bonisfalva

Hrv.- nim. općina, ka se je vrijeda po doseljenju u 16. st. germanizirala. Danas dio općine Neuhaus am Klausenbach.

L: WSt, 115

BONIFAČIĆ, Ruža,

DJ: Amateur Theater Songs of Burgenland Croats (Austria): Towards the Preservation of Ethnic Identity, Echo der Vilefalt, Wien 1996, 215–225

L: HN 1994/22, 4

Bonisdorf –> Bonasna

BORANIĆ, Dragutin, jezikoslovac

(*Donji Kraj kod Zaprešića, 19. 12. 1870. – †Zagreb, 01. 09. 1955., H, HR)

Študij hrv. i slavenske filologije u Zagrebu, gimn. profesor, od 1906. sveučilišću kade ostane sve do umirovljenja 1946. Mnogobrojna znanstvena djela o jeziku.

Najpoznatije mu je Hrvatski pravopis po Brozu, koga je priredio po prvi put 1904. Samostalno djelo Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika je izašlo 1921., a do 1951. imalo jedanaest izdanj. I Ignac –> Horvat je to djelo priredio za vrime DSB za gr.H., ko je 1963. i po drugi put izašlo u izdanju HKD u Gr., šapirografirano.

L: HL I., 124

BORENIĆ/BORENITS, Lucia,

DJ: Život i djelo učitelja Martina Borenića / Leben und Werk des Lehrers Martin Borenich, Eisenstadt 1995, gimn. stručno dj.

BoreniĆ, Hugo, komponist i dirigent

(*Raušer, 02. 11. 1907., – † Osijek, 26. 01. 1983., A, HR)

Preselio se je iz Zapadne Ugarske 1919. lj. u Našice, kade je i maturirao. Glazbu je učio u Vojnoj muzičkoj školi u Sarajevu (1928.), kompoziciju u Budimpešti i Temišvaru, dirigent u Bezdanu i Osijeku, glazbeni urednik na osječkom radiju. Od 1952. prof. muzike u Učiteljskoj školi u Osijeku i Muzičkoj školi Franjo –> Kuhač. Redio se je po narodnoj muziki i komponirao za tamburaške sastave. Komponirao je i predjelao gh. narodne jačke.

DJ: Venecijanska suita za orkestar, sinfonijska slika Sutjeska, opereta U dječjem carstvu (1954.), Barokna overtura opus 92, Nepoznata pjesma o Janusu Pannoniusu, monografija Zagreb 1973, prijevod libreta Nikola Šubić Zrinjski (1968.) na ugarski. Vlašće kompozicije pjesam: Plovi, plovi; Jesensko popodne, Ide dida oko duda; Lijepa ciganka, Oj Osijeku, dragi grade … knjige: Dvojezčne narodne pjesme duž Podravine, Nepoznatra pjesma o Janusu Pannoniusu, ur. ug. narodnih pjesam za Radio Osijek.

L: Andrić Josip, Gradišće u tamburaškoj glazbi, HN 1964/26, 2; HL I, 125

BoreniĆ/Borenich, Martin, učitelj

(*Cogrštof, 07. 11. 1850. – †Pajngrt, 22. 05. 1939., H, A)

OŠ u rodnom selu. Za dvorazrednu sridnju školu ga pripravi uč. Naković, ku završi u Šopronu, zatim pak učiteljsku školu isto u Šopronu (1870.). Učiteljsku službu je započeo u –> Orbuhu, od 1871. školnik u Pajngrtu (1871. – 1916.). Podučava u ugarskom, hrvatskom i nimškom jeziku. Prireditelj školskih knjig. Nadzornik vrtljarstva u šopronskom i matrštofskom kotaru. 1901. je osnovao u Pajngrtu Ognjogasno društvo. Visoka odlikovanja. Brojne pedagoško poučne pjesme za dicu, kot i nabožne po molitveniki. Za veći broj školarov ishodio –> štipendiju u Zagrebu. Njegova loza je podiljena na austrijsku (gradišćansku), hrvatsku i ugarsku granu.

DJ: Početnica…, Jura 1874, 1880, 1892, 1894, 1896, 1900, 1908, 1910; Druga štanka…, Jura 1880; Kerštjansko-katoličanski crikveni jačkar, Jura 1901, (skupa s Nakovićem); urednik Kerštjansko-katoličanski kalendar (1901. – 1903.), –> Kalendar sv. Antona Paduanskoga (1904. – 1922.) skupa s Ivanom –> Domnanovićem do 1908., poslije s Jandrom –> Kuzmićem do 1922., –> Hervatski kalendar Gradišćanske Deržave (1923. – 1926.), –> Kalendar sv. Mihovila (1926. – 1930.); suurednik Hervatskoga kalendara Gradjanske deržave (1923. – 1926.); Pri gošćini, Ksv.M 1927., 37; Sveti otac papa Leo XIII., Nežider (b. lj., 1903.); različno ostalo u rukopisu u Dijecezanskom arhivu u Željeznu i HKD.

L: ZZGH, 44-45; HN 1928/50, 5–6; HN 1950/45, 2; HN 1939/21, 1

Borinka –> Pajštun

Borová – Joachimstal, SK

u kotaru Trnava, novoosnovano 1589. Od Nikole Pálffyja, crikva sv. Štefana kralja iz 1670. Matija –> Bél naziva 1735. – 1742. selo colonia Croatorum. Kučerova veli da je „ponovno utemeljeno“, slovakizirano.

