verzija 9_2023
Ć, ć
ĆIRIL i METOD, apoštoli Slav(en)ov,
Ćiril se je zvao krsnim imenom Konstantin i rodio u Solunu/Thesaloniki, umro u Rimu, 14.02.869., kade je i pokopan.
Handbuch der BK – D
verzija 9_2023
D, d
daće,
su plaće gospodaru iz feudalne = urbarialne podložnosti na državu i pokrajinske vlasti. Kmetske daće na gospodara su bile u pinezi i prirodni prihodi, kot i u tlaki/robotu. Plaćalo se je za hasnovanje zemljišća, hiže ili stanje, djelatnost (mlin, krčma), pravne usluge. Državi se je plaćala kraljevska ili cesarska daća u pinezi. U novom vrimenu je i županija ubirala daću. Crikvi se je davalo –> lukno.
L: HL I, 228
Dalmacija
Geografska regija uz južno Jadransko morje. Proteže se od Hrvatskoga primorja (Tribanj) do Crne Gore i Dinarskih brigov na sjeveru. Sastoji se od otokov i kopnenog/suhozemnog dijela. Naseljena od najstarijega doba, spada med najrazvijene dijele Hrvatske.
L: HL I, 228
Handbuch der BK – E
verzija 9_2023
E, e
Eberava – Eberau – Monyorókerék,
u kotaru Novi Grad. U 16. st. naselili Hrvati u velikom broju. Hrvati okolice su zvali Eberavu –> Varoš. Urbar 1624. veli 18 hrv. 12 ug. 5 nim. familijov. Filijala −> Petrovoga Sela. Hrvati kroatizirali nim. i ug. stanovničtvo. Od 1587. do 1590. je u tom gradu tiskao −> Manlius svoja ugarska i nimška djela, med njimi i liječničku knjigu Gergely −> Frankovitya, Početkom 19. st. je već Ehrensdorf, Kulm, Winten. Od 1971. veleopćina Eberava, Kertež, Hrvatska Čenča, Hrvatski Hašaš, Kulm, Winten.
U Eberavi se je Nikola/Mikula Zrinski/Zrinyi ženio 21.09.1564. po drugi put groficom Evom von Rosenberg (Češka), ka se je po junačkoj smrti Mikule Zrinjskog po drugi put udala za Paula von Gassolda. S Mikulom je imala jednoga sina Ivana, ki je pojerbao po konfiskaciji imanje Petra Zrinjskoga iz Čakovca, tako i značajnu knjižnicu.
L: Breu, 67-68, WSt, 105; wiki
Ebergassing, DA
Leži na rijeki Fischa u DA, po vizitacija u 16. i 17. st. većinsko hrv. selo, germanizirano. Za vrime nacionalsocijalizma priključeno Velikom Beču (1938.), od 1954. opet samostalna općina.
L: Breu, 124, WSt. 13; wiki
ECHO,
muzički sastav
Handbuch der BK – F
verzija 9_2023
F, f
FABIANČIĆ, Ivan, mesarski majstor
Živio u Beču, imao kiparsko djelo Bijeli bik.
L: KG 1956., 151.
FabiankoviĆ, Lovre, svećenik, sastavljač crikvenih jačak
(*Koljnof, 25.10.1902. – †Židan, 14.10.1978., H)
OŠ u rodnom selu, gimn. u Šopronu, sjemenišće u Juri. Kaplan u ugarsko-nimški fara Szomód i Környe, farnik u Hrvatskoj Kemlji (1928.-1942.) i Židanu (1942.-1978.), desetnik Čepreškog dekanata od 1948.-1976.
L: CGG 1978/38 i 1979/8
FABSITS, Helene, učiteljica, ud. Jandrisits
(*Čemba, 16.02.1948., A)
Mag., Zaposlena na Trgov. Akademiji Gornja Pulja, gimn. Gornja Pulja, direktorica.
DJ: Die ortskundliche Stoffsammlung und ihr Einbau in die schuleigene Lehrstoffverteilung, Güttenbach 1969, dipl dj.
Handbuch der BK – G
verzija 9_2023
G, g
GAÁL, Károly, etnolog
(*Budapest, 23.04.1922. – †19.05.2007., H, A)
OŠ na jednom salašu blizu Kecskeméta, gimn. u Kecskemétu, sveučilišće u Budimpešti, završi disertacijom o marijanskom hodočasnom mjestu Andocs. Od toga vrimena se je posvetio etnologiji i objavio mnobrojna djela na tu temu.
Za gr.H. je prof. –> Neweklowskyjem istraživao stinjačke jačke, povidajke.
