verzija 9_2023

30 dokumenata u ZIP-u

od A do Ž

korigirana verzija (juni 2023.)

A, a

ABC – knjižica,

je početna knjiga za školare/ice prvoga razreda za osvajanje pisma i čitanja. Naziv joj je po prvi slova abecede. Za zapadnougarske Hrvate je Jožef –> Ficko, izdao 1837. Magyar és horvát ABC könyvecske a’ magyar nyelvet tanuló horvát kisdedek számára = Vugerska i horvatzka ABC knyizicza za horvatzku mladu ditcu, ka zseli vugerszki navuchiti sze, szlozsena i vun dana. Budán 1837. Ona ima i dodatak maloga ugarsko-hrvatskoga rječnika. Original knjige je izašao 1778. od Miklósa Révaia pod naslovom ABC könyvecske i imao veliki broj izdanj. Hrvatske (hrvatsko-nimške) početnice su se zvale –> šlabikar ili jednostavno –> becka.

L: Tobler 1980, 51

Handbuch der BK – A weiterlesen →

korigirana verzija (juni 2023.)

B, b

BAAR, Paula, rodj. Dobrović, učiteljica

(*Vulkaprodrštof, 07. 01. 1919. – †Vulkaprodrštof, 02 .03. 2002., A)

OŠ u rodnom selu, učiteljsku u Laxenburgu kod časnih sestar i Beču (Hegelgasse). Uč. mjesta u Šuševu, Gerištofu kod Novoga Grada, Bojane, Prašćevo, Jezerjani … Artič i Zabukovje u Jugoslaviji da podučava dicu nimški u Pinkovcu, Novoj Gori, Klimpuhu, Vulkaprodrštofu.

Za vrime DSB potajno hrabro uči u Pinkovcu i Novoj Gori pri perječihanju hrvatske narodne jačke. Članica –> delegacije maršalu Titu 1945.

L: CGG 1989/3, 3

Handbuch der BK – B weiterlesen →

verzija 9_2023

C, c

Cahnov – Hohenau,

po svemu se oko 1579. ljeta se naselilo nekoliko familijov u selo, ke familije su se friško asimilirale. Početkom 20. st. su se sve narodnosti priznale za nimško.

L: WSt. 34

Cajla – Zeil,

danas dio −> Pezinoka, imala hrv. manjinu do 18. st., ko se je u 19. st. asimiliralo, germanizirano i slovakizirano.

L: WSt, 133

Handbuch der BK – C weiterlesen →

verzija 9_2023

Č, č

čaji, čakavci

ki govoru čakavski dijalekat –> čakavski

Čajta – Schachendorf – Csajta

U bortanskom kotaru, istočno od Borte. U sridnjem vijeku nimška s ug. manjinom, Hrvati naseljeni u 16. st., vizitacija 1697. govori već o hrv. selu. Gospošćina –> Batthány, crikva Sv. Martina. 1971. skupasložena –> Vincjetom a 1996. razdružene. Većinsko hrv. selo.

L: J, GHA, 1434-145; Breu, 88; NWSt, 101

čakavski dijalekat, čakavsko narječje,

naziv po upitnoj zamjenici ča? Govori se u sridnjem i sjevernom Gr. s ove i one strani granice, kot i u Slovačkoj i Moravskoj. Porijeklom je ono iz Hrvatske iz primorskih krajev, kamo se je potisnulo za vrime turskih bojev. Do tih bojev se je govorilo čakavski na sjeveru do Kupe i Save, a na istoku do Une i Cetine, na zapadu do talijanske granice. Karakteristike gh. čakavskoga govora je obdjelao Gerhard –> Neweklowsky.

Handbuch der BK – Č weiterlesen →