L: Breu, 116; WSt, 133

BOROVSKY, Samu, povjesničar

(*Bácsordas, 25. 10. 1860. – †Budapest, 24. 04. 1912., H)

Gimn. u Budimpešti, sveučilišće u Budimpešti, povjesničar, od 1899. dopisni član UAZU. Urednik i izdavatelj skupa s –> Sziklay Jánosom znamenite serije o ugarski županija, kot i županija Jura, Njita, Požon.

DJ: Vasvármegye, Magyarország vármegyéi és városai, Budapest 1898, 379–384.

BORSA, Gedeon, arhivar, bibliograf

(1923.)

Sveučilišna izobrazba u Budimpešti.

DJ: Der Drucker und Buchhändler Johannes Mannlius im Dienste der Südslawen, Studia Slavica Hung. 1979/25, 63–69; L: Borsa G., Protestantische Werke in kajkawischer Sprache aus der Druckerei des Johannes Manlius, Studia Slavica Hung., XXVIII.1982, 67–90

bosančica,

naziv za (orto)grafijski i morfološki osebiti oblik ćiriličkog pisma. Proširila se je od 15. st. u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj. I tzv. –> Klimpuški spomenik iz 1564. je velikim dijelom pisan tim pismom. Kurzivno pismo s odredjenimi lokalnimi osebitosti. Po prof. J. –> Hammu je oblik slov najkarakterističnija osebina, i to b, v, g, d, k, n, t, š, ć, u.

L: HL I, 127–128.

BOŠIĆ/BOSITS, Ester/Eszter,

DJ: Strani utjecaji u govoru južnograd. Hrvata, Nemzetközi szlavisztikai napok, Szombathely 1995, 145–150

BoŠkoviĆ-Stulli, Maja, proučavateljica usmene književnosti

(*Osijek, 09. 11. 1922., – †Zagreb, 14. 08. 2012., HR)

Študirala slavistiku u Zagrebu i drugi gradi, diplomirala 1950., doktorirala 1961. Od 1952. – 1979. zaposlena u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Direktorica instituta (1963. – 1972.). Dobila –> Herderovu nagradu. Brojne rasprave i o gh. narodnoj književnosti.

L: HL I, 140

Bošnjakov Brig – Unterpodgoria – Geigermeierhof,

U 16. st. najprije postoji Oberpodgoria – Podgorje – Felsőpodgoria kot novonaseljeno vlaško naselje, 1688. čisto hrv. Unterpodgoria je nastalo stopr u 17. st., po svemu osnovano od familije Bošnjak. Nimško ime postoji od 1808. Po statistiki iz 1991. ljeta još 46,2 % hrv.

L: WSt, 99

BOTHAR, Michael Ferdinand

DJ: Ortsneckereien und Schildbürgergeschichten … Eisenzicken, VuH 1956/10, 7

BOTÍK, Ján, etnolog

(*Gornje Mitropolje, Bugarska, 13. 11. 1938., SK)

Iz Bugarske iseljena familija u Slovačku. Študij Etnologije u Požoni, zaposlen kot asistent na katedri (1963. – 1967.), 1968. premješćen na Sovensku akademiju znanosti (1968. – 1988.), pak Narodni muzej (1989. – 2000.). Od 2001. predavač na sveučilišću Konstrantina Filozofa u Njitri, kašnje imenovan za profesora. Tema istraživanja: narodna arhitektura, slovačko iseljeničtvo, gr.H.,… Izložba: „Hrvatsko plemstvo u Slovačkoj“, Bratislava, 2003.

DJ: K vyvinu chorvatskeho narodneho etnika na Slovensku, in Zbornik Slovenskeho narodneho muzea XCIII-Historia 39, 19–52 Etnokulturne procesy v podmienach etnickeho rozdelenia, in Slovensky narodopis,1995/43, 431–444; ur. Chorváti na Slovensku, Bratislava 1996; Etnokulturne procesy v pomienkach etnickeho rozdelenia, in Slovensky narodopis 1995/43, 431–444; Problematika etnickeho vedomia a etnickej identity v romane Josipa Andrića Velika laska, in Josip Andrić a Slovensko, Bratislava 1998, 36–39; monografija; K v˘vinu chorvátskeho etnika na Slovensku, in Zborník Slovenského Národného Múzea, Bratislava 1999/39, 19–52; ur. Chorvátska národnost’ na Slovensku, Bratislava 1999; Chorvátske nárobné texty v Jarovciach a Čunove, in Chorvátska národnost’ na Slovensku, Bratislava 1999, 81–107; Slovenski Chorváti, Bratislava 2001; Obyčajové tradície pri úmrti a pochovávaní na Slovensku, Bratislava 2001; Chorvátska šláchta na Slovensku, Bratislava 2003, katalog izložbe; izd. skupa s N. Benčićem Jure Treuer, Hrvatski Jandrof, Željezno–Bratislava 2005; Hrvatski Jandrof,

L: HN 2002/19, 3; HN 2001/35, 19; Slováci v Argentínskom chaucu, Bratislava 2002

božićnice,

knjige za dicu i mladinu, terminizirane izlaskom iz tiska oko Božića: Dar našoj dici 1949.; Jezuš i sveta dica 1950.; Robinson 1951.; Vladimir Nazor, Veli Jože 1954.; Jon Svenson, U buri i mećavi 1954.; Ivana Brlić-Mažuranić, Čudnovate zgode inuša Hlapića 1960.;

L: HN 1960/25, 3

božićno žito,

posije se u tanjurić oko sv. Lucije (13. 12.), da bi naraslo do Božića. Simbol vegetacije, prirode.