DJ: Erzählgut der Kroaten aus Stinatz im südlichen Burgenland, Wiener Slawistischer Almanach, Sb 10, Wien 1983; Totenklage und Erzählkultur in Stinatz im Südlichen Burgenland, Wiener Slawistischer Almanach, Sb 19, Wien 1987; Kroatische Märchen und Totenklage aus Stinatz im Burgenland, Most/The Bridge, Zagreb 1991; Megjegyzések a stinátzi hímestojás alakulásához, in Duna menti népek hagyományos mıveltsége, Budapest 1991, 443-450; Gondolatok a három burgenlandi nyelvcsoport hagyományos kulturájáról, Néprajzi Látóhatár, Debrecen 1994/3-4, 18-45
Handbuch der BK – H
verzija 9_2023
H, h
HAAS, Hans,
DJ: Die Rechtslage der österreichischen Volksgruppen in der Ersten Republik, in 60 jahre Burgenland, BF 70, Eisenstadt 1981, 49-69
habanska keramika,
producirana od nimških Habanov, anabaptisti po vjeri, ke su po ug. zvali i hutteri. Doselili su se u 16. st. u sjevernu i zapadnu Ug., tako i med gr.H. u SK I u Gijecu. Živili su u zatvorenom vjerskom društvu i producirali keramiku bijele posude, tehnikom, ka se zove i fajans i ku su samo oni poznavali. Producirali su u prvom redu keramiku za upotribu svojih gospodarov: tanjure, putrice, kantice, žbane i dr. Posude su im bile jako poznate i tražerne po cijeloj zap. Ug. Imaju i nekoliko gh. motivov, tako i hrv.-jandrofsku crikvu. Od 18. st. su po proširenju produkcije porcelana počela propadati društva i produkcija. Dalnju produkciju su preuzeli od njih Slovaki, po predaji i gr.H.
L: MML, 2005/III, 433-439
Habsburgovci,
vladajuća dinastija u Austriji od 13. st. i Ugarskoj od 14. st. Po bitki na Mohačkom polju (1526.) zavladaju Ugarsko-Hrvatskom sve do 1918. Mnogobrojni raznovrsni privilegi i dokumenti za zapadnougarske, danas gr.H.
Handbuch der BK – I
verzija 9_2023
I, i
IBEŠIĆ/IBASICH, Jožef, učitelj
(*Štikapron, 07.09.1918. – †Beč, 21.10.1994., A)
OŠ u rodnom selu, gimn. u Željeznu, preparandiju u Matrštofu, učitelj u Klimpuhu, Šikapronu, Neufeldu (1938.-1951.), na GŠ u Željeznu (1951.-1973.). školski nadzornik dvojezičnih škol (1973.-1983.). Peljač Djelatne zajednice za školske knjige.
DJ: Kroat. Volkslied- und Märchenmotive meines Heimatbezirkes, Eisenstadt 1948. dip. dj.; Idemo u školu, Rječnik za dvojezične OŠ
L: 1971/28, 1; HN 1994/46, 4.
IBY, Paul, biškup
(*Raiding, 23.01.1935. A)
Posvećen 1959., 1967. promocija na Gregorianumu u Rimu, sekretar (1967.-1974.), peljač Caritasa (1969.-1977.), peljač školskoga odilenja (1973.-1985.), peljač sekretarijata (1974.-1992.), generalvikar (1984.-1992.); imenovan biškupom 18. 12. 1992., posvećen 24.01.1993. po redu od 1993. Do 2010.drugi biškup –> Dijeceze/Biškupije Željezno.
L: wiki
Handbuch der BK – J
verzija 9_2023
J, j
Jablonec – Halmos – Halmesch, SK
Hrv. se doselili sredinom 16. st. Poslovačili su se već tokom 17. st.
L: Botik, 26, Ku, 228., WSt, 135
JACKOVICH, Štefan, svećenik
(*Dechtice/Dejte, 18.09.1777. – †Gijeca,29.02.1856., H)
Posvećen 02.09.1801. u Juri. 1801. kapelan, poslije farnik u –> Bijelom Selu (1804.-1849.)
DJ: Muka Goszpodina nassega na Cvitnu nedilyu, rp.; Duhovne jacske, 1828, rp. u arhivu biškupije.
jačka,
pjesma kod gr.H., od dijačka, djačka (latinska) pjesma iz ke sintagme se je u jeziku očuvalo samo dijačka > djačka > jačka.
Handbuch der BK – K
verzija 9_2023
K, k
kabal/kabao,
staro mirilo različnimi podatki za mirenje drobnoga dugovanja (teg, sol), kot i površine (zemlja). Veličina varijira oko 54, 62, 94, 125 l.
kabaret,
zabavni i satirični program od različnih formov. Med gh.H. jedva proširen.
Kacavida,
hrv. pop grupa u Velikom Borištofu, osnovana 2010.: Zrinka Kinda (vokal), Katarina Kinda (vokal), Marin Berlaković (bas), Florian Pauer (gitara), Konstantin Vlašić (gitara), Kristof Paulić (bubanj).
L: HN 2010/7, 1., 2010/9, 14
Kacianer Ivan –> Katzianer Hans
Handbuch der BK – L
verzija 9_2023
L, l
Láb – Láb
Naseljeno sredinom 16. st. U 16. st. znatna hrv. manjina., slovakizirano.
L: Botik, 28-29; Breu, 118; WSt, 120
LAAB, Gašpar, inžinjer-geometer
(*Bizonja, 03.01.1747. – † Bizonja, 05.02.1834., H)
OŠ u rodnom selu, gim. kod piaristov u Ugarskom Starom Gradu, visoka inženjirska škola u Szencu, slov. Senec (1769.). Imenovan žup. inžn. 1777. Premirio Dunav i –> Nežidersko jezero. Na groblju spomen-ploča njemu u čast. 2004. objavljena monografija o njemu u Mosonmagyaróváru.