Božoka – Bozsok – Poschendorf

Ug. sridnjovjekovno naselje, u 16. st. dostane hrv. većinu. Gospodari su bili familija –> Batthyány, ki imaju grad u selu i familija Sibrik, ki imaju isto rezidenciju u selu. Do početka 20. st. bilo još trojezično selo. –> Kurelac je 1846. mogao zapisati veći broj hrv. narodnih jačak. Od 1930. asimilirano selo, madjarizirano.

L: Breu, 87; WSt, 60; wiki

Bozsok –> Božoka

BÖHM, Emma,

DJ: Die siedlungsgeschichtliche Innenstruktur meines Schulortes (Stegersbach), Stegersbach 1950, dipl. dj.

BÖHM, Wilhelm

DJ: Die „befürsorgten“ bgld. Kroat., in Österr. Monatshefte, Wien 1947 März, 237

BÖLCS, Matilda, profesorica, pjesnikinja

(*Szombathely, 22. 02. 1949., H)

Potječe iz obitelji Berzlanović, OŠ je pohadjala u Hrv. Židanu, gimn. u srpskohravtskoj gimnaziji u Budimpešti (1967.), študij hrv. i ug. jezika na sveučilišću –> Eötvös Loránt, djelala kot prof. najprije za ug. jezik, pak na srpskohrvatskoj gimnaziji (1973. – 1988.), i Ekonomskom fakultetu u Budimpešti, od 1991. bila nastavnica na visokoj školi Berzsenyi Dániel u Sambotelu, urednica časopisa R(i)(j)eč (1995. – 2000.), dobitnica Bedekovčine ’97. (u Krapinskom Zagorju), mnogobrojni doprinosi o književnosti po hrv. i ug. novina i časopisi.

DJ: Másszóval. Magyarországi horvát és szerb költők magyar nyelven Pécs 1988, antologija; Jantarska ciesta, Pečuh 1992, pjesme; A Répce mente meséi és mondái, Szombathely 1996, i dr., Psihološki aspekti manjinskoga polilingvizma, Bibliotheca Slavica III. Szombathely 1996, 63–66; Naše novine 1912. i 1913. ljeta, Književnost i jezik Hrvata u Mađarskoj, Pečuh 1996/1, 28–34; Fridrik Bintinger i crtica, in Hrvati i Mađari u svjetlu prožimanja kulture i jezika, Pečuh 1997/2, 32–36; Antologija hrv. književnosti, Budapest 1998, ur.; Imaginirani lik Marinkovićevog „Anđela“ – na išćekivanju, Ptica vilinja, pj., SSS 1-2, Szombathely 2003, 83–85; (I)ako sloboda / Ha(bár) a szabadság, Budapest 2006.

L: Matilda Bölcs pjeva po „Jantarskoj ciesti; Hrvatski kalendar, Budimpešta 1994, 48–49; HN 2009 (20. II.), 18

BRABEC, Ivan, profesor, jezikoslovac

(*Békéscsaba, H, 06. 12. 1907. – †Zagreb, 01. 02. 1985., HR)

Odrasao u Tuzli. Študij slavistike i germanistike u Zagrebu, doktorirao 1955. Gimn. prof. po različni gradi u Jugoslaviji i na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Objavio brojne udžbenike i bio sudjelač prve velike hrvatske gramatike po DSB. Posebnu pažnju je posvetio raseljenoj Hrvatskoj i doprinesao mnogo popularizaciji te tematike. Veliki prijatelj gr.H-ov. Nagrada „Ivan Filipović“ (1972).

DJ: Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika (koautori M. Hraste i S. Živković), Zagreb 1947.; Tragom nestalih hrvatskih naselja u Austriji, NT, 1957/23, 7–8; Kroatische Mundart, Allg. Landestopographie des Bglds, 1963, 2/1; Über die Mundart der bgld. Kroat. im Bezirk Eisenstradt, Allg. L.-topographie d. Bgld. Eisenstadt 1963/II/1–2: Vlahinjski govor, Ljetopis JAZU 1963/67, 277–286; Sagen wir einiges über die Sprache der BK, Europa Ethnica 1964/1, 46; Govori podunavskih Hrvata u Austriji, Zagreb 1966. u Hrvatski dijalektološki zbornik, Zagreb 1966, 29–118; Hrvati uz Muru i Dravu te u Vedešinu, in Ljetopis JAZU, Zagreb 1971, 489–500; Hrvatski govori u Gradišću, GH, Zagreb 1973, 61–90; Kajkavci u dijaspori, in Hrv. dij. Zbornik, Zagreb 1982, 77–84; Dijakronijski pogled na gradišćanbskohrvatski književni jezik, in Gradišćanski Hrvati 1533–1983, Zagreb 1984, 59–69; Sto jezičnih savjeta, Zagreb1982,

L: Pavličević D., In memoriam Ivo Brabec, HN 1999/34, 8; HL I, 144.

BRAJINOVIĆ, Marijan,

(*Gornja Dubica, BH, 22. 07. 1949., A)

Dohadja iz Bosanske Posavine. Po OŠ u Gornjoj Dubici i Odžaku pohadja gimn. u Visokom, vojni rok 1968. – 1970., potom 1971. dojde u Beč na študij slavistike, ki študij završi doktoratom 1977. Paralelno 1972. do 1974. študira na Sveučilišću za gospodarstvo i turistiku, kašnje reklamu za prodaju, ke završi diplomom. 1979. položi još dodatni ispit za profesora hrvatskoga jezika. Podučavao je u Beču i Gornji Šica, od 1982. je zaposlen u Austrijskom ministarstvu za gospodarstvo. Sudjelač u gh. novina i časopisi, suutemitelj Austrijsko-hrvatskoga društva u Austriji.

L: A. Kolić, Marijanu Brajinoviću za 50-nicu, HN 1999/34, 8

Branimir –> pseud. Franjo Horvat

BRANDL, J.

DJ: Moravski Hrvati, Zagreb, 1862, prijev. u Naše gore list.

BRANDNER-PALKOVIĆ, Elisabeta,

(*Klimpuh, 29. 10. 1953., A)

Poslije OŠ i gimn. djela kot sekretarica Frica –> Robaka. Študij slavistike i povijesti u Beču. Dipl. djelo je 1988. na slavistiki u Beču napisala o predaju povidajkov u Klimpuhu, Uzlopu i Vulkapodrštofu. S prof. –> Hammom priredila rječnik „Wortschatz“. Lektorica na sveuč. u Celovcu.

DJ: Wortschatz des Burgenlandkroatischen, Wien 1987, ÖAdW; Povidajke davnih vrimen, Pinkovac 2014., PAIN

L: HN 2014/47, 11

Bratisej – Breitensee, DA

gospošćina Marchegg, DA, kotar Gmünd, Maračko polje, 1579. novonaseljeno s Hrvati. Još 1869. imaju Hrvati većinu u selu, asimilirano, germanizirano.

L: Breu, 132; WSt, 26

Bratislava – Pressburg – Pozsony – Požon, SK

Glavni grad Slovačke Republike na sjeveroistočnoj granici Austrije i Ugarske, leži na Dunaju, danas ima 427 000 stanovnikov (2007.). Političko, gospodarstveno i kulturno središće Slovačke i sjedišće slovačke vlade, centralnih institucijov kot su sveučilišća, muzeji, kazališća, gospodarstvene ustanove…

Povijesno su u gradu prebivali Kelti, Rimljani, Avari, Slavi (Slovaki), Nimci, Ugri, Židovi. Stolica je bila –> Velikomoravske kneževine, Ugarske kraljevine (1536. – 1783./1848.), Slovačke (1939. – 1945.) i ponovno od 1993. Slovačke. Odigrao veliku ulogu i za sjeverne gr.H. (slovačke Hrvate i Hate) kot gospodarstveno središće kroz stoljeća.

L: wiki

bratovšćine,

su vjerska udruženja svitskih ljudi. Postojale su vrlo rano, od sridnjega vijeka na dalje. Redovniki su širili ideju i med gr.H., franjevci, Lovre –> Bogović i –> Godofrid –> Palković svojim „hrvatskim“ bratinstvom od pasa.

BREDETZKY, Samuel, ev. superintendent

(*Nemet-Jakuba, 18. 03. 1772. – †Lemberg, 19. 06. 1812.)

Školovao se je u Késmarku i Šopronu, 1796. je u Jeni. Po povratku se zaposli u šopronskoj ev. gimn., od 1802. zaposlen je u Beču u prot. školi, od 1805. u Krakówu, od 1806. u Lembergu. Mnogobrojna znanstvena djela geografskoga karaktera.

DJ: Beyträge zur Topographie des Königreiches Ungern, Wien 1805, 131–147

Breitensse –> Bratisej

Breitstetten –> Bratštatin/Praštiena

BREŠIĆ/BRESICH, Franjo/Franz, učitelj

(*Pandrof, 03. 10. 1871. – †Beč, 16. 06. 1936. A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Juri, uč. šk. u Šopronu (1891.). Učitelj u Filežu, Otavi, Cogrštofu, Marázsu (Baranya žup.), Raušeru (1911. – 1925.) Oduševljen ognjobranac. Pseudonim –> Tetac Franjo, urednik –> „Naša domovina kalendar“.

DJ: urednik kalendara Naša domovina, (1931. – 1932.)

L: BHbl. 1985/3, 112

BREU, Josef, geograf

(*Trst, 05. 01. 1914. – †Beč, 26. 04. 1998., A)

OŠ na različni mjesti, gimn. u Klosterneuburgu, študij geografije na sveučilišću u Beču započeo 1932. i završio 1937. disertacijom o gh. naselji. Suradnik tzv. „Burgenlandatlasa“ (1941.). Djela kot profesor za geografiju i povijest na gimn. u Melku (1938. – 1939.), vojna služba Wehrmacht 1939.-1945.), amerikansko ropstvo (1945. – 1946.), geodet, mjernik i inženir 1946. – 1956., ponovno profesor geografije i povijesti u Beču 8, od 1963. Ost- und Südosteuropainstitut, 1969. poziv u nomenklaturnu komisiju kod grad. Zemaljske vlade u koj djela do 1988., 1979. je imenovan izvanrednim sveuč. prof., 1982. postane član Austrijske akademije znanosti, mnogobrojna odlikovanja.

DJ: Die Kroatensiedlung im südöstlichen Grenzraum, Phil. Diss. Wien 1937; Die geographischen Namen des Burgenlandes, Bgld. Heimatblätter 1969, 3–19; Atlas der Donauländer, 1970; Die Kroatensiedlung im Burgenland und in den anschließenden Gebieten, Wien, F. Deuticke, 1970; Hrvatska kolonizacija u Gradušću i u susjednim područjima, Predavanja histor. Instituta JAZU, Zagreb 1970; Die Kroatensiedlung zw. der Raab u. d. Thaya, Internationales kulturhist. Symposion Mogersdorf, 1970/2, 23–24; Die bgld. Kr. bis zu ihrer Eingliederung in Österr. im Jahre 1921,… Integratio, Wien 1979, 127–140; Prostorni opseg i posljedice za sliku naselja, u Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata, Zagreb, Globus, 1995, 43–104.

Potpuni popis bibliografije Peter Jordan u sv. 26. Österreichische Osthefte 1984, 145–155; Die Kroatensiedlung zw, der Raab und Thaya, in Symposion Mogersdorf, Eisenstadt 1973, 23–24

L: Tobler F., In memoriam Josef Breu (1914–1998), BHblt. 1998/3, 97–103; KG 1994, 94–102

BREZOVIĆ, Branimir,

(*Mali Borištof, 1944. – †Beč, 2012.)

DJ: Einige Gedanken zur zweisprachigen Erziehung, HN 1999 (24. 12.), I-III.

L: Integratio 2015, 251–252, (Pauer)

BREZOVIĆ, Ivan, pravnik, pjesnik i spisatelj

(*Gerištof, 1910. – †Beč, 27. 10. 1977., A)

Maturirao u Željeznu 1931., a 1936. promovirao za pravnika. Odvjetničku kancelariju je imao po DSB u Beču. Bio oduševljen član mladenačkoga KOLA Književni prinosi su mu se pojavili pred DSB u HN i KsvM.

L: Zvonarić Št., Dr. Ivan Brezović, HN 1977/45, 7

BRIGH, Richard, putopisac,

DJ: Travels from Vienna through lover Hungary…, Edinburg 1818

BrigoviĆ/Brigovics, Lujo/Lajos, učitelj i slikar

(*Prisika, 06. 07. 1938. – †Židan, 03. 01. 2015., H)

OŠ u rodnom selu, srpskohrvatsku učiteljsku školu u Budimpešti (1956.), diploma 1957. Djela kot učitelj u Plajgoru, Prisiki i Židanu. Diplomu za crtanje i likovnu umjetnost na Visokoj školi u Pečuhu (1974.) Crta i slika već od peštanske izobrazbe za učitelja. Tematika mu je domaći rodni kraj. Mnogobrojne skupne i samostalne izložbe u Ugarskoj i u austrijskom Gradišću. Odlikovanje županije Vas, sabirač starin, fotoaparatov i narodnih dičjih pjesam, dopisnik madj. Hrv. novin.

DJ: Odlični crtači i vredni sakupljači narodnog blaga, Narodne novine 1970/25,5; Kiszámokók, mondókák és gyermekdalok a grádistyei horvátoknál, Vasi honismereti közlemények, Szombathely 1991/2, 46–55; ilustracija pedagógiai irások 1988; Grafikák – grafike, Židan i okolina, Kőszeg 2004.? Tajne, Slike Lajoša Brigovića iz djelaonice, Budimpešta 2ö16, (ur. T. Horvat)

L: Katalog Sopron, 2005, HN 2004/52–53, 7

Brkava,

legendarni predio Frakanave.

Brlić-Mažuranić, Ivana, književnica

(*Ogulin, 18. 04. 1874. – †Zagreb, 21. 09. 1938., HR)

U književnosti nazočna od 1902. lj. Poznata zbog svojih knjig za dicu, med njimi najpoznatija Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) ka se je pojavila dvakrat i za gh. dicu. Poznate povidajke za gh. dicu su i Priče iz davnine i Regoč.

L: HL I, 156

Brod nad Dyjí – Golifurt – Guldenfurt = Hrušovany nad Jevišovkou

Po nim. Khrabotendorf ahn der weißen Gschteten

Davno su izgubili hrv. stanovničtvo. Susjedi su je zvali „Valahi”.

L: Breu 14; WSt, 40

brojidbe naroda,

zove se i po latinsku cenzus. Zakonski odredjeno brojenje naroda za državu (savez) i općine za dobivanje statističkih podatkov naroda, domaćinstvov i općin. Podloge za upravu, gospodarstvene mjere, školstvo, promet i strukturalne promjene u budućnosti, podjelu porcijov med savezom, pokrajine i općin. U novije vrime se provede periodično svako deseto ljeto. Prva moderna brojidba u našoj krajini se je provela 1869., zatim skoro redovito po preporuki dogovora u St. Petersburgu (1872.). Na teritoriju Austrije i Ugarske je prvu veću brojidbu dala provesti cesarica i kraljica Marija Terezija 1754. Od 1784. redovite brojidbe. Od 2011. se prominio modus brojidbe, neće se više pitati narod s upitni arkuši nego će se brojiti po registru naroda tzv. Registerzählung. Za ta tehnički postupak se je 31.10. 2006. provela pokusna brojidba.

Za gr.H., tj. austrijske manjine se je 1976. (14. 11.) provela posebna brojidba. Rezultati brojidbe su se redovito objelodanjivale u statistički knjiga.

L: Az elsö magyar népszámlálás (1784–87)

Bruderndorf

po predaji naseljeno od braće Volkra, početo od 1543. opustušeno/napušćeno selo.

L: WSt, 23

BRUJI, gh. rock-grupa

Prva gh. grupa novije muzike. Počeli su kot „The Brew“ u Velikom Borištofu, peljač Rudi –> Berlakovich, premijera s 15 jačak 1969. U engleskom jeziku, kasnije u nim. i hrv. Nastupi na –> Danu mladine od 1973. u Trajštofu do 1979., kada bude preimenovana gruja u Bruje, peljanje Joško –> Vlašić. Značajne produkcije.

DJ: Gemma Krowodn schauen, 1980, LP; Nema problema, 1983, LP; Tambure/nema problema, 1989, single; Daham 1990, LP, CD; Ne zabi mi more, 1994, ORF produkcija; Simo tamo – hin und her, 1995, CD; CD – Iskre; CD – Bruji – und kein Wort Deutsch, Made in Austria, 1998. ???, oživljenje s novim programom. Bruji – 40 Jahre/ljet Krowodnrock, Songbook & CD inkl., edition lex liszt 12, 2020.

L: Bruji daju zbogom s deset novih jačak na novoj CD-ki, HN 1998/8, 20. Vlasich Joško, Pop- und Rockmusik der BK, in … und sie singen noch immer…, 177–197

Bruka – Bruck a. d. Leitha,

U DA, sjevernoistočno od Lajtanske gore, ima u 16. st. hrv. kapucinere ali nima novonaseljenike.

L: Breu, 123

BUBIĆ/BUBICH, Agnjica, nastavnica, novinarka

(*Uzlop, 18. 04. 1960., A)

OŠ u Uzlopu, GŠ i gimn. kod Sestar od Božanskoga Otkupitelja u Željeznu, Terezijanum (1978.), Pedagoška akademija u Željeznu, osposobljenje za stručno podučavanja na GŠ u matematiki, ručno djelo, hrvatski jezik i vjeronauk. Od 1981. podučava na GŠ u Rušti, od 1983. tajnica Hrvatske sekcije i medijskog centra –> Pastoralnoga ureda pri Dijecezi Željezno do 2023.. Odlikovanje „Zlatna medalja“ od biškupa Ibyja.

DJ: Die Ausgaben des Auflage- und Pressevereins nach 2. WK, Eisenstadt 1977, dipl. dj.

L: Nova sekretarica u hrvatskoj sekciji, CGG 1983/1

BUBIĆ/BUBICH, Christine,

DJ: Literaturerziehung auf der Lehrplanoberstufe unter besonderer Berücksichtigung des lit. Schaffens der bgld. Kroaten, Eisenstadt 1971, dipl. dj.

BUBIĆ/BUBICS, Ede, inženir

(*Süttör, 23. 12. 1818. – †Lukácsháza, 23. 11. 1884., H)

Stariji brat Žigmunda –> Bubića. školovao se je u Šopronu a tehničku visoku školu u Beču. 1848. služi kot tehničar kot –> honvédov. Po padu revolucije je emigrirao u Tursku, odakle se vratio podmučkoma domom i shranja se u Šomodj županiji. Istaknuo se je kod mirenja Blatnoga jezera. Po amnestiji se naseli na Esterházajevom dobru u Lukácsházi.

L: SzJ I, 1370

BUBICH, Helmut

DJ: Gestaltung von Schulfeiern an zweisprachigen VS im Brld., Neuberg 1965, dipl. dj., Seljački pjesnik Pepi Radostić (1910–1956), dipl. djelo 1978.

BUBIĆ/BUBICH, Štefan, kantoručitelj

(*Uzlop, 18. 11.1955., A)

Kantoručitelj u Cindrofu, 1997. nadzornik za vjeronauk na dvojezični škola u Gradišću, prireditelj liturgične knjige.

DJ: Pripjevi – crikveno ljeto A, B, C, 1996.

L: „Pripjevi – Crikveno ljeto A, B, C“ velika pomoć su za kantore u crikvi, HN 1996/50, 13; Imenovan je novi nadzornik za vjeronauk: Štefan Bubić HN 1997/29, 25; 1923. – 1998. 75 ljet skupno hrvatsko shodišće u Celje, Željezno, 1998

BUBIĆ/BUBICS, Žigmund/Zigismund/Zsigmond, biškup

(*Ozora, 11. 03. 1821. – †Baden, 22. 05. 1907., H)

Porijeklom je obitelj iz Frakanave. Školovao se je Ugarskom Starom Gradu, Šopronu i Juri, boravio i u Beču, Pazmaneum (1840. – 1944.), posvećen za duhovnika 1844. Kapelan je u Pázmánfa, poslije u Ugarskom Starom Gradu i djak Augustineuma u Beču (1846.). Od 1849. je odgojitelj kod obitelji Pavla Esterházyja, 1869. papinski komornik, 1871. Monočarski opat, 1880. rektor seminara u Varadinu i probst/prepozit od Rátóta. 1884. je zastupnik u ugarskom parlamentu, 1886. je imenovan naslovnim biškupom, ljetodan kašnje biškupom Kašavske dijeceze. Sredio je Esterházyjevu galeriju slik u Beču i dao otprimiti u Ugarsku, u knjižnjici Ugarske nacionalne i sveučilišne biblioteke je sredio zbirke umjetninov. I sam je slikao i bio veliki sakupljač umjetninov.

DJ: Magyarországi várak é városoknak a Magyar nemzeti múzeum könytárában létezö fa- és rézmetszetei, Budapest 1880; Slika ruine Lockenhaus, 1853; Fortnave, 1870; Beiktatása alkalmával hiveihez…, Esterházy Pál, skupa s Lajosom Merányiem.

L: SZJ, I, 1371–1372; Bedy II, 167; Inocent-Mária Szaniszló-Martin Uhál (ed), Bischof Zigismund Bubics, Košice – Eisenstadt, Trausdorf 2007.

bubnjar,

služba obavišćavanja po seli, sluga seoske pravice. Bio aktivan po seli sve do kraja 20. st.

BUCOLIĆ/BUCZOLICH, Juliane,

DJ: Volksbräuche in meiner Heimat und die Erweckung des Sinnes für dieses Volkstum in der Jugend, Nebersdorf 1947, dipl dj.

BUCOLIĆ, Mate

DJ: Naš žitak u Kanadi, HN1932/48. – 1933/32.

BUCOLIĆ/BUCZOLICH, Rudolf, glumac

(*Bijelo Selo, 15. 05. 1934. – †13. 06. 2015., A)

Najprije završio učiteljsku školu u Beču, potom prešao na glumačku izobrazbu Raimund-seminara. Dobio angažman u Nimškoj, pak u Švicarskoj. Vrativši se u Austriju nastane članom Burgtheatra, poznat i po sudjelovanju u TV-seriji „Seniorenclub“. Evald –> Pichler ga je pozvao na glavnu ulogu u gh. filmu Pir na selu (1993.) Dugoljetni intendant dvorskih igar u Kobrštofu, glasoviti recitaror Miloradićevih pjesam.

Odlikovan je titulom „profesora“ (1997.), Austrijskim časnim križem za znanost i umjetnost I. r. (2002.).

L: HN 1986/46, 2; HN 2002/21, 11; HN 1999/20, 11.

BUCOLIĆ/BUCZOLICH, Silvija/Silvia, ORF-spikerica i sudjelačica

(*Mjenovo, A)

Angažman u –> Mladoj inicijativi u Mjenovu, predsjednica HAK-a 2001., do 2004. študij slavistike u Beču. Član folklornoga ansambla –> Kolo-Slavuj, sudjelačica Hrvatske redakcije ORF-a Gradišće.

DJ: Feen und Hexen bei den Burgenländischen Kroaten. Im Lichte der Quellen, mündlichen Überlieferung und wortgeschichtlicher Betrachtungen / Vile i viške kod gradišćanskih Hrvatov. U svitlu pismenih izvorov, usmene predaje i etimološkoga promatranja, Trajštof/Trausdorf 2018., dipl. dj. Izlj. 2013.

L: HN 2018/49, 14

BUCOLIĆ/BUCZOLICH, Štefan, učitelj

DJ: Ivan Dobrovich – Burgenländer und Kroate, Eisenstadt 1972, dipl. dj.

BUČAR, Franjo, povjesničar

(*Zagreb, 25.11.1866. – †Zagreb, 26.12.1946. HR)

Doktorirao u Zagrebu i djelao kot profesor na zagrebački gimnazija. Istaknuti organizator brojnih športskih igar. Dao značajan doprinos hrv. historiografiji baveći se protestantizmom. Med ostalim je bio med prvimi ki piše opširnije o protestantizmu med gr.H.

DJ: Povijest hrv. protestantske književnosti, Zagreb 1910; Eine evangelische Handpostille aus dem Jahre 1568 für die bgld. und ung. Kroaten, BHBl, Eisenstadt 1933/3-4, 191–193; Über die Fundstellen der alten kroat. Drucker aus der Zeit der Reformation in den Biblioth. Dlds, SODF 1938/3, 170

L: HL I, 163

bugarštice, bugaršćice

najstarije hrv. epske (štoričarske) jačke baladskoga karaktera. Naziv je najvjerojatnije od bugariti – tužno jačiti. Dugi red od 13 do 18 slogov s pripjevom. Slijedi i med gr.H. po motivu Kraljević Marko i brat mu Andrijaš.

L: HL I, 167

BUGNYAR, Markus Štefan, svećenik

(*Bijelo Selo, 05,03.1975., A)

Gimn. u Niuzlju, teologiju u Beču i Jeruzalemu, posvećen za svećenika lj. 2000. 2002. študira kod dominikancev u Jeruzalemu. Rektor Austrij(an)skoga hospica u Jeruzalemu (od 2004.).

DJ: Als die Sonne aufging, 2018

L: Die Presse, 14.04.2006, 08.09.2019.; HN 2018/45, 9

BUKETIĆ/BUKETICH, Tome/Thomas, učitelj, kipar

(*Cindrof, 03. 03. 1945., A)

Po OŠ u rodnom selu pohadja GŠ u Cindrofu a učiteljsku na biškupskoj preparandiji u Željeznu. Poslovati je počeo u Pinkovcu (1964. – 1966.), potom u Kimpuhu, kade je 1975. postao školski direktor. Zaslužan pedagog, peljao je i zvanarednu grupu dičjega teatra, za ke je pisao svoje kusiće. Bavio se je rezbarstvom, izložbe u bližoj okolici Cindrofa, kade stanuje.

DJ: Der Heimat- und Naturkundeunterricht an zweisprachigen Schule des Bgld., Güttenbach 1966, dipl. dj., igrokazi za dicu, lutkarstvo: Gdo će obisiti mački zvonac; Gegci; Kašperl mora u bolnicu; Kod nas doma; Lav i miš; Miš-Maš; Mrkvica i Črljenko; Naše majke; Smrad, smrad i jad; Zimski kvartir živin.

L: HN 2000/10, 21

BUNYAI, Štefan, učitelj

(*Vincjet, 1976., A)

Pedagošku akdemiju u Željeznu, direktor OŠ u Pandrofu (2006.)

Podvaranje tzv. Bildungsservera. Na Dunajskom sveučilišću u Kremsu 2004. položi ispit MAS (Master of Advanced Studies) i MSc (Master of Science).

DJ: DJ: Naše stare jačke u Vincjetu, Großpetersdorf 1995, HNVŠ; Einsatz Neuer Medien an zweisprachigen Volksschulen im Burgenland, Krems 2004, dipl. dj.; suurednik časopisa Moj mali mini multi od 1994.; Novi rječnik za dvojezične škole Gradišća,

BUNJEVAC, Ivo

DJ: Ljubimo jezik svoj. Miloj gradišćanskoj braći

L: HN 1986/19-20, 8

BURANIĆ, Izidor

(*Gerištof, 21. 03. 1914. – †Gerištof, 18. 03. 1997.)

Telegrafist u DSB, spominjanje u KG, štorice po KG 80-ih i 90-ih ljet.

L: 850 Jahre/ljet Kroatisch Geredorf/Gerištof 1156 – 2006, 2006, 192-195

BURANIĆ, Joško, EDV-stručnjak

(*Mjenovo, 1968.)

Završio informatiku na sveučilišću u Beču (1995.). Zaposlen kod koncerna NOKIA. Aktivan član –> Kolo-Slavuj, –> Hajdenjaki, –> Mlade inicijative.

DJ: Povijest Gradišćanskih Hrvatov, CD 1993., HKD (skupa sa Christian Ernstom i Karin Gregorić).

L: HN 1993/44, 7, 1995/15, 17

BURANIĆ/BURANICH, Ottilie/Otilija/Tilica,

DJ: Pädagogische Tätigkeit Ivan Dobrovichs, Eisenstadt 1973, dipl. dj.

Burgenlandatlas

Naslov BURGENLAND, Ein deutsches Grenzland im Südosten, Wien 1941., izd.: Fritz Bodo i brojni sudjelači. Drugo izdanje Historischer Atlas Burgenland, Eisenstadt 2011. Brojni doprinopsi i o gr.H.

Burgenländische Freiheit = BF,

socijaldemkokratski tajednik od 1921., lj. 2006. preuzela Leykam grupa.

Burgenländische Forschungsgesellschaft = BFG,

osnovano 1987. kot izvansveučilišna institucija za istraživanje, širenje, obrazovanja o regiji. Težišće suvrimena povijest, političko obrazovanje, pogranički prostor, obrazovanje odraslih, narodne grupe…

L: wiki

Burgenländische Gemeinschaft,

je udruženje za izgradnju vez izmedju Gradišća i Gradišćancev u zemlji i izvan nje, predsjednik Walter –> Dujmovits. Velike zasluge pri postavljenju je imao Hrvat iz južnoga Gradišća Koloman Knor u USA (Chikago).

Počelo je svojim djelovanjem 1956. ljeta. Pretpostavlja se, da je do 60. ljet napustilo oko 80 000 Gradišćancev zemlju.

L: wiki

Burgenländischer Kunstverein,

osnovano 1954. od –> Rudolfa Klaudusu, po 1956. se zove –> Künstlergruppe Burgenland.

Burgenländische Volkszeitung = BVZ

Tajednik gr. narodne stranke, 2003. preuzela DA Pressehaus.

Burgenlandstiftung „Theodor Kery“

Zaklada je konstituirana 1976. za podupiranje osebite postignuće za Gradišće i ljude. Kapital iznaša oko 2,3 mil €. Nagradjeni su npr. 2001. Poduzeće –> Blaguss, 2003. Franz –> Grandits za njegov angažman u Afriki, Wolfgang –> Horvath 2001., 2006.

L: wiki

BURLASOVA, S

DJ: Hudobny folklór Chorvátskeho Groba a problematika etnickych diaspor, in Slovensky národopis, 1958/6, 127–132; V širom poli rokyta I.+II., Bratislava 1982.

BUZANIĆ, Agnes,

pjesme

BUZANIĆ/BUZANITS, Jožef, svećenik

(*Gerištof, 1934., A)

Teološke študije u Beču i Rimu, zaredjen 1961. Službe u Rohuncu, Novoj Gori, Sv. Martin kod Borte, Kalištrof-Bajngrob, Drassmarkt-Racindrof.

L: CGG 1994/19, 2

BUZANIĆ, Peter

BUZÁS, Josef, svećenik

(*Tatabánya, 1920.)

Teologiju u Juri i Beču, Pazmanita. Visoke crikvene funkcije, arhivar. Za vrime komunizma interniran. Obdjelao kanonske vizitacije Jurske biškupije.

DJ: Kanonische Visitationen der Diözese Raab aus dem 17. Jhdt. I. Eisenstadt 1966, II. (1967), III. (1968), IV. (1969), 1713 (1981), Südburgenland 1757 (1982).

BUZECKI, Brigite,

DJ: Ortskundliche Stoffsammlung von Draßburg, Eisenstadt 1973, dipl. dj.

BUZECKI, Gertrude, rodj. Ugrinović, učiteljica

(*Rasporak, 26. 09. 1930., A)

OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu (1940. – 1944.), učiteljsku školu u Bečkom Novom Mjestu (1946. – 1949.). Poslovala na Stinjaki, Frakanavi, Rasporku, Šundrofu, Rasporak-Pajngrtu. 1988. umirovljena.

DJ: Suautorica šk. knjig: Nova čitanka, 1985, pomagačica kod Hrvatske pjesmarice od Kočiša; Besiedlungsgeschichte von Stinatz, HA

BVZ –> Burgenländische Volkszeitung